P-3034/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Šebalj Širić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja iTVZ d.o.o. OIB: 21995383778, Zagreb, Ulica Ivana Broza 6A, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Delač, odvjetnik iz Zagreba, Boškovićeva 24, protiv tuženika Grad Zagreb OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu KALLAY & PARTNERI d.o.o. radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. travnja 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja Dražena Delača, odvjetnika, te u prisutnosti punomoćnika tuženika Damira Pavića, odvjetnika, dana 19. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 52.473,62 eur sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 20.10.2020. pa do 29.10.2023.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku, isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 52.473,52 eur od 30.10.2023. pa do 22.1.2024. po stopi do 31.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 2.700,42 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 19.5.25. pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 19. svibnja 2025. do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu dana 30. 10. 2023. protiv tuženika, radi isplate te u tužbi navodi kako su stranke vodile pri Trgovačkom sudu u Zagrebu parnični postupak pod posl.br. P-1423/2016 koji je okončan presudom VTS RH posl.br. Pž-353/2018 od 10.03.2020.g. na način da je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1423/16 od 30.11.2017.g. koja je postala pravomoćna 10.03.2020.g. te ovršna 14.07.2020.g. Postupajući po navedenoj presudi VTS RH posl.br. Pž-353/2018 od 10.03.2020 tužitelj je isplatio tuženiku presuđeni iznos parničnog troška u iznosu od 52.473,62.. Vezano za navedeni postupak tužitelj je podnio ustavnu tužbu koju je Ustavni sud RH usvojio svojom odlukom od 02.03.2023.g. te u toč. ll ukinuo presudu VTS RH posl.br. Pž-353/2018 od 10.03.2020.g. te predmet vratio istom sudu na ponovni postupak. U ponovljenom postupku VTS RH 19.04.2023.g. u postupku posl.br. Pž-1211/2023 donio je presudu kojom se odbija žalba tužitelja Grada Zagreba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1423/2016 od 30.11.2017.g. u toč. l i ll izreke. Donošenjem presude VTS RH posl.br. Pž-1211/2023 presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1423/16 od 30.11.2017.g. u toč. l i ll izreke postala je pravomoćna sa danom 19.04.2023.g. te ovršna 02.10.2023.g. Temeljem gore navedenog tuženik Grad Zagreb stekao je bez osnova iznos od 395.362,50 HRK odnosno što sada iznosi 52.473,62 EUR te je tužitelj punomoćniku tuženika Grada Zagreba uputio dopis kojim se traži platež navedenog iznosa u cilju izbjegavanja sudskog postupka po kojem tuženik nije postupio.

. Kasnije tijekom postupka podneskom od 4.3.2024. tužitelj je djelomično povukao tužbu za iznos glavnice u visini od 52.473,62 eur budući da je tuženik izvršio plaćanje glavnice dok je ostao kod zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos glavnice u razdoblju od 20.10.2020. do 22.1.2024. u visini od 15.038,88 eur. Na ročištu održanom dana 19.2.2025. tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje zateznu kamatu u relativnom iznosu i to na iznos od 52.473,62 eur od 30.10.2023. pa do 22.1.2024.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako predlaže da se ovaj postupak prekine budući da je podnesena revizija Vrhovnom sudu. Kasnije tijekom postupka ističe kako se protivi dosudi zakonskih zateznih kamata tužitelju budući da je tuženik pošteni stjecatelj te je dužan platiti zateznu kamatu tek od dana kad je zaprimio tužbu na odgovor a istu je zaprimio u svibnju 2024. nakon što je već 23.1.2024. vratio tužitelju iznos na ime parničnog troška. Ističe i prigovor zastare.

3. Sud je tijekom postupka proveo slijedeće dokaze, te je izvršio uvid presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1423/16 (list 5-14 spisa), u presude VTS- a RH poslovnog broja Pž-353/18 i Pž-1211/23 (list 15-19 spisa i 49-53 spisa), u odluku Ustavnog suda RH U-III-56369/22 od 2.3.2023. (list 32-47 spisa), u dopis tužitelja (e- mail 6.9.2033.), (list 56 spisa), u prijedlog za dopuštenje revizije (list 89-91 spisa).

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 52.473,62 eur koji iznos je tužitelj isplatio tuženiku temeljem presude Visokog trgovačkog suda RH poslovnog broja Pž-353/18 koja je kasnije ukinuta odlukom Ustavnog suda RH U-III-56369/22 od 2.3.2023. te koji iznos je tuženik dobrovoljno isplatio tužitelju tijekom ovog postupka pa je predmetom ovog postupka ostao samo zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva za povrat neosnovano stečenog iznosa pa do dana vraćanja navedenog iznosa tužitelju koji iznos je tuženik vratio obzirom da je osnova temeljem koje je isti iznos tužitelj platio tuženiku otpala.

6. Među strankama nije sporno:

- da su vodile spor kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1423/2016 u kojem postupku je donesena presuda dana 30.11.2017.

- rečena presuda ovog suda poslovnog broja P-1423/2016 od 30.11.2017. je preinačena odlukom Visokog trgovačkog suda poslovnog broja Pž-353/18 od 10.3.2020. kojom presudom je naloženo ovdje tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničkog postupka u iznosu od 395.362,50 kn (52.473,62 eur) te je tužitelj postupajući sukladno rečenoj presudi dana 20.10.2020. izvršio uplatu iznosa dosuđenog parničnog troška u visini od 395.362,50 kn (52.473,62 eur) na žiro račun tuženika.

- da je Ustavni sud Republike Hrvatske postupajući po ustavnoj tužbi svojom odlukom ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovnog broja Pž- 353/18 od 10.3.2020., dakle, ukinuo je upravo presudu temeljem koje je tužitelj izvršio isplatu iznosa od 395.362,50 kn (52.473,62 eur) te je vratio istom sudu na ponovni postupak, dakle nije sporno da je tužitelj tuženiku izvršio isplatu obzirom na osnovu koja je kasnije otpala i to ukidanjem presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-353/18 od 10.3.2020.

- -da u trenutku stjecanja rečenog iznosa od 395.362,50 kn (52.473,62 eur) tj. u trenutku tužiteljeve uplate osnova kojom je tuženik stekao taj iznos tj, pravomoćna sudska odluka Visokog trgovačkog suda RH poslovnog broja Pž- 353/18 od 10.3.2020. i dalje je bila na snazi.

- da u trenutku podnošenja ove tužbe 30.10.2023. tuženik kao stjecatelj stečenog bez osnove nije tužitelju vratio iznos od 395.362,50 kn (52.473,62 eur) već je isti iznos tuženik vratio tužitelju 23.1.2024.

7. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravo na zatezne kamate na iznos od 395.362,50 kn (52.473,62 eur) koji je tuženik stekao obzirom na osnovu koja je kasnije otpala te ukoliko ima pravo od kada teku te zatezne kamate.

8. U ovoj pravnoj stvari sud polazi od odredbe čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08-dalje ZOO) kojim je određeno da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi.

9. Nadalje temeljem odredbe čl. 1115 ZOO-a je određeno da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

10. Dakle, iz citirane odredbe čl. 1115 ZOO-a jasno proizlazi da je pošteni stjecatelj dužan vratiti stečeno bez osnove tek od dana podnošenja zahtjeva. Ovaj sud je stava da je tuženik pošteni stjecatelj iznosa od 395.362,50 kn (52.473,62 eur) budući da u trenutku stjecanja tog iznosa tj. u trenutku kada mu je tužitelj uplatio taj iznos na njegov račun je još uvijek bila na snazi presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovnog broja Pž-353/18 temeljem koje je tužitelju naloženo platiti tuženiku upravo taj iznos što je tužitelj i učinio. Dakle, po mišljenju ovog suda tuženik je pošteni stjecatelj navedenog iznosa od dana stjecanja pa do dana kada ga je tužitelj pozvao da mu vrati iznos stečen bez osnove budući da je osnova kasnije otpala donošenjem odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 2.3.2023. kojom je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-353/18 od 10.3.2020.

11. Slijedom navedenog tužitelj ima pravo na zatezne kamate najkasnije od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu a to je 30.10.2023. a što je u skladu s citiranom odredbom čl. 1115 ZOO-a budući da je toga dana tužitelj podnio zahtjev za isplatu (tako i VTS, Pž-2601/22).Ovdje još valja istaknuti da je uvidom u spis utvrđeno kako je pun. tužitelja još i prije pokretanja ovog postupka e-mailom od 26.9.2023. pozvao tuženika putem njegovog tadašnjeg punomoćnika odvjetnika Zorana Galića da izvrši povrat iznosa od 395.362,50 kn (52.473,62 eur), dakle već je tim e-mailom (list 117 spisa) tužitelj podnio zahtjev tuženiku za isplatu rečenog iznosa pa bi već i od tog dana tužitelj imao pravo na zatezne kamate a svakako ih ima od dana podnošenja tužbe u ovom postupku kako je to tužitelj i zatražio u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

12. Stoga nije osnovan prigovor tuženika u kojem navodi da nije dužan platiti zateznu kamatu na vraćeni iznos jeR je izvršio dobrovoljno vraćanje neosnovano stečenog iznosa i prije nego što je zaprimio tužbu u ovom predmetu a koju je zaprimio tek 20.5.2024. dok je isplatu izvršio u siječnju 2024. Ovo stoga što po stavu ovog suda tužitelj ima pravo na zateznu kamatu kao što je to gore već rečeno upravo od dana podnošenja zahtjeva za isplatu tuženiku, a to je trenutak podnošenja ove tužbe 30.10.2023. (Ovdje se ponovno ističe da je e-mailom od 26.9.2023. tužitelj pozvao tuženika putem njegovog tadašnjeg punomoćnika na plaćanje tj. povrat iznosa).

13. U odnosu na prigovor zastare valja reći da isti nije osnovan. Naime, potraživanje stečenog bez osnove zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina temeljem čl. 225 ZOO-a. Kako je pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-353/18 ukinuta odlukom Ustavnog suda dana 2.3.2023. upravo je od tog dana tužitelj stekao pravo na povrat iznosa plaćenog s osnove koja je kasnije otpala. Obzirom je tužba u ovom postupku podnesena 30.10.2023. razvidno je da nije protekao petogodišnji zastarni rok.

14. Slijedom navedenog budući da je u ovom postupku utvrđeno da je tuženik bez pravnog temelja od tužitelja primio iznos od 395.362,50 kn (52.473,62 eur) obzirom je presuda temeljem koje je tužitelj izvršio uplatu tuženiku ukinuta, stoga je temeljem čl. 1111 ZOO-a budući da taj prijelaz imovine tužitelja u imovinu tuženika nema pravnog osnova valjalo naložiti tuženiku da vrati tužitelju i zakonske zatezne kamate koje je kao pošteni stjecatelj dužan platiti tužitelju na vraćeni iznos i to od dana ponošenja tužbe u ovom predmetu do dana plaćanja, i to po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO- a za ostale odnose budući da se ne radi o trgovačkom ugovoru već o potraživanju nastalom temeljem stečeng bez osnove.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. I. izreke.

16. Sud je u odnosu na zahtjeve parničnih stranaka za naknadu troškova odlučio kako je niže navedeno imajući u vidu na raspravnim rješenjem od 7.4.25. određena vrijednost predmeta spora u iznosu od 859,80 Eur koju vrijednost je tužitelj naznačio na taj način budući da su u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu zatezne kamate određene u relativnom iznosu pa matematčki izračun tj. apsolutni iznos tih kamata iznosi upravo 859,80 Eur koji iznos je ovaj sud prihvatio kao vrijednost predmeta spora čime se tuženik suglasio.

17. Prema odredbi čl. 154. st. 2. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11,25/13,89/14,70/19, 80/22 i 114/22- dalje u tekstu ZPP) omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Obzirom je tužitelj prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu zahtijevao od tuženika isplatu ukupnog iznosa od 859,80 EUR, koji konačno postavljeni tužbeni zahtjev je sud usvojio u cijelosti, to je razvidno da je tužitelj po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u sporu uspio u cijelosti slijedom čega mu temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova ovog parničnog postupka u cijelosti, i to prema vrijednosti predmeta spora po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 859,80 EUR.

18. Međutim, tužitelj je u ovom sporu prvotno u tužbi postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijevao od tuženika isplatu glavnice u iznosu od 52.473,62 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tuženik je tek nakon podnošenja tužbe, odnosno dana 23.1.2024. podmirio utuženu glavnicu, a tužitelj je odmah potom podneskom od 5.3.2024. djelomično povukao tužbu za navedenu zakašnjelo podmirenu glavnicu te ostao kod zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na zakašnjelo podmirenu glavnicu. Kako je riječ o iznimnom slučaju iz čl. 158. st. 2. ZPP- a kada tužitelj povlači tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu, to tužitelj unatoč djelomičnom povlačenju tužbe u podnesku od 5.3.2024. ima pravo i na naknadu troškova povlačenja, i to prema vrijednosti povučenog dijela odnosno glavnice u iznosu od 52.473,62 EUR.

19. Dakle, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova, i to:

1. naknadu troškova djelomičnog povlačenja tužbe u podnesku od 5.3.2024. (vps. 52.473,62 EUR), temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a

i 2. naknadu troškova parničnog postupka prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (vps. 859,80 EUR), temeljem čl. 158. st. 2. ZPP-a.

20. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 158. st. 2. ZPP-a, tužitelju u odnosu na podneskom od 5.3.2024. djelomično povučeni tužbeni zahtjev pripada pravo na naknadu troškova, prema vrijednosti povučenog dijela u iznosu od 52.473,62 EUR, a za sve radnje poduzete u razdoblju od podnošenja tužbe pa do djelomičnog povlačenja tužbe u podnesku od 5.3.2024.. Sud je kao potrebne i svrhovite u smislu čl. 155. ZPP- a i odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: OT) ocijenio sljedeće troškove tužitelja iz tog razdoblja:

- u iznosu od po 1.000,00 EUR za sastav tužbe (Tbr. 7/1 OT) u ovoj fazi postupka.

21. Nadalje, tužitelju temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada pravo i na naknadu troškova cijelog parničnog postupka, prema vrijednosti po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 859,80 EUR. Sud je kao potrebne i svrhovite u smislu čl. 155. ZPP-a i odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: OT) ocijenio sljedeće troškove tužitelja iz tog razdoblja:

- u iznosu od po 150,00 EUR za sastav tužbe (Tbr. 7/1 OT), te za sastav podnesaka od 5.3.2024., 3.7.2024. i 6.9.2024. (Tbr. 8/1 OT) i pristup na ročišta 6.2.2025., 19.2.2025. i 7.4.2025. (Tbr. 9/1 OT).

22. Međutim, kako sud sukladno čl. 2. st. 1. ZPP-a sudi u granicama postavljenih zahtjeva, a tužitelj određeno postavljenim zahtjevom za naknadu troškova sukladno čl. 164. st. 1., 2. i 3. ZPP-a za radnje poduzete u razdoblju od podnošenja tužbe pa do djelomičnog povlačenja u podnesku od 5.3.2024. zahtijeva naknadu troškova u manjem iznosu, to mu ih je sud sukladno čl. 2. st. 1. ZPP-a jedino i mogao dosuditi u zatraženom manjem iznosu, odnosno:

- u iznosu od po 1.000,00 EUR za sastav tužbe (Tbr. 7/1 OT),

- u iznosu od po 150,00 EUR te za sastav podnesaka od 5.3.2024., 3.7.2024. i 6.9.2024. (Tbr. 8/1 OT) i pristup na ročišta 6.2.2025., 19.2.2025. i 7.4.2025. (Tbr. 9/1 OT), odnosno ukupno 1.900, 00 EUR. Stoga je tužitelju ukupno dosuđen trošak u iznosu od 1.900,00 eur, što uvećano za trošak PDV u iznosu od 25% (475,00 eur), ukupno iznosi 2.375,00 eur, te uvećano za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 285,60 eur, te na presudu u iznosu od 39,82 eur, ukupno dosuđeni trošak ovog postupka iznosi tužitelju 2.700,42 eur, pa je odlučeno kao u izreci ove presude , zajedno sa sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a dosuđenim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos počevši od presuđenja do isplate te je stoga odlučeno kao u toč. I izreke ove presude.

23. Tužitelju nije priznat trošak za sastava podnesaka od 8.11.25. i 2. 10.25. jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog parničnog postupka.

24. Tuženik je prema konačno na ročištu dana 19.2.25. postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti izgubio spor pa stoga temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a nema pravo na na naknadu troškova postupka.

25. Međutim, tužitelj je podneskom od 5.3.2024. zahtijevao isplatu iznosa od 15.038,88 EUR na ime obračunatih i uglavničenih zakonskih zateznih kamata na zakašnjelo po tuženiku podmirenu glavnicu, dok je istovremeno tužiteljev zahtjev za isplatu navedenih zateznih kamata bio osnovan samo do iznosa od 859,80 EUR. Tužitelj je na ročištu dana 19.2.25. djelomično povukao tako u podnesku od 5.3.2024. postavljeni tužbeni zahtjev na način da sada zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata na zakašnjelo podmirenu glavnicu relativno iskazanu (kao tijek kamata na iznos glavnice), ali među strankama nesporne vrijednosti 859,80 EUR koliko je ovom presudom tužitelju i dosuđeno. Iz navedenog proizlazi kako je tužitelj na ročištu dana 19.2.25. zapravo djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos (vrijednost) od 14.179,08 EUR (15.038,88 EUR – 859,80 EUR) pa tuženik stoga temeljem čl. 158. st. 1. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova tog djelomičnog povlačenja zahtjeva i to prema vrijednosti povučenog dijela od 14.179,08 EUR obzirom nije riječ o iznimnom slučaju iz čl. 158. st. 2. ZPP-a kada tužitelj povlači tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu.

26. Sud je u odnosu na ročištu dana 19.2.25. djelomično povučeni tužbeni zahtjev kao potrebne i svrhovite sukladno čl. 155. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: OT), a prema vrijednosti povučenog dijela u iznosu od 14.179,08 EUR, ocijenio sljedeće troškove tuženika iz razdoblja od prvog specificiranja tužbenog zahtjeva 5.3.2024. pa do djelomičnog povlačenja tako postavljenog tužbenog zahtjeva na ročištu dana 19.2.25.:

- u iznosu od po 500,00 EUR za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 7/1 OT), sastav podneska od 14.2.2025. (Tbr. 8/1 OT) i pristup na ročište 6.2.2025. (Tbr. 9/1 OT), odnosno ukupno 1.500,00 EUR, što uvećano za trošak PDV- a sukladno Tbr. 46. OT u iznosu od 375,00 EUR ukupno iznosi 1,875,00 EUR.

27. Tuženiku nije priznat trošak za sastava podneska od 24.7.24. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog parničnog postupka.

28. Slijedom navedenog, tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka obzirom na uspjeh u sporu prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (čl. 154. st. 1. ZPP-a), ali mu pripada pravo na naknadu troškova zbog djelomičnog povlačenja tužbe na ročištu dana 19.2.25. u ukupnom iznosu od 1,875,00 EUR (čl. 158. st. 1. ZPP-a). Nadalje, sud je temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a tuženiku dosudio i zakonske zatezne kamate na tako ukupno dosuđenu naknadu troškova parničnog postupka, i to počevši od presuđenja do isplate te je stoga odlučeno kao u toč. II izreke ove presude.

U Zagrebu, 19. svibnja 2025.

S u d a c:

Maja Šebalj Širić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dozvoljena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz sp. 39,82 eur

2. Tuženiku pun.