REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3139/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja RWA Hrvatska d.o.o., OIB 426211503715, Osijek, Zapadno predgrađe 18, kojeg zastupa punomoćnik Goran Jarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić j.t.d. Osijek, protiv 1. tuženika Forjan j.d.o.o. u stečaju, OIB 60749917880, [adresa], kojeg zastupa stečajna upraviteljica Renata Horvatin iz Našica i 2. tuženika ŽS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi prvotuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-60/2023-11 od 12. lipnja 2024., 16. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba prvotuženika i preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-60/2023-11 od 12. lipnja 2024. u dijelu točke III. izreke kojom je naloženo prvotuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.375,00 eur i rješava:

Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.375,00 eur u odnosu na prvotuženika.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-60/2023-11 od 12. lipnja 2024. utvrđeno je da je ugovor o kupoprodaji od 17. ožujka 2022. kojim prvotuženik prodaje drugotuženiku nekretnine, bez učinka prema stečajnoj masi prvotuženika (točka I. izreke). Drugotuženiku je naloženo da u stečajnu masu prvotuženika vrati predmetne nekretnine (točka II. izreke). Tuženicima je naloženo da tužitelju solidarno naknade troškove postupka u iznosu od 6.375,00 eur s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 12. lipnja 2024. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv dijela točke III. izreke presude (odluka o troškovima postupka) prvotuženik je podnio žalbu s prijedlogom ovom sudu da presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači. U obrazloženju žalbe navodi da je pogrešno prvostupanjski sud odlučio o naknadi troškova cjelokupnog postupka odnosno troškova koji su nastali prije prekida postupka zbog nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka na društvom Forjan j.d.o.o. i troškova koji su nastali nakon nastavljanja postupka. Ističe da je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška neosnovan, jer su mu njegovi troškovi nastali prije otvaranja stečajnog postupka priznati u stečajnom postupku kao stečajnom vjerovniku, te mu te troškove prvostupanjski sud nije mogao priznati u odnosu na prvotuženika. U odnosu na troškove koji su za tužitelja nastali nakon nastavljanja postupka, žalitelj ističe da ih je prvostupanjski sud trebao ocijeniti s obzirom na činjenicu da je stečajni upravitelj odmah priznao tužbeni zahtjev. Stoga smatra da je prvostupanjski sud odluku o parničnim troškovima trebao donijeti sukladno odredbi čl. 165. st. 3. Stečajnog zakona, a ne prema odredbama Zakona o parničnom postupku.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu prvotuženika.

4. Žalba prvotuženika je osnovana.

5. S obzirom da se u ovom konkretnom predmetu žali isključivo prvotuženik i to na odluku o troškovima postupka sadržanu u presudi, to je valjalo prema odredbi čl. 167. st. 1. Zakona o parničnom postupku, žalbu prvotuženika smatrati žalbom na rješenje i odluku o troškovima postupka preinačiti u odnosu na prvotuženika (dok je to rješenje o trošku u odnosu na drugotuženika ostalo isto).

6. Odluka je u pobijanom dijelu ispitana u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi čl. 365. u vezi s odredbom čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava te je utvrđeno da je u dijelu točke III. izreke presude (na koji dio se prvotuženik žali) prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Iz podataka u spisu i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je tužitelj podnio tužbu 20. travnja 2022.

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru pod brojem St-55/2022 od 12. rujna 2022. otvoren stečajni postupak nad prvotuženikom

- da je prvostupanjski sud rješenjem od 22. rujna 2022. utvrdio prekid postupka, jer je nad prvotuženikom otvoren stečajni postupak

- da je prvostupanjski sud donio rješenje poslovni broj St-55/2022 od 22. prosinca 2022., kojim je utvrdio tužiteljevu tražbinu u iznosu od 41.519,17 eur kao tražbinu 2. višeg isplatnog reda (list 54. – 57 spisa)

- da je podneskom od 18. siječnja 2023. tužitelj uredio tužbeni zahtjev i predložio nastavak postupka (list 51. – 52. spisa)

- da je prvostupanjski sud rješenjem od 13. travnja 2023. nastavio postupak, te je pozvao stečajnog upravitelja da preuzme parnični postupak

- da je podneskom od 16. travnja 2024. stečajni upravitelj priznao tužbeni zahtjev kako ga je tužitelj uredio podneskom od 18. siječnja 2023. (list 73. spisa).

8. Dakle, iz podataka u spisu proizlazi da je predmetna parnica bila u tijeku kad je nad prvotuženikom otvoren stečajni postupak koji je postupak preuzeo stečajni upravitelj sukladno odredbi čl. 165. st. 1. SZ-a.

9. Kako je već naprijed navedeno, rješenjem poslovni broj St-55/2022 od 22. prosinca 2022. priznata je i utvrđena tužiteljeva tražbina u iznosu od 41.519,17 eur kao tražbina 2. višeg isplatnog reda (list 54. – 57. spisa).

10. Odredbom čl. 165. st. 3. SZ-a propisano je da protivna stranka, koja je uspjela u parnici iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, troškove parničnoga postupka nastale do prekida postupka, kao i troškove nastale nakon prekida postupka ako stečajni upravitelj odmah nakon nastavljanja prekinute parnice prizna tužbeni zahtjev (kao što je konkretni slučaj – list 73. spisa) ili se odrekne tužbenoga zahtjeva, može ostvarivati samo kao stečajni vjerovnik. U protivnom troškovi parničnoga postupka nastali nakon prekida namirit će se kao dugovi stečajne mase.

11. Navedena odredba čl. 165. st. 3. SZ-a kao posebna odredba (lex specialis) ima prednost u primjeni pred općom odredbom iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

12. Iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da svi parnični troškovi nastali do otvaranja stečajnog postupka predstavljaju potraživanja koja se moraju prijaviti u stečajnom postupku (arg. iz čl. 167. SZ-a) i u odnosu na koje je osoba koja ima pravo potraživati te troškove stečajni vjerovnik. Nasuprot tome, u odnosu na troškove postupka koji su u parnici nastali nakon nastavljanja postupka osoba koja ima pravo na te troškove je ili stečajni vjerovnik (ako je stečajni upravitelj odmah nakon nastavljanja parnice priznao tužbeni zahtjev ili se odrekao tužbenog zahtjeva) ili vjerovnik stečajne mase (ako stečajni upravitelj odmah nakon nastavljanja postupka nije priznao tužbeni zahtjev niti se odrekao tužbenog zahtjeva pa je postupak vođen određeno vremensko razdoblje u kojem su poduzimane određene parnične radnje i završen uspjehom te stranke u sporu).

13. Naime, iz tužiteljevog zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka (list 76. spisa) proizlazi da tužitelj zahtijeva i naknadu troškova parničnog postupka nastalih do prekida parničnog postupka i naknadu troškova koji su nastali nakon prekida postupka.

14. Prema tome, s obzirom na to da je ovaj postupak započeo prije otvaranja stečajnog postupka nad prvotuženikom, tužitelj je sve parnične troškove iz ovog postupka koji su nastali do otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom morao kao stečajni vjerovnik prijaviti u stečajnom postupku, pa nema pravo potraživati taj trošak tijekom ovog parničnog postupka.

15. Također, kako je stečajni vjerovnik u cijelosti priznao tužiteljevu tražbinu odmah nakon nastavljanja prekinute parnice, to i parnične troškove koji su nastali nakon nastavljanja prekinute parnice tužitelj nema pravo potraživati u ovom postupku, nego samo kao stečajni vjerovnik, sve sukladno citiranoj odredbi čl. 165. st. 3. SZ-a. Ili drugim riječima, troškovi parničnog postupka koji nastaju nakon prekida postupka u konkretnom slučaju mogu se ostvarivati isključivo kao stečajna tražbina. To znači da vjerovnik ne može zahtijevati da mu se ti troškovi plate kao troškovi stečajne mase, već ih mora prijaviti u stečajnom postupku kao i ostale tražbine.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je prema odredbi čl. 373. t. 3. ZPP-a, žalbu prvotuženika uvažiti, preinačiti dio rješenja o trošku sadržanog u točki III. izreke presude i odbiti kao neosnovan tužiteljev zahtjev da mu prvotuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.375,00 eur.

Zagreb, 16. svibnja 2025.

Sudac

Maja Bilandžić