REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1417/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja LEDO PLUS d.o.o., OIB 07179054100, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik dr. sc. Branimir Škurla, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o., Zagreb, protiv protivnika osiguranja KONZUM PLUS d.o.o., OIB 62226620908, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Mraz, odvjetnik u Zagrebu, radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-21/2025 od 17. ožujka 2025., 15. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba predlagatelja osiguranja, ukida rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-21/2025 od 17. ožujka 2025. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog za izdavanje privremene mjere kojim je predlagatelj osiguranja tražio da se zabrani protivniku osiguranja da poduzima radnje kojima će onemogućiti ili na bilo koji način ograničiti predlagatelja osiguranja u korištenju predmeta podzakupa odnosno zakupa i to:

- uredskog prostora na 2. katu poslovno skladišnog centra LDC II Zagreb, izgrađenog na kč. br. [katastarska čestica], upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ukupne površine 522,00 m2, na adresi [adresa], kojeg predlagatelj osiguranja koristi na temelju Ugovora o podzakupu poslovnog prostora broj C-32/2022, od dana 20. travnja 2022., potvrđenog od javnog bilježnika Katice Valić iz Zagreba dana 2. lipnja 2022. pod brojem OV-2514/2022, u vezi kojeg je sklopljen Dodatak br. 1. dana 22. studenog 2022.

- uredskog prostora na 2. katu poslovno skladišnog centra LDC II Zagreb, izgrađenog na kč. br. [katastarska čestica], upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ukupne površine 2.709,00 m2, na adresi [adresa], kojeg predlagatelj osiguranja koristi na temelju Ugovora o podzakupu poslovnog prostora br. C-121/21, od dana 29. rujna 2021., potvrđenog od javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba dana 29. rujna 2021. pod brojem OV-10771/2021,

- poslovnog prostora u sastavu poslovno skladišnog centra LDC I Zagreb, izgrađenog na kč. br. [katastarska čestica], upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ukupne površine 3.763,00 m2, na adresi [adresa], kojeg predlagatelj osiguranja koristi na temelju Ugovora o podzakupu poslovnog prostora br. C-120/21, od dana 29. rujna 2021., potvrđenog od javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba dana 29. rujna 2021. pod brojem OV-10770/2021,

- poslovnog prostora u sklopu poslovno-skladišne građevine – LDC [adresa], č.z. 1914/130, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], ukupne površine 4.292,62 m2, kojeg predlagatelj osiguranja koristi na temelju Ugovora o podzakupu poslovnog prostora br. C-66/21, od dana 29. rujna 2021. potvrđenog od javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba dana 29. rujna 2021. pod brojem OV-10769/2021,

- poslovnog prostora u poslovnoj zgradi i distributivnom centru u Poreču, M. Vlašića 49, i to uredskog i skladišnog prostora, ukupne površine 817,00 m2, kojeg predlagatelj osiguranja koristi na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora br. C-67/21, od dana 29. rujna 2021., potvrđenog od javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba dana 29. rujna 2021. pod brojem OV-10768/2021.

2. Protiv tog rješenja predlagatelj osiguranja je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu pobijano rješenje preinačiti podredno ukinuti i vratiti rješenje prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. U obrazloženju žalbe u bitnome ističe da je prvostupanjski sud nepravilno zaključio da slanjem obavijesti protivniku osiguranja ne bi bilo produljeno važenje predmetnih Ugovora o podzakupu (i zakupu). Smatra da se šutnja protivnika osiguranja odnosno činjenica da se protivnik osiguranja nije očitovao na obavijest o produljenju Ugovora treba smatrati prihvatom ponude u pogledu postojećih pravnih poslova na određeno vremensko razdoblje te navodi da ni jedna strana drugoj strani nije izjavila raskid predmetnih Ugovora. Žalitelj ističe da je prvostupanjski sud nepravilno ocijenio da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim da bi privremenom mjerom protivnik osiguranja pretrpio štetu. Osporava trošak sastava podneska od 13. ožujka 2025. te traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 12.500,00 EUR.

3. Žalba predlagatelja osiguranja je osnovana.

4. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona u granicama razloga određenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. Iz podataka u spisu i obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je predmet prijedloga za određivanje privremene mjere zahtjev predlagatelja osiguranja za privremeno uređenje spornog odnosa među strankama regulacijskom privremenom mjerom, s obzirom na tvrdnju predlagatelja osiguranja o nužnosti takvoga uređenja radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Naime, zahtjev predlagatelja osiguranja je usmjeren na utvrđenje da su na snazi i da proizvode pravne učinke ugovori o podzakupu poslovnog prostora br. C-32/2022 s dodatkom (Ugovora o podzakupu 1), C-121/21 (Ugovor o podzakupu 2), C-120/21 (Ugovor o podzakupu 3), C-66/21 (Ugovor o podzakupu 4) i ugovor o zakupu poslovnog prostora br. C-67/21 (Ugovor o zakupu).

6. Naime, prema odredbi čl. 347. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ) pretpostavke za određivanje ove mjere su: - vjerojatnost postojanja konkretnog spornog odnosa između stranaka kao objekta osiguranja (opća pretpostavka za određivanje regulacijske mjere), te alternativno - nužnost uređenja spornog odnosa radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, ili – nužnost uređenja spornog odnosa radi sprječavanja nasilja, ili – potreba za osiguranje pravnog reda iz drugih važnih razloga (posebne pretpostavke za određivanje regulacijske mjere).

7. Prvostupanjski sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nije ispunjena opća pretpostavka za određivanje regulacijske mjere koja se sastoji u vjerojatnosti postojanja spornog pravnog odnosa među strankama kao objekta osiguranja. Naveo je da nije sporno među strankama da su navedeni ugovori sklopljeni na određeno vrijeme i da su ti rokovi istekli, te da su time Ugovori prestali važiti. Nadalje, prvostupanjski je sud zaključio da, iako je tim Ugovorima bila predviđena mogućnost da se vrijeme na koje su bili sklopljeni može produžiti, to ne znači automatsko produljenje takvog ugovora na temelju obavijesti jedne ugovorne strane drugoj o namjeri produljenja ugovora. Prvostupanjski je sud naveo da je sukladno odredbi čl. 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) pretpostavka svakoga ugovora postojanje suglasnosti volja o bitnim sastojcima ugovora. U konkretnom slučaju suglasnost volje protivnika osiguranja je izostala jer on nije prihvatio prijedlog predlagatelja osiguranja iz obavijesti od 27. lipnja 2024. Stoga prvostupanjski sud smatra da se šutnja protivnika osiguranja s obzirom na odredbu čl. 265. st. 1. ZOO-a ne može smatrati prihvatom ponude.

8. Osim toga, prvostupanjski je sud ocijenio i da nije ispunjena ni posebna pretpostavka za određivanje regulacijske mjere na koju se poziva predlagatelj osiguranja, a to je nužnost uređenja spornog odnosa radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Naime, predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim da njegovo poslovanje koje se sastoji od više djelatnosti, ovisi isključivo o mogućnosti korištenja navedenih poslovnih prostora pa šteta koja bi eventualno mogla nastati za poslovanje predlagatelja osiguranja zbog nemogućnosti korištenja navedenih poslovnih prostora, po ocjeni prvostupanjskog suda nije takva da bi je se moglo okvalificirati nenadoknadivom ili teško nadoknadivom štetom. Također prvostupanjski sud smatra da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu. Nastavno na navedeno, prvostupanjski je sud zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine niti prema odredbi čl. 346. OZ-a.

9. Odredbom čl. 346. st. 1. OZ-a propisano je da se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što bi promijenio postojeće stanje stvari, odnosno ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

10. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da sud može donijeti rješenje o osiguranju određivanjem privremene mjere ako su kumulativno ispunjena dva uvjeta: a) predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine i b) predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim postojanje opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari odnosno predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

11. Uzimajući u obzir citiranu odredbu čl. 346. OZ-a, ovaj sud nalazi da je predlagatelj osiguranja u ovom postupku osiguranja učinio vjerojatnim kako postojanje svoje nenovčane tražbine tako i subjektivnu opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, odnosno da je mjera potrebna da bi se spriječio nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koja prijeti.

12. Naime, stranke su u navedenim Ugovorima o zakupu (podzakupu) ugovorile pravo produženja sklopljenih Ugovora jednostranom izjavom kao i pravo otkaza Ugovora u slučaju kršenja ugovornih obveza (list 13. -69. spisa). Iz podataka u spisu proizlazi da je predlagatelj osiguranja pisanom obavijesti od 27. lipnja 2024. iskoristio ugovorenu opciju produženja svih navedenih Ugovora (list 70. -73. spisa), da protivnik osiguranja nije izjavio raskid bilo kojeg od navedenih Ugovora, zbog čega ovaj sud smatra da su predmetni Ugovori i dalje na snazi. Naime, stranke su sklopile više Ugovora, u kontinuiranom su ugovornom odnosu, predlagatelj osiguranja uredno podmiruje mjesečne pod(zakupnine) na temelju predmetnih Ugovora, što u konkretnom slučaju ni nije sporno. Predlagatelj osiguranja je dakle, protivniku osiguranja poslao obavijest kojom je izrazio volju za nastavkom suradnje sukladno predmetnim Ugovorima, a protivnik osiguranja tu ponudu nije odbio. Dakle, protivnik osiguranja nije izričito odbio ponudu predlagatelja osiguranja, nego je tek 10. prosinca 2024. predlagatelju osiguranja e-mailom dostavio prijedloge novih ugovora o zakupu (podzakupu), uz znatno veći iznos podzakupnine odnosno zakupnine, od onog koji je ugovoren postojećim, važećim Ugovorima. Dakle, iako iz odredbe čl. 265. st. 1. ZOO-a proizlazi da šutnja ponuđenika (protivnika osiguranja) ne znači prihvat ponude, prema odredbama st. 3., 4. i 5. istog članka, kad ponuđenik (protivnik osiguranja) stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem (predlagateljem osiguranja), kao što je konkretni slučaj, smatra se da je ponuđenik (protivnik osiguranja) prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu robu ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio. Stoga, ako ponuda nije izričito odbijena, smatra se da je ugovor sklopljen u trenutku kad je ponuda, stigla ponuđeniku (protivniku osiguranja). Iz navedenog proizlazi da je predlagatelj osiguranja učinio u dovoljnom stupnju vjerojatnost postojanja nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja i da je prvostupanjski sud, smatrajući da se šutnja protivnika osiguranja ne može smatrati prihvatom ponude pozivom na odredbu čl. 265. st. 1. ZOO-a, pogrešno primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima, dakle, materijalno pravo.

13. Nadalje, valja istaknuti da predlagatelj osiguranja u prijedlogu za osiguranje upućuje na to da je mjera potrebna da bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete koja mu prijeti u slučaju nemogućnosti korištenja predmetnih poslovnih prostora, budući da se predlagatelj osiguranja bavi proizvodnjom i skladištenjem zamrznute hrane, te da je za odlaganje takve robe potrebno raspolagati skladištima koja udovoljavaju zahtjevnim pravilima skladištenja i tehničkim zahtjevima zamrznute hrane, kako bi se osigurala kvaliteta proizvoda, a upravo takvim skladištima raspolaže protivnik osiguranja.

14. Međutim, prilikom odlučivanja o postojanju druge pretpostavke za određivanje privremene mjere, prijetnje nastanka nenadoknadive štete, prvostupanjski sud nije uopće cijenio sve razloge na koje se pozvao predlagatelj niti isprave koje su priložene u spisu, nego je samo paušalno naveo da predlagatelj osiguranja nije dokazao drugu pretpostavku za određivanje privremene mjere, a što je bio dužan cijeniti, sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a. Dakle, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako je prvostupanjski sud samo naveo dokaze koji su izvedeni, ali je izostala ocjena tih dokaza odnosno što je iz kojeg dokaza utvrđeno.

15. Navedeno predstavlja takve nedostatke zbog kojih se pobijano rješenje ne može ispitati, pa je njegovim donošenjem učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

16. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a u vezi s odredbama čl. 21. i čl. 290. OZ-a, valjalo uvažiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

17. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem, tako da će ponovno ispitati postoje li zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere, i donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku u kojoj će dati jasne i razumljive razloge o utvrđenim pretpostavkama za određivanje zatražene privremene mjere. U toj odluci prvostupanjski sud će odlučiti i o zahtjevu predlagatelja za naknadu troškova postupka osiguranja (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 15. svibnja 2025.

Sudac

Maja Bilandžić