REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-389/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja Allianz Hrvatska d.d., OIB 23759810849, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik iz Zagreba, Božidara Adžije 22/2, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „VINODOL“, OIB 10281846551, Svete Trojice 1, Novi Vinodolski, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, radi isplate iznosa od 3.817,15 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-130/2023-29 od 2. prosinca 2024., 19. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-130/2023-29 od 2. prosinca 2024. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-130/2023-29 od 2. prosinca 2024. naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana platiti tužitelju iznos od 3.817,15 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 1.312,26 EUR od 16. lipnja 2021. do isplate, a na iznos od 2.504,89 EUR od 30. lipnja 2021. do isplate, sve po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.419,36 EUR sa zateznim kamatama od 2. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka II. izreke). Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 750,00 EUR sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka III. izreke).

2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da se 10. lipnja 2021. dogodila prometna nesreća, kada je vozilo osigurano kod tužitelja naletjelo na divljač, pri čemu je na tom vozilu nastala šteta u iznosu od 3.817,15 EUR, koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku. Zaključuje da se predmetna prometna nesreća dogodila na županijskoj cesti, koja se nalazi na području lovišta kojim gospodari tuženik pa da je tuženik u skladu s odredbama članka 1045. stavka 3., članaka 1063., 1064. i 1066. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) u vezi s odredbom članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19, 32/20 i 127/24; dalje: ZL) odgovoran za nastalu štetu. Stoga prvostupanjski sud prihvaća tužiteljev tužbeni zahtjev.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik pobija presudu u dijelu u kojem nije uspio u sporu i to u točkama I. i II. izreke. U žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Navodi da je sud utvrdio dinamiku nastanka štetnog događaja bez provođenja prometnog vještačenja. Ističe da sud bitne činjenice utemeljuje na iskazu jednog svjedoka, vozača oštećenog vozila. Ukazuje da u spisu nema dokaza da su dlačice pronađene na predmetnom vozilu upravo dlačice jelena jer nikada nije provedeno biološko vještačenje. Smatra da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 221.a ZPP-a. Glede odgovornosti tuženika upućuje na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3870/2022 od 6. listopada 2023. i poslovni broj Pž-3861/2024 od 19. listopada 2024. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 781,25 EUR (uključujući PDV od 25%), uvećano za sudsku pristojbu za žalbu protiv presude.

4. Tužitelj nije odgovorio na tuženikovu žalbu.

5. Tuženikova žalba je neosnovana.

6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP-a, u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka te uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i zakonita.

7. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev da mu tuženik plati iznos od 3.817,15 EUR, koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku na ime naknade štete na vozilu osiguranika tužitelja, koja je nastala uslijed prometne nesreće od 10. lipnja 2021. u kojoj je predmetno vozilo naletjelo na divljač.

8. U predmetnom slučaju je riječ o sporu male vrijednosti iz članka 502. stavka 1. ZPP-a. U skladu s odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što tuženik čini u žalbi. Stoga ovaj sud ne može razmatrati tuženikove žalbene navode koji se odnose na taj žalbeni razlog.

9. Činjenično stanje, koje je utvrdio prvostupanjski sud, a čiju pravilnost ovaj sud nije ovlašten ispitivati budući da se radi o sporu male vrijednosti, nije u suprotnosti s izvedenim dokazima i ispravama koje se nalaze u spisu. Pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude nije nerazumljiva ni proturječna sama sebi i razlozima presude. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovana, ti razlozi nisu međusobno proturječni niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima zastupnika po zakonu stranaka i samih tih isprava i zapisnika.

10. U konkretnom slučaju, utvrđeno je da se predmetna prometna nesreća dogodila naletom oštećenog vozila na divljač na županijskoj cesti, koja se nalazi na području lovišta kojim gospodari tuženik. Iako predmetna divljač nije pronađena na mjestu štetnog događaja, ta činjenica proizlazi iz iskaza vozača predmetnog vozila (list 228. do 229. spisa). Također, ta odlučna činjenica proizlazi iz policijske Potvrde (list 185. do 186. spisa) te iz Zapisnika o očevidu (list 188. do 191. spisa), u kojima se navodi da su pregledom vozila pronađeni tragovi dlaka od divljači koji su izuzeti i fotografirani. Navedene isprave predstavljaju javne isprave u smislu odredbe članka 230. stavka 1. ZPP-a, koje dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje. Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (članak 203. stavak 3. ZPP-a), međutim tuženik to nije dokazao.

11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj te je pravilno primijenio materijalno pravo. U slučajevima kada je do naleta divljači na vozilo došlo u vrijeme kada se nije provodio lov, a vozač je upravljao vozilom u skladu s odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, za odgovornost za štetu su mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima, u skladu s odredbom članka 76. stavka 2. ZL-a.

12. Odredbom članka 76. stavka 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako tim zakonom nije propisano drugačije. Budući da Zakonom o lovstvu kao posebnim zakonom (lex specialis) nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na javnu cestu u situaciji kada se ne provodi lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kao lex generalis, kojima se uređuje odgovornost za štetu od opasne stvari. Naime, kada se divljač nađe na cesti, iako se u tom trenutku ne provodi lov, ta divljač i dalje predstavlja opasnu stvar.

13. Odredbom članka 1045. stavka 3. ZOO-a propisano je da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost za okolinu odgovara bez obzira na krivnju (objektivna odgovornost), a u skladu s odredbama članaka 1063. do 1067. ZOO-a. Šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete (članak 1063. ZOO-a). Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik (članak 1064. ZOO-a), a umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda (članak 1066. stavak 1. ZOO-a). Budući da je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (članak 3. ZL-a), za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). S obzirom da se predmetna prometna nesreća nesporno dogodila unutar granica lovišta kojim gospodari tuženik kao lovoovlaštenik, tuženik je u smislu odredbe članka 1066. stavka 1. ZOO-a, objektivno odgovoran za predmetnu štetu, osim ako dokaže postojanje nekih od razloga za oslobođenje od odgovornosti propisanih odredbom članka 1067. ZOO-a.

14. U predmetnom slučaju nije utvrđeno postojanje bilo kojeg eskulpacijskog razloga iz odredbe članka 1067. ZOO-a (viša sila, radnja oštećenika ili radnja treće osobe). Tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije niti tvrdio niti dokazivao da bi vozač oštećenog vozila bio odgovoran za predmetni štetni događaj niti je tvrdio ili dokazivao da je predmetna šteta nastala zbog više sile ili radnje treće osobe.

15. Slijedom svega navedenog, ovaj sud zaključuje da je tuženik kao lovoovlaštenik lovišta na području kojeg se dogodila prometna nesreća odgovoran za predmetnu štetu na temelju odredbe članka 1045. stavka 3. ZOO-a u vezi s člankom 1063. ZOO-a. Ovaj sud ocjenjuje da ne postoje eskulpacijski razlozi iz odredbe članka 1067. ZOO-a pa da bi tuženik bio oslobođen od te odgovornosti.

16. Tuženik u žalbi pobija odluku o parničnom trošku, međutim uopće ne obrazlaže razloge zbog kojih osporava tu odluku. Ovaj sud nije utvrdio da u odnosu na predmetnu odluku postoje žalbeni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, kako je odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 19. svibnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Zubović