REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

Poslovni broj Ovr-1080/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Marici Lović, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika – specijalista Ivana Prančića, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja PENTA d.o.o., OIB 44365765619, kojeg zastupaju punomoćnici mr. sc. Emir Kulenović i Alma Kulenović, odvjetnici u Puli, protiv ovršenika PROMET d.o.o., OIB 13421314997, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Peronja, odvjetnik u Splitu, dana 15. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

II. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu predmetne ovrhe do okončanja postupka po prijedlogu ovršenika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4975/2024- 2 od 15. siječnja 2025. godine.

III. Nalaže se ovršeniku da u roku od 8 dana naknadi ovrhovoditelju trošak ovog postupka u iznosu od 625,00 EUR.

Obrazloženje

1. Kod ovog je suda, dana 23. travnja 2025., zaprimljen podnesak u kojem ovršenik navodi da mu je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-608/2022, od 14. studenoga 2024., naloženo da isplati ovrhovoditelju iznos od 345.030,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama do isplate. Ovršenik navodi da je protiv citirane pravomoćne presude podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prijedlog radi dopuštenja revizije.

1.2. Ovršenik nadalje navodi da je ovrhovoditelj temeljem gore citirane presude Trgovačkog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-608/2022, od 14. studenoga 2024., podnio Financijskoj agenciji prijedlog radi naplate novčane tražbine odnosno da je zatražio izvansudsku ovrhu i blokirao ovršeniku sredstva za ukupan iznos od 355.136,55 EUR.

1.3. Za slučaj provedbe navedene izravne naplate, a već i samom pljenidbom citiranog novčanog iznosa, ovršeniku da nastaje nenadoknadiva šteta jer da se radi o javnom gradskom prijevozniku koji da obavlja prijevoz putnika čiji mjesečni prihodi nisu na razini koja bi omogućavala da zapljena novčanog iznosa koji je ovdje predmet ovrhe bude moguća bez ugrožavanja obavljanja javne djelatnosti koju u Gradu Splitu obavlja isključivo ovršenik.

1.4. Ovršenik navodi da prema podacima BON1 od 11. travnja 2025. na računu ima slobodno 11.796,00 EUR-a, a prema podatcima BON2 prosječno stanje sredstava na transakcijskim računima u posljednjih 30 dana da iznosi-194.216,67 EUR-a, što da znači da ovršenik ovisi o kratkoročnim deviznim sredstvima. Onemogućavanje obavljanja javnog prometa u Gradu Splitu da bi dovelo do nesagledivih posljedica u funkcioniranju prometnih linija i kolapsa u gradskom prometu uopće. Ovršenik, kao javni gradski prijevoznik da ima 550 zaposlenih i goleme fiksne troškove (gorivo, održavanje autobusa, plaće zaposlenika), te da provedba predmetne ovrhe predstavlja prekomjeran teret za ovršenika, osobito u okolnostima kada je ovršenik podnio prijedlog za dopuštenje revizije zbog postavljenih procesnopravnih i materijalnopravnih pitanja obrazloženih u prijedlogu kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava, osobito prava na pravično suđenje, prava na pristup sudu i prava na jednakost oružja.

1.5. Ovršenik navodi da je podnošenjem prijedloga za dopuštenje revizije ostvaren jedan od uvjeta za proglašenje ovrhe nedopuštenom i za odgodu pljenidbe i prijenosa jer da bi provedbom pljenidbe traženog novčanog iznosa ovršenik postao insolventan i u potpunosti onemogućen u svom redovnom poslovanju, pa da je očito da u ovom slučaju postoje pretpostavke kako za proglašenje pljenidbe nedopuštenom tako i za njezinu odgodu, u smislu odredbi članka 50. i 53. te članka 65. Ovršnog zakona.

1.6. Ovršenik naglašava da je ovrhovoditelj društvo s ograničenom odgovornošću koje da, s obzirom na prihode koje ostvaruje i djelatnost koju obavlja u kontekstu visine tražbine, ne bi bilo u mogućnosti izvršiti povrat ovršeniku eventualno zaplijenjenih i isplaćenih mu novčanih sredstava predmetnom izvansudskom ovrhom što da također treba imati u vidu kod ocjene predmetnog prijedloga ovršenika iz ovog naslova.

1.7. Slijedom navedenog ovršenik predlaže sudu donijeti rješenje kojim će odgoditi provedbu izvansudske ovrhe i naložiti Financijskoj agenciji odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava te deblokadu računa ovršenika.

2. U očitovanju na prijedlog ovršenika ovrhovoditelj navodi da raspolaže valjanom ovršnom ispravom na temelju koje je podnio zahtjev za izravnu naplatu jer da ovršenik nije u paricijskom roku postupio sukladno pravomoćnoj sudskoj odluci i dobrovoljno ispunio svoju obvezu.

2.1. Ovrhovoditelj navodi da nije sporno da je ovršenik protiv navedene drugostupanjske presude podnio prijedlog za dopuštenje revizije, na koji da je ovrhovoditelj podnio odgovor, a u kojem da je u bitnom naveo da je prijedlog suprotan odredbi članka 385.a Zakona o parničnom postupku, budući da nijedno od navedenih pitanja nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Ovrhovoditelj navodi da se sva istaknuta ovršenikova pitanja odnose na okolnosti konkretnog slučaja i stoga da ne sadrže element univerzalnosti koji bi se odgovorima na takva pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku trebao ostvariti, a niti odluke na koju se u smislu razloga važnosti ovršenik poziva ne koincidiraju u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja.

2.2. Ovrhovoditelj navodi da je ovršenik u svom prijedlogu za dopuštenje revizije u biti ponovno istaknuo iste žalbene razloge o kojima je drugostupanjski sud već dao svoju ocjenu, prihvativši time stajališta i utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna i utemeljena na zakonu. Institut revizije, suprotno ovršenikovom stavu, da ne služi ponovnom preispitivanju žalbenih navoda pa stoga sva postavljena pitanja, a kojima se dovode u pitanje isključivo osnovanost činjeničnih utvrđenja nižih sudova, ne predstavljaju osnovu za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude. Ovršenik smatra da zbog navedenog razloga nije moguće kao osnovanu prihvatiti ovršenikovu tvrdnju da se već u ovom trenutku “…može ocijeniti vjerojatnim da će revizijski sud po podnesenom prijedlogu ovršeniku dopustiti izjavljivanje revizije“, a posebno ne na takvom zaključku temeljiti odluku o proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao i odluku o odgodi prijenosa i pljenidbe novčanih sredstava.

2.3. Ovrhovoditelj navodi da izričito osporava ovršenikov navod da će mu provedbom izravne naplate nastati nenadoknadiva šteta u smislu odredbe članka 65. Ovršnog zakona. Ovrhovoditelj navodi da će ovršenik provedbom izravne naplate biti u jednakom položaju kao svaki drugi ovršenik kojemu je ovršnom ispravom – pravomoćnom sudskom odlukom naloženo ispunjenje novčane obveze. Činjenica što se radi o pravnoj osobi – pružatelju usluga javnog gradskog prijevoza putnika, istog da ne može staviti ni u kakav bolji pravni položaj u odnosu na druge ovršenike u postupku izravne naplate.

2.4. Ovrhovoditelj navodi da su povodom njegovog zahtjeva za izravnu naplatu s ovršenikovih računa u cijelosti zaplijenjena sva novčana sredstva prema predmetnoj pravomoćnoj sudskoj odluci te da se ovršenikov račun ne nalazi u blokadi. Prema ovrhovoditeljevim saznanjima, gradski prijevoz putnika u Gradu Splitu da se trenutno odvija bez ograničenja i zastoja. Stoga da nisu osnovani navodi da ovršenik nema dovoljno novčanih sredstava na svojim računima te da nije u mogućnosti namiriti ovrhovoditeljevu tražbinu. U prilogu očitoj neosnovanosti prijedloga i općenito ovršenikovih navoda da govori i navod da poslovanje ovršenika ovisi o „kratkoročnim deviznim sredstvima“, iako isti da ne posluje u inozemstvu niti posluje s deviznim sredstvima.

2.5. Ovrhovoditelj navodi da je ovršenik raspolagao s dovoljno financijskih sredstava za dugogodišnje vođenje predmetnog parničnog postupka, da bi se potom, kad je u cijelosti izgubio spor, u cilju izbjegavanja obveze plaćanja troškova parničnog postupka, počeo pozivati na djelatnost koju obavlja, tražeći da ga se takve obveze oslobodi. Ovršenik da je, kao pravna osoba koja je u postupku bila zastupana po punomoćniku odvjetniku, morao biti svjestan posljedica gubitka parničnog postupka, a čije da je vođenje sam inicirao. Ovrhovoditelj navodi da je riječ o sporu iz ugovornog odnosa između dvije pravne osobe koji da je inicirao sam ovršenik te da nije potrebno posebno naglašavati iznos financijskih sredstava koje je na vođenje predmetnog postupka utrošio ovrhovoditelj.

2.6. Ovrhovoditelj smatra da ne postoji nikakav razlog, ni uporište u bilo kojoj zakonskoj odredbi ili sudskoj odluci, zbog kojeg bi ovršenik, za razliku od svih drugih stranaka koje izgube parnični postupak, trebao biti oslobođen obveze plaćanja troškova parničnog postupka koje je prouzročio drugoj strani ili da bi takva njegova obveza iz bilo kojeg razloga trebala biti odgođena. O navodnom “…ugrožavanju obavljanja javne djelatnosti…” ovršenik da je trebao voditi računa prilikom pokretanja parničnog postupka, određivanja vrijednosti predmeta spora, kao i prilikom inzistiranja na vođenju istog tijekom dugog niza godina, unatoč ovrhovoditeljevim pokušajima da se pokuša pronaći način za mirno rješenje spora. Ovršeniku da nije nametnut nikakav prekomjeran teret koji ne bi inače bio nametnut strankama koje u cijelosti izgube parnični postupak i u odnosu na koje se vodi ovršni postupak, niti se obveza snošenja parničnih troškova smatra povredom prava na pristup sudu, kako to ovršenik pogrešno smatra, već nužnom posljedicom istog.

2.7. Slijedom svega navedenog ovrhovoditelj smatra da nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbama Ovršnog zakona ni za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa ni za odgodu pljenidbe i prijenosa, a posebno ne za brisanje predmetne osnove za plaćanje iz očevidnika Financijske agencije i deblokade ovršenikovih računa. Ovrhovoditelj predlaže da naslovni sud odbije ovršenikove prijedloge od 23. travnja 2025. godine u cijelosti, kao i da obveže ovršenika da ovrhovoditelju nadoknadi trošak sastava ovog odgovora u iznosu od 750,00 eura.

3. Odredbom članka 210. stavka 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24.) propisano je kako slijedi: (1) Nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 4. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. (2) Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

4. Po ocjeni ovog suda, u predmetnom prijedlogu ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ne navode se konkretni žalbeni razlozi iz članka 50. i 53. OZ-a (što je vidljivo iz točaka 1.2. do 1.7. obrazloženja ovog rješenja, u kojima su detaljno preneseni navodi ovršenika). U opisanoj situaciji, ovaj sud je dužan po služenoj dužnosti paziti na žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točke 1., 3. i 5. OZ-a, kako je to i propisano odredbom članka 50. stavka 5. OZ-a.

5. U konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, u smislu članka 50. stavka 1. točke 1., 3. i 5. OZ-a, predmetna isprava na temelju koje je zatražena izravna naplata jest ovršna isprava, nije pravomoćno ukinuta, preinačena i stavljena izvan snage, a nije ni protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha. Pri tome, treba navesti i da ovrha nije određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe niti na predmetu na kojem je mogućnost ovrhe ograničena.

6. Stoga je prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

7. Nadalje, odredbom članka 65. OZ-a propisano je da sud na prijedlog ovršenika može odgoditi ovrhu ako su za to ispunjene pretpostavke predviđene stavkom 1. tog članka, i to: ako postoji zakonski razlog za odgodu i ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje.

8. U konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, prijedlog za dopuštenje revizije jest pravni lijek, u smislu članka 65. stavka 1. točke 1. OZ-a, imajući u vidu da se njime traži od višeg suda preispitivanje zakonitosti donijete odluke i sankcioniranje njenih eventualnih nedostataka, što je osnovna odlika svakog pravnog lijeka (redovnog ili izvanrednog), a okolnost što se ta zaštita u potpunosti ostvaruje tek kroz obje faze instituta revizije ne odriče mu atribuciju pravnog lijeka.

9. Međutim, po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju – kada se provodi izravna naplata pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Splitu, koju je potvrdio Visoki trgovački sud Republike Hrvatske – za odgodu ovrhe nije dovoljno da ovršenik priloži primjerak izvanrednog pravnog lijeka, već bi ovršenik u prvom redu trebao učiniti vjerojatnim, čak i dokazati, da pravno stajalište iz pobijane presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske odstupa od dosadašnje prakse revizijskog suda, odnosno da se temelji na shvaćanju različitom u odnosu na shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

10. U konkretnom slučaju, ovršenik u svom prijedlogu nije dokaz(iv)ao niti (u)činio vjerojatnim da pravno stajalište iz pobijane presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske odstupa od dosadašnje prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno da se temelji na shvaćanju različitom u odnosu na neko postojeće shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Stoga je, u opisanoj situaciji, po ocjeni ovog suda, u pravu ovrhovoditelj kada navodi da navodi ovršenika kojima on ponovno dovodi u pitanje pravilnost stavova Trgovačkog suda u Splitu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, zauzetih u pravomoćno okončanom sudskom postupku, nisu ni od kakve važnosti za donošenje odluke o odgodi pljenidbe i prijenosa, odnosno o proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenim jer ovaj prvostupanjski sud u opisanoj situaciji nije ovlašten preispitivati pravilnost pravnih stavova zauzetih u odlukama specijaliziranih sudova i odgađati ovrhu tih presuda do okončanja postupka po prijedlogu ovršenika za dopuštenje revizije protiv tih odluka.

11. U odnosu na tvrdnju ovršenika o tome da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu treba navesti da ovršenik za navedenu tvrdnju nije dostavio konkretan dokaz, a treba navesti i da odgoda ovrhe ne znači deblokadu računa, već znači odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, s kojima ovršenik ni unatoč odgodi ne bi mogao raspolagati. Pri tome, treba navesti i da ovrhovoditelj s pravom navodi da ovršenik nije priložio niti jedan dokaz za svoju tvrdnju da bi u slučaju prihvaćanja revizije bila otežana ili onemogućena naplata predmetne tražbine od ovrhovoditelja u eventualnom protuovršnom postupku. Stoga je, imajući u vidu sve navedeno, trebalo pozivom na odredbu članka 65. OZ-a odbiti prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe i odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 14. stavka 4. OZ. Ovrhovoditelju, zastupanom po punomoćniku - odvjetniku, pripada na ime troška iznos od 625,00 eura za sastav podneska od 28. travnja 2025., temeljem Tbr. 11. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023), uslijed čega je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

U Splitu 15. svibnja 2025.

S U D A C:

Marica Lović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave pisanog otpravka rješenja, a podnosi se županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

- punomoćniku ovrhovoditelja

- punomoćniku ovršenika

- u spis