Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4184/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vlatki Fresl Tomašević, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, koje zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Zec& Partneri u Zagrebu, protiv tuženice ĐNB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Edvard Sušac, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-182/2024-5 od 21. svibnja 2024. godine, dana 19. svibnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-182/2024-5 od 21. svibnja 2024. godine pod točkom II izreke.
II Odbija se žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđuje navedena presuda u pobijanome dijelu pod točkom I izreke.
III Uvažava se žalba tuženice kao djelomično osnovana i preinačuje navedena presuda u pobijanome dijelu pod točkom III izreke, te sudi:
„Svaka stranka snosi svoj trošak.“
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Popovac, poslovni broj Ovrv- 10053/17od 01. prosinca 2017. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 274,68 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos glavnice kako je pobliže određeno u izreci (točka I izreke). Djelomično je ukinut navedeni platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 279,17 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je pobliže određeno u izreci, te je u tome dijelu odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka II izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnoga postupka u iznosu od 357,56 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 21. svibnja 2024. godine do isplate (točka III izreke).
2. Protiv navedene presude u pobijanome dijelu pod točkama II i III izreke žali se tužitelj zbog žalbenih razloga koji su propisani odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP). Predlaže da se pobijani dio prvostupanjske presude preinači, uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Navedenu presudu u dijelu pod točkama I i III izreke pobija tuženik zbog žalbenih razloga koji su propisani odredbom članka 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Žalba tuženice je djelomično osnovana.
6. Radi se o sporu male vrijednosti jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura (čl. 458. st. 1. ZPP). Odredbom čl. 467. st. 1. ZPP propisano je da se presuda kojom završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni zbog povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP (relativno bitne povrede).
7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi, a kako ne postoji niti proturječnost između razloga te presude i stanja spisa, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Stoga, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koju u žalbi ističe tužitelj.
8. Predmet ovoga spora je zahtjev za isplatu naknade za cijenu prodanog uređaja I phone 616 GB sivi u iznosu od 274,68 eura kao i naknade za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 277,27 eura, te iznos s osnove popusta u preostalome dijelu.
9. Temeljem utvrđenja:
- da je evidentirano dugovanje tuženika prema tužitelju po računima u iznosu od ukupno 553,85 eura,
- da je dana 30. rujna 2016. godine tuženik potpisivanjem zahtjeva sa tužiteljem zasnovao pretplatnički odnos za uslugu “bez granica L+” čime je produljena ugovorna obveza za daljnja 24 mjeseca čime da je tuženica ostvarila popust na uređaj i visinu ugovorne obveze, dok je mjesečna naknada iznosila 140,00 kuna s osnove korištenja pretplatničkog broja,
- da se tuženica obvezala za obročnu kupnju na 24 jednaka obroka mobitela marke I phone 616 GB sivi plaćati mjesečno 115,00 kuna, uz uplaćeni iznos od 119,00 kuna, što iznosi 2.760,00 kuna/366,31 euro,
- da je prema [broj bankovnog računa] od 31. listopada 2017. godine dugovanje tuženice s navedenim datumom iznosilo 819,33 kuna,
- da je ispostavljen i dodatni račun u iznosu od 445,17 eura bez specifikacije, dok se na poleđini računa navodi kako naknada štete za prijevremeni raskid ugovora iznosi 2.089,10 kuna/277,27 eura, te se navodi da je obračunata u skladu s odredbom čl. 14. Općih uvjeta poslovanja VIPnet d.o.o., koja odredba se smatra ništetnom,
- da obroci kupoprodajne cijene mobilnog uređaja nisu uredno otplaćivani tj. da je tuženik ukupno otplatio 6 obroka u iznosu od po 15,26 eura, dok mu je preostalo za platiti još 18 obroka što iznosi 274,68 eura,
- da je tuženica uredno podmirivala mjesečnu naknadu za korištenje mobilnih usluga,
- da u zaključenom ugovoru nije naznačen iznos popusta koji je tuženica ostvarila prilikom kupnje mobilnog uređaja uz produljenje ugovora,
- da se utuženi iznos od 277,27 eura odnosi na naknadu štete za prijevremni raskid ugovora,
Prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužena obvezana otplatiti preostale rate mobilnog uređaja što iznosi 274,68 eura s osnove 18 neplaćenih obroka mobilnog uređaja, a u preostalome dijelu odbijen je kao neosnovan pozivajući se pri tome na odredbe članka 9. i članka 65. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35705, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18- dalje: ZOO).
10. Tužitelj u žalbi sadržajno ističe žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim budući da u sporovima male vrijednosti nije dopušteno izjavljivanje žalbe zbog toga žalbenog razloga, ovaj sud žalbene navode činjenične prirode nije razmatrao.
11. U konkretnom slučaju, a budući da je ugovorni odnos nastao 30. rujna 2016. godine, primjenjuje se Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/2014, 110/2015, 14/2019, 19/2022- dalje: ZZP/14) i Zakon o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, broj 73/2008, 90/2011, 133/2012, 80/2013, 71/2014, 72/2017 – dalje: ZEK), koji su bili na snazi u vrijeme zasnivanja pravnog odnosa između stranaka. Opći uvjeti tužitelja čine sastavni dio sklopljenog pretplatničkog ugovora što je u skladu s odredbama čl. 41. i čl. 42. ZEK.
12. U žalbenoj fazi postupka sporna je nepoštenost odredbe čl. 14.2. Općih uvjeta. Naime, tužitelj ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je navedena odredba Općih uvjeta nepoštena jer je ista gotovo istovjetna odredbi čl. 41. st. 5. ZEK, a budući da je odredbom čl. 296. st. 3. ZOO određeno da se odredbe o ništetnosti općih uvjeta ugovora ne primjenjuju na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa, da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odredbu čl. 14.1. Općih uvjeta utvrdio kao nepoštenu.
13. U konkretnom slučaju radi se o potrošačkom ugovoru pa su za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari mjerodavne odredbe čl. 49. st. 1. ZZP i čl. 55. st. 1. ZZP kao lex specialis.
14. Prema ocjeni ovog suda, odredba čl. 14.2. Općih uvjeta je nepoštena odredba jer je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca o kojoj se nije pregovaralo budući ju je unaprijed sastavio tužitelj, a tijekom postupka tužitelj nije dokazao suprotno (čl. 49. st. 2. i 4. ZZP). Nadalje, odredba je nepoštena i iz razloga što suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 49. st. 1. ZZP), a koja proizlazi iz činjenice da je tužitelj unaprijed sastavljenom odredbom o kojoj se nije pregovaralo opteretio tuženika obvezom naknade za prijevremeni raskid, što je suprotno čl. 368. st. 1. ZOO prema kojoj se raskidom ugovora obje strane oslobađaju svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.
15. Nadalje, sukladno odredbi čl. 345. st. 3. ZOO dopušteno je ugovaranje naknade štete zbog neispunjenja ugovorne obveze te ugovaranje najvišeg iznosa naknade štete, ako tako određeni iznos nije u očitom nerazmjeru sa štetom. Upravo naknada za prijevremeni raskid ugovora, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, predstavlja unaprijed ugovoreni iznos naknade štete, međutim kako se iznos visine štete ne podrazumijeva, već predstavlja odlučnu činjenicu u sporu, na tužitelju je bio teret dokazivanja da je zbog neispunjenja obveze pretrpio štetu, kao i iznos pretrpljene štete, nakon čega bi eventualno ostvarivao pravo na njezinu naknadu, a što prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda, tužitelj nije uspio dokazati.
16. Neosnovane su i žalbene tvrdnje tužitelja da se naknada za prijevremeni raskid ugovora odnosi na popuste i pogodnosti koje je tuženik ostvario na usluge tužitelja. Naime, tužitelj je zahtjev postavio na isplatu ugovorene naknade za prijevremeni raskid ugovora, time da tijekom postupka nije objasnio pod kakvim je to povoljnijim uvjetima tuženik dobio usluge tužitelja zbog sklapanja ugovora na 24 mjeseca u odnosu na korisnike koji nisu potpisali ugovor na isto razdoblje, odnosno nije dokazao kakav popust i u kolikom iznosu je tuženik ostvario sklapanjem navedenog ugovora.
17. Zbog svega navedenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
18. Žalbeni navod tuženice kako tužitelj s osnovom nije uspio u cijelosti je osnovan. Imajući u vidu da je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu naknade s osnove prijevremenog raskida ugovora kao i s osnove popusta u iznosu od ukupno 279,17 eura u tome dijelu nije uspio ni s osnovom niti s visinom, dok tuženica nije uspjela u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog za isplatu iznosa od 274,68 eura. S obzirom da su stranke u sporu uspjele u približno jednakim dijelovima sukladno odredbi članka 154. st. 4. ZPP odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak. Zato je trebalo žalbu tuženice djelomično uvažiti sukladno odredbi članka 380. toč. 3. ZPP, pa je odlučeno kao pod točkom III izreke ove presude.
19. U preostalome dijelu žalba tuženice nije osnovana, pa je sukladno odredbi članka 368. st. 1. ZPP trebalo odbiti tu žalbu kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pod točkom I izreke, pa je odlučeno kao pod točkom II izreke ove drugostupanjske presude.
U Zagrebu, 19. svibnja 2025. godine
Sutkinja:
Vlatka Fresl Tomašević