Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1596/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku po sucu mr. sc. Krunoslavu Baranu, u pravnoj stvari tužiteljice NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steienmarkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru od 24. rujna 2024. poslovni broj:P- 1635/2023-7, 16. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljice se uvažava kao osnovana te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru od 24. rujna 2024. poslovni broj:P-1635/2023-7 i rješava:

Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti suda prvog stupnja kao neosnovan.

II. O troškovima žalbe odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem se sud prvog stupnja proglasio mjesno nenadležnim (toč. I. izreke), te je odlučio nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom sudu u Rijeci (toč. II. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužiteljica i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi kako je pobijano rješenje nezakonito, jer da je riječ o ugovornoj klauzuli u potrošačkom ugovoru o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama stranaka, budući bi tužiteljica morala putovati u Rijeku, a živi u [adresa]. Predlaže donijeti odluku u skladu s žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbe tužiteljici. Potražuje trošak žalbe u iznosu od 382,50 Eur-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Uvažavajući da su stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda, a to je u konkretnom slučaju Općinski sud u Rijeci, na temelju odredbe čl. 46. st.1. i čl. 48. st .1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 1551/23, dalje: ZPP), sud prvog stupnja donosi odluku kao u izreci pobijanog rješenja.

6. Zaključak suda prvog stupnja nije pravilan obzirom da je pobijani dio rješenja donesen uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

7. Prema odredbi čl. 70. st. 1. ZPP-a, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, dok je stavkom 3. istoga članka ZPP-a propisano da sporazum o mjesnoj nadležnosti važi ako je pisano sastavljeno i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa.

8. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da stranke mogu ugovoriti mjesnu nadležnost određenog suda i to ako je sud za kojeg su stranke odredile da im sudi u prvom stupnju stvarno nadležan te ako se radi o sporu za kojeg nije propisana isključiva mjesna nadležnost određenog suda. Međutim, osim ovih pretpostavki za prorogaciju nadležnosti, da bi sud prema sporazumu stranaka mogao suditi u prvom stupnju sam sporazum o mjesnoj nadležnosti mora biti valjan. To ne znači samo da sporazum mora biti sačinjen u pisanoj formi i da se tiče određenog pravnog odnosa, što je propisano odredbom čl. 70. st. 3. ZPP-a, već i da je on valjan prema odredbama Zakona o obveznim odnosima, u konkretnom slučaju da postoji suglasnost volje obiju ugovornih stranaka da im u prvom stupnju sudi određeni sud koji nije mjesno nadležan.

9. U odnosu na prigovor tuženika kako u ovoj pravnoj stvari sud prvog stupnja nije mjesno nadležan budući da su stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda sjedišta kreditora, valjalo je primijeniti Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113/09, 78/12, 56/13 i 41/14 - dalje: ZZP) u kojem je, između ostalih implementirana i smjernica 99/13 Europske ekonomske zajednice o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora, te na taj način hrvatsko zakonodavstvo uskladilo sa pravnom stečevinom Europske unije u području zaštite potrošača.

10. Odredbom čl. 49. ZZP-a je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača je nepoštena ugovorna odredba. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog ugovora trgovca.

11. Odredbom čl. 51. ZZP-a propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir priroda proizvoda ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji obzirom na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, a odredba čl. 55. ZZP-a propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

12. U konkretnom slučaju ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale te tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja na njihov sadržaj.

13. Prema stajalištu ovog suda, uzimajući u obzir sve okolnosti prilikom sklapanja ugovora u konkretnoj situaciji odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu s obzirom da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je sročena od strane tuženika sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svog sjedišta te si time ostvari pogodnost i bitno manje troškove. S druge strane uzimajući u obzir udaljenost mjesta prebivališta tužiteljice od suda čija je nadležnost ugovorena, takva bi ugovorna odredba za tužiteljicu izazvala znatne troškove dolaska na sud, a time i znatnu neravnotežu o procesno-pravnom položaju ugovornih stranaka.

14. Iz navedenih razloga proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1.-4. ZPP-a, kao što pogrešno zaključuje sud prvog stupnja.

15. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Grl-143/2019-2 od 11. prosinca 2019. je naveo pravno shvaćanje, prema kojem je za spor u vezi s ugovorom o kreditu, u smislu odredbe čl. 19. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16) mjesno nadležan sud prebivališta potrošača.

16. U konkretnom slučaju tužiteljica ima prebivalište u [adresa], dakle na području nadležnosti Općinskog suda u Novom Zagrebu slijedom čega je prihvaćanjem žalbe tužiteljice te je rješenje suda prvog stupnja valjalo preinačiti, na način kako je odlučeno u izreci ovog rješenja suda drugog stupnja pozivom na odredbu čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

17. O troškovima žalbe, u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Osijek, 16. svibnja 2025.

Sudac

mr. sc. Krunoslav Baran