REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2291/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Matee Knežević, u pravnoj stvari tužitelja FED d.o.o., OIB: 79081584010, Rugvica, Dugoselska 1e, kojeg zastupa Maro Ogresta, odvjetnik iz ZOU Boženka Mostarčić i Maro Ogresta iz Zagreba, Selska 25, protiv tuženika SCREENZ d.o.o., OIB: 08555857094, Sveta Nedjelja, Obrtnička 14, kojeg zastupa Irena Mesiček, odvjetnica u Zagrebu, Margaretska 3, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku SCREENZ d.o.o., OIB: 08555857094, Sveta Nedjelja, Obrtnička 14, isplatiti tužitelju FED d.o.o., OIB: 79081584010, Rugvica, Dugoselska 1e, iznos od 2.625,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 1. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.750,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 1. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kao i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 2.625,00 EUR od 1. prosinca 2023. do isplate preko stope dosuđene pod točkom I. izreke.

III./ Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina u iznosu od 2.000,00 EUR.

IV./ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 152,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

V./ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 608,24 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 2025. do isplate kao i zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata preko stope određene pod točkom III. izreke..

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 22. studenoga 2023. od tuženika naručio, a potom i kupio tri LCD shelf linera (dalje: uređaji), svaki po cijeni od 1.750,00 EUR (1.050,00 EUR + PDV), sveukupno 3.937,50 EUR (3.150,00 EUR + PDV). Tužitelj je 30. studenog platio iznos od 4.375,00 EUR temeljem tuženikovih ponuda broj: 639 i 640, zajedno s troškom transporta u iznosu od 437,50 EUR (350,00 EUR + PDV). Tuženik mu je tijekom prosinca iste godine isporučio uređaje. Nastavno, tužitelj navodi kako je 18. lipnja 2024., unutar jamstvenog roka, prijavio tuženiku da dva od tri uređaja ne rade. U svojoj obavijesti o nedostatku kupljenih uređaja tužitelj je zatražio da se problem riješi čim prije. Iako je tužitelj odmah zatražio da se uređaji poprave bez odgode, a potom u više navrata požurivao i tražio od tuženika da ih popravi ili mu isporuči nove, tuženik to nije učinio. Zbog navedenog tužitelj je bio prisiljen 7. listopada 2024. raskinuti ugovor o kupoprodaji predmetnih uređaja. U svojoj obavijesti o raskidu tužitelj navodi kako je od tuženika zatražio povrat kupoprodajne cijene, zajedno s plaćeni troškom transporta. Ističe kako je raskinuo ugovor u pogledu sva tri kupljena uređaja jer su kupljeni da funkcioniraju skupno. Naime, navodi kako uređaj, koji je bio ispravan, tužitelju ničemu ne služi bez preostala dva jer sva tri uređaja rade povezano i čine vizualnu cjelinu te je tužitelj po raskidu kupoprodajnog ugovora bio prisiljen kupiti tri nova uređaja kod drugog dobavljača budući da svaki proizvođač uređaja ima vlastite parametre i specifikacije poput okvira, širine, dimenzije, rezolucije, vrste rasvjete, temperature svjetlosti i operativnog sustava. Tužitelj je, s obzirom na to da su se dva uređaja već nalazila kod tuženika, obavijestio tuženika da će mu vratiti i treći uređaj što je tuženik odbio uz obrazloženje da ne može prihvatiti povrat ispravnog i korištenog uređaja. Slijedom navedenog, pozivajući se na članak 426. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) potražuje isplatu iznosa od 4.375,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2023., odnosno od dana kada je tuženik primio isplatu, sukladno članku 368. stavku 5. ZOO-a.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu ne osporava da je tužitelj od tuženika kupio tri uređaja. Ne osporava ni činjenice da je tužitelj za predmetne uređaje isplatio iznos od 4.375,00 EUR, da je tuženik isporučio uređaje te da je tužitelj e-mailom od 18. lipnja 2024. obavijestio tuženika o kvaru dva uređaja. Tuženik ističe kako je odmah po primitku tužiteljeve obavijesti preuzeo dva uređaja radi popravka te je, nakon što je utvrdio da popravak nije moguć, ponudio tužitelju zamjenu istih, na što je tužitelj pristao. Tuženik ističe kako je tužitelj sva tri uređaja ekonomski iskorištavao od početka prosinca 2023. do 18. lipnja 2024., a nakon 18. lipnja 2024. koristio je jedan ispravan uređaj. Navodi da je e-mailom od 7. listopada 2024. u 12:12 sati obavijestio tužitelja da su uređaji naručeni od dobavljača iz Kine, da su uređaji plaćeni i da su na putu. Nakon zaprimljene obavijesti tužitelj je e-mailom u 16:32 sata obavijestio tuženika da otkazuje ugovor o kupoprodaji za sva tri uređaja te je zatražio povrat cjelokupne uplaćene kupoprodajne cijene (s uključenim PDV-om i troškovima transporta). Nastavno, tuženik poriče da bi predmetni uređaji funkcionirali skupno budući da je svaki od kupljenih uređaja samostalni proizvod koji ne samo da može samostalno funkcionirati, nego je to u pravilu i slučaj. Tuženik ističe da tužitelj e-mailom od 7. listopada 2024. ugovor o kupoprodaji nije raskinuo već je isti otkazao. Navodi kako ne postoje uvjeti niti za raskid ugovora o kupoprodaji temeljem članka 426. ZOO-a budući da tužitelj nikada nije izričito odredio primjereni rok za zamjenu uređaja, već je odbio preuzeti zamjenske uređaje koje je za njega kupio tuženik, a slijedom čega smatra da je ponašanje tužitelja protivno načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO-a i zabrani prouzročenja štete iz članka 8. ZOO-a. Nastavno, ističe da je tužitelj nesporno dva uređaja koja su bila predmet kupoprodaje koristio i ekonomski iskorištavao gotovo sedam mjeseci, a treći uređaj koristi i danas. Slijedom navedenog, sukladno članku 368. i 419. ZOO-a, smatra da bi tuženik kao prodavatelj imao pravo na naknadu za korist koju je kupac imao koristeći predmet kupoprodaje. Zbog navedenog ističe i prigovor radi prebijanja u visini od 2.000,00 EUR. Također ističe kako nije jasno na temelju kojeg pravnog osnova tužitelj, osim povrata kupoprodajne cijene i za uređaj koji je ispravan i u njegovom posjedu, potražuje i trošak plaćenih troškova prijevoza, obzirom da nije sporno da je predmetna usluga obavljena. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troška parničnog postupka.

3.1. Tijekom postupka pročitane su sljedeće isprave: e-mail korespondencija između tužitelja i tuženika (list 5-8, 16, 20-26, 28-29, 40-45 spisa), ponuda broj: 639 i 640 (list 9-10 spisa), tužiteljev izvod prometa po računu broj: 235 (list 11-12 spisa), račun broj: 182-1 (list 13 spisa), račun broj: (list 14 spisa), obavijest tužitelja o neispravnosti uređaja (list 15 spisa), e-mail korespondencija između tužitelja i tuženika (list 16, 20-26 spisa), fotografije predmetnih uređaja (list 17-19 spisa), obavijest o otkazu ugovora (list 27 spisa), ponudu trgovačkog društva Holofiction d.o.o. broj: 107- 1-1 (list 30 spisa), račun trgovačkog društva Holofiction d.o.o. broj: 79-1-1 i potvrda o uplati (list 58-59 spisa), račun i otpremnice VETO Technology Co., Ltd. (list 46-49 spisa), pisani iskaz zastupnika po zakonu tužitelja, RČ (list 56-57 spisa) i pisani iskaz zastupnika po zakonu tuženika, ĆČ (list 61-62 spisa).

3.2. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje iz dokumentacije priložene u spisu predmeta u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Osim toga se, u konkretnom se slučaju radi o trgovačkom postupku u sporu male vrijednosti u kojem se, u pravilu, odluka donosi na temelju isprava.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 4.375,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji se odnosi na iznos koji tužitelj potražuje od tuženika s osnove raskida ugovornog odnosa, točnije iznos od 3.937,50 EUR na ime plaćene cijene za tri uređaja i iznos od 437,50 EUR na ime plaćenog troška prijevoza.

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj od tuženika naručio, a potom i kupio tri uređaja na temelju tuženikovih ponuda broj: 639 i 640 te da mu je tuženik te iste uređaje isporučio, a tužitelj platio utuženi iznos. Nije sporna niti činjenica da je tužitelj 18. lipnja 2024., unutar jamstvenog roka, prijavio tuženiku da dva od tri uređaja ne rade. Nije sporno da tuženik nije popravio predmetne uređaje niti isporučio nove do 7. listopada 2024. kada je tužitelj obavijestio tuženika da raskida ugovor o kupoprodaji predmetnih uređaja.

7. Među strankama je sporno da li je došlo do raskida kupoprodajnog ugovora između tužitelja i tuženika. Sporno je da li sva tri uređaja čine cjelinu kao i da li tužitelj ima pravo uz iznos plaćene kupoprodajne cijene tražiti i trošak plaćenog transporta. Sporno je da li je osnovan tuženikov prigovor radi prebijanja u iznosu od 2.000,00 EUR na ime naknade za korist koju je tužitelj imao od predmetnih uređaja.

8. Iz e-mail korespondencije tužitelja i tuženika (list 5-8 spisa), ponude broj: 639 i 640 (list 9-10 spisa), računa broj: 182-1 (list 13 spisa)i računa broj: (list 14 spisa) proizlazi da je tužitelj od tuženika naručio tri uređaja i to na način da je uzeo dva uređaja koja su bila spremna za preuzimanje i jedan uređaj za kojeg je platio i trošak transporta (isporuka Koreja – Zagreb). Iz tužiteljevog izvoda prometa po računu broj: 235 (list 11- 12 spisa) proizlazi da je tužitelj uplatio tuženiku iznose od 1.750,00 EUR (sukladno ponudi broj: 640) i 2.625,00 EUR (sukladno ponudi broj:639) 30. studenoga 2023.

9. Iz obavijesti tužitelja od 18. lipnja 2024. (list 15 spisa) proizlazi da je tuženik obavijestio tužitelja da dva uređaja ne rade i pozvao na rješenje problema. Iz e-mail korespondencije tužitelja i tuženika (list 20-26, 28-29, 40-45 spisa) proizlazi da je tuženik preuzeo dva uređaja radi servisiranja te su 7. kolovoza 2024. obavijestili tuženika da će još jednom pokušati servisirati uređaje, a ako ne uspiju da će ih zamijeniti. Dana 12. kolovoza 2024. tuženik je obavijestio tužitelja da je naručio tri nova uređaja i da bi isporuka trebala biti kroz 7 do 10 dana. Dana 28. kolovoza 2024. tužitelj je od tuženika zatražio očitovanje o statusu uređaja. Dana 6. rujna 2024. tuženik obavještava tužitelja da su uređaji poslani i da su trenutno u tranzitu te da ne mogu točno odrediti dan njihovog dolaska, ali da će isti dan kada ih zaprime započeti s konfiguracijom, puštanjem u pogon i „uploadom“ sadržaja. Dana 30. rujna 2024. tuženik je obavijestio tužitelja da su nakon što su zaprimili zamjenske dijelove utvrdili da uređaji nisu ispravno funkcionirali radi čega su naručili dva nova uređaja. Dana 4. listopada 2024. tužitelj šalje upit tuženiku da li ima saznanja kada će biti datum isporuke. Tuženik 7. listopada 2024. obavještava tužitelja da su uređaji naručeni i da su na putu od dobavljača iz Koreje.

10. Iz obavijesti tužitelja od 7. listopada 2024. (list 27 spisa) proizlazi da je tužitelj otkazao ugovor o kupoprodaji prema računima broj: 182-1, 211-1 te je e-mailom od 22. listopada 2024. (list 28 spisa) obavijestio tuženika da vraća i treći uređaj koji je ispravan i to iz razloga što su bili prisiljeni naručiti uređaje od drugog dobavljača jer za svrhu koju ga koriste funkcioniraju skupno. Tuženik je e-mailom od 22. listopada 2024. (list 29 spisa) obavijestio tužitelja da ne može prihvatiti povrat ispravnog i korištenog uređaja.

11. Iz ponude trgovačkog društva Holofiction d.o.o. broj: 107-1-1 (list 30 spisa), računa trgovačkog društva Holofiction d.o.o. broj: 79-1-1 i potvrde o uplati (list 58-59 spisa) proizlazi da je tužitelj od trećeg kupio tri uređaja.

12. Iz računa i otpremnice VETO Technology Co., Ltd. (list 46-49 spisa) proizlazi da je tuženik od VETO Technology Co., Ltd. 7. listopada 2024. naručio tri nova uređaja.

13. Iz fotografije prodajnog stalka na kojem se nalaze uređaji (list 17-19 spisa) proizlazi da su predmetni uređaji bili dio prodajnog stalka koji je služio za reklamiranje proizvoda.

14. Iz pisanog iskaza zastupnika po zakonu tužitelja RČ (list 56- 57 spisa) u bitnom proizlazi da je tužitelj 22. studenoga 2023. naručio i kupio tri uređaja po cijeni od 3.150,00 EUR + PDV te je platio i troškove transporta u iznosu od 350,00 EUR + PDV te da je prilikom narudžbe tužitelj naglasio da mu trebaju tri uređaja jer ih kupuje za svrhu u kojoj funkcioniraju jedino skupno, odnosno u svrhu da rade povezano i čine vizualno jednu cjelinu. S obzirom na da su 18. lipnja 2024. prijavili da im dva uređaja ne rade i da do 7. listopada 2024. uređaji nisu popravljeni, odnosno zamijenjeni kao i uzevši u obzir izričite zahtjeve njihovog kupca kojem bez dva uređaja prodajni stalak nije bio ispravan, a posebice jer su tuženiku ostavili i previše vremena da im popravi ili isporuči nove uređaje, bili su prisiljeni raskinuti kupoprodaju i kupiti nova tri uređaja od novog dobavljača.

15. Iz pisanog iskaza zastupnika po zakonu tuženika ĆČ (list 61-62 spisa) proizlazi u bitnom da tužitelj prilikom naručivanja predmetnih uređaja nije ni na koji način obavijestio tuženika o svojim motivima za predmetnu kupnju, za koju svrhu se roba naručuje, a posebno ne zašto naručuju upravo tri uređaja, već je e-mailom od 22. studenoga 2023. tužitelj samo naveo da se „ne radi o najmu“. Ne osporava da je tužitelj e-mailom od 18. lipnja 2024. obavijestio tuženika o kvaru dva uređaja te navodi da je odmah po primitku navedene obavijesti tuženik preuzeo dva uređaja radi popravka, no nakon što se utvrdilo da popravak nije moguć, tužitelju je ponuđena zamjena istih, na što je i pristao. Navodi da je tužitelj nakon primitka e-maila od tuženika 7. listopada 2024. da su uređaji naručeni, plaćeni i trenutno na putu, obavijestio tuženika da otkazuje ugovor o kupoprodaji i to za sva tri uređaja te zatražio povrat cjelokupne uplaćene kupoprodajne cijene (s uključenim PDV-om i troškovima transporta). Ističe da tužitelj nikada nije izričito odredio primjereni rok tuženiku za zamjenu uređaja, već je i odbio preuzeti zamjenske uređaje koje je za njega kupio tuženik.

16. Sud je prihvatio pisane iskaze zastupnika po zakonu tužitelja RČ i zastupnika po zakonu tuženika ĆČ obzirom da u bitnom ne proturječje utvrđenom činjeničnom stanju, a iste nisu ni bile osporavane od strane stranaka. Sud je prihvatio i ostalu dokumentaciju koja prileži spisu jer ničim nije dovedena u pitanje njezina vjerodostojnost.

17. Iz tako izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj naručio tri uređaja od tuženika, te mu je iznose od 1.750,00 EUR (sukladno ponudi broj: 640) i 2.625,00 EUR (sukladno ponudi broj:639) platio 30. studenoga 2023., a tuženik mu je uređaje isporučio. Tužitelj je uređaje koristi kao dio prodajnog stalka za promidžbu proizvoda klijenta. Sud je utvrdio da je tužitelj obavijestio tuženika 18. lipnja 2024. o neispravnosti dva uređaja te je tuženik, a obzirom da su se neispravnosti pojavile unutar garancijskog roka, preuzeo dva uređaja na servis. Kako tuženik nije mogao popraviti uređaje, ponudio je tužitelju zamjenu za nove koje je trebao naručiti od strane dobavljača iz Koreje. Sud je utvrdio da su tužitelj i tuženik bili u komunikaciji te je tuženik, nakon ponovnog upita tužitelja, e-mailom od 7. listopada 2024. obavijestio tužitelja da su uređaji naručeni, plaćeni i trenutno na putu. Sud je utvrdio i kako je tuženik tek 7. listopada 2024. naručio tri nova uređaja od strane svog dobavljača iz Koreje. Međutim, tužitelj nikada nije preuzeo nove uređaje, iako ga je tuženik e-mailom od 18. listopada 2024. pozvao da preuzme tri nova uređaja, na što tužitelj nije pristao jer je dana 7. listopada 2024. obavijestio kako otkazuje ugovor o kupoprodaji predmetnih uređaja i zatražio povrat kupoprodajne cijene i cijene transporta.

18. Prema odredbi članka 423. stavka 1. ZOO-a ako prodavatelj jamči da za ispravnost stvari u tijeku određenog vremena, računajući od njezine predaje kupcu, kupac može, ako stvar nije ispravna, zahtijevati od prodavatelja da stvar popravi u razumnom roku ili, ako to ne učini, da mu umjesto nje preda ispravnu stvar. Kupac može zbog neispravnosti stvari zahtijevati od prodavatelja, odnosno od proizvođača popravak ili zamjenu stvari u tijeku jamstvenog roka, bez obzira na o kad se nedostatak pojavio (članak 424. stavak 1. ZOO-a). Ako prodavatelj ne izvrši u razumnom roku popravak ili zamjenu stvari, kupac ima pravo na raskid ugovora ili sniženje cijene, a u svakom slučaju i pravo na popravljanje štete (članak 426. ZOO-a).

19. Budući da je tužitelj 18. lipnja 2024. izvijestio tuženika o neispravnosti dva uređaja koje je tuženik preuzeo radi popravka te budući da je tuženik 12. kolovoza 2024. obavijestio tužitelja da je naručio tri nova uređaja i da bi isporuka trebala biti kroz 7 do 10 dana, novi uređaji nisu bili isporučeni tužitelju, slijedom čega je tužitelj prema mišljenju ovog suda osnovano izjavio da raskida ugovor i zatražio povrat kupoprodajne cijene.

20.1. Vezano za visinu tražbine koju tužitelju pripada na ime raskida kupoprodajnog ugovora zasnovanog temeljem ponuda broj: 639 i 640 (list 9-10 spisa) valja napomenuti kako je odredbom članka 368. stavka 2. ZOO-a propisano da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

20.2. U odnosu na osnovanost tužiteljeva zahtjeva za isplatu kupoprodajne cijene za uređaj koji je ispravan, sud je mišljenja kako zahtjev tužitelja nije osnovan. Naime, iako je sud utvrdio da je tužitelj naručio predmetne uređaje kako bi ih koristio kao cjelinu i to kao dio prodajnog stalka, o čemu svjedoče i fotografije koje prileže spisu, riječ je o uređaju koji može i zasebno raditi o čemu govori činjenica da se može samostalno i kupiti. Stoga motiviranost tužitelja za njegovu kupnju nije presudna u ocjeni osnovanosti za povratom kupoprodajne cijene budući da je predmetni uređaj ispravno radio.

20.3. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu troška transporta u iznosu od 437,50 EUR sud je utvrdio kako nije sporno da je tužitelj s tuženikom ugovorio da će za jedan uređaj platiti uslugu prijevoza te da je usluga izvršena i plaćena. Međutim, tijekom postupka nije dokazano da se usluga prijevoza odnosila na uređaj koji nije bio ispravan, slijedom čega temeljem pravila o teretu dokazivanja iz članka 219. ZPP-a, sud smatra da zahtjev za naknadu troška transporta u iznosu od 437,50 EUR nije osnovan.

20.4. Naime, pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Dužnost je stranaka u parnici iznijeti činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i pružiti dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

21. Slijedom navedenog, valjalo je naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.625,00 EUR, dok je tužbeni zahtjev u iznosu od 1.750,00 EUR valjalo odbiti kao neosnovan, kao u točki I. i II. izreke.

22.1. Kako je prema odredbi članka 368. stavka 5. ZOO-a strana koja vraća novac dužna platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila, to tužitelj osnovano potražuje zakonske zatezne kamate od 1. prosinca 2023.

22.2. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO- a propisanu za ostale odnose s obzirom na to da se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora. Naime, u konkretnom slučaju radi se o vraćanju onoga što je dano na ime ispunjenja ugovora koji je raskinut. Slijedom navedenog tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate po stopi koja je propisana za ostale ugovore, a ne po stopi koja vrijedi za trgovačke ugovore.

22. U odnosu na tuženikov prigovor radi prebijanja u iznosu od 2.000,00 EUR kojeg tuženik postavlja sukladno članku 368. i 419. ZOO-a pozivajući se na naknadu za korist koju je kupac imao koristeći predmete kupoprodaje, sud ističe kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelj imao korist od predmeta kupoprodaje. Naime, sukladno članku 461.a ZPP-a stranke su dužne najkasnije u tužbi odnosno odgovora na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznijetih činjenica. Kako je tuženik dokazne prijedloge radi utvrđivanja osnovanosti prigovora radi prebijanja iznio na pripremnom ročištu, to je sud zaključio da je tuženik prekludiran u predlaganju dokaza. Budući da tuženik nije dokazao osnovanost tražbine radi koje ističe prigovor radi prebijanja, to je sud, sukladno pravilima o teretu dokaza, odlučio kao u točki III. izreke.

23.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku koji je odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa/23), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, 51/23, dalje: ZSP), Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 3/19, 92/21, 37/23, dalje: Uredba) vrijednosti predmeta spora i troškovniku (list 64 spisa).

23.2. Tužitelju je priznat zahtjev za naknadu troška za sastav tužbe od 28. listopada 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife), trošak podneska od 14. veljače 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. točka 3. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 20. veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), ukupno 500,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 125,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 45,10 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 90,20 EUR.

23.3. Dakle ukupan trošak tužitelja iznosi 760,30 EUR, no kako je tužitelj u ovom postupku uspio u omjeru od 60%, dok je uspjeh tuženika 40%, tužitelju je primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a dosuđeno 20% navedenog iznosa (60% - 40%), odnosno iznos od 152,06 EUR.

24. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka temelji se odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO propisanu za ostale odnose s obzirom na to da se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 15. svibnja 2025.

Sudac:

Maja Hilje

Prijedlog odluke izradila:

Matea Knežević, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).