REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2013/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja MONDIANO d.o.o., OIB 44560856952, Zagreb, Španjolska ulica 2, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Hajdek, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika KATI d.o.o., OIB 21245943547, Zagreb, Bolnička cesta 49A, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Vrdoljak, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 2.970,35 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-334/2024-18 od 24. ožujka 2025., 19. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-334/2024-18 od 24. ožujka 2025. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-334/2024-18 od 24. ožujka 2025. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.970,35 EUR sa zateznom kamatom od 15. rujna 2023. do isplate, po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose (točka I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 326,16 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose (točka II. izreke), te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 38,89 EUR (točka III. izreke).

2. Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je utvrdio da su ispunjeni uvjeti iz članka 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) za donošenje presude zbog ogluhe.

3.1. Tuženik je podnio žalbu protiv presude zbog ogluhe pobijajući je u cijelosti, iako iz sadržaja žalbe proizlazi da je pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točke I. i II. izreke). Presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te jer mu je povrijeđeno pravo na pravilno i pošteno suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U bitnom navodi da nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe jer tuženik nikakvu tužbu nije zaprimio. Ističe da je u skladu s praksom Europskog suda u postupku u kojem je donesena presuda zbog ogluhe bilo potrebno utvrditi je li sud postupao s dužnom pažnjom o obavještavanju podnositelja o postupku, može li se nedvojbeno utvrditi da se podnositelj odrekao svog prava da se pojavi pred sudovima i sudjeluje u postupku, osigurava li domaće pravo mogućnost ponovnog, kontradiktornog postupka nakon što podnositelj sazna za presudu zbog ogluhe, a ako nije udovoljeno samo jednom od tih uvjeta dolazi do povrede prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. Europske konvencije. Ističe da se u konkretnom slučaju tuženik nije odrekao svog prava na sudjelovanje u postupku nego je podnošenjem odgovora na tužbu (nakon što je slučajno saznao za tužbu) izrazio volju za sudjelovanjem u postupku. Nadalje navodi da se pobijana presuda ne može ispitati jer u obrazloženju pobijane presude nije navedeno na kojim odredbama materijalnog prava proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, iz kojih dokaza i činjenica proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Smatra da nije obrazloženo zašto je udovoljeno uvjetima iz odredbe čl. 331.b st. 1. ZPP-a za donošenje pobijane presude zbog ogluhe. Predlaže pobijanu presudu zbog ogluhe ukinuti i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3.2. Tuženik je dopunio žalbu navodima da je uvidom u spis utvrdio da je u spisu priloženo niz podnesaka koji nisu dostavljeni tuženiku, čime je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a i čl. 6. Europske konvencije, odnosno da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu i kontradiktoran postupak.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda zbog ogluhe ispitana ju na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 12. i 13. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a) osim u dijelu odluke o troškovima spora i vodeći računa o razlozima zbog kojih se presuda zbog ogluhe ne može pobijati (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

7. Prema odredbi čl. 331.b st. 1. t. 1. do 4. ZPP-a sud će donijeti presudu zbog ogluhe ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u roku određenom od strane suda i ako je udovoljeno slijedećim uvjetima: da su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio tužitelj ili s činjenicama koje su općepoznate, te da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

8. Dakle, temeljni uvjet za donošenje presude zbog ogluhe je da tuženik, kojem je uredno dostavljena tužba uz poziv za davanje odgovora na tužbu, nije podnio odgovor na tužbu u roku određenom od strane suda.

9. Prema podacima u spisu proizlazi da je u pogledu dostave tužbe i poziva za davanje odgovora na tužbu uz upozorenje da će u protivnom biti donesena presuda zbog ogluhe prvostupanjski sud postupio na pravilan i zakonit način, odnosno dostavu je izvršio u skladu s odredbom čl. 143.c ZPP-a.

10. Odredbom čl. 143.c st. 2. ZPP-a, koja propisuje dostavu pismena u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, određeno je da sud putem informacijskog sustava šalje adresatu u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac pismeno koje adresat mora preuzeti u roku od 15 dana od dana kada je pismeno stiglo u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac, inače nastupaju posljedice iz stavka 5. istog čanka prema kojem se smatra da je dostava pismena obavljena istekom 15 dana od dana kada je pismeno pristiglo u sigurni elektronički poštanski pretinac, ako adresat u tom roku ne potvrdi primitak pismena, o čemu je u konkretnom slučaju riječ.

11. Iz obrazloženja pobijane presude zbog ogluhe i podataka u spisu te uvida u e-Spis predmeta proizlazi da je tuženiku u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac poslana tužba uz poziv za davanje odgovora na tužbu 4. ožujka 2024. a da primatelj pismena nije u roku od 15 dana preuzeo pismeno zbog čega se smatra da mu je dostava izvršena dana 20. ožujka 2024.

12. Dakle, iz navedenog proizlazi da je dostava izvršena tuženiku, dok tuženik svoju tvrdnju da tužbu nije zaprimio nije pojasnio i obrazložio. U odgovoru na tužbu, podnesenom nakon isteka određenog roka od 30 dana, tuženik je naveo da zbog tehničkih problema nije mogao pristupiti predmetnom pismenu, ali nije pojasnio o kakvom se problemu radi niti je predložio ikakve dokaze za to, iako je u situaciji kada nije sporno da je izvršena dostava pismena u elektronički poštanski pretinac tuženika, upravo na tuženiku bio teret dokazivanja (čl. 219. st. 1. i 7. ZPP-a) da su postojali i koji to razlozi zbog kojih pismenu nije mogao pristupiti (preuzeti). Pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je tuženik, ukoliko su doista postojali opravdani razlozi zbog kojih odgovor na tužbu nije podnesen u roku, mogao koristiti institut povrata u prijašnje stanje, što očigledno nije učinio.

13. Prema tome, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da se smatra da su tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni tuženiku.

14. Valja istaknuti da se u odlukama Europskog suda na koje se tuženik poziva u žalbi ne radi o pravnim situacijama kao u ovom predmetu. Naime u konkretnom slučaju je dostava tužbe na odgovor izvršena sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku, a zakonom (odredbama Zakona o parničnom postupku) je data mogućnost tuženiku da kroz zakonom propisani institut povrata u prijašnje stanje, ako su postojali opravdani razlozi za to, sudjeluje u kontradiktornom postupku (....).

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 2.970,35 EUR na ime materijalne štete koja je nastala na vozilu u vlasništvu tužitelja uslijed prometne nezgode nastale na način da je na tužiteljevo vozilo palo stablo u vlasništvu tuženika. Tužitelj je uz tužbu priložio isprave navedene u točki 2. obrazloženja pobijane presude, te je predložio izvesti dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja i vještačenjem.

16. Činjenice navedene u tužbi nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj dostavio i predložio, pa je suprotno onome što žalitelj navodi ispunjena i ta pretpostavka propisana odredbom čl. 331.b st. 2. t. 3. ZPP-a. U tom smislu žalitelj pogrešno tvrdi da činjenice na kojima tužitelj zasniva tužbeni zahtjev trebaju biti utvrđene da bi sud mogao donijeti presudu na temelju ogluhe. Ovo zbog toga što se presuda zbog ogluhe zasniva na stavu da tuženik svojom pasivnošću priznaje istinitost činjeničnih navoda tužbe s kojima je prethodno bio upoznat dostavljanjem tužbe. Zato prilikom donošenja presude zbog ogluhe nije potrebno utvrđivati činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev i pozivati se na materijalno pravo, osim ako se radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (čl. 331.b st. 2. u vezi s čl. 3. st. 3. ZPP-a), a što ovdje nije slučaj. Dovoljno je da te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate (t. 3. čl. 331.b st. 1. ZPP-a). U ovom slučaju činjenice na koji tužitelj temelji svoj zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima na koje se tužitelj poziva, a ni s činjenicama koje su općepoznate.

17. Tvrdnje žalitelja kako podnošenje odgovora na tužbu upućuje da se nije odrekao prava da raspravlja pred sudom, ne dovode u pitanje postojanje njegove pasivnosti kojom priznaje istinitost činjeničnih navoda tužbe, jer je prema odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP-a rok za podnošenje odgovora na tužbu prekluzivan, pa tuženik podnošenjem odgovora na tužbu nakon isteka roka odnosno njegovo naknadno osporavanje tužbenog zahtjeva ne može spriječiti donošenje presude zbog ogluhe.

18. Na temelju navedenog proizlazi da su bile ispunjene sve propisane pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe pa njenim donošenjem nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 5. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik žalbenim navodima. Neosnovano se tuženik u dopuni žalbe poziva i na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, budući da su razlozi na koje se poziva sadržani u razlozima iz točke 5. navedenog čl. 354. st. 2. ZPP-a, koje je ovaj sud ocijenio neosnovanim.

19. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži obrazloženje o postojanju svih propisanih pretpostavki za donošenje presude zbog ogluhe, budući da su u točki 1. obrazloženja navedene činjenice na kojim tužitelj temelji tužbeni zahtjev i da nisu u suprotnosti s dokazima navedenim u točki 2. obrazloženja, te da je u točkama 3. i 4. obrazloženja navedeno i obrazloženo kako su i kada tužba i poziv za podnošenje odgovora na tužbu dostavljeni tuženiku i da tuženik nije u određenom mu roku od 30 dana podnio odgovorna tužbu (nego tek 19. svibnja 2024. odnosno 19 dana nakon proteka roka). Prema tome, pobijanu presudu je moguće ispitati pa nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju u žalbi upućuje tuženik. Nisu ostvareni ni oni žalbeni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

20. Žalitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju dao jasne i valjane razloge za donošenje presude zbog ogluhe, a to što tuženik iskazuje drugačija shvaćanja glede postojanja pretpostavki za donošenje presude zbog ogluhe ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.

21. Odluka o trošku donesena je primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a tuženik odluku u tom dijelu osporava samo zbog odluke o glavnoj stvari.

22. Zato je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, tuženikovu žalbu valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu zbog ogluhe u pobijanom dijelu.

Zagreb, 19. svibnja 2025.

Sutkinja

Ružica Omazić