REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6426/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužiteljice EZ (rođene E), OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Frani Bazina, odvjetniku iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 284, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, zastupanog po punomoćniku Petri Vatavuk, odvjetnici iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 274, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. travnja 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno i zamjenika punomoćnika tužiteljice SZ, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika Petre Vatavuk, odvjetnice, dana 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odredba čl. 11.3. ZAVRŠNE ODREDBE, Ugovora o kreditu broj 9012708955 od 2. srpnja 2007. godine zaključenog između tužitelja EZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 kao kreditora koja glasi „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% (slovima: jedan cijelih pedeset posto) od iznosa kredita…sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 da tužitelju EZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 240,54 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5.7.2007. do isplate po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.07.2015.g.određene čl. 29 st 2 ZOO po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB:02535697732, da tužiteljici EZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 269,91 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 15. svibnja 2025. pa do isplate, u visini po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaključila sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 9012708955 od 2. srpnja 2007. godine kojim tuženik odobrava tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti od 27.345,92 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Kredit je dan na rok otplate od 84 mjeseca. Ističe da je čl. 11.3. ZAVRŠNE ODREDBE predmetnog Ugovora tužiteljici nametnuta/ugovorena naknada u visini od 1,50 % od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Ističe da se radi se o tzv. ulaznoj naknadi na koju je tužiteljica bila primorana pristati odnosno platiti kako bi mogla dobiti traženi kredit. Tužiteljici je na ime tzv. ulazne naknade (prilikom isplate kredita) tuženik naplatio iznos od 240,54 eur (1,50% od iznosa kredita). Nadalje navodi da je čl.11.3. predmetnog ugovora regulirana obveza tužitelja na plaćanje naknade u slučaju dobivanja kredita. Tužiteljica ovdje prije svega ističe da se radi o tipskom ugovoru koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ističe da su ugovorne odredbe kojima je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade nepoštene i time ništetne. Ističe da sporna odredba kojom je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade umetnuta je u predmetni ugovor o kreditu, a da tuženik tužiteljicu uopće nije upoznao sa sadržajem te odredbe. Sve je tužiteljici bilo ponuđeno po principu „uzmi ili ostavi“, na način da je tužiteljica na potpis dobila unaprijed pripremljen ugovor. Tuženik tužiteljici uopće nije prezentirao koje ona to posebne troškove ima u vezi s postupkom odobravanja kredita. Ističe da tuženik nije tužiteljici prikazao i naveo na što se konkretno odnosi ulazna naknada koja je uredno naplaćena. Dakle, polazeći od nesporne činjenice da je odredba koja se odnosi na naplatu tzv. ulazne naknade bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika, o kojim odredbama nije bilo pregovora između ugovornih strana, niti je tužiteljica imala mogućnost utjecaja na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužiteljici nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza pa takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je sve suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti suradnje i zabrane zlouporabe prava.

Ističe da je neopravdano korištenje pozicije banke kao jače strane ugovornog odnosa budući da potrošač, ukoliko treba kredit mora pristati i na tu naknadu, samo da bi dobio traženi iznos kredita. Predlaže prihvatiti zahtjev sadržaja cit. kao u izreci.

2. Tuženik (list 44 spisa) osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ističe da je navedena ugovorna odredba Ugovora o kreditu jasna, uočljiva i razumljiva zbog čega nije dopušteno ispitivati njezinu poštenost sukladno odredbama ZZP-a. Tuženik smatra da je svaki prosječni potrošač sposoban izračunati i razumjeti postotak od određenog iznosa i utvrditi iznos svoje obveze. Tuženik ističe da je tužiteljica pristala na primjenu općih akata tuženika. Tuženik ističe da ne prigovara visini tužbenog zahtjeva, ali osporava osnovanost istog u cijelosti te ističe prigovor zastare.

Tuženik (ročište 11.3.2025.) ističe da nije sporno da je naknada za obradu kredita ili tzv. ulazna naknada naplaćena u iznosu od 240,54 eur dana 4.7.2007.

3. Tijekom postupka proveden je dokaz uvidom u Ugovor o kreditu broj 9012708955 od 02.07.2007. sklopljen između stranaka, otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope, ovjeru javnog bilježnika Duška Sudara iz Zagreba broj OV- 8448/2007, knjigovodstvenu karticu od 06.06.2023., proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, izvršen je uvid u Opće uvjete poslovanja sa građanima tuženika, podatke JRO odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke (list 71 spisa – ročište 11.4.2025.) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva suglasno su istakle da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

5. Tužiteljica EZ u svom odlučnom i logički povezanom iskazu navodi da je sklopila Ugovor o kreditu sa tuženikom za kupnju osobnog vozila za osobne potrebe. Nije bila obrtnik niti je vozilo kupljeno za obavljanje profesionalne djelatnosti. Došla je u autokuću Peugeot u Kraljevićevoj ulici u Zagrebu, a koja danas više ne postoji na toj adresi i kada je odabrala željeno vozilo rečeno joj je da ta autokuća surađuje sa tuženikom vezano za dobivanje kredita kojima je namjena kupnja vozila tako da se sve odvijalo u autokući, a ne u banci. Ponuđen joj je kao najpovoljniji kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF i nije joj nuđen kredit u kunskoj protuvrijednosti EUR ili u kunama. Ističe da je kredit otplatila vlastitim novčanim sredstvima i prilikom čitanja Ugovora o kreditu primijetila je da treba platiti određenu naknadu tj. naknadu za obradu kredita i u autokući joj je rečeno da tu nema pregovora. Na pitanje što je svrha te naknade rečeno joj je da se ta naknada mora platiti i nije objašnjeno koja je svrha te naknade niti od čega se sastoji ta naknada odnosno koji se konkretno troškovi pokrivaju tom naknadom. Naknada je naplaćena od iznosa kredita - dakle iz samog kredita i nije ju zasebno plaćala. Radi se o određenoj novčanoj svoti koju ona trenutno nije mogla platiti. Naplata tzv. ulazne nakade koju je morala platiti kako bi mogla dobiti traženi kredit negativno se odrazila na njezinu ekonomsku situaciju. Radilo se o tipskom ugovoru koji je bio unaprijed pripremljen i o čijem se odredbama nije moglo pojedinačno pregovarati. Sve se odvijalo putem autokuće, tako da ona nije išla u banku. Kod javnog bilježnika ništa joj nije posebno objašnjavano za tzv. ulaznu naknadu. Iznos tzv. ulazne naknade bio je otprilike oko 240,00 EUR. Ističe da je rata kredita prije povećanja rata iznosila otprilike ispod 2.000,00 kuna mjesečno. Ističe da je njezino ranije prezime bilo E.

Sud je prihvatio tvrdnje tužiteljice koje nisu u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima pa ih stoga sud prihvaća.

6. Iz ugovora o kreditu (list 5 spisa) broj 9012708955 vidljivo je da je sklopljen između stranaka 2. srpnja 2007. te da je čl. 11.3. ugovorena naknada 1,50% od iznosa kredita. Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% (slovima: jedan cijelih pedeset posto) od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,00% (slovima:dva posto) sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

Namjena kredita-čl. 2. je kupnja vozila. Iz čl. 9. vidljivo je da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita uz uvjete koje odredi kreditor. Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima i ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora, a o čemu će ih Banka izvijestiti putem svojih distribucijskih kanala.

7. Valja istaći da u čl. 11.3. Ugovora uopće nisu jasno i određeno navedeni troškovi koje banka tom naknadom podmiruje niti su tužiteljici kao potrošaču te slabijoj ugovornoj strani prilikom sklapanja Ugovora jasno i određeno navedeni troškovi koji će biti podmireni naplatom te naknade. O spornoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo i ta odredba bila je unaprijed formulirana, a tuženik nije dokazao suprotno, iako je teret dokaza bio na njemu (čl. 96. st. 4. ZZP), niti je tuženik dokazao da je tužiteljici objašnjeno koje određene troškove ta odredba pokriva, što je tuženik također trebao dokazati. Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO te kako pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe čl. 7. ZOO, to u situaciji kao što je konkretna, kada u ugovoru nije jasno i određeno navedeno koje to troškove banka ima i koje sve troškove naplaćuje iz jednokratne naknade, te se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, time što banka - jača ugovorna strana prilikom korištenja kredita s osnova jednokratne naknade naplaćuje iznos od 1,50% od iznosa kredita, takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, a što znači da je navedena odredba nepoštena te ništetna. Iako je tuženik prilikom obrade kredita imao određene troškove, sama činjenica da je trošak obrade određen u postotku od odobrenog iznosa kredita govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita "pokriveni", plaćeni stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita. Tužiteljici očito prilikom sklapanja Ugovora nije uopće objašnjena i predočena struktura troškova ulazne naknade. Radi se o unaprijed formuliranoj odredbi standardnog ugovora i u Ugovoru nije jasno navedeno od čega se sastoji ulazna naknada u iznosu 1,50% od iznosa kredita, niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova radi čega je takva ugovorna odredba uzrokovala znatniju neravnotežu obveza na štetu potrošača, iz kojih svih navedenih razloga ugovorena naknada je ništetna ugovorna odredba te je naloženo tuženiku platiti tužiteljici utuženi iznos od 240,54 eur sa zateznim kamatama tekućim od 5.7.2007., jer je tuženik već tada naplatio spornu naknadu (čl. 1111. i čl. 1115 ZOO). Tuženik je nesavjesni stjecatelj pa tužiteljica ima pravo na kamate od dana kada je sporna naknada naplaćena.

8. Odredbe u svezi ulazne naknade su protivne i osnovnim načelima obveznog prava poput načela ravnopravnosti stranaka ugovornog odnosa i načelu dužnosti suradnje stranaka u ugovornom odnosu, kao i zabrane zlouporabe prava. Banka- tuženik ugovaranjem ovakvih odredbi narušila je i prekršila navedena načela, iskoristivši poziciju očigledno jače strane u ovom ugovornom odnosu. Sporne odredbe u svakom slučaju uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga je valjalo obvezati tuženika da plati tužiteljici i iznos od 240,54 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 5.7.2007 .do isplate - čl. 1111 i čl. 1115 ZOO .

9. Prigovor zastare je neosnovan jer se u ovom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem nepoštenih ništetnih odredbi Ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti spornih odredbi Ugovora, a što sud odlučuje u ovoj pravnoj stvari i radi čega zastara još nije počela niti teći, a u vezi s čl. 323. st. 1. ZOO.

10. Slijedom svega navedenog valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u izreci.

11. Kamatna stopa dosuđena je u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 153/04) do 31.12.2007., a od 1.1.2008. kamatna stopa dosuđena je po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

12. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 1. ZPP. (VPS u tužbi radi utvrđenja i isplate 240,54 EUR) pa je stoga tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Tužiteljici je priznat potrebni trošak:

- sastava tužbe od 29.10.2004. po Tbr 7/1 - 25 bodova

- sastava podneska od 13.2.2025. po Tbr 8/1 - 25 bodova

- zastupanja na ročištu 11.3.2025. po Tbr. 9/1 – 25 bodova

- zastupanja na ročištu 11.4.2025. po Tbr. 9/1 – 25 bodova

- trošak PDV 25% 50,00 eur

- trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eur po Tbr 1 t.1.TSP-list 31spisa i na presudu od 6,64 EUR po Tbr.2.t.1.TSP tj. 1/2 sudske pristojbe zbog e-komunikacije u svezi čl. 7. tč. 3. ZSP što iznosi ukupno 269,91 EUR. Trošak ročišta za objavu i uručenje presude nije priznat jer se ne smatra neophodnim troškom, a s obzirom da se presuda može preuzeti i u zgradi suda na dan objave, a ne samo na ročištu povodom objave presude.

13. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 15. svibnja 2025.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

- pun. stranaka

-zvati tužiteljicu na platež sudske pristojbe za presudu