Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-467/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, protiv tuženika ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Dianić, odvjetnik u Ivanić-Gradu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu broj P- 290/2022-5 od 5. lipnja 2023., dana 19. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje točka II.1. i III. izreke rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu broj P-290/2022-5 od 5. lipnja 2023.

II. Žalba tužiteljice djelomično se odbacuje kao nedopuštena i to u dijelu u kojem pobija točku II.2. izreke navedenog prvostupanjskog rješenja.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke utvrđeno je da je povučena tužba. Pod točkom II.1. naloženo je tužiteljici platiti tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.867,06 EUR/21.601,86 kn u roku od 15 dana, dok je pod točkom II.2. odbijen tuženik sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova tog postupka u iznosu od 311,67 EUR/2.348,28 kn, a pod točkom III. odbijena je tužiteljica sa zahtjevom za plaćanje troškova postupka, kao neosnovanim.

2. Protiv navedene odluke u dijelu pod točkom II. i III. izreke žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine ili preinači.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice u odnosu na točku II.1. i III. nije osnovana, dok je u odnosu na točku II.2. nedopuštena.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, a pazeći na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da donošenjem pobijanog rješenja niti jedna od tih povreda nije počinjena, niti je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju ukazuje tužiteljica, jer je izreka pobijanog rješenja razumljiva, ista ne proturječi sama sebi niti razlozima obrazloženja, rješenje ima razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, slijedom čega se odluka može ispitati.

6. Iz razloga pobijanog rješenja proizlazi da je sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljica podneskom od 15. ožujka 2022. povukla tužbu u ovoj pravnoj stvari navodeći da je u cijelosti plaćen iznos kupoprodajne cijene, te da je u cijelosti namirena novčana tražbina tužiteljice koja je predmetom ovog postupka. Prvostupanjski sud dalje utvrđuje da je tužba povučena, a da tužiteljica nije dokazala da je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu, već da iz podneska tuženika proizlazi da on nije podmirio dugovanje, te da je očito da je dugovanje podmirila treća osoba. Tužiteljica da nije ničim dokazala svoje tvrdnje da bi tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu, odnosno da postoje neki razlozi koji se mogu pripisati tuženiku pa da bi tuženik bio dužan platiti troškove postupka. Također, da je na ročištu od 5. lipnja 2023. ponovljeno kako se ostaje kod navoda da je u vrijeme tužbe postojao opravdani razlog za podnošenje tužbe i vođenje ovog postupka jer je tuženik dugovao tužiteljici dospjele obročne rate kupoprodajne cijene temeljem ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužiteljice, te da je tužiteljica navela da tuženik nije osobno podmirio dugovanje već je dugovanje podmireno od strane treće osobe kojoj je tuženik otuđio nekretnine koje su bile predmetom ovog postupka, ali da tužiteljica, na kojoj je teret dokazivanja, o tome sudu nije priložila ni jedan dokaz.

7. Odredbom članka 158. stavkom 1. ZPP propisano je da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Iznimno od stavka 1. ovog članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik (stavak 2. istog članka).

8. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju nisu se ispunile pretpostavke iz odredbe članka 158. stavka 2. ZPP, budući da iz navoda same tužiteljice tijekom postupka, kod kojih ustraje i u žalbi, slijedi da je tužba u ovom predmetu povučena budući da je u cijelosti plaćen iznos kupoprodajne cijene temeljem ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužiteljice, čime da je u cijelosti namirena i novčana tražbina tužiteljice koja je bila predmetom tog postupka (podnesak od 15. ožujka 2022., list 79 spisa), odnosno da je u vrijeme podnošenja tužbe postojao opravdani pravni interes za podnošenje tužbe i vođenje ovog postupka jer tuženik nije plaćao dospjele obročne rate kupoprodajne cijene, te da je dugovanje podmireno od strane treće osobe kojoj je tuženik otuđio nekretnine koje su bile predmetom raskinutog ugovora o prodaji, pa da više nema pravni interes za vođenje ovog postupka (podnesak od 23. ožujka 2022., list 82 spisa).

8.1. Međutim, tužiteljica pritom gubi iz vida činjenicu da predmet ovog postupka nije bila isplata kupoprodajne cijene, već naknade na ime korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužiteljice koje zemljište da je tuženik koristio u navedenom razdoblju bez ugovora, kao i činjenicu da je u ovom postupku ukinuta donesena prvostupanjska presuda odlukom Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-663/2020-2 od 1. srpnja 2020. uz obrazloženje, između ostalog, da ukoliko je ugovor raskinut da tužiteljica ne može zahtijevati i isplatu kupoprodajne cijene (u drugim sudskim postupcima) i naknadu za korištenje poljoprivrednog zemljišta (u ovom postupku), što da bi se moglo zaključiti iz navoda tužiteljice da je između stranaka vođeno više postupaka u kojima je tuženik priznao dug od 440.086,30 kn.

8.2. Kraj takvog stanja stvari te činjenice da je nakon donošenja navedene ukidne drugostupanjske odluke tužiteljica povukla tužbu u ovoj pravnoj stvari uz navod da je u cijelosti plaćen iznos kupoprodajne cijene temeljem ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužiteljice, te da je time u cijelosti namirena novčana tražbina tužiteljice koja je predmetom ovog postupka, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala da je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu, odnosno da postoje neki razlozi koji se mogu pripisati tuženiku pa da bi tuženik bio dužan platiti troškove postupka, ali ne iz razloga koje je naveo taj sud, već s obzirom na činjenicu da predmet ovog postupka nije ni bila isplata kupoprodajne cijene, već, prema činjeničnim navodima u tužbi, isplata naknade na ime korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužiteljice, pa je stoga za odluku o naknadi parničnih troškova pravno neodlučno je li ili nije i tko je podmirio potraživanje tužiteljice s osnove dospjelih obročnih rata kupoprodajne cijene.

8.3. Iz tih razloga neosnovano se tužiteljica poziva na odluku Županijskog suda u Rijeci broj Gž-112/2023-2 od 16. ožujka 2023., jer se ne radi o identičnoj činjeničnoj situaciji, pa navedena odluka nije primjenjiva na konkretan slučaj.

9. S obzirom da se u predmetnom slučaju nisu ostvarile pretpostavke iz odredbe članka 158. stavka 2. ZPP, to je pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 158. stavka 1. ZPP naloženo tužiteljici koja je povukla tužbu da tuženiku naknadi troškove postupka.

10. Kako međutim, tužiteljica prvostupanjsku odluku o troškovima postupka određeno ne pobija o visini troškova postupka, već isključivo na način da je dovodi u korelaciju sa svojim eventualnim uspjehom u sporu u smislu odredbe članka 158. ZPP, a s obzirom da na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to glede visine odluka o troškovima postupka nije posebno ispitivana.

11. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužiteljice djelomično odbiti kao neosnovanu i primjenom članka 380. stavka 2. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

12. Naposljetku je žalba tužiteljice odbačena kao nedopuštena u dijelu u kojem se istom pobija točka II.2. izreke odluke, s obzirom da tužiteljica nema pravni interes za pobijanje tog odbijajućeg dijela odluke, pa je stoga, primjenom članka 367. stavka 1. i članka 358. stavka 3. ZPP, riješeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

13. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, pri čemu je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe valjalo odbiti, jer sa podnesenom žalbom nije uspjela (članak 154. stavak 1. ZPP).

14. U nepobijanom dijelu pod točkom I. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

U Šibeniku, 19. svibnja 2025.

Sutkinja

Ivana Čačić Brčić