REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1545/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv 1. tuženika HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., OIB 39901919995, Zagreb, Mihanovićeva 12, 2. tuženika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., OIB 80572192786, Zagreb, Strojarska cesta 11 i 3. tuženika HŽ CARGO d.o.o., OIB 08720210702, Zagreb, Heinzelova 51, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-855/2019 od 31. ožujka 2025., 15. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-855/2019 od 31. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-855/2019 od 31. ožujka 2025. odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja protiv rješenja poslovni broj P-855/2019-59 od 25. ožujka 2025. o plaćanju sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 64,50 EUR za prvotuženika HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., odgovor na tužbu u iznosu od 64,50 EUR za drugotuženika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., odgovor na tužbu u iznosu od 64,50 EUR za trećetuženika HŽ CARGO d.o.o., što ukupno iznosi 193,50 EUR.

2. Prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije oslobođen od plaćanja pristojbi u smislu odredbe čl. 11. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP), jer se ne radi o postupku proizašlom iz obavljanja javnih ovlasti iz čl. 145. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22; dalje: ZOMO), nego o naknadi štete iz čl. 161. tog Zakona i da tužitelj ne nastupa u postupku proizašlom iz obavljanja javnih ovlasti iz čl. 11. st. 1. t. 2. ZSP-a pa je odbio prigovor tužitelja kao neosnovan.

3. Tužitelj je protiv tog rješenja podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. U žalbi ističe da je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi pozivom na odredbu čl. 11. st. 1. t. 2. ZSP-a jer se u konkretnom slučaju radi o postupku proizašlom iz obavljanja javnih ovlasti odnosno o javnim ovlastima koje proizlaze iz odredbe čl. 161. ZOMO-a.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijano rješenje sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), a u vezi s odredbom čl. 381. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud ocjenjuje da je pobijano rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

7. Povjeravanje javnih ovlasti je jedan od načina organizacije javne vlasti u kojem država prenosi dio nadležnosti državnih tijela za obavljanje poslova od javnog interesa na subjekt izvan sustava državnih tijela (ustanovu, trgovačko društvo ili drugu pravnu osobu). Odredbom čl. 145. ZOMO-a propisano je da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ima javne ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja, a pri tome obavlja sljedeće poslove: 1. poslove u vezi s ostvarivanjem prava osiguranih osoba iz mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti 2. osigurava provedbu uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju 3. osigurava zakonitost ostvarivanja prava osiguranih osoba, te im pruža stručnu pomoć pri ostvarivanju prava 4. provodi politiku razvitka i unapređivanja mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti 5. obavlja i druge poslove u vezi s provedbom i ostvarivanjem prava iz mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti.

8. Ovaj sud zaključuje da je prvostupanjski sud pravilno tužitelja obvezao na plaćanje sudske pristojbe. Stajalište prvostupanjskog suda o tome da se u konkretnom slučaju radi o sudskom parničnom postupku u kojem navedeno tijelo javnih ovlasti tuži pravne osobe za isplatu naknade štete na temelju odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju pa da se iz tog razloga ne radi o obavljanju javnih ovlasti (odnosno o postupku proizašlom iz tužiteljevog obavljanja javnih ovlasti), žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

9. Dakle, iako je tužitelj tijelo koje obavlja javne ovlasti, ta činjenica nije dovoljna za oslobođenje tužitelja od plaćanja sudskih pristojbi u smislu odredbe čl. 11. st. 1. t. 2. ZSP-a. Uz tu činjenicu, potrebno je i da se radi o obavljanju javnih ovlasti, odnosno o postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti.

10. Iz spisa proizlazi da u ovoj pravnoj stvari tužitelj zahtijeva naknadu štete s osnove isplaćenih invalidskih mirovina (čl. 161. i 164. ZOMO-a). Pokretanje parnice na temelju tih zakonskih odredaba ne predstavlja obavljanje tužiteljeve javne ovlasti u smislu citirane odredbe čl. 145. ZOMO-a.

11. S obzirom na to da su na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 2. ZSP-a od plaćanja sudske pristojbe oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, a u ovom slučaju se ne radi o postupku proizašlom iz obavljanja tih ovlasti, prvostupanjski sud je pravilno odlučio ne prihvatiti osnovanost tužiteljevih tvrdnji. Tužiteljeva obveza plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu utemeljena je na odredbi čl. 4. t. 2. ZSP-a.

12. Slijedom navedenog, žalbu je valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 380. t. 2.

ZPP-a i potvrditi pobijano rješenje.

Zagreb, 15. svibnja 2025.

Sudac

Maja Bilandžić