REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-356/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja Allianz Hrvatska d.d., OIB 23759810849, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Radoslava Lopašića 6, protiv tuženika FLANA d.o.o., OIB 23376567518, Horvaćanska cesta 51, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Pradegan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pradegan & Spicijarić j.t.d., Zagreb, Ulica Republike Austrije 17, radi isplate iznosa od 344,01 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-867/2024 od 28. studenog 2024., 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-867/2024 od 28. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-867/2024 od 28. studenog 2024. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željke Picukarić poslovni broj Ovrv-22272/2023, UPP/OS-Ovrv-318/2023 od 2. kolovoza 2023., kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 344,01 EUR sa zateznim kamatama od 22. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose te kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 149,38 EUR sa zateznim kamatama od 2. kolovoza 2023. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR sa zateznim kamatama od 28. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka II. izreke).

2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da je tuženikovo vozilo RENAUT TRAFIC VU DC D1, registracijskih oznaka [registarska oznaka], bilo osigurano kod tužitelja u razdoblju od 4. listopada 2021. do 4. listopada 2022. po osnovi police osiguranja broj [broj police osiguranja], a da tuženik nije podmirio premiju osiguranja u iznosu od 344,01 EUR, koju tužitelj potražuje u predmetnom postupku. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 921. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) prvostupanjski sud prihvaća tužiteljev tužbeni zahtjev.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u cijelosti. U žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Ukazuje da prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi različito razdoblje osiguranja predmetnog vozila. Obrazlaže da sud prvo navodi da je vozilo bilo osigurano u razdoblju od 4. listopada 2021. do 4. listopada 2022., a kasnije u obrazloženju navodi razdoblje od 4. listopada 2022. do 4. listopada 2023. Također, ističe da je nejasno i nije u skladu s odlučnim činjenicama označeno vrijeme ispunjenja novčane obveze 21. ožujka 2023. te da se presuda u tom dijelu ne može ispitati. Navodi da je potpuno nelogično da tuženik sklapa ugovor o osiguranju vozila tri mjeseca prije tehničkog pregleda 12. siječnja 2022., a da tužitelj vrijeme dospijeća obveze plaćanja premije naznači godinu dana kasnije. Ukazuje da se nije utvrdilo da su stranke bile u ugovornom odnosu, odnosno da je zaista došlo do sklapanja ugovora o osiguranju u smislu odredbe članka 247. ZOO-a. Ističe da nema niti dokaza da je tuženiku upućena ponuda za sklapanje predmetnog ugovora o osiguranju. Smatra da je u tom smislu obrazloženje presude manjkavo, nerazumljivo te da nije u skladu s ispravama koje se nalaze u spisu. Ističe da je sud provjerom na stranici Hrvatskog ureda za osiguranje utvrdio da je postojao ugovorni odnos, što se ne može uzeti kao vjerodostojan podatak budući da je on samo informativnog karaktera te je moguće da se bazira na pogrešno unesenim podatcima.

4. Tužitelj nije odgovorio na tuženikovu žalbu.

5. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP-a, u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka te uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i zakonita.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev prema tuženiku za isplatu iznosa od 344,01 EUR na ime neplaćene premije osiguranja na temelju police osiguranja broj [broj police osiguranja], po osnovi koje je bilo osigurano tuženikovo vozilo.

8. Pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude nije nerazumljiva ni proturječna sama sebi i razlozima presude. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovana, ti razlozi nisu međusobno proturječni niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima zastupnika po zakonu stranaka i samih tih isprava i zapisnika. Također, materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

9. Osnovano tuženik u žalbi ukazuje da prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi različito razdoblje osiguranja predmetnog vozila na način da prvo navodi da je vozilo bilo osigurano u razdoblju od 4. listopada 2021. do 4. listopada 2022., a kasnije u obrazloženju navodi razdoblje od 4. listopada 2022. do 4. listopada 2023. Međutim, prema ocjeni ovog suda, to nije utjecalo na zakonitost niti na pravilnost presude budući da se radi o očitoj omašci u pisanju, koju sud u skladu s odredbom članka 342. stavaka 1. i 2. ZPP-a može ispraviti u svako doba. U obrazloženju presude ispravno treba stajati razdoblje osiguranja od 4. listopada 2021. do 4. listopada 2022., a kako je navedeno u polici osiguranja broj [broj police osiguranja] (list 49. do 50. spisa).

10. Neosnovani su žalbeni navodi da se presuda ne može ispitati u dijelu dospijeća predmetne obveze i da je dospijeće predmetne obveze proturječno s odlučnim činjenicama. Naime, prvostupanjski sud u točki 23. obrazloženja pobijane presude jasno navodi da je dospijeće predmetne obveze 4. listopada 2021. i da bi tužitelj time imao pravo na zatezne kamate na utuženi iznos neplaćene premije osiguranja od 5. listopada 2021., međutim, da tužitelj potražuje zatezne kamate od 22. ožujka 2023. Iz predmetne police osiguranja broj [broj police osiguranja] proizlazi da se premija za vrijeme od 4. listopada 2021. do 4. listopada 2022. u iznosu od 344,01 EUR / 2.591,95 kn plaća u cijelosti na dan 4. listopada 2021. Slijedom navedenog, jasno je da je obveza plaćanja predmetne premije osiguranja dospjela 4. listopada 2021. Prvostupanjski sud nigdje u obrazloženju presude ne navodi da je dospijeće predmetne obveze 21. ožujka 2023., nego navodi da je to vrijeme dospijeća, koje je tužitelj naznačio u prijedlogu za ovrhu. To što tužitelj veže datum dospijeća s danom vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga (list 8. spisa) te potražuje zatezne kamate od 22. ožujka 2023. radi se o propustu tužitelja te to ne utječe na pravilnost presude niti je kontradiktorno s odlučnim činjenicama.

11. U predmetnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti iz članka 502. stavka 1. ZPP-a. Tuženik je u prigovoru protiv predmetnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave istaknuo kako osporava predmetno potraživanje kako u njegovoj osnovi, tako i u visini. Naveo je da su stranke imale sklopljen ugovor o pružanju usluga ovrhovoditelja (tužitelja), koji je prestao i da su sve obveze nastale do trenutka prestanka tog ugovornog odnosa bile podmirene u cijelosti po dospijeću. Također, naveo je da iz predmetne vjerodostojne isprave nije razvidno na što se predmetno potraživanje odnosi. Povodom prigovora tuženika predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-867/2024-3 od 3. rujna 2024., u kojem su stranke upozorene na sadržaj odredbi članka 461.a stavaka 2. do 7. ZPP-a, između ostalog, da na pripremnom ročištu ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, osim ako ih do tada nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti bez svoje krivnje. Po primitku predmetnog prigovora, tužitelj se očitovao na prigovor tuženika i dostavio u spis dokumentaciju na kojoj temelji svoj tužbeni zahtjev, a kojom dokazuje njegovu osnovanost i visinu. Tuženiku je predmetni podnesak dostavljen 10. listopada 2021. zajedno s pozivom na pripremno ročište, u kojem je ponovno upozoren da se radi o sporu male vrijednosti i da stranke ne mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, osim ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti ranije, kao i da sud takve nove činjenice neće uzeti u obzir. Tuženik se nije posebno očitovao na zaprimljeni podnesak tužitelja te tek na pripremnom ročištu navodi da je predmetno vozilo prodao trećoj osobi prije 4. listopada 2021. s kojom nije uspio stupiti u kontakt; da tuženik nije zatražio predmetno osiguranje; da polica osiguranja nije potpisana od strane tuženika te je zamolio odgodu ročišta radi dostave dokaza.

12. Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odbio tuženikov prijedlog za odgodom pripremnog ročišta te nije uzeo u obzir nove činjenice, koje je tuženik prvi put iznio na pripremnom ročištu, a u skladu s odredbama članka 461.a stavaka 9. i 10. ZPP-a. Naime, tuženik je imao dovoljno vremena da iznese predmetne navode i dostavi dokaze kojima potkrepljuje svoje navode do održavanja pripremnog ročišta te ne postoje okolnosti iz kojih bi proizlazilo da ih nije mogao bez svoje krivnje iznijeti ranije.

13. U skladu s odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što tuženik čini u žalbi kada navodi da je sud pogrešno utvrdio da su stranke bile u ugovornom odnosu po osnovi predmetne police osiguranja. Ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Analizom spisa predmeta utvrđeno je da činjenično stanje, čiju pravilnost ovaj sud nije ovlašten ispitivati, nije u proturječnosti s izvedenim dokazima.

14. Tuženik pobija i odluku o parničnom trošku, međutim u žalbi ne navodi niti obrazlaže razloge zbog kojih pobija tu odluku. Ovaj sud utvrđuje da u odnosu na odluku o parničnom trošku ne postoje žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 16. svibnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Zubović