REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br.: P-5772/2024-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja FE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Zvonimir Matić, odvjetnik, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB: 14036333877 koga zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. ožujka 2025. godine u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP) dana 15. svibnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka dijelovi odredbi Ugovora o kreditu broj 156-143/2004 od dana 7. prosinca 2004. godine zaključen između tužitelja FE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Addiko Bank dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB: 14036333877, i to dijela čl. 2., čl. 3., te čl. 6 Ugovora koja se odnosi na promjenu kamatne stope temeljem Odluka o kamatnim stopama i i gdje je ugovorena valuta u CHF, švicarskom franku, kao i svi dijelovi odredbi citiranog Ugovora o kreditu koje uređuju pravo na jednostranu promjenu kamatne stope od strane tuženika i odredbe koje ugovaraju valutnu klauzulu u CHF, švicarskom franku.
II Nalaže se tuženiku Addiko Bank dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB: 14036333877 da tužitelju FE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.290,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:
- 1,13 eura od 31.1.2009. do isplate,
- 1,66 eura od 28.2.2009. do isplate,
- 0,20 eura od 31.3.2009. do isplate,
- 0,48 eura od 30.4.2009. do isplate,
- 1,79 eura od 31.1.2010. do isplate,
- 1,47 eura od 28.2.2010. do isplate,
- 3,40 eura od 31.3.2010. do isplate,
- 6,35 eura od 30.4.2010. do isplate,
- 7,55 eura od 31.5.2010. do isplate,
- 11,22 eura od 30.6.2010. do isplate,
- 10,12 eura od 31.7.2010. do isplate,
- 17,15 eura od 31.8.2010. do isplate,
- 13,54 eura od 30.9.2010. do isplate,
- 14,76 eura od 31.10.2010. do isplate,
- 21,36 eura od 30.11.2010. do isplate,
- 18,25 eura od 31.12.2010. do isplate,
- 19,28 eura od 31.1.2011. do isplate,
- 17,57 eura od 28.2.2011. do isplate,
- 19,33 eura od 31.3.2011. do isplate,
- 19,62 eura od 30.4.2011. do isplate,
- 29,80 eura od 31.5.2011. do isplate,
- 30,80 eura od 30.6.2011. do isplate,
- 39,31 eura od 31.7.2011. do isplate,
- 34,94 eura od 31.8.2011. do isplate,
- 27,52 eura od 30.9.2011. do isplate,
- 29,63 eura od 31.10.2011. do isplate,
- 28,42 eura od 30.11.2011. do isplate,
- 31,55 eura od 31.12.2011. do isplate,
- 33,35 eura od 31.1.2012. do isplate,
- 32,11 eura od 28.2.2012. do isplate,
- 31,79 eura od 31.3.2012. do isplate,
- 32,55 eura od 30.4.2012. do isplate,
- 33,56 eura od 31.5.2012. do isplate,
- 32,41 eura od 30.6.2012. do isplate,
- 32,30 eura od 31.7.2012. do isplate,
- 32,40 eura od 31.8.2012. do isplate,
- 31,44 eura od 30.9.2012. do isplate,
- 32,71 eura od 31.10.2012. do isplate,
- 31,70 eura od 30.11.2012. do isplate,
- 30,82 eura od 31.12.2012. do isplate,
- 29,61 eura od 31.1.2013. do isplate,
- 30,33 eura od 28.2.2013. do isplate,
- 32,74 eura od 31.3.2013. do isplate,
- 28,85 eura od 30.4.2013. do isplate,
- 28,84 eura od 31.5.2013. do isplate,
- 28,63 eura od 30.6.2013. do isplate,
- 28,66 eura od 31.7.2013. do isplate,
- 29,66 eura od 31.8.2013. do isplate,
- 30,52 eura od 30.9.2013. do isplate,
- 30,97 eura od 31.10.2013. do isplate,
- 32,59 eura od 30.11.2013. do isplate,
- 30,74 eura od 31.12.2013. do isplate,
- 33,04 eura od 31.1.2014. do isplate,
- 33,86 eura od 28.2.2014. do isplate,
- 33,17 eura od 31.3.2014. do isplate,
- 31,83 eura od 30.4.2014. do isplate,
- 31,94 eura od 31.5.2014. do isplate,
- 32,91 eura od 30.6.2014. do isplate,
- 33,64 eura od 31.7.2014. do isplate,
- 33,90 eura od 31.8.2014. do isplate,
- 34,38 eura od 30.9.2014. do isplate,
- 35,54 eura od 31.10.2014. do isplate,
- 35,98 eura od 30.11.2014. do isplate,
- 36,10 eura od 31.12.2014. do isplate,
- 57,55 eura od 31.1.2015. do isplate,
sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Addiko Bank dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju FE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.581,81 eura sa zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci, broj Gž-569/2024 od 18. rujna 2024. ukinuta je presuda ovog suda broj P-8137/2021 od 7. veljače 2024. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U nastavku postupka sud je trebao provesti dokaz saslušanjem tužitelja te svjedoka ĆE.
2. Tužitelj u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika, kao kreditorom, sklopio dana 7. travnja 2004. Ugovor o kreditu u iznosu 22.900 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, uz promjenjivu kamatnu stopu prema jednostranoj odluci kreditora koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,25% godišnje te da su dijelovi odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržani u tom Ugovoru nepošteni i posljedično ništetni, u kojem pravcu upućuje na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 i presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj:Pž- 7129/13 i presudu od 14. lipnja 2018. broj: Pž-6632/17. Tužitelj se poziva i na odredbu čl. 323 st. 2 ZOO te odredbu čl. 342 vezano uz čl. 4., 6. te 8 ZOO, te odredbu čl. 346 i 348 ZOO-a. Dakle, tuženik je u obvezi da vrati tužitelju sve iznose koje je primio temeljem djelomično ništetnih odredaba Ugovora o kreditu u smislu čl.323.st.1., čl.1111-1117. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO), predlaže u konačno uređenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 24. siječnja 2023. da sud donese presudu u kojoj će temeljem stečenog bez osnove zbog ništetnih i bez pravnog učinka odredbi spornog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezanih uz valutu švicarski franak te promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika odnosno donese presudu kojom se tuženiku nalaže da tužitelju isplati iznos od 4.290,60 eura sve s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od svakog pojedinog iznosa od dospijeća do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate sve u roku 15 dana.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare i navodi da utvrđenja iz parnice "Potrošač" nisu primjenjiva jer je u toj parnici pružena tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već u tom ugovornom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice "Potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju, da sve i da se uzme da su utvrđenja iz spomenute parnice primjenjiva, niti u tom slučaju nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i automatskoj vezanosti suda utvrđenjima iz te presude, već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa, uz napomenu da ugovorne odredbe ugovora o kreditu obuhvaćene predmetnom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u parnici "Potrošač", a da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže odnosa među strankama te da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška.
4. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu s potvrdom javnog bilježnika (list 8 do 18 spisa), pregled prometa (list 19 do 34 spisa), specifikacija uplata (list 35 do 38 spisa), obavijest o plaćenoj glavnici (list 39 spisa), otplatni plan (list 40 do 41 spisa), obavijest o promjeni kamatnih stopa ( list 44 spisa), izjava svjedoka (list 58 do 62 spisa), kamatne stope banaka (list 73 do 81 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku Petra Blašković (list 105 do 120 spisa), rješenje Županijskog suda u Rijeci Gž-569/2024 (list 209 do 213 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka (list 214 spisa).
5. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer nije odlučna za ishod ovog postupka.
6. Cijeneći rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje:ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
7. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:
-da je između tužitelja, kao korisnika kredita i Hypo Alpe Adria bank d.d., kao kreditora zaključen dana 7. prosinca 2004. Ugovor o kreditu broj 156-143/2004 u svrhu adaptacije kuće, u iznosu CHF 22.900 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, uz kamatnu stopu od 5,25 %, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora te valutnu klauzulu, a kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim obrocima u iznosu CHF 905,90 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća,
-da je javni bilježnik Ranka Spevec iz [adresa] dana 9. prosinca 2004. pod brojem OU-1250/2004 potvrdila da su tužitelj i punomoćnik kreditora gore navedeni ugovor podnijeli na potvrdu te da im je isprava pročitana i upozoreni su da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta,
-da su u otplatnoj tablici i prometnoj kartici precizno navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.
8. U odnosu na prigovore tuženika istaknute u odgovoru na tužbu treba navesti da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženice, pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.
9. Bez obzira na činjenicu što je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja koji je na ročištu 24. ožujka 2025. naveo da je predmetni kredit podigao u svrhu uređenja stambenog prostora te da su mu službeni tuženika odmah ponudili kredit u CHF čak i znatno viši iznos ali se tužitelj zadovoljio s onim kojeg je podigao, tvrdili su da je CHF stabilna valuta te je u to vjerovao. Misli da nije pregovarao o bitnim kreditnim uvjetima, o visini kamate, bilo mu je važno da dobije kredit i da može otplaćivati mjesečnu ratu. Nitko mu na strani tuženika nije pojašnjavao ugovorne odredbe, imao je povjerenja u banku a kada se jednom prilikom u otplatnom razdoblju u banci požalio na visinu rate, odgovorili su mu da CHF raste na europskoj bazi i da se tu ne može ništa. Dakle, iz iskaza tužitelja proizlazi da mu od strane tuženika nitko nije dao odgovarajuće obavijesti o sadržaju spornih ugovornih odredbi, da je tužitelj vjerovao tuženiku. Tužitelj je u to vrijeme bio radnik u pekarni. Tuženik je na ročištu 24. ožujka 2025. odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka ĐE.
10. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan te je odlučeno kao pod I izreke presude temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. čl. i 323.ZOO-a te čl.502. a i c ZPP-a, pri čemu se upućuje i na stajalište zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. ožujka 2019. broj: Rev-3142/18.
11. Iz nalaza i mišljenja vještaka, prihvaćenog u potpunosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, kao relevantno proizlazi da je tužitelj ukupno više platio radi rasta tečaja CHF primijenjenog kod otplata i početnog tečaja za CHF do kraja otplate kredita 4.290,60 eura pri čemu su pojedini iznosi i datumi plaćanja pobliže navedeni u tablicama u nalazu i mišljenju vještaka. Tužitelj je u podnesku od 24. siječnja 2023. u točki II petita uredio tužbeni zahtjev da zahtjeva isplatu po osnovu tzv. valutne klauzule u iznosu od 4.290,60 eura.
12. U odnosu na pitanje zastare ističe se da najstarija tražbina tužitelja dospijeva 31. siječnja 2009. a da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl. 241. ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći, tj. 14. lipnja 2018. (u odnosu na tuženika presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj:Pž-6632/17), pa kako je tužitelj podnio tužbu 14. listopada 2021. prigovor zastare je neosnovan u smislu čl. 225. ZOO-a. Kod toga posebno treba napomenuti da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).
13. Slijedom navedenog tuženik je u obvezi prema tužitelju da vrati sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se smatra nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ukupna razlika po osnovu tzv. valutne klauzule za sve anuitete za koje je utvrđen više plaćeni iznos s obzirom na utuženo razdoblje, sve prema pojedinim mjesečnim iznosima i datumima dospijeća pobliže navedenim tablici nalaza i mišljenja vještaka (pravno shvaćanje VSRH u presudi br. Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019.). Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan i odlučeno je kao pod II izreke presude temeljem odredbe čl. 323 st. 1, čl. 1111 st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a
14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.
15. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 100 bodova, za sastav podneska 10.12.2021. prema tbr. 8 točka 1 – 100 bodova, zastupanje na ročištu 22.9.2022., 22.5.2023. i 24.3.2025. prema tbr. 9 točka 1 po 100 bodova, što ukupno iznosi 500 bodova ili 1.000,00 eura, koje treba uvećati za 25% PDV ili 250,00 eura, trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eura. Kako je tužitelj u ovoj pravnoj stvari uspio sa 100% sud mu je priznao trošak u ukupnom iznosu od 1.581,81 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona te je odlučeno kao pod III izreke presude.
U Zagrebu, 15. svibnja 2025. godine
Sudac:
Irena Šafar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
