Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-321/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Tatjani Varžić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Privredna banka Zagreb – dioničko društvo, Radnička cesta 50, Zagreb, OIB 02535697732, koga zastupa punomoćnik Josip Jelić, odvjetnik iz Slavonskog Broda, protiv 1. ovršenika ŠF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Maligec, odvjetnik iz Zagreba i 2. ovršenice LF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Kusalić, odvjetnik iz Zagreba, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbama ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ovr-302/2025-2 od 18. ožujka 2025., 19. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalbe 1. ovršenika ŠF i 2. ovršenice LF se odbijaju kao neosnovane i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ovr-302/2025-2 od 18. ožujka 2025.

II. Zahtjevi ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka odbijaju se kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda određena je predložena ovrha na temelju ovršne isprave - Ugovora o kreditu broj 9012249042 od 26. siječnja 2007. - javnobilježničkog akta broj OU-056/2007, solemniziranog po javnom bilježniku Ružici Medunić, koji je postao ovršan 28. kolovoza 2017., radi naplate tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 5.438,37 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos glavnice od 26. veljače 2025. pa do isplate, na nekretnini u suvlasništvu 1. ovršenika ŠF i 2. ovršenice LF (dalje: ovršenici), svakog u 1/2 dijela, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište Š ukupne površine 800 čhv te je ovrhovoditelju određen trošak u iznosu od 362,92 EUR-a.

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenim žalbama pobijaju ovršenici zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) u vezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje OZ), s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbe i donese odluku u smislu žalbenih navoda, te potražuju trošak žalbenog postupka. U žalbi ističu da žalbu podnose i iz žalbenih razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 1., 2., 3., 6., 7., 8., 9. i 10. OZ-a, ali te razloge ne obrazlažu. Ukazuju na povredu članka 36. st. 1. OZ-a te ističu da nisu bili ispunjeni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini u smislu odredbe čl. 80.b OZ-a, da je tražbina ovrhovoditelja s osnova glavnice manja od 5.300,00 eur i da se radi o nekretnini u kojoj ovršenici stanuju pa da je prvostupanjski sud trebao prije odlučivanja o prijedlogu ovrhovoditelja ocijeniti da li bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda u okviru žalbenih navoda ovršenika i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a i čl. 50 st. 5. OZ-a.

6. Nisu relevantni navodi žalitelja da je prvostupanjski sud počinio povredu čl. 36. st. 1. OZ-a, jer iz spisa proizlazi da je ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu dostavio valjanu dokumentaciju - ovršnu ispravu, na koju je stavljena potvrda ovršnosti, a što je utvrđeno i uvidom u e-spis. Sama činjenica što prvostupanjski sud nije pozvao ovrhovoditelja da dostavi izvornik dokumentacije s potvrdom ovršnosti nije utjecala na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Naime, prema podacima spisa (i uvidom u eSpis) proizlazi da je ovrhovoditelj na temelju valjane ovršne isprave na koju je stavljena potvrda ovršnosti predložio ovrhu na nekretnini u suvlasništvu ovršenika, a kako se radi o ugovoru o kreditu solemniziranom po javnom bilježniku, koji je zaključen između ovrhovoditelja i ovršenika 26. siječnja 2007., ovršenicima nije nepoznat sadržaj navedene ovršne isprave na temelju koje je upisano i založno pravo u korist ovrhovoditelja na predmetnoj nekretnini..

6.1. Dakle, utvrđeno je da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave Ugovora o kreditu broj 9012249042 od 26. siječnja 2007. - javnobilježničkog akta broj OU-056/2007, solemniziranog po javnom bilježniku Ružici Medunić, koji je postao ovršan 28. kolovoza 2017., a radi naplate tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 5.438,37 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos glavnice od 26. veljače 2025. pa do isplate, ovrhom na nekretnini u suvlasništvu ovršenika (svakog u ½ dijela), upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište Š ukupne površine 800 čhv.

7. Nisu u pravu žalitelji kada u žalbama upiru da je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 80. b OZ-a trebao odbiti prijedlog za ovrhu, zato što smatraju da glavnica ne prelazi iznos od 5.300,00 eur.

7.1. Ovo stoga što prema podacima spisa proizlazi da je radi osiguranja tražbine iz naprijed navedenog ugovora o kreditu na nekretnini u suvlasništvu ovršenika u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Slavonski Brod, u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište Š ukupne površine 800 čhv, zasnovano založno pravo u korist ovrhovoditelja na temelju rješenja broj Z-1314/07. Dakle, utvrđeno je da tražbina utvrđena ovršnom ispravom nije prestala, odnosno nije bez učinka niti je protekao rok u kojem se može tražiti ovrha (čl. 50. st. 1. toč. 3. i 5. OZ-a).

7.2. Ovršenici su u toč. 8. predmetnog ugovora o kreditu dobrovoljno navedenu nekretninu ponudili ovrhovoditelju kao sredstvo osiguranja vraćanja kredita, ovlastili ovrhovoditelja da u zemljišnim knjigama može uknjižiti založno pravo na nekretnini te pristali da Banka može neposredno tražiti ovrhu protiv njih na toj nekretnini. Prilikom zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu broj 9012249042 od 23. prosinca 2015. ovršenici su također bili suglasni da se kao instrument osiguranja tražbine ovrhovoditelja koristi, između ostalih, i predmetna nekretnina u njihovom suvlasništvu te da ovrhovoditelj može provesti ovrhu na njihovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini.

7.3. Za naglasiti je da i prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-934/2024-2 od 10. prosinca 2024., ovršenik se ne može protiviti ovrsi pozivom na odredbu čl. 80. b st. 1. OZ-a prema kojoj su propisani posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini na način da je sud dužan odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 40.000,00 kn (5.308,91 eur), kada je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla s ovršenikom stekao založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine, čije se prisilno ostvarenje na tom predmetu traži u smislu odredbe čl. 77. st. 1. OZ-a (tako i Rev- 476/2021 od 16. studenog 2022.).

7.4. Dakle, budući da je ovrhovoditelj stekao založno pravo radi osiguranja predmetne novčane tražbine na nekretnini koja je predmet ovrhe, na temelju naprijed navedenog ugovora o kreditu i dodatka tom ugovoru zasnivanjem založnog prava na nekretnini, proizlazi da je založno pravo upisano u zemljišnoj knjizi na temelju dozvole ovršenika. Stoga, imajući u vidu da su ovršenici dobrovoljno pristali, kada su zaključivali ugovor o kreditu, da se radi osiguranja tražbine provede ovrha prodajom nekretnine na kojoj je upisano založno pravo odnosno koju su koristili kao instrument osiguranja tražbine, na taj način su pristali i prihvatili da u slučaju neisplate kredita vjerovnik može koristiti taj pravni instrument i naplatiti dug prodajom založene nekretnine.

7.5. Pri tome valja ukazati da je i Europski sud za ljudska prava u odluci povodom Zahtjeva br. 2545/14 Nikole Frlana protiv Hrvatske od 20. rujna 2016. iznio sličnu argumentaciju, i to tim više što je u navedenom postupku predmet osiguranja na kojem je pravnim poslom zasnovano založno pravo bio dom ovršenika.

8. Dakle, žalbenim navodima ovršenika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, neovisno o tome što iz izvatka iz poslovnih knjiga koji je ovrhovoditelj dostavio uz prijedlog za ovrhu (list 22 spisa) proizlazi da ukupni dug ovršenika iznosi 5.438,37 EUR-a i to s osnove glavnice, redovne i zatezne kamate te neplaćenih troškova i naknada.

9. Nadalje, suprotno navodima žalitelja, po stavu ovog suda, ovršenici se ne mogu pozvati niti na ograničenje od ovrhe zbog narušene pravične ravnoteže i interesa ovrhovoditelja i ovršenika iz odredbe čl. 80. b st. 3. OZ-a, jer je na nekretnini stečeno založno pravo na temelju sporazuma koji su ovršenici zaključili s ovrhovoditeljem radi osiguranja tražbine iz prijedloga za ovrhu, a koje je založno pravo upisano u korist ovrhovoditelja. To iz razloga jer se kod dobrovoljnog založnog prava, o čemu je ovdje riječ, ne provodi ocjena je li narušena pravična ravnoteža između interesa ovrhovoditelja i interesa ovršenika iz odredbe čl. 80. b st. 3. OZ-a.

9.1. O pitanju utjecaja dobrovoljnog zasnivanja založnog prava na ovrhu ističe se da je i na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanom 11. ožujka 2022. (Su IV- 87/2022-2), zaključeno da žalbene navode ovršenika o tome da je narušena pravična ravnoteža pozivom na odredbu čl. 80. b OZ-a nepotrebno ocjenjivati primjenom čl. 80. b st. 3. OZ-a u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo.

10. Ostali neobrazloženi žalbeni razlozi, kao pravno neodlučni, nisu posebno razmatrani.

11. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a.

12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno je kao u izreci, dok je za odlučivanje o žalbenim razlozima ovršenika iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ-a nadležan prvostupanjski sud na temelju odredbe čl. 52. OZ-a.

Osijek, 19. svibnja 2025.

Sutkinja

Tatjana Varžić