Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1132/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Sonje Meštrović, kao člana vijeća, na temelju nacrta odluke koji je izradio sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužiteljice OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mili Milovcu, odvjetniku u Zadru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko upravni odjel Zadar, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj Pn-110/2018-40 od 5. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženice djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj Pn-110/2018-40 od 5. ožujka 2025.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženoj naknaditi tužiteljici iznos od 2.986,26 eura zajedno sa zateznim kamatama i pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je tužiteljica odbijena sa tužbenim zahtjevom preko dosuđenog iznosa, te u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u kojem je tuženici naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 840,00 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,

b) preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 40,00 eura (preko iznosa od 840,00 eura do iznosa od 880,00 eura), te se u tom dijelu zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužiteljici isplati na ime naknade nematerijalne štete iznos od 2.986,26 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe 13. rujna 2018. god. pa do isplate, u roku od 15 dana (točka I. izreke), dok je odbijen zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu za više zatraženi iznos (točka II. izreke), te je tuženici naloženo naknaditi trošak postupka u ukupnom iznosu od 880,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama II. i III. izreke žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP-a), predlažući ovom sudu da istu preinači u odbijajućem dijelu i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i zatraženi parnični trošak.

2.1. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I. i III. izreke žali se i tuženica, zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. ZPP-a, predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, a podredno je ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.2. Žalba tužiteljice je neosnovana, dok je žalba tuženice djelomično osnovana i to samo u dijelu koji se odnosi na troškove postupka.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog nezakonitog lišenja slobode, koja se očituje kao povreda prava osobnosti.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. stavak 2., točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

5. Nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, te je za odlučna činjenična utvrđenja naveo potpune i jasne razloge, a kako ta utvrđenja nisu žalbenim navodima dovedena u sumnju, prihvaća ih i ovaj sud.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica provela neosnovano 30 dana u istražnom zatvoru i to od 15. prosinca 2016. pa do 13. siječnja 2017. Nije ni sporno da se tužiteljica prethodno obratila tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

6.1. Sporna je težina povrede prava osobnosti, te osnovanost visine tužbenog zahtjeva.

7. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje:

- da je rješenjem Županijskog suda u Zadru o određivanju istražnog zatvora Kir- 499/16 od 17. prosinca 2016. ovdje tužiteljici 17. prosinca 2016. određen istražni zatvor u trajanju najdulje mjesec dana a računa se od dana uhićenja i to 15. prosinca 2016. te isti može trajati do 15. siječnja 2017., te je rješenjem navedenog suda, posl. br. Kv-II-300/16 od 20. prosinca 2016. odbijena žalba ovdje tužiteljice na ranije spomenuto rješenje kojim joj je određen istražni zatvor od 17. prosinca 2016.

- da je rješenjem Županijskog suda u Zadru, Kir-12/17 i Kir-13/17 od 13. siječnja 2017. ovdje tužiteljici ukinut istražni zatvor te joj je izrečena mjera opreza obaveznog redovitog javljanja PU zadarskoj jednom u 15 dana, dok je rješenjem istog suda, Kir- 93/17 od 13. ožujka 2017. tužiteljici produljena mjera opreza obaveznog redovitog javljanja PU zadarskoj jednom u 15 dana i to dok traje potreba za tim mjerama, najkasnije do pravomoćnosti presude.

- da je rješenjem Županijskog suda u Zadru, Kir-178/17 od 18. svibnja 2017. usvojen prijedlog ODO Zadar te se ovdje tužiteljici ukida mjera opreza, te je rješenjem ODO Zadar K-DO-1086/16 od 19. svibnja 2017. odbačena kaznena prijava protiv ovdje tužiteljice.

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je boravak u zatvoru na istu stresno djelovao, te da je neosnovano lišenje slobode na nju ostavilo značajne psihičke posljedice koje su se očitovale kroz strah, nesanicu, osjećaj srama, povlačenje iz društva i potrebu za dugotrajnim psihijatrijskim liječenjem. Pritom navodi teškoće u svakodnevnom funkcioniranju, uključujući gubitak apetita, izraženu anksioznost, ovisnost o pomoći ukućana i negativne reakcije okoline nakon izlaska iz pritvora, posebice nelagodu pri susretu sa susjedima.

- da je tijekom postupka proveden dokaz medicinskim vještačenjem i to od strane dr.med. Darka Labure, spec. psihijatar, te iz nalaza i mišljenja navedenog stalnog sudskog vještaka od 4. svibnja 2021., koji je sačinjen na temelju dostupne medicinske dokumentacije bez kontakta sa tužiteljicom, proizlazi da je prema ranijim navodima o postojanju, odnosno nepostojanju psihičkih tegoba, kod tužiteljice nastupilo smanjenje opće životne aktivnosti i to radi poremećaja prilagodbe, te depresivnih tegoba kao teže depresivne epizode sa psihotičnim smetnjama koje su trajale aproksimativno do kraja lipnja 2017., te su ukupno trajale 6,5 mjeseci, zbog čega je tužiteljici bila smanjena životna aktivnost za 20 % i to prema orijentacijskim medicinskim tablicama za procjenu smanjenja životne aktivnosti.

- da je tuženica prigovorila na nalaz i mišljenje vještaka, zbog činjenice da je nalaz i mišljenje donesen bez kontakta sa tužiteljicom, pa je vještak u dopuni nalaza i mišljenja od 10. lipnja 2024., nakon provedene egzaminacije tužiteljice utvrdio da i dalje ostaje pri osnovnom nalazu i mišljenju navodeći da je tužiteljica imala poremećaj prilagodbe /F 43.2/ koji se manifestirao kao teška depresivna epizoda psihotičnih značajki. I u dopuni vještak ostaje kod istog zaključka kao i ranije da je u tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti privremeno i to u trajanju od 6,5 mjeseci te u iznosu od 20% prema orijentacijskim medicinskim tablicama, a kako je i navedeno u osnovnom vještačenju. Na navedenu dopunu nalaza i mišljenja vještaka tužiteljica i tužena nisu imali primjedbi.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja zaključio je da je zbog neosnovanog pritvaranja u trajanju od 30 dana tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na slobodu, na duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo, uslijed čega je prema mišljenju navedenog suda tužiteljica trpjela duševne boli, te da se vrijeme trajanja pritvora nepovoljno odrazilo na tužiteljičino duševno zdravlje kao i na ugled koji je imala u svojoj okolini kao i na ostale aspekte tužiteljičinog socijalnog i osobnog života te na funkcioniranje iste u svakodnevnim životnim aktivnostima. Procjenjujući trajanje i težinu traume koju je kod tužiteljice izazvalo lišenje slobode, promjenu odnosa okoline prema tužiteljici, kao i teško podnošenje boravka u pritvoru, prvostupanjski sud je, uvažavajući sve ostale okolnosti koje su povezane sa navedenim uhićenjem i pritvaranjem, odnosno intenzitet povrede ugleda, časti i dostojanstva, vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i pretrpljeni strah zbog pritvaranja, istoj dosudio kao primjerenu novčanu naknadu, jedinstven iznos od 22.500,00 kuna, odnosno 2.986,26 eura, uvećan za zatražene zatezne kamate, dok je za više zatraženi iznos (do iznosa od 35.000,00 kuna) odbijen tužbeni zahtjev, na temelju utvrđenja da se u konkretnom slučaju kod tužiteljice ipak ne radi o trajnom, već o privremenom smanjenju životne aktivnosti jačeg intenziteta i dužeg trajanja.

9. Dakle, prvostupanjski sud je o zahtjevu tužiteljice za naknadom neimovinske štete odlučio primjenom odredbe članka 480. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje: ZKP) u vezi sa odredbom članka 19. stavak 2., članka 1100. stavak 1., članka 1046. i članka 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO).

10. Odredbom članka 480. ZKP-a propisno je da pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena.

11. Odredbom članka 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, a ta prava obuhvaćaju život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta, između ostalog, i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

12. Odredbom članka 1100. stavcima 1. i 2. ZOO-a propisano je da će sud, ako težina povrede i okolnosti opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, neovisno o imovinskoj šteti. Pri odlučivanju o visini naknade sud uzima u obzir jačinu i trajanje fizičkih i duševnih boli i straha, te svrhu i narav same naknade.

13. Žalbama tužiteljica i tužena u bitnom osporavaju visinu dosuđenog iznosa, smatrajući da je dosuđeni iznos pre visok, odnosno pre nizak.

14. Pri određivanju visine pravične novčane naknade prvostupanjski je sud pravilno primijenio načelo individualizacije naknade štete, vodeći se ne samo trajanjem pritvora, već i konkretnim posljedicama koje je tužiteljica pretrpjela nakon izlaska iz pritvora. U tom smislu, nalaz i mišljenje vještaka psihijatrijske struke, kao i sam iskaz tužiteljice, potvrđuju da su posljedice pritvora nadilazile tipičnu psihičku nelagodu povezanu s lišenjem slobode.

15. Kod tužiteljice je, prema vještačenju, došlo do privremenog smanjenja životne aktivnosti od 20% u trajanju od 6,5 mjeseci, uz psihopatološke manifestacije koje su zahtijevale dugotrajnu terapiju i podršku obitelji. Takva povreda ne predstavlja samo posljedicu povrede prava na slobodu, nego i dodatnu, kvalitativno drugačiju povredu prava na duševno zdravlje. Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o istovrsnoj šteti, već o paralelnoj povredi više prava osobnosti, čije posljedice ne koincidiraju. Navedeno je i u skladu s pravnim shvaćanjem izraženim u presudi Vrhovnog suda RH Rev-121/2023-2 od 15. svibnja 2024., gdje se navodi da ako štetne posljedice povrede različitih prava osobnosti ne koincidiraju, oštećenik ima pravo na pravičnu novčanu naknadu za svaku od njih.

16. Pritom su neosnovani žalbeni navodi tuženice da sud nije uzeo u obzir ranije zdravstveno stanje tužiteljice, kao i to da je ista više puta uhićena prije konkretnog lišavanja slobode iz ovog predmeta, pa da konkretno lišavanje slobode nije predstavljalo iznenadni šok kao ni potpuno neočekivanu situaciju, obzirom da je navedeno tuženica već ranije tijekom postupka isticala i to u prigovoru na nalaz i mišljenje vještaka, na što se vještak u dopuni nalaza i mišljenja od 10. lipnja 2024. očitovao, te je uzevši u obzir i navedene okolnosti, ostao pri ranijim utvrđenjima o smanjenju životne aktivnosti tužiteljice, na koje očitovanje tuženica potom nije imala primjedbi.

17. Neosnovani su i žalbeni navodi tužiteljice kojima osporava visinu dosuđene pravične novčane naknade, polazeći od tumačenja prema kojem bi joj, uz iznos dosuđen na temelju utvrđenog smanjenja životne aktivnosti, dodatno trebao biti dosuđen i poseban iznos „po danu pritvora“ zbog samog neosnovanog lišenja slobode. Naime, prvostupanjski sud je sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a, uzeo u obzir sve relevantne okolnosti i njihovu ukupnu težinu kako bi odredio jedinstvenu pravičnu novčanu naknadu, te su prilikom određivanja nakande uzeti u obzir i dani provedeni u pritvoru.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženice prema kojima je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio omjer uspjeha u parnici, ovaj drugostupanjski sud smatra da je pravilno ocijenjen konačan uspjeh tužiteljice u sporu, vodeći računa o dokaznom postupku provedenom na okolnost visine tužbenog zahtjeva te oduzimanjem uspjeha tuženika.

19. Međutim, u pravu je tuženica kada osporava odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka u dijelu u kojem je tužiteljici dosuđen trošak sastava podneska od 31. svibnja 2021. sukladno Tbr. 8.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj:138/23.; dalje: Tarife).

20. Navedenim podneskom tužiteljica se, sukladno zaključku suda od 19. svibnja 2021. očitovala povodom dostavljenog nalaza i mišljenja vještaka od 4. svibnja 2021., navodeći u bitnom da na isti nema primjedbi, pa se u konkretnom slučaju ne radi o obrazloženom podnesku, već se radi o podnesku koji se u smislu Tarife (Tbr. 8.4.) smatra "ostalim podneskom", slijedom čega istoj za nenavedeni podnesak pripada 25, a ne 50 bodova, zbog čega je odluku prvostupanjskog suda o trošku u tom dijelu valjalo preinačiti.

21. Tuženica nema pravo na naknadu troška sastava žalbe, jer je s istom uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se tiče sporednog traženja (troškova postupka).

22. Slijedom svega navedenog, na temelju odredaba članka 380. t. 2. i 3. ZPP-a, trebalo presudu djelomično potvrditi, a djelomično preinačiti, pa je odlučeno kao u izreci.

Split, 16. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica