Poslovni broj: Kmp-52/2022-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici u vijeću sastavljenom od suca Dubravke Pavišić kao predsjednice vijeća za mladež, Katice Mesić i Ivana Dolački, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Biljane Friščić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog mlađeg punoljetnika ZK, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KMP-DO-78/19, nakon održane rasprave zaključene dana 13. svibnja 2025. u prisutnosti ODO Velika Gorica, okrivljenika, branitelja i punomoćnika oštećenika, a koja presuda je objavljena dana 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Z  i T  rođene Đ, rođen **.**.1997. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],  po  zanimanju  vozač, zaposlen u firmi Metis s plaćom od 1.000,00 eura, neoženjen, otac jednog djeteta starog 5 godina, sa završenom srednjom školom prometnog smjera, bez imovine,

k r i v  j e

što je

dana 01. travnja 2018. u 18,08 sati u Zagrebu, upravljajući osobnim automobilom "Alfa Romeo 147", registarske oznake [registarska oznaka], desnom prometnom trakom istočnog kolnika autoceste Al , u smjeru sjeveroistoka, dolaskom do 4 kilometra + 300 metara koji se nalazi južnije Od naplatne postaje Demerje, protivno odredbi članka 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, olako držeći da neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu, brzinom Od najmanje 94,4 km/h koja je bila prevelika, obzirom na to da se ispred njega nalazilo vozilo, uslijed čega je prednjim dijelom automobila naletio na stražnji dio osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka], marke "Opel Astra", a kojim je upravljao TK istom prometnom trakom istog kolnika u istom smjeru, a koji se neposredno prije sudara iz neutvrđenih razloga skoro u potpunosti zaustavio, te je isti uslijed udaraca odbačen u smjeru istoka na prometnu traku za zaustavljanje vozila u nuždi, gdje je u zanošenju i rotaciji, prednjim lijevim dijelom naletio na metalnu zaštitnu ogradu, vlasništvo trgovačkog društva Autoceste Rijeka — Zagreb d.d. koja se nalazi sa istočne strane kolnika, dok je osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka] odbačen u smjeru zapada te je preko lijeve prometne trake sletio dijelom s kolnika na meki teren, gdje je lijevom bočnom stranom naletio na metalnu zaštitnu ogradu sa zapadne strane kolnika, vlasništvo trgovačkog društva Autocesta Rijeka — Zagreb d.d., uslijed čega je vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] zadobio osobito teške tjelesne povrede i to natučenje glave, traumatsko krvarenje ispod mekih moždanih ovojnica, otok mozga, krvarenje u moždano tkivo — nagnječenje mozga, prijelom sfenoidne kosti i kostiju baze lubanje, prijelom trupa drugog prsnog kralješka, ranu razderotinu glave, nagnječenje pluća, izljev krvi u Oba prsišta, prijelomi 4. -7. rebra lijevo te 7. i 8. rebra te i krvni podljev lijeve strane debelog mesa zbog kojih povreda je preminuo dana **.**.2018., dok je osobito teške tjelesne povrede zadobila putnica iz osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka], ĐK i to akutno krvarenje unutar tvrde moždane ovojnice desno čeono tjemeno, traumatsko krvarenje ispod mekih moždanih ovojnica, prijelom sfenoidnog sinusa, prijelom desne sljepoočne kosti, sumnje na prijelom prvog prsnog kralješka, prijelom prvog slabinskog kralješka, nagnječenje lijevog plućnog krila i nakupljanje likvora u likvorskim prostorima mozga,

d a k I e, iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, a djelom je prouzročena smrt jedne osobe, dok je drugoj osobi prouzročena osobito teška tjelesna ozljeda

čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa — izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano po članku 227. stavak 1, 2. i 6. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 227. stavak 6. Kaznenog zakona.

Temeljem čl. 227. st. 6. KZ/11 okrivljeni ZK

o s u đ u j e  s e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE i 11 (JEDANAEST) MJESECI

a temeljem čl. 57 KZ/11 okrivljenom ZK

i z r i č e  s e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

tako da se od kazne od koje je okrivljenik osuđen izvršava 1 (jedna) godina, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 11 (jedanaest) mjeseci neće se izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, s time da se na neuvjetovani dio kazne zatvora ne mogu primijeniti odredbe o uvjetnom otpustu.

Temeljem čl. 148 u svezi s čl. 145 st. 2 točka 1 i 6 ZKP-a okrivljenik je dužan nadoknaditi troškove ovog kaznenog postupka i to za sva provedena vještačenja i to toksikološka, prometno i medicinsko vještačenje što sada iznosi 922,42 eura, kao i paušalni iznos što sada iznosi 66,36 eura, dakle sveukupno 988,78 eura, u roku od 10 (deset) mjeseci od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podnijelo je optužnicu protiv okrivljenog ZK, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11 koja optužnica je specificirana dana 2. veljače 2022. (list 292-293 spisa).

2. Na raspravi dana 13. svibnja 2025. okrivljeni ZK naveo je da iskazuje sukladno kao na zapisniku od 4. travnja 2022. (list 301 spisa).

2.1. Na toj raspravi dana 4. travnja 2022. okrivljeni ZK je naveo da se predmetnog dana 1. 4. 2018. oko 18,08 h vozio iz smjera Ogulina prema Zagrebu autocestom, zajedno s tadašnjom djevojkom, a potom izvanbračnom suprugom UK i u jednom trenutku njoj je bilo slabo pa su stali na stajalištu u Draganiću. Tamo je ona popila vode i bilo joj je nešto malo bolje i onda su krenuli dalje u smjeru Zagreba. Potom je njoj u jednom trenutku ponovno postalo loše i ona je glavom i tijelom počela padati prema njemu jer joj je pozlilo i onda se on refleksno okrenuo prema njoj i pokušao ju je "prodrmati" da dođe k sebi. To je trajalo jako kratko, nekih 4 do 5 sekundi i onda je osjetio udarac u taj auto u kojem su bili oštećenici.

2.2. Naveo je da mu je strašno žao što se sve to dogodilo, međutim ne osjeća se krivim upravo iz ovih razloga koje je naprijed naveo.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju i dokaze koji prileže u spisu, i to: Bolnička prijava KBC Sestre milosrdnice za KK (list 2 spisa), Bolnička prijava KBC Zagreb za ĐK (list 4 spisa), Zapisnik o očevidu II. Postaje prometne policije Zagreb broj K-0029/18 od 1. travnja 2018. (listovi 7-9 spisa), Skica mjesta događaja (list 10 spisa), Fotoelaborat II. Postaje prometne policije Zagreb broj K-0029/18 od 2. travnja 2018. (listovi 11-33 spisa), Bolnička prijava KB Dubrava za ZK (list 34 spisa), Bolnička prijava KB Dubrava za UK (list 35 spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 1. travnja 2018. broj 01650007 (list 36 spisa), Nalaz i mišljenje samostalnog vještaka za toksikološka vještačenja Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić (listovi 42-45 spisa), Zahtjev za utvrđivanje stupnja alkoholiziranosti za ZK (listovi 46-47 spisa), Nalaz i mišljenje samostalnog vještaka za toksikološka vještačenja Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić (listovi 51-53 spisa), Nalaz i mišljenje samostalnog vještaka za toksikološka vještačenja Službe kemijsko- fizikalnih i toksikoloških vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić za KK (listovi 55-58 spisa), Zahtjev za utvrđivanje stupnja alkoholiziranosti i liječnički pregled za TK (listovi 59-62 spisa), Nalaz i mišljenje glavnog vještaka za toksikološka vještačenja Službe kemijsko- fizikalnih i toksikoloških vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić za TK (listovi 64-68 spisa), Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 716492 (list 79 spisa), DVD medij sa snimkom mjesta događaja prometne nesreće od 1. travnja 2018. (list 80 spisa), Izvješće o osiguranju mjesta događaja II. Postaje prometne policije Zagreb (list 81 spisa), Izvadak iz matice umrlih za TK (list 122 spisa), Zapisnik Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku povodom obdukcije mrtvog tijela TK (listovi 130-131 spisa), Medicinska dokumentacija KBC Zagreb, Odjela za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje za ĐK (listovi 140-141 spisa), Nalaz KBC Zagreb, Klinike za očne bolesti za Mariju Aksić (list 143 spisa), Radiološki nalaz KBC Zagreb za ĐK (list 144 spisa), Laboratorijski nalaz za ĐK (list 145 spisa), Medicinska dokumentacija KBC Zagreb, Klinike za neurokirurgiju za Mariju Aksić (list 146 spisa), Otpusno pismo KBC Zagreb za ĐK (listovi 147-148 spisa), Otpusno pismo KBC Zagreb za ĐK (list 149 spisa), Nalaz radiologa Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske za ĐK (list 150 spisa), Izvještaj o uzroku smrti Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske (list 151 spisa), Otpusno pismo Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske (list 152 spisa), Izvod iz matične knjige umrlih za ĐK (list 153 spisa), Izvod iz matične knjige umrlih Republike Srbije za ĐK (list 154 spisa), Izvod iz matične knjige rođenih Republike Srbije za ĐK (list 155 spisa), Sprovodnica za prijenos umrle osobe Generalnog konzulata Republike Srbije Banja Luka (list 157 spisa), Socijalna anamneza Centra za socijalnu skrb Rijeka za ZK (listovi 165-166 spisa),Izvješće stručne savjetnice ovog državnog odvjetništva o socijalnim i obiteljskim prilikama za ZK (list 169 spisa), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za promet, vozila, plovila i strojarstvo dipl. ing. Nevena Ereš (listovi 188-193 spisa), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Josipa Škavića (listovi 194-199 spisa), izvješće Centra za socijalnu skrb Rijeka (list 248-249 spisa), iskaz svjedokinje NK, žene okrivljenog (list 259-260 spisa), izvješće KBC Sestre milosrdnice od 3. svibnja 2021. (list 264 spisa) te izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenog.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je kao nesporno utvrdio da je okrivljeni počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret iz slijedećih razloga.

5. Naime, valja istaći da okrivljenik u stvari ne poriče da se predmetna nesreća dogodila na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu optužnice. Dakle, po njegovom iskazu nesreća se upravo tako i dogodila, međutim okrivljenik navodi da se ne smatra krivim za prouzročenje ove nesreće iz razloga što ga je omelo to što je njegova tada izvanbračna supruga NK imala zdravstvenih problema, odnosno već prije ove nesreće bilo joj je slabo pa su zato stali na odmorištu u Draganiću i kada su ponovno krenuli s vožnjom, tada joj je ponovno postalo slabo i počela je padati prema njemu te se on refleksno okrenuo prema njoj i pokušao ju "prodrmati" da dođe k sebi i upravo u tom trenutku osjetio je udarac u auto u kojem su bili oštećenici.

6. Na isti način iskazivala je i svjedokinja NK koja je navela da je njoj kao suvozačici bilo dosta slabo i onda su stali na odmorištu gdje je popila vodu i išla na WC te su ubrzo nastavili s vožnjom, no u jednom trenutku osjetila je mučninu i slabost tako da je klonula, tj. pala je tijelom i glavom prema optuženom i osjećala je laganu nesvjesticu i tada je u jednom trenutku samo čula jaki udarac te uopće nije vidjela što se zapravo dogodilo zbog takvog njenog zdravstvenog stanja u tom trenutku. Sjeća se jedino da ju je okrivljenik izvukao iz auta gdje je sjedila kao suvozačica, a nakon dolaska hitne pomoći odvezli su ju u bolnicu na pregled, ali nisu ustanovili da je imala težih povreda ili prijeloma.

7. Dakle, u ovom postupku nesporno je da se predmetni događaj u tehničkom smislu dogodio upravo na način kako je to i opisano u činjeničnom opisu optužnice što proizlazi iz svih dokaza navedenih u optužnici, a i iz iskaza okrivljenog i svjedokinje NK - suvozačice u vozilu kojim je upravljao okrivljenik.

8. Sporno je da li je okrivljenik kriv za predmetnu nesreću obzirom što navodi da ga je dekoncentrirala ta situacija, gdje je suvozačici, tj. njegovoj tadašnjoj izvanbračnoj supruzi UK ponovno pozlilo te se on okrenuo prema njoj i pokušao ju kako on to navodi "prodrmati" da dođe k sebi, obzirom što je ista počela tijelom padati prema njemu te navodi da je to bila njegova refleksna reakcija i upravo u tom trenutku je osjetio jaki udarac u auto u kojem su bili oštećenici te je zbog tih razloga naveo da se ne osjeća krivim za predmetnu nesreću, ali mu je jako žao što se sve to dogodilo.

9. Dakle, iz iskaza svjedokinje NK od 22. travnja 2021. (list 259-260 spisa) proizlazi da se ista sjeća dana 1. 4. 2018. kada se s okrivljenim, tj. njenim sadašnjim izvanbračnim suprugom vozila iz Ogulina prema Zagrebu gdje je imala pripreme za maturu. Sjeća se da su se u jednom trenutku uključili na autoput i njoj je bilo dosta slabo i zato su stali na stajalištu u Demerju. Navela je da je inače anemična i zna joj biti slabo zbog toga. Na odmorištu u Demerju popila je vodu i otišla na WC i ubrzo su nastavili s vožnjom prema Zagrebu. No u jednom trenutku ponovno je osjetila mučninu i slabost i to toliko da je klonula, tj. pala je tijelom i glavom prema optuženom i osjećala je laganu nesvjesticu i onda je u jednom trenutku čula samo jaki udarac. Uopće nije vidjela što se zapravo dogodilo zbog takvog njenog stanja u kojem je bila. Sjeća se jedino da ju je optuženik izvukao iz tog auta gdje je sjedila kao suvozačica.

9.1. Sjeća se da je nakon toga došla hitna pomoć i odveli su je u bolnicu. Imala je natučenja koljena, trbuha i gležnja i dobila je imobilizaciju cijelog tijela, no izašla je iz bolnice nakon nekoliko sati kada su utvrdili da nema prijeloma i težih povreda.

9.2. Navela je da pati od anemije još od početka srednje škole. O tome posjeduje i liječničku dokumentaciju u Rijeci gdje živi. Zadnji put je radila testove za anemiju u Rijeci. I nadalje je anemična.

9.3. Nakon toga svjedokinja je navela da se ispravlja, tj. da oni nisu stali na odmorištu Demerje, nego na odmorištu Draganić. Navela je da s okrivljenikom ima zajedničko dijete staro godinu dana. Optuženi inače radi kao profesionalni vozač i vozio je primjerenom brzinom za autoput, ništa prebrzo jer on je oprezan kao profesionalni vozač.

9.4. Nadalje je navela da ne zna točno kojom brzinom je on vozio, ali bilo je to niti prebrzo niti presporo. Kada je tijelom pala na optuženog, bila je vezana sigurnosnim pojasom. Naslon sjedala nije posebno podešavala, dakle on je bio na jednoj normalnoj podešenosti. Imobilizaciju su joj stavili već u kolima hitne pomoći jer su joj rekli da ne znaju kakve ima ozljede i tu imobilizaciju su joj skinuli u bolnici. Sjeća se jedino jednog tzv. "praska" i nije vidjela način na koji se nesreća dogodila.

10. Na raspravi dana 2. veljače 2022. (list 283-284 spisa) vještak Neven Ereš naveo je da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 16. ožujka 2019. (listovi 188-192) i dopune nalaza i mišljenja od 6. prosinca 2021. (list 279 spisa).

10.1. Nadalje je naveo da je u konkretnom slučaju bilo moguće izbjeći predmetnu prometnu nesreću i to radnjom prestrojavanja na lijevu prometnu traku.

10.2. Također je naveo da kako u konkretnom slučaju između navedenih vozila nije bilo drugih vozila, tako je i vozilo oštećenika čitavo vrijeme bilo u vidnom polju okrivljenika, dok o nekakvoj međusobnoj udaljenosti među vozilima on ne može konkretnije ništa reći osim da se od početka zaustavljanja vozila oštećenika njihova međusobna udaljenost morala početi smanjivati. Kada je to konkretno počelo i kolika je tada bila međusobna udaljenost među vozilima on ne može odgovoriti jer za to nema uporišta u materijalnim tragovima.

10.3. Naveo je da je u konkretnom slučaju okrivljenik imao mogućnost izbjegavanja sudara usporavanjem i ostankom na desnoj prometnoj traci te kasnijim zaustavljanjem ili da je jednostavno bez zaustavljanja obavio radnju prestrojavanja na lijevu prometnu traku.

10.4. Također je naveo da je brzina kretanja vozila okrivljenika u trenutku sudara iznosila najmanje 94,4 km/h, dok zbog izostanka materijalnih tragova vještak ne može odgovoriti da li je prije samog sudara ta brzina bila veća i u kojoj mjeri.

10.5. Na pitanje što bi to bila tehnički prilagođena brzina, odgovorio je da bi to bila brzina koja je prilagođena u konkretnom slučaju predmetne prometne situacije, a što bi značilo da ako vozilo ispred vas počinje s nekim usporavanjem, to znači da onda i vozilo koje se kreće iza njega počinje sa usporavanjem i smanjivanjem svoje brzine te na neki način održava tu prilagođenu brzinu kretanja u odnosu na ono vozilo ispred sebe.

10.6. Na pitanje da li to znači da je potrebno održavati razmak između vozila, vještak navodi da se radi praktički o istoj stvari jer svako vozilo s nekom brzinom ima određeni zaustavni put, a što na neki način se odnosi i na razmak među vozilima.

10.7. Nadalje je naveo da se obzirom na iskaz svjedokinje NK očituje da li je moglo doći do produženja reakcije okrivljenika, odgovara da on kao prometni vještak ne može isključiti mogućnost da je takvo ponašanje svjedokinje moglo uzrokovati usmjeravanje pažnje okrivljenika sa prometa u pravcu navedene svjedokinje, pa je takvo ponašanje svjedokinje u tehničkom smislu i moglo utjecati na mogućnost izbjegavanja sudara od strane okrivljenika. Navedeno znači da ovisno o tome koliko je vremenski to ometanje ili nedostatak pažnje okrivljenika u odnosu na promet trajao, tada bi i ovisile mogućnosti izbjegavanja samog sudara. Ako je to ometanje ili nepraćenje prometa od strane okrivljenika trajalo duže od nekakve 3 sekunde, tada on ne može niti isključiti mogućnost da u takvoj varijanti okrivljenik niti pravovremenim kočenjem ne bi uspio izbjeći sudar.

10.8. Na pitanje da li se vozilo oštećenika nepropisno kretalo kolnikom, vještak je naveo da samo tumačenje propisa predstavlja pravno pitanje, dok on kao vještak navodi da na kolniku autoceste nije dopušteno zaustavljanje te za takvo nešto postoji zaustavna traka, odnosno traka za zaustavljanje vozila u nuždi.

10.9. Nadalje je naveo da on ne može reći sa sigurnošću koji je bio razlog zaustavljanja vozila oštećenika, ali sama snimka nesreće ukazivala bi da je vozilo oštećenika bilo relativno intenzivno kočeno od strane vozača, pa stoga je vještak mišljenja da se ne radi o kvaru na vozilu, a dok bi činjenica da se mjesto sudara nalazilo neposredno nakon odvojka za naplatne kućice Demerje najvjerojatnije upućivala da je vozilo oštećenika krenulo u pogrešnom smjeru te se imalo namjeru vratiti. Također je naveo da on nema nikakvih materijalnih dokaza niti tragova na temelju kojih bi mogao zaključivati o razlozima zaustavljanja vozila oštećenika, a kako je to i ranije rekao.

10.10. Na pitanje da li je svjedokinja NK vezana sigurnosnim pojasom mogla pasti na tijelo okrivljenika, naveo je da sigurnosni pojas kao takav ne sprečava bočno pomicanje tijela u vozilu pa se stoga svjedokinja NK mogla bočno nasloniti na okrivljenika.

10.11. Na pitanje da li bi i nekakva prometna situacija ometanja okrivljenika od strane suvozačice svjedokinje NK na neki način trebala uvjetovati zaustavljanje vozila okrivljenika na prometnoj traci za zaustavljanje u nuždi ako bi takva situacija ili ometanje trajala neko duže vrijeme. Njegov odgovor je da za neko relativno kratko vrijeme uvijek je pitanje kako će osoba reagirati, jer koliko je njemu poznato a nije dio njegove struke, različite osobe u pravilu različito reagiraju na različite neočekivane životne situacije.

11. U svom nalazu i mišljenju od 16. ožujka 2019. (list 188-192 spisa) zaključno je mišljenje vještaka ing. Nevena Ereša da je vozilo okrivljenog sa svojim prednjim više desnim dijelom naletjelo na stražnji više lijevi dio vozila oštećenika, pri čemu su uzdužne simetrale vozila u trenutku sudara bile približno paralelne. Mjesto sudara gledano u smjeru kretanja oba vozila nalazilo se na desnoj prometnoj traci neposredno prije prvih čestica laka, stakla i plastike označenih u skici policije brojem 3. Brzina vozila okrivljenika u trenutku sudara iznosila je najmanje 94,4 km/h. Provedena analiza pokazuje da su se neposredno prije i u trenutku sudara oba vozila kretala u istom smjeru desnom prometnom trakom, što znači da je tehnički neprilagođena brzina kretanja vozila okrivljenika bila uzrokom nastanka predmetne prometne nesreće.

12. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša proizlazi da je okrivljenik na ravnom i preglednom kolniku na dovoljnoj udaljenosti ispred sebe mogao procijeniti način i brzinu kretanja vozila oštećenika koje se kretalo ispred njega po istoj desnoj prometnoj traci, pa da se kretao tehnički prilagođenom brzinom u odnosu na vozilo oštećenika, do nesreće ne bi došlo.

13. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka ing. Nevena Ereš kao i njegovo usmeno očitovanje na nalaz i mišljenje na raspravi dana 2. veljače 2022. sud u cijelosti prihvaća kao istinit i pravovaljan jer je dat na temelju pravila prometne znanosti i struke pa ga stoga kao takvog i ovaj sud u cijelosti prihvaća.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Josipa Škavića (list 188-199 spisa) proizlazi da je oštećeni ĆK stradao u predmetnoj prometnoj nesreći u kojoj je zadobio niz ozljeda detaljno navedenih u njegovom nalazu i mišljenju kao i u činjenično opisu ove optužnice od kojih ozljeda je preminuo dana **.**.2018. u bolnici Sestre milosrdnice usprkos provedenom intenzivnom liječenju. Smrt ĆK je prema tome nasilna, a uzrok smrti je u uzročnoj vezi s ozljedama koje je on zadobio u predmetno prometnoj nesreći.

15. U odnosu na oštećenu ĐK vještak dr. Škavić je u svom nalazu i mišljenju naveo da je ista stradala kao suvozač u automobilu naletom drugog vozila straga u prometnoj nesreći od dana 1. travnja 2018. Ista je radi izvanredno opsežnih ozljeda glave i mozga u komatoznom stanju odvezena u bolnicu, ali se usprkos provedene intenzivne neurokirurške dijagnostike i terapije nije oporavila. Njene ozljede detaljno su navedene u nalazu i mišljenju, a i u činjeničnom opisu optužnice. Vještak navodi da sve njene ozljede što se tiče vremena i mehanizma nastanka trebaju se shvatiti kao jedna cjelina i označiti kao osobito teška tjelesna ozljeda. ĐK umrla je pod znacima zatajenja funkcije srca i pluća dana 12. lipnja 2018. u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske u Banja Luci, ali nije izvršena obdukcija njenog tijela da bi se sa sigurnošću moglo utvrditi da je ista umrla od posljedica ove nesreće.

16. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka dr. Josipa Škavića sud je u cijelosti prihvatio kao istinit i pravovaljan obzirom što je dat na temelju medicinske znanosti i struke pa ga stoga kao takvog i ovaj sud prihvaća.

17. Iz provedenih toksikoloških vještačenja koji prileže u spisu i koji su navedeni pod točkama 9, 11, 12 i 14 optužnice proizlazi da kod nikog od sudionika u ovoj prometnoj nesreći nije pronađen alkohol u krvi i mokraći.

18. Temeljem tako provedenog postupka, a uzimajući u obzir svaki dokaz zasebno kao i sve dokaze u svojoj ukupnosti, a koji su pročitani na zadnjoj raspravi i navedeni u ovoj optužnici, iz njih nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo upravo na način kako mu se to optužnicom stavlja na teret. Naime, obzirom da je nesporno da se prometna nesreća u tehničkom tj. objektivnom smislu dogodila na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu optužnice, koji je specificiran podneskom državnog odvjetništva dana 2. veljače 2022. (list 377-378 spisa) kada je državno odvjetništvo dostavilo novi primjerak optužnice nakon ukidne odluke Županijskog suda, stoga se sud nije upuštao u posebnu analizu svih dokaza detaljno navedenih u optužnici, a koji su pročitani na zadnjoj raspravi. Naime, iz svih tih dokaza proizlazi da se nesreća dogodila upravo na način kako to proizlazi iz činjeničnog opisa optužnice, a što je u svom iskazu potvrdio i sam okrivljenik koji ne dovodi u pitanje svojim iskazom dinamiku i tijek nastanka predmetne prometne nesreće, već jedino navodi svoje razloge koji su ga omeli pri vožnji, a to je slabost i padanje tijela NK prema njemu koji ju je pokušao "prodrmati", a što je bila njegova refleksna reakcija kako on to navodi i to ga je omelo u vožnji nekih 4 do 5 sekundi i tada je samo osjetio udarac u automobil oštećenika. Te navode okrivljenika o padanju u nesvijest NK sud nalazi a nakon njihovog saslušanja, neistinitim i neuvjerljivim.

19. Valja istaći da sud smatra, a na temelju provedenog cjelokupnog dokaznog postupka, da je okrivljenik kritične zgode postupao kršeći norme Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uslijed čega su nastupile posljedice u vidu smrti ĆK i teške tjelesne ozljede ĐK. Isto proizlazi iz zapisnika o očevidu, fotodokumentacije, skice mjesta događaja te nalaza i mišljenja sudskomedicinskog i prometnog vještačenja. Sud nalazi da nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik postupio protivno odredbi čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Naime, da je upravljao vozilom, a da brzinu kretanja vozila nije prilagodio konkretnoj prometnoj situaciji na način da vozilo može pravovremeno zaustaviti pred svakom preprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti. Nesporno je da se isti kretao u istom smjeru istom kolničkom trakom u trenutku sudara sa vozilom oštećenih te da su uzdužne simetrale vozila u trenutku sudara bile približno paralelne. Prema nalazu i mišljenju vještaka ing. Ereša nedvojbeno proizlazi da je optuženik na dovoljnoj udaljenosti ispred sebe mogao procijeniti način i brzinu kretanja vozila oštećenika koje se kretalo ispred njega, a da se isti kretao prilagođenom brzinom u odnosu na vozilo oštećenika do nesreće ne bi došlo. Pojednostavljeno rečeno, u prometu smo dužni obraćati pažnju i pozornost na situaciju na kolniku koja je ispred nas.

20. Dakle, konkretna prometna nesreća se mogla izbjeći a kako to i navodi u svom nalazu i mišljenju ing. Neven Ereš na način da se okrivljenik prestrojio na lijevu prometnu traku ili usporio svoje vozilo u slučaju da je ostao na desnoj prometnoj traci, a iz kojeg nalaza također proizlazi da je okrivljenik na tom ravnom i preglednom kolniku na dovoljnoj udaljenosti ispred sebe mogao procijeniti način i brzinu kretanja vozila oštećenika koje se kretalo ispred njega po istoj prometnoj traci, pa da se okrivljenik kretao tehnički prilagođenom brzinom u odnosu na vozilo oštećenika tada do nesreće ne bi došlo, što prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka znači da je tehnički neprilagođena brzina kretanja vozila okrivljenika bila uzrokom nastanka predmetne prometne nesreće, a to optuženik nije učinio te se stoga kao nesporna ukazuje kaznena odgovornost optuženika.

21. Iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka kao nespornim se ukazuju ozljede koje je u nesreći zadobio ĆK, a koje su dovele do njegove nasilne smrti i koje stoje u uzročnoj vezi s ozljedama koje je zadobio 1. 4. 2018. Prema medicinskoj dokumentaciji nesporne su također ozljede ĐK koje su okarakterizirane kao osobito teške tjelesne ozljede, a koja je naknadno preminula tj. 12. 6. 2018. u Banja Luci, no u svakom slučaju povrede koje je ista zadobila su osobito teške povrede, a koje su i navedene u činjeničnom opisu ispravljene optužnice.

22. Iskaz NK privilegirane svjedokinje koja je u trenutku prometne nesreće bila djevojka optuženika, a potom izvanbračna supruga, valja cijeniti u kontekstu nastojanja pomaganja optuženiku u ovom kaznenom postupku da od sebe otkloni kaznenu odgovornost. U svom iskazu navodi da je pala tijelom na optuženog prije samog sudara vozila, navodeći da je anemična te da je osjećala laganu nesvjesticu i da je čula samo jak udarac. Međutim, sud nalazi da je njezin iskaz usmjeren na to da od okrivljenog otkloni kaznenu odgovornost i sud ga nalazi neistinitim i neuvjerljivim, a pored navedenog, ona ne zna ništa o samoj prometnoj nesreći jer joj je bilo slabo, ali npr. zna da optuženik nije vozio niti prebrzo niti presporo.

23. Nadalje, liječnička dokumentacija koja je dostavljena od strane obrane a koja bi govorila u prilog anemičnosti svjedokinje ne datira od same prometne nesreće, već upućuje na razdoblje od 6 mjeseci nakon prometne nesreće, a pored toga niti sama činjenica anemije ne mora značiti da bi automatizmom dolazilo do nesvjestice. Također se niti u medicinskoj dokumentaciji KB Dubrava gdje je svjedokinja zaprimljena nakon prometne nesreće ne konstatiraju takvi navodi svjedokinje, no u svakom slučaju njena anemičnost nije uvjerila sud u to da je padala u nesvijest prije same nesreće, no u svakom slučaju bez obzira na postojanje njene anemije sud nije povjerovao njenom iskazu iz naprijed navedenih razloga jer se isti nalazi neuvjerljivim i neistinitim te usmjerenim na otklanjanje kaznene odgovornosti od okrivljenika, tj. tadašnjeg njenog izvanbračnog supruga.

24. Ističe se još jednom da se u konkretnom slučaju radi o uvjetima vožnje pri danjem svjetlu, da se radi o kolniku koji je ravan i pregledan te da je uzrok prometne nesreće neprilagođena brzina kojom je optuženik upravljao vozilom jer svoju brzinu nije prilagodio konkretnoj prometnoj situaciji na način da je pravovremeno zaustavio svoje vozilo ili skrenuo u drugu prometnu traku. Odnosno, vozilo je trebao pravovremeno zaustaviti pred preprekom. Okrivljenik se nikako ne može opravdavati situacijom da je suvozačici, tj. tadašnjoj njegovoj djevojci potom izvanbračnoj supruzi UK bilo slabo i da je počela padati prema njemu i da se zato on refleksno okrenuo prema njoj da ju "prodrma". Naime, u vožnji po autoputu, a osobito kada je već neposredno prije UK bilo loše pa su morali stati još prije nesreće na stajalištu, dakle okrivljenik je znao da njoj nije dobro i da su već jednom prije nesreće stali na odmaralištu da popije vode i ide na WC, dakle tada to više nije bilo potpuno nepredviđeno stanje, a osim toga ne znači ako je suvozaču loše da se zato treba prestati biti usmjeren na vožnju auta i prometnu situaciju ispred sebe jer to bi značilo da nas svaka nepredviđena situacija i okolnost koja se događa u autu od strane osoba koje se voze u autu može dovesti do toga da skrećemo pažnju na njih. To se naime nikako ne smije dogoditi, već vozač automobila mora bez obzira na to što se u autu događa ostati usredotočen na vožnju i situaciju u prometu, tj. na cesti.

25. Naime, kod vožnje automobilom odgovorni smo za nesreću koju smo skrivili i to kada se lupi svojim prednjim dijelom auta u stražnji dio auta ispred sebe, tj. u oštećenog kao što je to bilo u konkretnom slučaju, osobito ako nismo prilagodili brzinu vožnje uvjetima na cesti, tj. situaciji da se auto ispred nas gotovo zaustavio (u ovom slučaju iz nepoznatih razloga). Pa tako ako je nekome u autu slabo tada se treba usporiti vožnja i skrenuti ili zaustaviti u pomoćnoj traci. Nelogično je i neživotno da u trenutku ukoliko mu djevojka ostaje bez svijesti i pada zbog anemije tijelom prema njemu, da on nastavlja sa brzom tj. jednakom vožnjom. Ta brzina u ovom slučaju nije točno utvrđena jer vještak navodi da je bila najmanje 94,4 km/h. Dakle, mogla je biti bilo koja dozvoljena ili nedozvoljena brzina, no u svakom slučaju pregledom video snimke nadzorne kamere proizlazi da je okrivljenik bez ikakvih znakova zaustavljanja odnosno kočenja, tj. smanjivanja brzine naletio svojim prednjim dijelom auta u stražnji dio auta oštećenih i to po danu, tj. uz dobru vidljivost i na ravnoj cesti, a koja snimka je pregledana na raspravi, a isto proizlazi iz nalaza i mišljenje prometnog vještaka ing. Ereša.

26. Ovdje se po stavu ovog suda radi o izazivanju prometne nesreće iz nehaja (svjesnog nehaja). Dakle, okrivljenik očito kritične zgode morao je biti i bio je svjestan da zbog njegovog načina vožnje mogu nastupiti štetne posljedice, ali je olako držao da iste neće nastupiti odnosno da će ih moći spriječiti te je vozio brzinom od najmanje 94,4 km/h krećući se po autoputu. To je vrlo neobično za profesionalnog vozača što je inače okrivljenik po struci jer on u tom slučaju ima i dodatna znanja vezana za svoju profesiju, gdje je još dodatno pored autoškole učio o tome teoretski i praktično da se vožnja mora prilagoditi svim uvjetima na cesti i da svoju brzinu u svakom trenutku vožnje treba prilagoditi konkretnoj prometnoj situaciji, pa tako i tome da može pravovremeno zaustaviti auto pred svakom preprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, osobito auto ispred sebe, a što je najbitnije ovdje sud nalazi da je potpuno neistinit i neuvjerljiv iskaz okrivljenika i svjedokinje UK da je ona počela padati u nesvijest i glavom se naslonila na okrivljenika pa da je zato on prestao u potpunosti pratiti situaciju na cesti i usmjerio se samo na suvozačicu vozeći po autoputu brzinom od najmanje 94,4 km/h jer isti su po stavu ovog suda neuvjerljivo iskazivali o tome što je okrivljenog omelo, tj. padanje u nesvijest NK, a sve kako bi se od okrivljenog otklonila kaznena odgovornost.

27. Stoga je obrana okrivljenog neprihvatljiva i usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti od sebe jer sud nalazi iskaz okrivljenog neistinitim i neuvjerljivim te usmjerenim na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Naime, sud nalazi da niti jedan prosječan vozač, a osobito ne profesionalni vozač ne bi u takvoj situaciji prestao polagati dužnu pažnju na vožnju po autoputu i usmjerio se jedino i samo na suvozačicu koja se navodno počela rušiti u nesvijest zbog slabokrvnosti. Dakle, niti opravdanje za nastanak nesreće slabošću suvozačice ne može biti razlogom nepraćenja prometne situacije ispred sebe u trenutku vožnje autoputom. Svaka radnja i postupak koji odvraća pozornost i usredotočenost na vožnju, osobito brzu vožnju po autoputu, može dovesti do izazivanja prometne nesreće, pa tako i radnja na koju upire punomoćnik oštećene gdje dostavlja u spis sliku detalja vožnje okrivljenog nakon predmetne nesreće, dakle i takva poza i gesta u vožnji može uzrokovati neželjene posljedice jer se vidi da okrivljenik nije usmjeren samo na vožnju, što samo potvrđuje činjenicu da okrivljenik s nedovoljno opreza sudjeluje kao vozač u prometu.

28. Ovdje zapravo razlozi koje navodi okrivljenik i njegova tadašnja izvanbračna supruga, a koji su navodno dekoncentrirali okrivljenog u vožnji su po ocjeni ovog suda neistiniti i neprihvatljivi. Po stavu ovog suda radi se o razlozima koje navode okrivljenik i njegova tadašnja izvanbračna žena, a za koje navode je sud stekao dojam da su neistiniti i neuvjerljivi iz već naprijed navedenih razloga. Naravno, zasigurno okrivljenik nije htio prouzročiti ovu nesreću, ali je morao biti u svakom trenutku vožnje usmjeren na tu vožnju. U svakom slučaju, nije smio niti u jednom trenutku prestati biti usredotočen na vožnju i prometnu situaciju ispred sebe, a ukoliko je suvozačici bilo slabo neposredno prije nesreće to za okrivljenog nije bilo nešto novo jer joj se to dogodilo i nešto prije kada su stali na odmorištu a kako to okrivljenik i njegova tadašnja izvanbračna supruga navode, stoga je zaista kao svaki prosječni vozač (a on je uz to i profesionalni vozač po struci) morao biti svjestan da u svakom trenutku mora obraćati pažnju na uvjete na cesti, pa da je NK i ostala bez svijesti, tada je trebao adekvatno reagirati i zaustaviti svoje vozilo u traci za zaustavljanje u slučaju nužde, no sud nije povjerovao da je tako bilo, jer ukoliko je ona bila njegova izvanbračna supruga koja je kako oni navode od rane mladosti slabokrvna a bilo joj je slabo i neposredno prije ove nesreće, sve to nije bilo ništa novo da bi se zbog toga potpuno trebala prestati voditi sva potrebna pažnja na situaciju na cesti. Stoga po navodima okrivljenika proizlazi da je prestao obraćati pažnju na uvjete na cesti i nastavio je voziti neodgovarajućom brzinom za te uvjete na cesti, iako mu je po njegovim navodima suvozačica počela padati u nesvijest, što je po njemu dovelo do ove prometne nesreće. Što sve sud nalazi neuvjerljivim i neistinitim jer iako je vožnju bio dužan prilagoditi osobinama i stanju ceste tako da može svoj auto zaustaviti pred svakom zaprekom i situacijom koju kao vozač, a osobito profesionalni vozač, mora uzeti u obzir u konkretnim uvjetima na cesti, gdje je vozio po danu, uz dobru vidljivost na ravnoj cesti, a sve kako to navodi prometni vještak. Stoga sud nalazi da je očito njegova neprilagođena brzina kretanja uzrok ove nesreće, odnosno prevelika brzina kojom je naletio na vozilo oštećenog, jer očito ili zbog nedovoljnog iskustva ili zbog toga što to nije očekivao nije vidio da je ispred njega gotovo zaustavljeno vozilo. Dakle, očito je olako držao da neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu.

29. Nadalje, iz kojih razloga se vozilo oštećenog zaustavilo nije se uspjelo nedvojbeno utvrditi, no bez obzira iz kojeg je to bilo razloga a moglo je biti iz više razloga kao npr. kvar na vozilu ili krivo skretanje, a možda i nešto treće, pa tako možda moglo je biti i isto tako slabost vozača ili suvozačice, dakle nama tj. sudu ostao je nepoznat razlog zaustavljanja vozila oštećenog, pa tako i vještak Ereš navodi da je reakcija vozača takva da različite osobe u pravilu različito reagiraju na različite neočekivane životne situacije. Dakle, radnja skoro potpunog zaustavljanja vozila oštećenog, odnosno razlog tome nije se mogao utvrditi u ovom postupku jer su obje osobe u tom automobilu preminule. Uz napomenu da iz nalaza i mišljenja vještaka i skice lica mjesta kao i iz izvješća policije proizlazi da se nesreća dogodila 300 metara od naplatne postaje Demerje. Dakle, to je zaista daleko od tog skretanja pa nije životno niti okolnostno da bi oštećenik tada bio gotovo zaustavio svoje vozilo sa razlogom da se vraća po autocesti 300 metara unazad.

30. S druge strane, razlog nekočenja okrivljenog ili neskretanje ulijevo ili desno upravo je razlog ove nesreće, a kako to navodi vještak Ereš, i stoga sud nalazi da je okrivljenikova obrana vezana za slabost NK usmjerena na izbjegavanje njegove kaznene odgovornosti, a isto tako sud nalazi da je obrana NK usmjerena na to da otkloni kaznenu odgovornost od svog tadašnjeg izvanbračnog supruga s kojim sada ima malo dijete, pa time okrivljenikova kaznena odgovornost i njegovo kažnjavanje u ovom postupku direktno utječu i na cijelu njihovu obiteljsku situaciju.

31. Dakle, sud nalazi da je okrivljenik kritične zgode bio svjestan da zbog njegovog načina vožnje mogu nastupiti štetne posljedice, ali je očito olako, tj. lakomisleno držao da iste neće nastupiti, odnosno da će ih moći spriječiti, jer isti je vozio najmanje 94,4 km/h i uopće nije niti počeo odnosno pokušao kočiti prije naleta na vozilo oštećenog, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka ing. Ereša. Utvrdivši dakle da je okrivljenik prilikom počinjenja ovog kaznenog djela postupio sa svjesnim nehajem, te uzročno-posljedičnu vezu između vožnje okrivljenika i nastalih posljedica, sud je utvrdio da je okrivljenik u cijelosti počinio biće kaznenog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret. Dakle, iz navedenog proizlazi da okrivljenik u konkretnoj situaciji nije upravljao vozilom takvom brzinom da bi u slučaju potrebe mogao pravodobno zaustaviti svoje vozilo, odnosno prije naleta na oštećenike, dakle okrivljenik je bio dužan brzinu svog kretanja prilagoditi osobinama i stanju ceste, osobito preglednosti ceste i gustoći prometa tako da je svoje vozilo morao pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti. Naime, on pri toj brzini kojom se kretao od najmanje 94,4 km/h, nije izbjegao nalet ne oštećene, s time da valja istaći da iz nalaza i mišljenja vještaka ing. Ereša jasno proizlazi da je okrivljenik imao mogućnost pri toj brzini izbjegavanja sudara usporavanjem i ostankom na desnoj prometnoj traci te kasnijim zaustavljanjem ili da je jednostavno bez zaustavljanja obavio radnju prestrojavanja na lijevu prometnu traku, što prema nalazu vještaka znači da je tehnički neprilagođena brzina kretanja vozila okrivljenika bila uzrokom nastanka predmetne prometne nesreće. Također, iz nalaza prometnog vještaka proizlazi da je okrivljenik na ravnom i preglednom kolniku na dovoljnoj udaljenosti ispred sebe mogao procijeniti način i brzinu kretanja vozila oštećenika koje se kretalo ispred njega po istoj desnoj prometnoj traci, pa da se kretao tehnički prilagođenom brzinom u odnosu na vozilo oštećenika tada do nesreće ne bi došlo, iz čega proizlazi kao nesporno utvrđena kaznena odgovornost okrivljenika.

32. Upravo iz svih iznijetih činjenica za zaključiti je kako je okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo, iz razloga što nije upravljao vozilom adekvatnom brzinom da se može pravovremeno zaustaviti prije naleta na vozilo oštećenog, uslijed čega nije mogao izbjeći nalet na oštećene. Dakle, postupao je sa svjesnim nehajem protivno čl. 51. Zakona o sigurnosti na cestama jer je bio svjestan kao vozač automobila, a osobito kao profesionalni vozač, da ukoliko ne prati stanje na cesti, da može ostvariti obilježja kaznenog djela, ali je lakomisleno smatrao da se to neće dogoditi ili da će moći spriječiti nesreću, jer kako i sam navodi, da par sekundi uopće nije obraćao pažnju na stanje na cesti. Odnosno olako je držao da do štetnih posljedica neće doći, krećući se ustvari prevelikom brzinom od najmanje 94,4 km/h, iako je znao da mora paziti na sve uvjete na cesti i na sigurnost drugih sudionika u prometu, osobito s obzirom što je okrivljenik profesionalni vozač po struci. On je zapravo upravo zbog takve svoje vožnje naletio na oštećene, što sve upravo proizlazi iz naprijed navedenog nalaza i mišljenja prometnog vještaka, a pritom razlozi toga zašto je oštećeni već bio gotovo stao sa svojim autom čak 300 metara udaljen od naplatne postaje Demerje, nije se niti moglo niti trebalo utvrđivati obzirom na obvezu vozača da prati prometnu situaciju ispred sebe i prilagoditi svoju vožnju uvjetima na cesti, osobito ispred sebe.

33. Da okrivljenik nije upravljao prilagođenom brzinom sa uvjetima na cesti, tj. nailazeći na prepreku ispred sebe uslijed koje je trebao svoju vožnju prilagoditi uvjetima na cesti proizlazi iz u cijelosti prihvaćenog nalaza i mišljenja prometnog vještaka ing. Ereša. Stoga su neutemeljeni svi navodi da bi uzrok predmetne nesreće bila usredotočenost na suvozačicu zbog njene slabosti jer takva okolnost u koju sud nije povjerovao niti u kojem slučaju ne može ekskulpirati istoga od kaznene odgovornosti. Osobito kada se uzme u obzir da se radi o profesionalnom vozaču koji stoga očito ima iskustva i znanja vezana za saobraćajni promet pa da je suvozačica padala u nesvijest sigurno bi adekvatno reagirao da nekoga od ostalih sudionika u prometu ne dovede u opasnost.

34. Dakle, sud nalazi da je na temelju naprijed navedenog provedenog dokaznog postupak dokazano da je okrivljenik kritične zgode postupao kršeći norme Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uslijed čega su nastupile posljedice u vidu smrti ĆK i teške tjelesne ozljede ĐK. Isto proizlazi iz zapisnika o očevidu, fotodokumentacije, skice mjesta događaja te nalaza i mišljenja sudskomedicinskog i prometnog vještačenja. Stoga nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik postupio protivno odredbi čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Naime, da je upravljao vozilom, a da brzinu kretanja vozila nije prilagodio konkretnoj prometnoj situaciji na način da vozilo može pravovremeno zaustaviti pred svakom preprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti. Nesporno je da se isti kretao u istom smjeru istom kolničkom trakom u trenutku sudara sa vozilom oštećenih te da su uzdužne simetrale vozila u trenutku sudara bile približno paralelne. Nedvojbeno je prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka da je optuženik na dovoljnoj udaljenosti ispred sebe mogao procijeniti način i brzinu kretanja vozila oštećenika koje se kretalo ispred njega, a da se isti kretao prilagođenom brzinom u odnosu na vozilo oštećenika do nesreće ne bi došlo, a sve kako to navodi vještak ing. Ereš, a što ovaj sud prihvaća. Dakle, kao profesionalni vozač osobito je trebao biti svjestan da mora ostati usredotočen na prometnu situaciju.

35. Dakle, konkretna prometna nesreća se mogla izbjeći, a to okrivljenik nije učinio te se kao nesporna ukazuje kaznena odgovornost okrivljenika.

36. Okrivljenik je ovdje očito zanemario najvažniju činjenicu da u svakom trenutku mora biti koncentriran na vožnju da bi svoje vozilo u svakom trenutku mogao pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju može predvidjeti, tj. koja se nalazi ispred njega. Stoga svaki prosječni vozač, a osobito profesionalni vozač kao što je to okrivljenik u ovom slučaju je morao biti svjestan da zbog takve njegove vožnje bez zaustavljanja pri nailasku na prepreku na cesti očito je olako držao da do ugrožavanja sigurnosti drugih sudionika u prometu neće doći ili da će ih moći spriječiti.

37. Valja istaći da se ovdje ne radi o situaciji na koju se branitelji okrivljenika pozivaju da je okrivljeni da bi izbjegao nalet na drugog sudionika u prometu napravio neku nepredvidivu naglu tj. refleksnu ili automatiziranu radnju, kao npr. naglo skretanje, kočenje i slično, već se ovdje radi o tome da okrivljenik uopće nije reagirao na trenutno stanje na cesti, tj. na to da se ispred njega na dovoljnoj udaljenosti da on to može vidjeti (a kako to navodi vještak Ereš), dakle okrivljenik uopće nije reagirao i nije se zaustavio iza vozila oštećenog, već je svojim prednjim dijelom auta lupio u njegov zadnji dio, iako je po navodima iz nalaza i mišljenja vještaka Ereša mogao izbjeći nesreću zaustavljanjem ili skretanjem u lijevo ili desno. Dakle, u ovom slučaju okrivljenik je postupio protivno odredbi čl. 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama iz kojeg proizlazi da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

38. Naime, iz u cijelosti prihvaćenog nalaza i mišljenja prometnog vještaka ing. Ereša proizlazi da je tehnički neprilagođena brzina kretanja vozila okrivljenog bila uzrokom nastanka predmetne nesreće, jer da se okrivljenik kretao prilagođenom brzinom tim uvjetima na cesti, odnosno u odnosu na vozilo oštećenog koji se već gotovo bio zaustavio na desnoj kolničkoj traci, tada do nesreće ne bi došlo. Dakle, postupao je sa svjesnim nehajem protivno čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti na cestama, jer je očito bio svjestan osobito kao profesionalni vozač da se takvom vožnjom bez praćenja situacije ispred sebe mogu ostvariti obilježja kaznenog djela, ali očito lakomisleno smatrao da se to neće dogoditi ili da će nesreću moći spriječiti jer očito nekoliko sekundi nije pratio prometnu situaciju ispred sebe.

39. Valja istaći da je na ovom sudu u ovakvim kaznenim djelima već uobičajena obrana da je optuženika zaslijepilo jako sunce, prepreke na cesti kao npr. pas ili neka druga životinja, ometanje ljudi u autu na razne načine kao npr. vikanje, svađanje, vrištanje djece, padanje u nesvijest, ispadanje leće iz oka i slično. Dakle, ako mu se u autu i oko njega počelo bilo što takvo događati, tada su trebali reagirati na način da se počnu zaustavljati, kočiti i micati sa ceste, pogotovo sa autoputa, a ne nastavljati i dalje voziti istom brzinom, već je u ovom slučaju okrivljenik kao profesionalni vozač u svakom trenutku morao biti svjestan da se brzina vozila mora prilagoditi uvjetima na cesti i u ovoj situaciji je očito olako držao da neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu pa je prevelikom brzinom naletio na vozilo oštećenika. Zbog svega naprijed navedenog, a uzimajući u obzir da je sud procijenio iskaz okrivljenika i suvozačice neistinitim i neuvjerljivim u pogledu da je ista prije nesreće počela padati u nesvijest, stoga sud nalazi da se ovdje ne može raditi o nesvjesnom nehaju koji postoji kada okrivljenik nije svjestan da može počiniti kazneno djelo, iako je prema svojim osobinama tj. osobnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti (nesvjesni nehaj). Dakle, sud prvenstveno smatra da je takva njegova obrana, tj. padanje suvozačice u nesvijest, neuvjerljiva, neistinita i nevjerodostojna jer jednostavno sud nije stekao dojam nakon saslušanja okrivljenika i svjedokinje NK da je tako bilo, a osim toga sud nalazi da je neuvjerljiv i neistinit i dio iskaza okrivljenika da je zbog padanja u nesvijest skrenuo svu svoju pažnju na suvozačicu. To je naprosto neuvjerljivo da bi to učinio vozač automobila na autocesti, a pogotovo profesionalni vozač. Stoga sud nalazi da se ovdje nikako ne može raditi niti o krajnjoj nuždi na koju se obrana poziva koja bi otklonila kaznenu odgovornost od okrivljenika, kao niti o nesvjesnom nehaju, a koji je naprijed objašnjen.

40. Stoga je sud okrivljenika proglasio krivom i osudio po zakonu i to na način da je dana 01. travnja 2018. u 18,08 sati u Zagrebu, upravljajući osobnim automobilom "Alfa Romeo 147", registarske oznake [registarska oznaka], desnom prometnom trakom istočnog kolnika autoceste Al , u smjeru sjeveroistoka, dolaskom do 4 kilometra + 300 metara koji se nalazi južnije Od naplatne postaje Demerje, protivno odredbi članka 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, olako držeći da neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu, brzinom Od najmanje 94,4 km/h koja je bila prevelika, obzirom na to da se ispred njega nalazilo vozilo, uslijed čega je prednjim dijelom automobila naletio na stražnji dio osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka], marke "Opel Astra", a kojim je upravljao TK istom prometnom trakom istog kolnika u istom smjeru, a koji se neposredno prije sudara iz neutvrđenih razloga skoro u potpunosti zaustavio, te je isti uslijed udaraca odbačen u smjeru istoka na prometnu traku za zaustavljanje vozila u nuždi, gdje je u zanošenju i rotaciji, prednjim lijevim dijelom naletio na metalnu zaštitnu ogradu, vlasništvo trgovačkog društva Autoceste Rijeka — Zagreb d.d. koja se nalazi sa istočne strane kolnika, dok je osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka] odbačen u smjeru zapada te je preko lijeve prometne trake sletio dijelom s kolnika na meki teren, gdje je lijevom bočnom stranom naletio na metalnu zaštitnu ogradu sa zapadne strane kolnika, vlasništvo trgovačkog društva Autocesta Rijeka — Zagreb d.d., uslijed čega je vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] zadobio osobito teške tjelesne povrede i to natučenje glave, traumatsko krvarenje ispod mekih moždanih ovojnica, otok mozga, krvarenje u moždano tkivo — nagnječenje mozga, prijelom sfenoidne kosti i kostiju baze lubanje, prijelom trupa drugog prsnog kralješka, ranu razderotinu glave, nagnječenje pluća, izljev krvi u Oba prsišta, prijelomi 4. -7. rebra lijevo te 7. i 8. rebra te i krvni podljev lijeve strane debelog mesa zbog kojih povreda je preminuo dana **.**.2018., dok je osobito teške tjelesne povrede zadobila putnica iz osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka], ĐK i to akutno krvarenje unutar tvrde moždane ovojnice desno čeono tjemeno, traumatsko krvarenje ispod mekih moždanih ovojnica, prijelom sfenoidnog sinusa, prijelom desne sljepoočne kosti, sumnje na prijelom prvog prsnog kralješka, prijelom prvog slabinskog kralješka, nagnječenje lijevog plućnog krila i nakupljanje likvora u likvorskim prostorima mozga, dakle, iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, a djelom je prouzročena smrt jedne osobe, dok je drugoj osobi prouzročena osobito teška tjelesna ozljeda , čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa — izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano po članku 227. stavak 1, 2. i 6. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 227. stavak 6. Kaznenog zakona.

41. Pri odmjeravanju kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne pa tako stupanj krivnje okrivljenika, okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, njegov prijašnji život, osobne prilike i ponašanje nakon počinjenja djela, pa mu je tako kao olakotna uzeta okolnost da je do sada neosuđivan, otac je jednog maloljetnog djeteta. Isti zapravo i ne spori dinamiku i način nastanka predmetne nesreće te navodi da mu je jako žao zbog svega što se dogodilo što mu je uzeto kao olakotno, no okrivljenik svoju krivnju negira navodeći da su ga omele u vožnji neke po njemu objektivne okolnosti, a to je slabost suvozačice, tj. njegove tadašnje izvanbračne supruge NK i da je zbog toga došlo do predmetne nesreće jer očito uopće nije vidio auto oštećenih ispred sebe, što sud iz naprijed već u više navrata navedenih razloga nije prihvatio kao vjerodostojnim i istinitim iskazom, već sud smatra da je takva obrana naknadno tj. nakon ove nesreće smišljena, a kako bi se od okrivljenika otklonila kaznena odgovornost.

42. Kao otegotno uzeta je okolnost da se ovdje radi o kaznenom djelu izrazite društvene opasnosti gdje je je smrtno stradao ĆK, a ĐK je bila teško tjelesno ozlijeđena, a ispitati ju se nije moglo jer je nakon ove nesreće dulje vrijeme bila po bolnicama a potom je umrla, no nije provedena obdukcija njenog tijela pa se nije moglo utvrditi uzročno-posljedična veza između zadobivenih njenih povreda i uzroka smrti, što sve predstavlja težak i nenadoknadiv gubitak za cijelu njihovu obitelj i društvo u cjelini.

43. Sud je okrivljeniku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da je temeljem čl. 227. st. 6. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 11 mjeseci, a temeljem čl. 57. KZ/11 okrivljenom ZK izrečena je djelomična uvjetna osuda, tako da se od kazne od koje je okrivljenik osuđen izvršava 1 (jedna) godina, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 11 (jedanaest) mjeseci neće se izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, s time da se na neuvjetovani dio kazne zatvora ne mogu primijeniti odredbe o uvjetnom otpustu.

44. Sud smatra da će se ovakvom kaznom u potpunosti ostvariti opća i posebna svrha kažnjavanja, da će ista utjecati na okrivljenika da ubuduće sa povećanom opreznošću postupa u prometu i ne čini takva ili slična kaznena djela. Navedena takva blaža kazna izrečena je zbog svih navedenih okolnosti ovog slučaja, osobito činjenice da se radi o kaznenom djelu počinjenom iz nehaja.

45. Zbog svega naprijed navedenog ovaj sud nalazi da je u konkretnoj situaciji opravdano okrivljeniku izreći naprijed navedenu djelomičnu uvjetnu osudu te da će ista na dovoljan način utjecati kako na okrivljenog, dakle u smislu specijalne prevencije, a i u smislu generalne prevencije, osobito uzimajući u obzir teške posljedice ovog kaznenog djela, tj. smrt jedne osobe ĆK i osobito teške tjelesne povrede ĐK, što predstavlja nenadoknadive posljedice za njihove obitelji.

46. Sud je temeljem čl. 148. u svezi s čl. 145. st. 2. točka 1. i 6. ZKP/08 odlučio da je okrivljenik dužan nadoknaditi troškove ovog kaznenog postupka i to za sva provedena vještačenja i to toksikološka, prometno i medicinsko vještačenje što sada iznosi 922,42 eura, kao i paušalni iznos što sada iznosi 66,36 eura, dakle sveukupno 988,78 eura, u roku od 10 (deset) mjeseci od pravomoćnosti ove presude. Sve to s obzirom što je svojim postupanjem izazvao predmetnu prometnu nesreću, a koji troškovi su bili nužni i opravdani, a iz odredbe čl. 148. ZKP proizlazi da kad sud proglasi okrivljenika krivim u presudi će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka. Uz napomenu da je okrivljenik u mogućnosti platiti navedene troškove s obzirom da je u radnom odnosu.

47. S obzirom na navedeno odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Velikoj Gorici 16. svibnja 2025.

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNICA VIJEĆA ZA MLADEŽ:

Biljana Friščić

Dubravka Pavišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude. Žalba se predaje u 5 (pet) primjeraka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.