REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2830/2023-104

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Požar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari I tužiteljice ĆGN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II tužitelja ĆGNL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanih po Đurđici Filipčić odvjetnici iz Odvjetničkog društva Galetović i Galetović iz Zagreba, protiv I tuženika ĆG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Ismetu Krupiću, odvjetniku iz Zagreba, i II tuženika CG iz [adresa], zastupanog po Tomislavu Grahovcu, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 09. travnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice Đurđice Filipčić i zamjenice punomoćnice V tuženika odvjetnice Tihane Škrnjug te u odsutnosti uredno pozvanog II tuženika, a po čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP-a), dana 15. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženicima ĆG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i CG iz [adresa] solidarno plaćati I tužiteljici CGN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 199,08 EUR mjesečno unaprijed do svakog 5. -og u mjesecu od 05.11.2008. pa do 31.12.2010. te isplatu izvršiti u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženicima ĆG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i CG iz [adresa] solidarno plaćati II tužitelju ĆGNL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 199,08 EUR mjesečno unaprijed do svakog 5. -og u mjesecu od 05.11.2008. pa do 30.06.2016. te isplatu izvršiti u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 24.199,17 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u ovoj pravnoj stvari podnose tužbu protiv I tuženika NG, II tuženika ĆG, III tuženika ĐG, IV tuženika EG i V tuženika CG te u tužbi navode da je I tužiteljica supruga, a II tužitelj sin pok. OG, koji je poginuo dana **.**.2008. u atentatu koji je izvršen na pok. SG, a za čiju su smrt osuđeni tuženici. Kako je tužiteljima zbog smrti oca i supruga povrijeđeno pravo osobnosti te trpe duševne boli, to isti od tuženika potražuju solidarnu isplatu iznosa od po 300.000,00 kn kao i iznosa od po 2.500,00 kn na ime troškova crnine te vijenaca i cvjetnih aranžmana, sve uz zatezne kamate od presuđenja pa do isplate. Ističu nadalje da je njihov prednik pok. HG do svoje smrti primao mirovinu koja je iznosila 5.731,00 kn, a I i II tužiteljima je utvrđeno pravo na obiteljsku mirovinu od ukupno 4.584,88 kn mjesečno. S obzirom da je pok. HG osim mirovine za života ostvarivao dodatne prihode u radeći honorarno za tjednik Nacional, i to u iznosu od oko 5.000,00 kn mjesečno, to tužitelji traže od tuženika i isplatu mjesečne rente za izgubljeno uzdržavanje od po 1.500,00 kn počevši od 05.11.2008. pa nadalje, sve to uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu svi se tuženici protive osnovu i visini zahtjeva, pri čemu V tuženik posebno ističe da je u kaznenom postupku oslobođen od odgovornosti za smrt pok. OG, pa ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Predlažu tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troška.

3. Presudom ovoga suda Pn-571/2014 od 6.10.2022. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja, te je svim tuženicima naloženo platiti tužiteljima iznos od po 302.000,00 kn na ime duševnih boli zbog smrti bliske osobe (supruga i oca) te je svim tuženicima naloženo plaćati tužiteljima rentu zbog izgubljenog uzdržavanja u visini od 1.500,00 kn mjesečno, počam od 5.11.2008. pa do 31.12.2010. za I tužiteljicu, te do 30.6.2016. za II tužitelja, a tužbeni zahtjev je istom presudom djelomično odbijen za iznos od 500,00 kn na ime troškova cvijeća te za rentu nakon dosuđenog razdoblja.

4. Navedenu presudu tuženici NG, ŽG i EG nisu pobijali žalbom, slijedom čega je ista u odnosu na njih postala pravomoćna i ovršna dana 22.10.2022.

5. Po žalbama tuženika ĆG i CG odlučivao je Županijski sud u Dubrovniku koji je presudom Gž-1012/2022 od 02.08.2023. potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na isplatu neimovinske štete zbog duševnih boli, a istu je ukinuo u odnosu na rentu i parnični trošak vrativši je sudu prvog stupnja u tom dijelu na ponovno odlučivanje.

6. Slijedom takve drugostupanjske odluke u nastavku ovog parničnog postupka valjalo je samo odlučiti o tome da li i u kojoj visini osnovan zahtjev za isplatu rente zbog izgubljenog uzdržavanja i to samo u odnosu na one tuženike koji su presudu pobijali žalbom (ĆG i CG).

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu Kž-Us-22/11 (list 5), rodne i vjenčane listove (list 71-72), rješenje HZMO od 02.03.2009. (list 73), presudu K-Us- 66/09 (list 136), potvrdu obrazovne ustanove Trigal od lipnja 2015. u prijevodu (list 334), potvrdu od 07.06.2015. u prijevodu (list 336), potvrdu o upisu u prijevodu (list 339), iskaz I tužiteljice (list 342), ispis prometa s računa Zagrebačke banke d.d. (list 377-400), iskaz svjedoka MG (list 428), prijevod izjave (list 435), prijevod izvješća (list 439-479), te je uvidom u e-spis aplikaciju izvršen uvid u presudu Županijskog suda u Rijeci Gž-3183/15 od 12.07.2017. kojom je potvrđena odbijajuća presuda tužitelja u predmetu Općinskog suda u Rijeci P-2010/14 (list 505).

8. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev osnovanim.

9. Među strankama je nesporno da su tužitelji supruga i sin pok. OG, koji je dana **.**.2008. poginuo u atentatu izvršenom u Zagrebu na SG, novinara tjednika Nacional. Nesporno je i to da je protiv svih tuženika vođen kazneni postupak, a vezano za umiješanost u predmetno kazneno djelo, kao i to da su svi osuđeni pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu K-US-66/09. Sporno je u ovom stadiju postupka da li je i u kojoj visini osnovan zahtjev tužitelja za naknadom štete u vidu rente zbog izgubljenog uzdržavanja.

10. Što se tiče odgovornosti, a time i pasivne legitimacije tuženika u ovoj pravnoj stvari, valja istaknuti da iz presude Županijskog suda u Zagrebu K-US-66/09 od 03.11.2010., koja je u pogledu odgovornosti u cijelosti potvrđena presudom Vrhovnog suda RH Kž-US-22/11 od 08.02.2012. (preinačena je samo djelomično glede odluke o kazni), proizlazi da I optuženi NG osuđen da je organizirao grupu ljudi kojoj je pripadao i ĆG koja ima za cilj počinjenje kaznenih djela, te su počinili kazneno djelo teškog ubojstva, odnosno pomaganja u kaznenom djelu teškog ubojstva, dok je CG (tamo VI optuženi) osuđen za počinjenje kaznenog djela poticanja na ubojstvo iz koristoljublja. Iz činjeničnog opisa presude proizlazi da je CG dogovorio s NG da okupi osobe od povjerenja koje će s njim izraditi i realizirati plan ubojstva SG, sve s ciljem da ga liše života, u kojem cilju su aktivirali eksplozivnu napravu, pristajući da se njezinim aktiviranjem usmrte i ozlijede i druge osobe koje se nađu u blizini (prednik tužitelja pok. HG).

11. Iz predmetne presude sud nalazi utvrđenom odgovornost tuženika u ovoj pravnoj stvari, koja je u građanskom smislu i šira od kaznenopravne odgovornosti. Pritom je potpuno neodlučno što je ĆG osuđen za počinjenje i pomaganje predmetnog djela, a CG na poticanje, već je jedino pravno relevantno da su djelovali zajedno, kao organizirana grupa koja ima za cilj počinjenje kaznenih djela, u kojoj se omjeri sudjelovanja svakog pojedinog počinitelja ne mogu utvrditi. Stoga je odgovornost svih tuženika solidarna u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. u svezi sa čl. 1101. st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO), koja izrijekom propisuje da poticatelj i pomagatelj odgovaraju solidarno zajedno s počiniteljem štete.

12. Da je tome tako potvrdio je i Županijski sud u Dubrovniku presudom Gž-1012/22 od 2.8.2023.

13. Što se tiče u ovoj fazi postupka preostalog dijela zahtjeva koji se odnosi na rentu, valja istaknuti da je odredbom čl. 1094. ZOO-a propisano pravo osobe koju je poginuli uzdržavao ili redovito pomagao, a i one koja je po zakonu imala pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog, na potraživanje naknade štete koju trpi gubitkom uzdržavanja odnosno pomaganja, koja šteta se naknađuje plaćanjem novčane rente koja se odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja.

14. Iako zakon govori o gubitku uzdržavanja, ovdje nije riječ o alimentaciji u smislu propisa o obiteljskim odnosima, već o naknadi štete u obliku novčane rente kojom se naknađuje ono što je oštećenik stvarno izgubio, a ne ono na što bi imao pravo dobiti na osnovi zakonskog uzdržavanja, pri čemu se uzimaju u obzir sva ona davanja koja su imala trajni karakter i koja bi davatelju uzdržavanja redovito mogao dati oštećeniku. U iznos izgubljenog uzdržavanja valja se uračunati iznos mirovine ili drugo socijalno primanje koje oštećenik dobiva, tako da se šteta koju oštećenik trpi sastoji od razlike između onog iznosa koji bi oštećenik dobivao kao uzdržavanje i iznosa mirovine koju prima. Dakle, valjalo je utvrditi primanja prednika tužitelja te koliko je od tih primanja on trošio na tužitelje kao oštećenike.

15. Sud je izvršio uvid u rješenje HZMO od 02.03.2009. (list 73 spisa) iz kojeg proizlazi da se ovdje tužiteljima priznaje pravo na obiteljsku mirovinu u svoti od 4.584,88 kn mjesečno počevši od 23.10.2008. godine.

16. Radi utvrđivanja relevantnih činjenica o visini prihoda pok. prednika tužitelja OG, sud je proveo dokaz saslušanjem I tužiteljice i svjedoka MG.

17. Iz iskaza I tužiteljice proizlazi da je pok. HG bio njezin suprug s kojim je živjela od 1997. godine, a s njima je živio i njihov sin rođen 1996. godine. Ističe da su primanja njezinog supruga iznosila oko 5.500,00 kn po osnovi mirovine te je radio honorarno u marketingu za tjednik Nacional gdje je mjesečno zarađivao još daljnjih 5.000,00 kn. Za vrijeme njihovog života u Hrvatskoj I tužiteljica nije radila, suprug je plaćao kredit za stan, režije te je uzdržavao nju i dijete i pomagao je svojoj majci. I tužiteljica navodi da se 2009. godine vratila u Čile gdje živi zajedno sa sinom, da nije zaposlena već traži posao. Ističe da joj sin pohađa gimnaziju u Santiagu, da primaju obiteljsku mirovinu i žive s njezinom sestrom.

18. Iz iskaza svjedoka MG proizlazi da je bio prijatelj i kolega pok. OG, radili su u časopisu Nacional, i poznato mu je da je on iznimno brinuo za svoju obitelj. U to vrijeme svi su u Nacionalu imali dvostruke ugovore, jedan je bio u vidu stalnih primanja, a ostatak se plaćao preko autorskih honorara jer je poslodavac tražio mogućnost da nađe povoljniji modus plaćanja poreza. U svakom slučaju, radilo se o stalnim primanjima, isplate su bile redovite oko 15. -og u mjesecu, a primanja pok. OG bila su otprilike u rangu njegovih, što znači između 10.000,00 i 14.000,00 kn mjesečno, uz što je primao i mirovinu. Ističe da se nakon smrti supruga I tužiteljica pokušala zaposliti u Hrvatskoj, no nije uspjela pa se vratila u Čile.

19. Sud je navedenim iskazima u cijelosti poklonio vjeru jer su životni, logični i podudarni s ostalom materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu.

20. Nadalje, sud je izvršio uvid u ispis podataka o prometu s tekućeg računa pok. OG koji su dostavljeni od strane Zagrebačke banke d.d. Iz istog je u razdoblju od 2007. vidljivo redovito uplaćivanje iznosa od 9.000,00 pa do 12.000,00 kn, otprilike oko 20.-og dana u mjesecu svaki mjesec, pri čemu se ne vidi osoba uplatitelja. Nadalje, proizlazi da se otprilike u istim mjesečnim intervalima od siječnja 2008. pa nadalje, sve do smrti pok. OG, na isti račun uplaćivao fiksni iznos od po 12.000,00 kn svakog mjeseca, te je od tada postalo vidljivo da uplate vrši NCL Media Grupa d.d.

21. Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja sud zaključuje da je osim mirovine pok. HG zarađivao mjesečno iznose između 9.000,00 i 12.000,00 kn, dakle i više no što su to u tužbi naveli i sami tužitelji, odnosno upravo one kako to potvrđuje svjedok MG. Nadalje, sud smatra životnim i logičnim da je veći dio predmetnih iznosa on trošio na svoju obitelj, odnosno I i II tužitelje, pogotovo uzimajući u obzir da mu je dijete bilo malo, a supruga nezaposlena. Pritom sud smatra da su iznosi između 9.000,00 i 12.000,00 kn, koji su pok. OG uplaćivani tijekom 2007. godine, a u kojima nije naveden uplatitelj, također predstavljali uplate NCL Media Grupe d.d., jer je navedeno uplaćivano u redovitim mjesečnim intervalima, u istim iznosima kao i kasnije, pa sud ne vidi po kojoj bi osnovi ti iznosi sjedali na njegov tekući račun, ako ne temeljem honorara koje je do dana svoje smrti nesporno ostvarivao.

22. Slijedom navedenog, sud smatra da bi prednik tužitelja na tužitelje kao suprugu i sina potrošio u najmanju ruku iznos od po 1.500,00 kn mjesečno, pa je dakle njihov zahtjev doista po visini primjeren svim okolnostima konkretnog slučaja. Naime, zbog proteka vremena i okolnosti slučaja nemoguće je na tužitelje staviti teret dokazivanja točnog novčanog iznosa stvarnih izdataka koje je njihov prednik izdvajao za uzdržavanje niti je životno i realno očekivati da će isti za svaki od tih izdataka sačuvati račune ili ih moći predočiti sudu. Međutim, iznos od 1.500,00 kn koliko tužitelji potražuju ovom parnicom (sada 199,08 EUR) toliko je nizak da, nakon što se sagleda i ocijeni činjenica da iz iskaza I tužiteljice i saslušanog svjedoka proizlazi da se radilo o skladnoj i povezanoj obitelji te da je upravo njihov prednik tu obitelj uzdržavao, sud smatra da je notorno da je njegov stvarni trošak uzdržavanja gotovo sigurno bio i veći od onoga što tužitelji traže. Svaki drugi zaključak značio bi staviti na tužitelje u ovim konkretnim okolnostima tragičnog gubitka, prekomjerni teret u pogledu dokazivanja.

23. Slijedom navedenog valjalo je zahtjev tužitelja u cijelosti prihvatiti i naložiti tuženicima plaćanje rente od dana štetnog događaja pa nadalje. No kako tužitelji nisu postavili zahtjev za plaćanjem i zateznih kamata na dosuđene im dospjele obroke, to o takvom njihovom eventualnom pravu sud nije mogao donijeti odluku.

24. Što se pak tiče perioda trajanja okolnosti za dosudu rente, valja istaknuti da je ovaj sud zahtjev I tužiteljice za plaćanjem rente odbio presudom Pn-571/2014 od 6.10.2022. i to za razdoblje nakon 31.12.2010. godine, u kojem dijelu tužitelji presudu nisu pobijali žalbom, pa su im upravo do navedenog datuma i u ponovljenom postupku dosuđene zatezne kamate.

25. Naime, iz prijevoda dokumentacije za I tužiteljicu, i to godišnjeg izvješća o njezinim ostvarenim primanjima, proizlazi da je ista od 2011. pa nadalje počela ostvarivati zaradu koja se kretala od 24.104,00 kn za 2011. godinu pa do 151.849,00 kn za 2015. godinu, dok pak do 2011. godine ista nije imala prihoda. Kad se uzme u obzir da je I tužiteljica u navedenom razdoblju primala i obiteljsku mirovinu, to sud smatra da je od 2011. godine ista počela zarađivati iznos koji premašuje ovdje utuženih 1.500,00 kn mjesečno, odnosno iznos kojim bi ju suprug uzdržavao, slijedom čega je tada prekinuta uzročno posljedična veza između štetne radnje i gubitka uzdržavanja, neovisno o tome što je I tužiteljica kasnije, odnosno tijekom 2017. i 2018. eventualno ponovno postala nezaposlena.

26. U pogledu zahtjeva II tužitelja valja istaknuti da iz potvrde na listu 334 proizlazi da je u lipnju 2015. II tužitelj pohađao IV razred srednje škole. Nadalje, izjavom na listu 435 spisa II tužitelj navodi da do danas nije radio već se posvetio svojem školskom, a potom i sveučilišnom obrazovanju, međutim potvrdu o upisanom fakultetu ili drugoj sveučilišnoj ustanovi II tužitelj ne dostavlja.

27. Kako je odredbom čl. 210. st. 2. tada važećeg Obiteljskog zakona (NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13) propisano da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi ili pohađa sveučilišni ili stručni studij, dok su punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja, to sud smatra da bi godinu dana nakon završetka srednje škole, odnosno 30.06.2016., prestala zakonska obveza pok. OG na uzdržavanje svoga sina.

28. Kako se dakle za daljnje razdoblje ne može sa sigurnošću utvrditi uzročno posljedična veza, bez obzira što bi otac sinu moguće i vjerojatno pomagao i nakon završetka školovanja, kao što to roditelji često i čine, prvostupanjskom presudom je za razdoblje nakon 30.06.2016. njegov zahtjev odbijen, pa kako se tužitelji na taj dio nisu žalili, to je za isto razdoblje sud prihvatio zahtjev i u nastavku postupka.

29. Što se tiče visine zahtjeva, u pogledu II tužitelja se ističe da je traženi iznos od 199,08 EUR mjesečno čak i manji od minimalnog iznosa uzdržavanja propisanog Odlukom Vlade RH o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, kada se uzmu u obzir primanja prednika tužitelja koja su iznosila između 10.000,00 i 14.000,00 kn mjesečno. Radi se naime o iznosu od 6,60 EUR dnevno, što je praktički nedovoljno čak i za hranu djeteta, a kamoli za sve ostalo što djetetu treba, pa se isti u ovim okolnostima, uzimajući u obzir da je njegov otac ostvarivao iznadprosječna primanja svakako ukazuje primjerenim.

30. U tom smislu sud nije smatrao potrebnim cijeniti izjavu I tužiteljice dostavljenu u prilogu podneska od 6.2.2024. jer ista nema snagu iskaza neposredno uzetog pred sudom, a pritom je i dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari, no i bez te izjave zaključak suda je isti.

31. Nadalje, valja istaknuti da sud smatra da nije bilo zapreke uzeti u obzir dokumentaciju kojom I tužiteljica dokazuje svoj status zaposlenosti i primanja, a II tužitelj svoje pravo redovnog školovanja, koja je dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari, jer se ista većim dijelom i odnosi na razdoblje nakon pripremnog ročišta, pa tužitelji istu nisu niti mogli dostaviti uz tužbu, uzimajući u obzir da su ispunjenje pretpostavki za rentu morali dokazati u čitavom razdoblju obuhvaćenom tužbom.

32. Slijedom navedenog valjalo je presuditi kao u izreci.

33. S obzirom da je po žalbama dvoje tuženika odluka o trošku u odnosu na njih u cijelosti ukinuta, a temeljem čl. 154 st. 1 i 5 ZPP-a, tužiteljima zastupanim po odvjetniku, s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i vrijednost predmeta spora (302.000,00 kn za svakog od tužitelja uvećano za iznos petogodišnje rente od po 1.500,00 kn, ukupno 784.000,00 kn) dosuđena je naknada koja se odnosi na: sastav tužbe (Tbr. 7/1) - 784 boda, sastav četiri obrazložena podneska (Tbr. 8/1) - po 784 boda, zastupanje na ročištima 04.12.2014., 23.03.2015., 07.07.2015., 03.09.2018., 03.07.2019., 14.09.2022. i 09.04.2025. (Tbr. 9/1) - po 784 boda, ukupno 9408 bodova odnosno 18.816,00 EUR. Tom iznosu pridodan je PDV u iznosu od 4.704,00 EUR, trošak sudske dostave od 15,56 EUR i pristojbe na presudu od 663,61 EUR, pa ukupan trošak tužitelja iznosi 24.199,17 EUR sve primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Zakona i tarife sudskih pristojbi te čl. 155 ZPP-a. Tužiteljima je trošak dosuđen u cijelosti jer su prvostupanjskom presudom Pn-571/2014 odbijeni s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva u odnosu na koji za sud i stranke nisu nastali posebni dodatni troškovi.

34. Na tako utvrđeni trošak valjalo je dosuditi zakonske zatezne kamate od dana donošenja odluke po stopi čl. 29 ZOO-a jer trošak ima značaj glavnice, pa obveza naknade toga troška dospijeva s danom donošenja presude, sve u smislu čl. 151 st. 3 ZPP-a.

U Zagrebu 15. svibnja 2025. godine

Sudac:

Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. I i II tužiteljima po punomoćniku

2. pun. I tuženika

3. pun. II tuženika