REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1274/2022-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Ivani Požar, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov, u pravnoj stvari tužiteljice NU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Igoru Vlašiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice NUG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (prije Zagreb, Drenovačka 7), zastupane po punomoćniku Karlu Novoselu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Igora Vlašića i zamjenika punomoćnika tuženika Luke Mlinarića, odvjetnika, 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici ŠUG isplatiti tužiteljici NU iznos od 3.140,20 eura (slovima: tri tisuće stočetrdeset eura i dvadest centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 224,30 EUR od 1. travnja 2019.,

- na iznos od 224,30 EUR od 1. svibnja 2019.,

- na iznos od 224,30 EUR od 1. lipnja 2019.,

- na iznos od 224,30 EUR od 1. srpnja 2019.,

- na iznos od 224,30 EUR od 1. kolovoza 2019.,

- na iznos od 224,30 EUR od 1. rujna 2019.,

- na iznos od 224,30 EUR od 1. listopada 2019.,

- na iznos od 224,30 EUR od 1. studenog 2019.,

- na iznos od 224,30 EUR od 1. prosinca 2019.,

- na iznos od 224,30 EUR od 1. siječnja 2020.,

- na iznos od 224,30 EUR od 1. veljače 2020.,

- na iznos od 224,30 EUR od 1. ožujka 2020.,

- na iznos od 224,30 EUR od 1. travnja 2020.,

- na iznos od 224,30 EUR od 1. svibnja 2020.,

do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice NU za isplatom iznosa od 1.121,50 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 224,30 EUR od 16. listopada 2018., na iznos od 224,30 EUR od 16. studenog 2018., na iznos od 224,30 EUR od 16. prosinca 2018., na iznos od 224,30 EUR od 16. siječnja 2019. i na iznos od 224,30 EUR od 16. veljače 2019. do isplate.

III. Nalaže se tuženici NUG naknaditi tužiteljici NU trošak parničnog postupka u iznosu od 910,46 EUR (slovima: devetstodeset eura i četrdesetšest centi) sa zateznim kamatama koje teku od 15. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je isključiva vlasnica (1/1) posebnog dijela nekretnine i to dvosobnog stana sa sporednim prostorijama u I (prvom) katu površine 62,07 m2, upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška], E-1, k. o. [katastarska općina], zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine zk.č.br. 4957/8, kuća [adresa], pomoćna zgrada i dvorište ukupne površine 399 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica je 1. prosinca 2009. kao najmodavac sklopila Ugovor o najmu stana sa prednikom tuženice, pok. ŠU kao najmoprimcem, na kojem je potpis najmodavca ovjeren kod javnog bilježnika Obrenije Ribarić pod brojem OV-10834/2009, a najmoprimca pod brojem OV-10958/2009 (u nastavku: Ugovor o najmu stana). Ugovor o najmu stana je sklopljen na neodređeno vrijeme sa slobodno ugovorenom najamninom. Ugovoreno je da se najamnina plaća mjesečno do 15-tog dana u mjesecu za tekući mjesec. Tužiteljica je 30. kolovoza 2018. od Grada Zagreba zatražila podatke o prosječnoj slobodno ugovorenoj najamnini u Gradu Zagrebu za stan koji se po površini, opremljenosti i položaju može usporediti sa stanom koji je bio predmet Ugovora o najmu stana od 1. prosinca 2009. Iz dopisa Grada Zagreba od 20. rujna 2018. proizlazi da prosječna najamnina za stan koji se po površini, opremljenosti i položaju može usporediti sa stanom koji je predmet Ugovora o najmu stana od 1. prosinca 2009. godine iznosi 368,34 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan sklapanja ugovora. Tužiteljica ističe da je srednji tečaj Hrvatske narodne banke za EUR na dan izdavanja potvrde Grada Zagreba (20. rujna 2018. godine) te na dan 21. rujna 2018. godine je iznosio 1 EUR = 7,42 HRK, a na dan sklapanja Ugovora o najmu stana 1. prosinca 2009. je iznosio 1 EUR = 7,32 HRK. Na temelju podataka o prosječnoj slobodno ugovorenoj najamnini dobivenim od Grada Zagreba tužiteljica je 21. rujna 2018. pozvala prednika tuženika na plaćanje najamnine u izmijenjenom iznosu od 2.690,00 kn mjesečno, za razdoblje od 1. listopada 2018. pa na dalje na što se isti oglušio. Stoga je tužiteljica 22. listopada 2018. pisanim putem pozvala i opomenula najmoprimca (prednika tuženika) da u roku 30 dana podmiri najamninu za stan u preostalom iznosu do 1.690,00 kuna, a što prednik tuženice nije učinio. Tužiteljica je pisanim dopisom naziva „Otkaz ugovora o najmu stana“ od 26. studenog 2018. otkazala predmetni Ugovor o najmu stana, pozvala prednika tuženice iseliti se iz stana i predati ga tužiteljici slobodan od stvari i osoba u zakonom propisanom otkaznom roku. Predmetni dopis, otkaz Ugovora o najmu stana, prednik tuženice zaprimio je 27. studenoga 2018. Tuženik je i nakon isteka otkaznog roka od tri mjeseca nastavio koristiti predmetni stan bez valjane pravne osnove. Budući da je tuženik nastavio plaćati samo iznos od 1.000,00 kn umjesto 2.690,00 kn mjesečno, tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku od 1.690,00 kn (224,30 eura) mjesečno počevši od 1. listopada 2019. pa do 28. veljače 2019. (dan isteka otkaznog roka) sa datumom dospijeća 15. dan u mjesecu, dok za razdoblje od 1. ožujka 2019. pa na dalje potražuje mjesečni iznos od 1.690,00 kuna (224,30 eura) sa datumom dospijeća 1. dana u mjesecu, uvećano za troškove parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu prednik tuženice, pok. ŠU, u cijelosti je osporio tužbu i vjerodostojnost dokumentacije dostavljene uz tužbu. Učinio je nespornim da je u svojstvu najmoprimca u posjedu predmetne nekretnine, kao i da se nalazi u posjedu stana na temelju Ugovora o najmu stana od 1. prosinca 2009. Ističe da pravna osnova tuženika za posjed stana nije otpala kako to tvrdi tužitelj te da ne postoji pravna osnova po kojoj bi tužiteljica potraživala iznos najamnine viši od ugovorenih 1.000,00 kuna. Ističe da člankom 10. i 11. Zakona o najmu stanova nije propisana mogućnost jednostrane izmjene ugovornih odredbi sklopljenog Ugovora o najmu stana te posljedično otkaza Ugovora o najmu uslijed neispunjenja tako jednostrano promijenjenih ugovornih odredbi odnosno jednostrane izmjene ugovorene najamnine. Ugovorni odnos je dvostranoobvezni odnos koji se ne može mijenjati jednostranom voljom ugovornih strana. Nastavno svemu navedenome, predlaže sudu odbiti tužbu te naložiti tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka.

3. Rješenjem ovog suda, poslovni broj: P-2552/2020-8 od 16. veljače 2021. određen je prekid postupka zbog smrti prednika tuženice, sada pok. ŠU, slijedom čega je rješenjem ovog suda, poslovni broj: P-2552/2020-11 od 22. prosinca 2021. postupak nastavljen sa nasljednicom iza pok. ŠU, sada tuženicom NUG.

4. Tuženica se nakon preuzimanja postupka očitovala da ostaje kod odgovora na tužbu te da kao nasljednica iza pok. ŠU odgovara samo do visine vrijednosti nasljeđene imovine, a koja u konkretnom slučaju ne pokriva visinu utuženog potraživanja. Na okolnost vrijednosti prava korištenja grobnog mjesta tuženica je predložila provesti građevinsko vještačenje od kojeg je dokaznog prijedloga u tijeku postupka odustala.

5. U tijeku postupka sud je pregledao izvadak iz zemljišnih knjiga (list 9-10 spisa), ugovor o najmu stana (list 11-16 spisa), dopis Grada Zagreba od 20.09.2018. (list 17 spisa), tečaj HNB-a (list 18-20 spisa), dopis od 21.09.2018. s povratnicom (list 21-22 i 23-24 spisa), dopis od 22.10.2018. s povrtnicom (list 25 i 26-27 spisa), otkaz ugovora o najmu stana s povratnicom (list 28-29 i 30-31 spisa), rješenje o nasljeđivanju s potvrdom pravomoćnosti (list 51-55 spisa), fotografije grobnog mjesta (list 77 spisa), cjenik tržišnih usluga na gradskim grobljima (list 78-99 i 114-130 spisa), potvrdu Gradskih groblja (list 107 i 109 spisa), potvrdu HZMO (list 108 spisa), izvadak Zagrebačke banke (list 110 spisa), potvrdu HZZO (list 111 spisa) i sudsku praksu (list 152-169 spisa).

6. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu ZPP-a), sud je našao tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

7. Među strankama nije sporno da je prednik tuženice pok. ŠU kao najmoprimac imao s tužiteljicom kao najmodavcem zaključen Ugovor o najmu stana od 1. prosinca 2009. Nije sporno da se radilo o stanu u vlasništvu tužiteljice na adresi [adresa], u naravi stan na I. katu površine 62,07 m2. Nije sporno da su ugovorne stranke ugovorile slobodno ugovorenu cijenu najma stana u 1.000,00 kn. Nije sporno niti da je prednik tuženice, pok. ŠU, u utuženom razdoblju bio u posjedu stana za što je uredno plaćao tužiteljici iznos od 1.000,00 kn mjesečno. Nije sporno niti da prednik tuženice i tužiteljica nikada nisu zaključili sporazum niti aneks ugovora o najmu stana kojim su ugovorili najamninu u iznosu od 2.690,00 kuna. Zaključno, nije sporno da je tuženica NUG rješenjem o nasljeđivanju ovog suda, poslovni broj: O-7231/2020-19 od 8. srpnja 2021. proglašena nasljednicom iza pok. LU, u cijelosti.

8. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva s obzirom na navode tuženice da nije postojala zakonska osnova niti ugovorna obveza prema kojoj bi pok. ŠU bio dužan plaćati mjesečni iznos najamnine u većem iznosu od prvotnog ugovorenog iznosa od 1.000,00 kn (132,72 eura). Također je sporno premašuje li utuženi iznos od 4.261,73 eura vrijednost naslijeđene imovine koju je tuženica stekla iza pok. ŠU.

9. Predmet postupka je potraživanje tužiteljice s osnova najamnine za stan na adresi [adresa] u [adresa], za razdoblje dospijeća od mjeseca listopada 2018. do mjeseca svibnja 2020. u ukupnom iznosu od 4.261,73 eura.

10. U tijeku postupka, kao prethodno pitanje, valjalo je utvrditi odgovara li tuženica za ostaviteljeve dugove, odnosno, ovopredmetno potraživanje.

11. Naime, sukladno članku 139. stavku 3. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015 i 14/2019, dalje: ZN) nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.

12. Čitanjem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: O-7231/2020-19 od 8. srpnja 2021. sud je utvrdio da ostavinsku imovinu iza pok. ŠU sačinjavaju: pravo korištenja grobnog mjesta na groblju Mirogoj, za grobno mjesto odjel Ž, polje 8a, razred II/I, broj 56 i to u 1/2 dijela, potraživanje prema HZMO-u s osnova dospjele neisplaćene mirovine i potraživanje prema HZZO s osnova preplaćenog dopunskog osiguranja. Nasljednicom na temelju zakona proglašava se NUG, ovdje tuženica, u cijelosti.

13. Radi utvrđenja je li vrijednost naslijeđene imovine dostatna za podmirenje potraživanja koje je predmet ovog postupka, sud je, na prijedlog tuženice, odredio provođenje građevinskog vještačenja po vještaku Andreju Babiću. Sud je pozvao tuženicu na uplatu predujma uz upozorenje da će odustati od izvođenja dokaza ako predujam ne bude uplaćen u ostavljenom roku, te će sud, s obzirom na sve okolnosti cijeniti od kakve je važnosti što predujam nije uplaćen u roku, sve pozivom na članak 153. stavak 3. ZPP-a.

14. S obzirom da tuženica nije uplatila predujam za provođenje građevinskog vještačenja u ostavljenom roku, niti kasnije u tijeku postupka već da je iz držanja tuženice jasno da je ista odustala od predloženog dokaza, sud je primjenom članka 153. stavka 3. ZPP-a cijenio da je razlog odustajanja okolnost da grobno mjesto na groblju Mirogoj premašuje vrijednost naslijeđene imovine. Navedeno utvrđenje suda proizlazi iz fotografije grobnog mjesta (list 77 spisa) kao i iz cjenika tržišnih usluga na gradskim grobljima Zagrebačkog Holdinga od 3. siječnja 2022. (list 78 spisa) iz kojeg je razvidno da je vrijednost grobnog mjesta na groblju Mirogoj u rasponu cijena od 14.062,50 kuna pa sve do 37.500,00 kuna, ovisno o zoni groblja Mirogoj. Navedenoj vrijednosti grobnog mjesta treba pridodati i vrijednost nadgrobnog spomenika i vaza, kao i potraživanje koje je tuženica naslijedila prema HZMO-u s osnova neisplaćene mirovine i prema HZZO-u s osnova preplaćenog dopunskog osiguranja.

15. S obzirom da je na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju tuženica jednina nasljednica iza pok. ŠU, teret dokaza da vrijednost naslijeđene imovine ne prelazi iznos utuženog potraživanja ležao je na tuženici, tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-556/2015 od 15. rujna 2020. Kako je tuženica odustala od provođenja građevinskog vještačenja grobnog mjesta na groblju Mirogoj, sud je utvrdio da je tuženica naslijedila imovinu u dostatnom iznosu za podmirenje utuženog iznosa od 4.261,73 eura. Slijedom čega je sud odbio prigovor tuženice kao neosnovan te je nastavio s utvrđivanjem osnove i visine tužbenog zahtjeva.

16. Čitanjem izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb za nekretninu označenu kao kčbr. [katastarska čestica], upisanu u zk. uložak broj [broj ZK uloška], katastarske općine [katastarska općina], sud je utvrdio da je tužiteljica isključiva vlasnica dvosobnog stana sa sporednim prostorijama u I (prvom) katu površine 62,07 m2 na adresi [adresa].

17. Čitanjem ugovora o najmu stana sud je utvrdio da su tužiteljica i pok. ŠU **.**.2009. zaključili ugovor o najmu stana za stan na adresi [adresa], stan na prvom katu, površine 62,07 m2. Ugovor o najmu stana zaključen je na neodređeno vrijeme sa slobodno ugovorenom najamninom u iznosu od 1.000,00 kn mjesečno koji iznos najamnine je najmoprimac bio dužan podmirivati do 15. u mjesecu za tekući mjesec. Člankom 14. Ugovora o najmu stana ugovoreno je da najmodavac može otkazati ugovor uz otkazni rok od tri mjeseca ako najmoprimac koristi stan suprotno ovog ugovoru ili Zakona o najmu stanova (Narodne novine broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, u nastavku: ZNS), a naročito ako najmoprimac ne plati u ugovorenom roku dospjelu najamninu i druge ugovorne troškove u svezi sa stanovanjem.

18. Čitanjem dopisa Grada Zagreba, Gradski ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Sektor za upravno - pravne poslove, Odjel za stambene poslove i status prognanika, izbjeglica i povratnika, KLASA: 371-01/2018-001/78 od 20. rujna 2018. sud je utvrdio da prosječna najamnina za stan koji se površinom, opremljenosti i položajem može usporediti sa 2-sobnim stanom na I. katu, ukupne površine 62,07 m2 na adresi u [adresa], iznosi 368,34 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan sklapanja ugovora.

19. Čitanjem tečajne liste Hrvatske narodne banke na dan 20. rujna 2018. sud je utvrdio da je tečaj eura iznosio 1 EUR = 7,42 HRK, dok je na dan sklapanja Ugovora o najmu stana, odnosno 1. prosinca 2009., tečaj iznosio 1 EUR = 7,32 HRK.

20. Čitanjem dopisa tužiteljice od 21. rujna 2018., a koji je prednik tuženice uredno zaprimio 24. rujna 2018., sud je utvrdio da je tužiteljica pozvala prednika tuženice, pok. ŠU da od 1. listopada 2018. pa na dalje umjesto prvotno ugovorene najamnine u iznosu od 1.000,00 kn isplaćuje iznos od 2.690,00 kn.

21. Člankom 10. stavkom 1. i 2. Zakona o najmu stanova (Narodne novine, broj: 91/1996, 48/1998, 66/1998, 22/2006 i 68/2018, dalje ZNS) propisano je da slobodno ugovorena najamnina iz ugovora o najmu stana sklopljenog na neodređeno vrijeme ne može se mijenjati prije isteka roka od jedne godine. Nakon toga roka, svaka ugovorna strana može u pisanom obliku predložiti izmjenu visine najamnine. Pri izmjeni najamnine nakon proteka roka iz stavka 1. ovoga članka, najamnina se može ugovoriti za daljnje razdoblje najviše do iznosa koji odgovara iznosu do 20% većem od prosječne slobodno ugovorene najamnine u istom naselju, odnosno županiji za stan koji se po površini, opremljenosti i položaju može usporediti sa stanom koji se daje u najam.

22. Člankom 11. stavkom 1. i 2. ZNS propisano je da podatke o visini prosječne najamnine prema odredbi članka 10. stavka 2. ovoga Zakona daje upravni odjel jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove stanovanja, na temelju podataka iz popisa koji vodi o stanovima. Ako novopredložena najamnina prelazi iznos iz stavka 1. ovoga članka, najmoprimac ima pravo u roku od 30 dana od dana novopredložene visine najamnine putem suda zatražiti utvrđivanje njezine visine. Do donošenja odluke suda, najmoprimac plaća predujam najamnine u visini ugovorene najamnine.

23. Između stranaka nije sporno da je ugovorni odnos između tužiteljice i prednika tuženice trajao od 1. prosinca 2009., odnosno, da ugovor o najmu sklopljen na neodređeno vrijeme nije mijenjan prije isteka roka od jedne godine. Primjenom tečaja 1 EUR = 7,42 HRK koji je vrijedio u trenutku slanja dopisa tužiteljice 21. rujna 2018., sud je utvrdio da tužiteljica nije prekoračila iznos od 368,34 eura koji je prema očitovanju Grada Zagreba prosječan iznos najamnine za stan usporedivih karakteristika i položaja, slijedom čega je sud utvrdio da je tužiteljica u cijelosti postupila sukladno čl. 10. ZNS-a.

24. Prednik tuženice, pok. ŠU nije iskoristio zakonom propisanu mogućnost utvrđivanja visine najamnine, sukladno članku 11. stavku 2. ZNS slijedom čega proizlazi da navedeni obračun nije bio niti sporan već je i tada, kao i sada u tijeku ovog postupka, sporno je li tužiteljica mogla jednostrano povećati iznos najamnine ne ostavljajući predniku tuženice mogućnost pregovaranja i izjašnjavanja o njegovim pravima i obvezama u dvostranoobveznom ugovornom odnosu. Slijedom navedenog, za rješenje spora odlučno je utvrditi je li prednik tuženice bio dužan plaćati najamninu po prvotno ugovorenoj najamnini ili po najamnini uvećanoj dopisom tužiteljice od 21. rujna 2018. Također, odlučno je utvrditi od kojeg dana je ta obveza započela i obvezuje ovdje tuženicu.

25. Čitanjem Otkaza ugovora o najmu stana sud je utvrdio da je tužiteljica predniku tuženice, pok. ŠU, otkazala ugovor o najmu stana jer nije u cijelosti platio najamninu za listopad 2018. niti za mjesec studeni 2018. Tužiteljica je pozvala prednika tuženice da u otkaznom roku od tri mjeseca, a koji počinje teći prvog sljedećeg mjeseca od mjeseca u kojem je otkaz primljen, iseli iz stana i preda ga tužiteljici u stanju u kojem ga je preuzeo. Iz potvrde o primitku sud je utvrdio da je prednik tuženice Otkaz ugovora o najmu stana zaprimio 27. studenoga 2018.

26. Sukladno članku 22. stavku 1. ZNS najmodavac daje otkaz ugovora o najmu stana u pisanom obliku s obrazloženjem, neposredno uz potpis najmoprimca ili poštom preporučeno. Otkazni rok za iseljenje najmoprimca u slučaju iz članka 19. ovoga Zakona je tri mjeseca. Otkazni rok počinje teći prvoga dana sljedećeg mjeseca od mjeseca u kojem je otkaz primljen.

27. S obzirom da je prednik tuženika Otkaz ugovora o najmu stana zaprimio 26. studenoga 2018., otkazni rok počeo mu je teći 1. prosinca 2018., a krajnji rok u kojem je trebao iseliti iz stana bio je 1. ožujka 2019., a što među strankama nije sporno da nije učinio.

28. Slijedom navedenog, sud je mišljenja da se u konkretnoj pravnoj stvari ne mogu primijeniti odredbe čl. 10. ZNS jer tužiteljica, premda je najamninu obračunala sukladno zakonu i obavijestila prednika tuženice da namjerava povisiti iznos najamnine, iz držanja prednika tuženika proizlazi da isti na navedeno nije pristao. Naime, prednik tuženice nastavio je plaćati najamninu u prvotno ugovorenom iznosu od 1.000,00 kuna čime je konkludentnim radnjama dao tužiteljici do znanja da nije suglasan sa sklapanjem ugovora o najmu sa izmijenjenom najamninom. Slijedom navedenog, dopis tužiteljice od 21. rujna 2018. može se smatrati isključivo pisani prijedlog o izmjeni visine najamnine, a nipošto novim ugovorom o najmu. Tim više što je tužiteljica promjenu visine najamnine jednostrano odredila, pri čemu je povećala iznos najamnine za 169%, dok je početak izmijenjenih uvjeta navela s 1. listopada 2018. Imajući na umu da je prednik tuženice pisani prijedlog o izmjeni visine najamnine zaprimio 24. rujna 2018., svega šest dana prije početka obračuna visine najma po izmijenjenoj cijeni, sud smatra da tužiteljica nije postupala sukladno načelu savjesnosti i poštenja te načelu dužnosti suradnje koje propisuju članci 4. i 5. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO).

29. Ujedno treba navesti da je člankom 4. stavkom 2. ZNS-a propisano da se ugovor o najmu stana sklapa u pisanom obliku, dok je prema članku 286. stavku 2. ZOO-a zahtjev zakona da ugovor bude sklopljen u određenom obliku važi i za sve kasnije izmjene i dopune ugovora.

30. Članak 550. ZOO propisuje da se ugovorom o najmu obvezuje najmodavac predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu. Člankom 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a sukladno članku 563. stavku 1. ZOO-a, najmoprimac je dužan plaćati najamninu u rokovima određenim ugovorom. Nadalje, sukladno članku 65. stavku 1. ZOO-a, na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

31. Slijedom navedenog, sud je utvrđenja da je prednik tuženice u cijelosti podmirivao ugovornu obvezu preuzetu Ugovorom o najmu stana od 1. prosinca 2009. godine jer je mjesečno plaćao ugovoreni najam od 1.000,00 kuna, stoga se ne može prihvatiti navod tužiteljice da je iznos najamnine uvećan počevši od 1. listopada 2018. jednostranom odlukom tužiteljice. Tužiteljica kao najmodavac koja je ujedno i nezadovoljna strana predmetnog ugovornog odnosa imala je zakonsko pravo koje joj jamči članak 22. stavak 1. ZNS-a na uobičajeni i redovni način otkazati predniku tuženice ugovora o najmu stana ostavljajući pri tome propisani i ugovoreni otkazni rok od tri mjeseca.

32. Budući da je sud utvrdio da je otkazni rok predniku tuženice protekao 1. ožujka 2019., a da unatoč tome prednik tuženice nije iselio iz stana, sud je utvrdio da upravo od toga dana tužiteljica ima pravo potraživati najamninu u uvećanom iznosu, u onom koji bi ostvarila da je stan dala nekome drugome u najam. S obzirom da prednik tuženice nije prepustio stan tužiteljici slobodan od osoba i stvari, tužiteljica je njegovim boravkom i neplaćanjem najamnine u zatraženom iznosu od 2.690,00 kuna mjesečno pretrpjela štetu u vidu izmakle koristi. Izmakla korist očituje se kao razlika koristi koju je tužiteljica mogla dobiti da je zaključila ugovor o najmu stana s trećom osobnom (u iznosu od 2.690,00 kn) i koristi koju je ostvarivala boravkom prednika tuženice u stanu (u iznosu od 1.000,00 kn). Slijedom navedenog, osnovano tužiteljica potražuje iznos od 1.690,00 kn mjesečno s osnova izgubljene zarade.

33. Sukladno članku 1120. ZOO propisano je da kad netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

34. Slijedom navedenog, sud je utvrdio osnovanim zahtjev tužiteljice počevši od datuma dospijeća 1. travnja 2019. pa sve do 1. svibnja 2020. u ukupnom iznosu od 3.140,20 eura, a kako je to odlučeno u točki I. izreke presude.

35. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO.

36. Odluka o stopi zateznih kamata određena je sukladno čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

37. U odnosu na potraživanje tužiteljice u iznosu od 1.121,50 eura, a koje se odnosi na razdoblje dospijeća od 16. listopada 2018. do 16. veljače 2019. sud je utvrdio potraživanje neosnovano, kako je to prethodno obrazloženo, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen, a kako je odlučeno u točki II. izreke presude.

38. S obzirom da je činjenično i pravno stanje u potpunosti utvrđeno iz dokaza provedenih tijekom postupka sud je ocijenio nepotrebnim provoditi dokaz saslušanjem stranaka. Tim više što tuženica nije niti bila ugovorna stranka prilikom zaključenja ugovora o najmu stana, već je kao nasljednica iza pok. tuženika ŠU preuzela postupak.

39. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, slijedom čega je utvrđeno da je tužiteljica u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjela sa 73,68%, dok je u dokazivanju pravne osnove, prema slobodnoj ocjeni suda, uspjela sa 80,00%, što ukupno iznosi 153,68%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se uspjeh tužiteljice u sporu od 76,84%. Tuženica je u pogledu visine uspjela sa 26,32%, dok je sa osporavanjem pravne osnove uspjela sam 20,00%, što ukupno iznosi 46,32%, a kada se i taj iznos podijeli sa dva dobije se konačan ishod tuženice u sporu od 23,16%, pa je valjalo od postotka tužiteljice tj. od 76,84% oduzeti postotak tuženice tj. 23,16%, jer je tužiteljica stranka koja je u većoj mjeri uspjela u sporu. Na taj način dobiven je postotak uspjeha tužiteljice u sporu u iznosu od 53,68%.

40. Primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj: 138/23., dalje u tekstu OT), tužiteljici su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i to za trošak sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) - 100 bodova, trošak sastava podneska od 19. prosinca 2022. 100 bodova (Tbr. 8/1. OT), sastav podneska od 2. kolovoza 2021. 25 bodova, (Tbr. 8/4 OT), trošak zastupanja na ročištima održanim 2. lipnja 2022., 19. siječnja 2023., 30. studenoga 2024 i 2. travnja 2025. 4 x 100 bodova (Tbr. 9./1. OT) te trošak pristupa na ročište odgođeno prije početka raspravljanja 25 bodova (Tbr. 9/5 OT) što sve ukupno iznosi 650 bodova, a što uvećano za vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.46 OT), iznosi 1.562,50 EUR. Tom iznosu valjalo je pridodati trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 44,53 EUR i na presudu u iznosu od 89,06 EUR, a što sveukupno iznosi 1.696,09 EUR, odnosno razmjerno uspjehu u sporu od 53,68%, tužiteljici je priznat trošak u iznosu od 910,46 EUR.

41. Slijedom navedenog, konačno utvrđeni trošak koji pripada tužiteljici iznosi 910,46 EUR, a kako je odlučeno u točki III. izreke presude.

42. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 30. st. 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. dalje OZ), a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate.

43. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 9. prosinca 2020. jer isti nije bio potreban za postupak u smislu čl. 155. ZPP-a. Naime, istim tužiteljica ne navodi niti jednu bitnu okolnost za predmet postupka omaške u pisanju u podnesku tuženice od 25. studenoga 2020., slijedom čega se isti nalazi u cijelosti nepotrebnim. Sastav podneska od 11. travnja 2023. kojim tužiteljica dostavlja cjenik grobnih mjesta sud nije priznao jer je tužiteljica već dostavila cjenike podneskom od 19. prosinca 2022., stoga se niti taj podnesak ne smatra nužnim u smislu čl. 155. ZPP-a. Trošak sudske pristojbe na presudu iznad dosuđenog iznosa od 89,06 eura trebalo je odbiti pozivom na Tbr. 1. Tarife sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: Narodne novine 37/2023).

44. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Zagrebu 15. svibnja 2025.

Sutkinja

Ivana Požar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice uz pristojbu na presudu u iznosu od 89,06 eura

2. pun. tuženice