Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Pagu

Trg kralja Petra Krešimira IV-Knežev dvor 23250 Pag

Poslovni broj P-15/2020-84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sucu Josipu Duševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Ivanu Šalina i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, Jurja Dalmatinca Matejeva 4, protiv tuženice Erste&Steiermärkische Bank d.d. (OIB:23057039320) sa sjedištem u [adresa], zastupane po zakonskim zastupnicima, a ovi po punomoćnicima-odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 9. travnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja OK, odvjetničke vježbenice, te zamjenika punomoćnika tuženice GK, odvjetničkog vježbenika, na ročištu za objavu presude 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51401652- 5102700081, zaključen između tužitelja i tuženika dana 03. studenog 2005. godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti-vratiti tužitelju iznos od 116.958,38 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na

-iznos od 299,01 EUR sa kamatom od 1.12.2005 godine

-iznos od 680,82 EUR sa kamatom od 28.12.2005 godine

-iznos od 680,20 EUR sa kamatom od 30.1.2006 godine

-iznos od 671,31 EUR sa kamatom od 28.2.2006 godine

-iznos od 665,26 EUR sa kamatom od 21.4.2006 godine

-iznos od 675,56 EUR sa kamatom od 9.5.2006 godine

-iznos od 670,25 EUR sa kamatom od 31.5.2006 godine

-iznos od 667,86 EUR sa kamatom od 23.6.2006 godine

-iznos od 665,07 EUR sa kamatom od 11.7.2006 godine

-iznos od 663,75 EUR sa kamatom od 25.8.2006 godine

-iznos od 670,25 EUR sa kamatom od 12.9.2006 godine

-iznos od 666,82 EUR sa kamatom od 15.11.2006 godine

-iznos od 670,65 EUR sa kamatom od 6.12.2006 godine

-iznos od 658,31 EUR sa kamatom od 9.1.2007 godine

-iznos od 660,22 EUR sa kamatom od 8.2.2007 godine

-iznos od 657,53 EUR sa kamatom od 9.3.2007 godine

-iznos od 653,00 EUR sa kamatom od 5.4.2007 godine

-iznos od 640,25 EUR sa kamatom od 7.5.2007 godine

-iznos od 642,83 EUR sa kamatom od 8.6.2007 godine

-iznos od 638,66 EUR sa kamatom od 18.7.2007 godine

-iznos od 644,82 EUR sa kamatom od 7.8.2007 godine

-iznos od 642,88 EUR sa kamatom od 10.9.2007 godine

-iznos od 629,73 EUR sa kamatom od 11.10.2007 godine

-iznos od 636,19 EUR sa kamatom od 8.11.2007 godine

-iznos od 640,42 EUR sa kamatom od 6.12.2007 godine

-iznos od 0,25 EUR sa kamatom od 21.12.2007 godine

-iznos od 647,58 EUR sa kamatom od 7.1.2008 godine

-iznos od 651,01 EUR sa kamatom od 7.2.2008 godine

-iznos od 663,29 EUR sa kamatom od 5.3.2008 godine

-iznos od 661,71 EUR sa kamatom od 7.4.2008 godine

-iznos od 641,06 EUR sa kamatom od 5.5.2008 godine

-iznos od 0,14 EUR sa kamatom od 21.5.2008 godine

-iznos od 650,40 EUR sa kamatom od 5.6.2008 godine

-iznos od 0,14 EUR sa kamatom od 21.6.2008 godine

-iznos od 647,60 EUR sa kamatom od 1.7.2008 godine

-iznos od 0,14 EUR sa kamatom od 21.7.2008 godine

-iznos od 636,78 EUR sa kamatom od 8.8.2008 godine

-iznos od 0,14 EUR sa kamatom od 21.8.2008 godine

-iznos od 639,40 EUR sa kamatom od 4.9.2008 godine

-iznos od 0,14 EUR sa kamatom od 22.9.2008 godine

-iznos od 655,73 EUR sa kamatom od 6.10.2008 godine

-iznos od 0,14 EUR sa kamatom od 21.10.2008 godine

-iznos od 687,76 EUR sa kamatom od 5.11.2008 godine

-iznos od 0,14 EUR sa kamatom od 21.11.2008 godine

-iznos od 664,55 EUR sa kamatom od 9.12.2008 godine

-iznos od 0,14 EUR sa kamatom od 22.12.2008 godine

-iznos od 711,51 EUR sa kamatom od 2.1.2008 godine

-iznos od 0,15 EUR sa kamatom od 21.1.2009 godine

-iznos od 714,43 EUR sa kamatom od 4.2.2009 godine

-iznos od 720,67 EUR sa kamatom od 5.3.2009 godine

-iznos od 702,51 EUR sa kamatom od 7.4.2009 godine

-iznos od 747,57 EUR sa kamatom od 5.5.2009 godine

-iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 13.6.2009 godine

-iznos od 22,57 EUR sa kamatom od 23.6.2009 godine

-iznos od 11,02 EUR sa kamatom od 24.6.2009 godine

-iznos od 79,63 EUR sa kamatom od 26.6.2009 godine

-iznos od 732,92 EUR sa kamatom od 4.7.2009 godine

-iznos od 727,88 EUR sa kamatom od 7.8.2009 godine

-iznos od 736,96 EUR sa kamatom od 9.9.2009 godine

-iznos od 729,84 EUR sa kamatom od 7.10.2009 godine

-iznos od 703,43 EUR sa kamatom od 5.11.2009 godine

-iznos od 0,21 EUR sa kamatom od 21.11.2009 godine

-iznos od 704,76 EUR sa kamatom od 10.12.2009 godine

-iznos od 1,63 EUR sa kamatom od 21.12.2009 godine

-iznos od 33,38 EUR sa kamatom od 23.12.2009 godine

-iznos od 79,63 EUR sa kamatom od 24.12.2009 godine

-iznos od 669,37 EUR sa kamatom od 11.1.2010 godine

-iznos od 700,78 EUR sa kamatom od 9.2.2010 godine

-iznos od 12,83 EUR sa kamatom od 22.2.2010 godine

-iznos od 756,52 EUR sa kamatom od 12.3.2010 godine

-iznos od 56,39 EUR sa kamatom od 22.3.2010 godine

-iznos od 703,43 EUR sa kamatom od 12.4.2010 godine

-iznos od 7,85 EUR sa kamatom od 21.4.2010 godine

-iznos od 37,17 EUR sa kamatom od 23.4.2010 godine

-iznos od 833,10 EUR sa kamatom od 10.5.2010 godine

-iznos od 767,47 EUR sa kamatom od 21.6.2010 godine

-iznos od 45,34 EUR sa kamatom od 30.6.2010 godine

-iznos od 825,29 EUR sa kamatom od 7.7.2010 godine

-iznos od 798,36 EUR sa kamatom od 10.8.2010 godine

-iznos od 860,44 EUR sa kamatom od 8.9.2010 godine

-iznos od 806,95 EUR sa kamatom od 7.10.2010 godine

-iznos od 8,73 EUR sa kamatom od 21.10.2010 godine

-iznos od 843,19 EUR sa kamatom od 5.11.2010 godine

-iznos od 861,37 EUR sa kamatom od 10.12.2010 godine

-iznos od 424,71 EUR sa kamatom od 7.1.2011 godine

-iznos od 463,87 EUR sa kamatom od 20.1.2011 godine

-iznos od 623,80 EUR sa kamatom od 8.2.2011 godine

-iznos od 3,47 EUR sa kamatom od 21.2.2011 godine

-iznos od 28,67 EUR sa kamatom od 25.2.2011 godine

-iznos od 84,55 EUR sa kamatom od 28.2.2011 godine

-iznos od 696,79 EUR sa kamatom od 7.3.2011 godine

-iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 9.3.2011 godine

-iznos od 63,44 EUR sa kamatom od 10.3.2011 godine

-iznos od 870,00 EUR sa kamatom od 14.4.2011 godine

-iznos od 889,64 EUR sa kamatom od 6.5.2011 godine

-iznos od 569,38 EUR sa kamatom od 16.6.2011 godine

-iznos od 376,40 EUR sa kamatom od 27.6.2011 godine

-iznos od 152,37 EUR sa kamatom od 12.7.2011 godine

-iznos od 836,02 EUR sa kamatom od 20.7.2011 godine

-iznos od 1079,70 EUR sa kamatom od 10.8.2011 godine

-iznos od 945,42 EUR sa kamatom od 8.9.2011 godine

-iznos od 164,37 EUR sa kamatom od 29.9.2011 godine

-iznos od 11763,47 EUR sa kamatom od 3.9.2012 godine

-iznos od 11399,16 EUR sa kamatom od 2.9.2013 godine

-iznos od 11761,36 EUR sa kamatom od 1.9.2014 godine

-iznos od 4,28 EUR sa kamatom od 22.9.2014 godine

-iznos od 11969,21 EUR sa kamatom od 28.8.2015 godine

-iznos od 4705,70 EUR sa kamatom od 1.9.2016 godine

-iznos od 5453,45 EUR sa kamatom od 4.9.2017 godine

-iznos od 528,65 EUR sa kamatom od 5.9.2017 godine

-iznos od 8476,25 EUR sa kamatom od 31.8.2018 godine

po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2002. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05 % polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine, pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz toč.8 Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51401652-5102700081, zaključen između tužitelja i tuženika dana 03. studenog 2005. godine, te da su nezakonito donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio kao i promjenjivom tečaju CHF.

III Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa i promjene tečaja isplatiti iznos od 16.783,60 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

iznos od 1,34 EUR sa kamatom od 05.11.2008 godine

iznos od 27,86 EUR sa kamatom od 04.02.2009 godine

iznos od 34,10 EUR sa kamatom od 05.03.2009 godine

iznos od 15,94 EUR sa kamatom od 07.04.2009 godine

iznos od 61,00 EUR sa kamatom od 05.05.2009 godine

iznos od 4,69 EUR sa kamatom od 13.06.2009 godine

iznos od 0,35 EUR sa kamatom od 23.06.2009 godine

iznos od 5,71 EUR sa kamatom od 24.06.2009 godine

iznos od 33,98 EUR sa kamatom od 26.06.2009 godine

iznos od 46,35 EUR sa kamatom od 04.07.2009 godine

iznos od 41,31 EUR sa kamatom od 07.08.2009 godine

iznos od 50,39 EUR sa kamatom od 09.09.2009 godine

iznos od 43,28 EUR sa kamatom od 07.10.2009 godine

iznos od 46,00 EUR sa kamatom od 05.11.2009 godine

iznos od 18,19 EUR sa kamatom od 10.12.2009 godine

iznos od 1,63 EUR sa kamatom od 21.12.2009 godine

iznos od 26,68 EUR sa kamatom od 23.12.2009 godine

iznos od 2,02 EUR sa kamatom od 24.12.2009 godine

iznos od 60,42 EUR sa kamatom od 11.1.2010 godine

iznos od 32,43 EUR sa kamatom od 09.02.2010 godine

iznos od 0,55 EUR sa kamatom od 22.2.2010 godine

iznos od 40,90 EUR sa kamatom od 12.3.2010 godine

iznos od 28,62 EUR sa kamatom od 12.3.2010 godine

iznos od 42,07 EUR sa kamatom od 22.3.2010 godine

iznos od 41,77 EUR sa kamatom od 12.4.2010 godine

iznos od 0,47 EUR sa kamatom od 21.4.2010 godine

iznos od 19,64 EUR sa kamatom od 23.4.2010 godine

iznos od 23,30 EUR sa kamatom od 10.5.2010 godine

iznos od 96,51 EUR sa kamatom od 10.5.2010 godine

iznos od 80,90 EUR sa kamatom od 21.6.2010 godine

iznos od 31,71 EUR sa kamatom od 30.6.2010 godine

iznos od 132,44 EUR sa kamatom od 07.07.2010 godine

iznos od 111,79 EUR sa kamatom od 10.08.2010 godine

iznos od 173,83 EUR sa kamatom od 08.09.2010 godine

iznos od 173,83 EUR sa kamatom od 7.10.2010 godine

iznos od 126,18 EUR sa kamatom od 5.11.2010 godine

iznos od 174,76 EUR sa kamatom od 10.12.2010 godine

iznos od 64,64 EUR sa kamatom od 7.1.2011 godine

iznos od 116,30 EUR sa kamatom od 20.1.2011 godine

iznos od 107,38 EUR sa kamatom od 8.2.2011 godine

iznos od 0,59 EUR sa kamatom od 21.2.2011 godine

iznos od 5,30 EUR sa kamatom od 25.2.2011 godine

iznos od 14,95 EUR sa kamatom od 28.2.2011 godine

iznos od 63,35 EUR sa kamatom od 7.3.2011 godine

iznos od 100,45 EUR sa kamatom od 7.3.2011 godine

iznos od 46,35 EUR sa kamatom od 9.3.2011 godine

iznos od 44,19 EUR sa kamatom od 10.3.2011 godine

iznos od 176,71 EUR sa kamatom od 14.4.2011 godine

iznos od 198,63 EUR sa kamatom od 6.5.2011 godine

iznos od 123,47 EUR sa kamatom od 16.6.2011 godine

iznos od 122,30 EUR sa kamatom od 27.6.2011 godine

iznos od 37,18 EUR sa kamatom od 12.7.2011 godine

iznos od 250,64 EUR sa kamatom od 20.7.2011 godine

iznos od 387,52 EUR sa kamatom od 10.08.201 godine

iznos od 258,89 EUR sa kamatom od 8.9.2011 godine

iznos od 3524,32 EUR sa kamatom od 3.9.2012 godine

iznos od 3160,61 EUR sa kamatom od 2.9.2013 godine

iznos od 3522,41 EUR sa kamatom od 1.9.2014 godine

iznos od 3730,26 EUR sa kamatom od 1.9.2015 godine

po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 06. studenog 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovan prigovor radi prebijanja.

II Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.562,60 eura, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 17. travnja 2019. navodi, da su on i tuženica zaključili ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5102700081 dana 3. studenog 2005., kojim da je tuženica odobrila njemu kreditni iznos od 122.000,00 CHF. Tim ugovorom da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 8,250%. Tuženik da je s obzirom na odredbe citiranog ugovora, jednom obavijestio tužitelja o promjeni kamatne stope, na što da je tužitelj usmeno prigovorio, dok da je kasnije promjene vršio bez da je o tome obavijestio tužitelja kao ugovornu stranku na bilo koji način, tako da tužitelj nije ni imao mogućnosti za prigovor. Tužitelj da se s niti jednom promjenom nije usuglasio. Promjene tuženice u pogledu kamatne stope da su nezakonite, a što da je i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Iste da nisu opravdane s niti jednog stajališta, tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika, tuženik kamatnu stopu nije promijenio na niže odnosno u korist tužitelja. Ni stanje na međunarodnom tržištu da ne ide tuženiku u prilog, budući da su tamo prilike takve da kamatne stope dramatično padaju. Na međunarodnom tržištu kamata, na švicarske franke kamate da se određuju u skladu sa kretanjima kamate koje banke međusobno određuju jedna prema drugoj prilikom pozajmljivanja (popularno nazvano Lobora na CHF). Od početka 2009. Libor da neprestano pada, tako da je tada kamatna stopa na CHF bila 0,53%, pa da je jasno da stanje na tom tržištu nije ono što da je utjecalo na povećanje sporne kamate. Upravo prateći stanje na tom međunarodnom tržištu, tuženica da je tužitelju trebala spustiti kamatu. Sporne promjene kamatne stope i sama ugovorna odredba u tomu da nisu zakoniti ni zbog slijedećih razloga: - ugovor da je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužitelj da nije mogao pregovarati. Nju da je tužitelj kao slabija ekonomska strana morao prihvatiti i povinuti se sili jačega. Sama ta odredba o promjeni kamatne stope da unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača pa da spada u red nepoštenih odredbi iz čl. 96 Zakona o zaštiti potrošača; - sporna odredba da ne navodi razloge na temelju koji se može promijeniti kamatna stopa. Ne navođenjem tih razloga ona da stavlja tužitelja u neravnopravan položaj. Njemu da prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope. Bez tih podataka tužitelj da kao potrošač nije mogao provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Sporna odredba da omogućuje tuženiku kao jačoj ekonomskoj strani, da jednostavno mijenja ugovorene odredbe što da je protivno čl. 97. st. 1. alineja 10 i 11 Zakona o zaštiti potrošača. Ugovorne odredbe koje su protivne čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača da su prema čl. 102. toga Zakona ništene. Tuženik da je mijenjao kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužitelja, iako je s obzirom na stanje na tržištu to mogao činiti i u korist tužitelja. Kako to tuženik nije činio, to njegovo postupanje da je suprotno čl. 296 ZOO. Odredba tuženika da je pored prednjega i suprotna i čl. 82. st. 1. alineja 11 Zakona o zaštiti potrošača koji da je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora, pa da se takva odredba sukladno čl. 87. st. 1 Zakona o zaštiti potrošača, ima smatrati ništavom. Odredba tuženika je protivna čl. 110. st.1. i st. 2. alineja 8 te čl. 111. st. 1 i st.2. alineja 1 Zakona o zaštiti potrošača. Konačno, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi da su u suprotnosti i sa odredbom članka 4. stavak 2. Direktive 93/13 EEZ. Pored promjenjive kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli ugovorena u spornom ugovoru o kreditu je kao nepoštena odredba, ništetna. Naime, kolektivnom presudom po tužbi potrošača, pa i protiv tuženika pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koja presuda da obvezuje i ovaj sud, da je utvrđeno kako je valutna klauzula ništetna. Naime, s obzirom da je tužitelj zaduživan po tečaju CHF koji kao takav nikad nije primio, te da mu je mjesečni anuitet obračunavan po tečaju tuženika na dan isplate, to tužitelj da je i na taj način izvršio povrat iznosa koji kao takav nije morao. Ni o ovoj odredbi ugovora o kreditu, kao ni o ostalim odredbama, tužitelj kao slabija ugovorna strana da nije mogao pregovarati. Osim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u valutnoj klauzuli, za koje odredbe je od strane Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno da su ništetne, ništetne da su i ostale odredbe, što čini ugovor o kreditu ništetnim u cijelosti. Bez tih odredbi ugovor o kreditu ne može opstati na bilo koji način, što ga u konačnici čini ništetnim. Polazeći od odredbi Zakona o obveznim odnosima i to konkretno čl. 1111, svaka od ugovornih strana da bi bila u obvezi vratiti ono drugoj što je temeljem takvog ništetnog pravnog posla primila. Za razliku od tužitelja, tužena strana da je nepoštena pa da joj ne pripada pravo na zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos tužitelju, dok tužitelj da ima pravio na povrat zakonskih zateznih kamata na isplaćene iznose. Kada se učini prijeboj međusobnih uplata i to na strani tuženika, iznose glavnice bez kamata, dok na strani tužitelja da imamo mjesečne anuitete sa zakonskim zateznim kamatama, ispada da je tužitelj u tom slučaju isplatio i preplatio pozamašan iznos koji da u ovom trenutku ne može odrediti, budući da mu nedostaje određena dokumentacija koja da se nalazi u posjedu tužene strane i koja da mu to odbija predati. Dakle, konačan iznos da će se odrediti nakon što sud naloži tuženiku dostaviti potrebnu dokumentaciju i nakon što se provede financijsko vještačenje, odnosno vještačenje po vještaku financijsko- ekonomske struke. Tužitelj da ima pravo na povrat iznosa koji da je preplatio s osnova nezakonitog povećanja po promjenjivoj kamatnoj stopi, te po ništetnoj valutnoj klauzuli odnosno tečajnoj razlici. Napominje da je nepoštena praksa prema čl. 108 Zakona o zaštiti potrošača zabranjena. Tužitelj da je zbog nepoštenog mijenjanja kamatne stope od strane tuženika, te ništetne valutne klauzule, tuženiku isplatio veći iznos od onoga što bi morao da su te odredbe bile valjane, međutim točan iznos, kao i u slučaju ništetnosti cjelokupnog ugovora o kreditu, zbog nepostojanja dokumentacije koja da se nalazi u posjedu tužene strane, da ne može u ovom trenutku odrediti. Predlaže donijeti rješenje kojim se tuženici nalaže u roku od 15 dana, dostaviti cjelokupnu dokumentaciju vezanu za predmetni ugovor o kreditu, a potom presudu kojom se utvrđuju ništetnima odredbe tog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, uz povrat nepripadno isplaćenih iznosa zbog istih odredbi.

2. Tuženica je u svom pravovremenom odgovoru na tužbu prvenstveno istaknula prigovor mjesne nenadležnosti. Parnične stranke da su odredbom čl. 14. stavka 1. ugovora o kreditu, ugovorile mjesnu nadležnost u mjestu sjedišta banke. Za suđenje da je nedvojbeno mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci. Osporava osnovanost i visinu tužbenih zahtjeva tužitelja. Tužitelj i tuženica da su 12. veljače 2016. sklopili aneks 2. ugovora o kreditu broj 5102700081 kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama ZIDZPK/15. Tim aneksom su parnične stranke izmijenile osnovni ugovor o kreditu bez značaja obnove na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF, konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Potpisivanju aneksa je sukladno zakonskoj obvezi prethodio prihvat obračuna konverzije i to nakon primitka svih zakonom propisanih informacija, omogućavanja provjere tih informacija te potvrde kalkulatora od strane ovlaštenog revizora. Prilikom konverzije kredita uzeti su u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF te su navedeni cjelokupni iznosi pretvoreni u EUR i u valutnu klauzulu EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a pri izračunu konverzije uzeta je valuta kredita i tijek kamatnih stopa. Početni utvrđeni otplatni plan ugovora o kreditu u CHF sa svim njegovim izmjenama, prilikom konverzije predmetnog kredita je zamijenio s novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli u EUR, sastavljen uzimajući u obzir sve izmjene ugovorenih uvjeta i ostale promjene. Tužitelj je slobodnim očitovanjem volje odlučio urediti ugovorni odnos s tuženikom. Predmetni ugovor o kreditu nije potrošački kredit jer se radi zapravo o kreditu čija je svrha bila izgradnja apartmana. U konkretnom slučaju da je razvidno kako je predmetni kredit bio namijenjen poduzetničkoj djelatnosti tužitelja. Potraživanje tužitelja nije postavljeno određeno jer tužba treba sadržavati određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja. Tužitelj da nije točno naznačio pojedinačne iznose i periode isplatu kojih tužbom zahtjeva, a opreza radi ističe prigovor zastare. Značajan broj uplata za navedenu partiju kredita da je zaprimljen od sudužnice MK. Stoga da bi tužitelj mogao potraživati navodno preplaćene iznose samo koje je sam vršio. Ni u kojem slučaju da se ne može govoriti o ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu u cijelosti. U postupku da je potrebno utvrditi je li u fazi pregovaranja oko sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i samog sklapanja ugovora, tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno je li banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute CHF za njegove kreditne obveze. Tužitelju da su bile dostupne sve informacije prije prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica veže za valutu švicarski franak. Potrošačima da su predočavani i uručivani obrasci u kojima se decidirano objašnjava pojam valutne klauzule, dakle da je postojalo sasvim dovoljno informacija na temelju kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak odnosno po stajalištu tuženika, tužitelj da je bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezane za švicarski franak. Ne može se smatrati da bi odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak bila nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača, ista ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Navedena odredba da je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Sve promjene kamatne stope da je izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Tužitelju da je kroz zakon o potrošačkom kreditiranju pružena takva razina radi koje daljnja sudska zaštita nije potrebna. Deklaratorna zaštita koju tužitelj traži u ovoj stvari da je usmjerena na izmjenu ugovornog odnosa. Osporava da bi na strani tužitelja nastupila šteta i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju. Izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine na vraćanje cjelokupnog iznosa danog kredita zajedno s pripadajućim kamatama, pa predlaže presudom utvrditi da postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 581.134,80 kuna s pripadajućim kamatama. Predlaže konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja. Ukoliko bi sud po eventualnom tužbenom zahtjevu tužitelja deklaratornom pravnom zaštitom uklonio odredbu o valutnoj klauzuli, bio bi dužan tuženiku vratiti svaki potplaćeni anuitet s osnove razlike u tečaju kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja, ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli tada izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 8.920,31 kuna sa zateznim kamatama.

3. Ovosudnim rješenjem poslovni broj P-976/2019 od 12. lipnja 2019., sud se oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te je određeno da će se po pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti Općinskom sudu u Rijeci, kao mjesno nadležnom sudu.

4. Povodom izjavljene žalbe tužitelja protiv prethodno cit. rješenja, Županijski sud u Zadru kao drugostupanjski, je rješenjem poslovni broj Gž-1527/2019-2 od 29. studenog 2019., preinačio pobijano rješenje i odbio kao neosnovan prigovor tuženice o mjesnoj nenadležnosti ovog suda. Postupak je nastavljen kod ovog suda pod novim, gornjim poslovnim brojem.

5. Ovosudnim rješenjem gornji poslovni broj od 21. ožujka 2022. određen je prekid postupka zbog podnošenja zahtjeva za prethodnu odluku sudu Europske Unije u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9883/2019, u povodu kojeg zahtjeva se vodi postupak pred sudom EU pod poslovnim brojem C- 567/2020. Postupak da će se nastaviti kada se završi postupak pred sudom EU ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se više čeka na njegov završetak. Rješenjem gornji poslovni broj od 29. rujna 2022. postupak je nastavljen.

6. Tužitelj je podneskom od 21. svibnja 2021. uredio tužbu na način da je specificirao tužbeni zahtjev sukladno izrađenom vještvu po vještaku financijske struke, kojem se pak tuženica usprotivila navodeći da se protivi izvršenoj preinaci tužbe. Međutim, ovaj sud je stava kako tu nije riječ o preinaci, već uređenju tužbe u smislu odredbe članka 109. u vezi s odredbama članka 186. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), s obzirom na inicijalno postavljeni tužbeni zahtjev, koji je bio neodređen, ali odrediv, pa je tužitelj tek po provedenom financijskom vještačenju mogao znati visinu svoje tražbine, u skladu s kojim je i precizirao tužbene zahtjeve.

Tužbeni zahtjevi tužitelja su konačno specificirani podneskom od 5. veljače 2025. na način da su iznosi tih zahtjeva prikazani u euru kao službenoj valuti u Republici Hrvatskoj, s pripadajućim zateznim kamatama sukladno važećim propisima.

7. Sud je tijekom postupka izveo sljedeće dokaze: izvršio uvid i pročitao ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51401652-5102700081 (list spisa 5-6, 154-157), aneks broj 2 ugovora o kreditu broj 5102700081 (list spisa 7-9, 158-163), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 4. veljače 2016. (list spisa 10, 164), potvrda privatne isprave ovjerena kod javnog bilježnika Elizabete Škunca u Pagu pod brojem OV-343/16 dana 12. veljače 2016. (list spisa 11, 166), sudska praksa (list spisa 23-34, 47-69, 100-101, 236-249, 254-280, 308-362), članak Ključna aktualna pitanja odnosa iz ugovora o kreditu u švicarskim francima i analiza stajališta sudske prakse, Pravo i porezi broj 3/19 (list spisa 35-39), pregled prometa po partiji kredita 5102700081 za razdoblje od 6.11.2005 do 30.9.2015. (list spisa 40- 46, 167-179), ponuda kredita i informacije o kreditima tuženice (list spisa 70-81), obavijesti Hrvatske narodne banke (list spisa 82-90), obavijesti tuženice (91-97), priopćenje za javnost Ministarstva financija od 14. siječnja 2014. (list spisa 98), priopćenje za javnost Hrvatske narodne banke od 16. ožujka 2015. (list spisa 99), obavijesti tuženice o usklađivanju kamatne stope (list spisa 102), rješenje ŽS u Zadru poslovni broj Gž-1527/2019-2 od 29. studenog 2019. (list spisa 107-108), rješenje Ureda državne uprave u Ličko-Senjskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostava Novalja, Klasa: UP/I-335-03/04-02/58, Ur.broj:2125-03/3-04-5 od 22. srpnja 2004. (list spisa 113), obavijest tuženice o izračunu konverzije kredita (list spisa 114-119, 181- 196), plan otplate (list spisa 122-125), pregled prometa po partiji kredita 5102700081 za razdoblje od 6.11.2005. do 30.9.2015. (list spisa 126-132), pregled prometa po partiji kredita 5114216233 za razdoblje od 1.9.2015. do 20.5.2019. (list spisa 133, 180), obavijest o promjeni kamatne stope (list spisa 134-135, 139, 141), otplatni plan (list spisa 136, 140, 142), obavijest o izračunu konverzije kredita (list spisa 143-148), rješenje VS RH broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. (list spisa 197-203, 250-253), aneks broj 1 ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5102700081 od 23. rujna 2011. (list spisa 419), proveo financijsko vještačenje (list spisa 209-219), očitovanje vještaka (list spisa 290-292), očitovanje vještaka (list spisa 377-379), očitovanje vještaka (list spisa 420, 426, 439-440), otplatni plan kredita (list spisa 428), dopuna nalaza i mišljenja vještaka (list spisa 458-464), saslušao vještaka (list spisa 449), te je saslušao tužitelja u svojstvu stranke (list spisa 363-364).

8. Glavni tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, dok je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev istog osnovan.

9. Predmet spora po glavnom tužbenom zahtjevu je utvrđenje ništetnosti cijelog predmetnog ugovora o kreditu sa zahtjevom za isplatu iznosa od 116.958,38 eura s kamatama radi stjecanja zbog osnove, dok je predmet spora po eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredaba istog ugovora o valutnoj klauzuli i nezakonitosti odluka tuženice o promjenama kamatnih stopa, uslijed čega da tužitelj nije bio dužan plaćati rate kredita po promijenjenim kamatnim stopama i promjenjivom tečaju CHF, uz zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa kredita u iznosu od 16.783,60 eura sa zateznim kamatama, radi stečenog bez osnove.

10. Nije sporno među strankama slijedeće:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor sklopili ugovor o kreditu kojim je tuženica tužitelju na rok od 216 mjeseci odobrila hipotekarni kredit građana odnosno gotovinski kredit uz hipoteku, u iznosu od 122.000,00 CHF;

- da je u članku 7. predmetnog ugovora uglavljena valutna klauzula prema kojoj se povrat obveza prema tom ugovoru vezuje za srednji tečaj banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke, uz mogućnost promjene iznosa anuiteta nastalog uslijed promjene tečaja;

- da je u članku 8. predmetnog ugovora ugovoreno da se na kredit zaračunava kamatna stopa od 8,250 % godišnje, koja da je promjenjiva u skladu s odlukama kreditora;

- da se vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak (CHF) i odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke;

- da su stranke sklopile i dodatak (aneks) ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

11. Sporna je među strankama osnova tražbine budući tuženica smatra da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ne bi bile ništetne. Nadalje, sporno je, je li za ovu vrstu tražbine nastupila zastara i visina tražbine, tužiteljevo svojstvo potrošača, kao i pripada li tužitelju pravo tražiti povrat isplaćenog, nakon potpisivanja dodatka (aneksa) ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita u euro. Također, sporno je postojanje tražbine tuženice prema tužitelju, istaknuto u vidu prigovora radi prebijanja.

12. S obzirom na istaknuti prigovor zastare tuženice, prvenstveno je nužno osvrnuti se na isti.

12.1. Odredbom članka 214. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, dalje: ZOO), propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, dok prema stavku 2. istog članka, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

12.2. Prema odredbi članka 215. stavka 1. ZOO, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, a prema odredbi članka 225. ZOO, tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

12.3. Odredbom članka 241. ZOO je propisano, da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

12.4. U konkretnom slučaju nije propisan poseban zastarni rok za tražbinu tužitelja, pa ista zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 (pet) godina. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz odredbe članka 323. stavka 1. ZOO, kao posljedice ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. To nadalje znači, da rok zastare za tražbine preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate počinje teći tek od 14. lipnja 2014., a kada je riječ o tražbini preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli od 14. lipnja 2018. (v. presuda Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-235/2022 o 14. travnja 2022.).

S obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 17. travnja 2019., a čime je prekinuto trajanje roka zastare, to je evidentno da za ove tražbine s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, nije protekao zastarni rok od 5 godina, uslijed čega se tuženičin prigovor zastare ukazuje neosnovanim.

13. Budući da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je platio nešto što nije bio dužan, na konkretan pravni odnos ima se primijeniti institut stjecanja bez osnove iz odredbe članka 1111. stavka 1. ZOO, prema kojem kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

13.1. Odredbom članka 1115. ZOO je propisano, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

14. Prije svega valja navesti da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 13. lipnja 2014., postupajući po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u parnici tužitelja Udruge potrošač protiv ovdje tuženice i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa, u točki II. izreke navedene presude Pž – 7129/13 djelomično odbio žalbe, među ostalim i ovdje tuženice, kao neosnovane i potvrdio navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je, među ostalim i tuženica, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci pod brojem Revt-249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tužitelja i 1.-7. tuženika kao neosnovane, a koje su izjavljene protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-240/2012 od 4. srpnja 2013. godine. Valja naglasiti da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrdila nepoštenim i ništetnim i odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-6632/17 od 14 lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH, poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako Vrhovni sud RH tom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su konačno oba bitna sastojka ugovora o kreditu i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamati (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu), utvrđene nepoštenim i ništetnim (v. presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-115/20 od 17. rujna 2020.).

15. U presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu br.C- 26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom), treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

16. U konkretnom slučaju to znači da su se u ugovoru o kreditu tužitelju kao korisniku kredita morali na transparentan način objasniti razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, te vezanost glavnice za valutu CHF, tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

17. Cit. odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske su pravno obvezujuće i za ovaj sud. Naime, odredbom članka 502. c ZPP je propisano da se fizičke osobe mogu u posebnim parnicama za isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavka 1. ovog zakona, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženice, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom slučaju da će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Dakle, kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz valutu CHF ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, ovdje tuženice, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužitelja kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP) i to za čitavo vrijeme dok se koriste.

19. Valja naglasiti i kako je stoga sud poklonio vjeru stranačkom iskazu tužitelja, a iz kojeg u bitnom proizlazi da je podigao u banci kredit za izgradnju kuće, te ih nisu u banci upozorili za rizik vezan za podizanje kredita u CHF, te mu nitko nije objasnio što bi značio pojam promjenljiva kamatna stopa. Po zanimanju je keramičar, a kako je tečaj bio povoljan u francima, kao i kamata to se odlučio na podizanje ovoga kredita. Kredit je osobno isplaćivao kao što ga plaća i danas. Misli da je dobivao od banke obavijesti o promjeni kamatne stope i zna da je njegova supruga pitala u banci o čemu se radi, ali ne zna što su joj rekli. Sa izgradnjom apartmana je počeo prije 17 godina, a iznos kredita koji je podigao u banci u francima je u cijelosti uložio u izgradnju apartmana, a ne svoga stambenog prostora.

Po stavu ovog suda tužiteljev iskaz je obrazložen, logičan i životan, te uvjerljiv.

20. Premda tuženica tijekom postupka tvrdi kako predmetni ugovor o kreditu nije potrošački kredit pa da tužitelj ne bi imao pravnu zaštitu s osnove Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o potrošačkom kreditiranju, ovaj sud nije takvog stava. Naime, ugovorom o kreditu nije određena namjena korištenja istog dok iz istog slijedi da je odobren za izgradnju objekta koji se financira iz sredstava kredita, a da se u odnosu na istog primjenjuju odluke banke o visini kamatnih stopa i naknada koje se odnose na građanstvo. Budući da je tužitelj sklopio ugovor u svojstvu fizičke osobe, a tuženica premda je imala na raspolaganju mehanizam kontrole trošenja sredstava predviđenih ugovorom o kreditu (članak 13. ugovora) isti nije koristila, te je pristupila sklapanju aneksa cit. ugovora o kreditu ne osporavajući pritom tužitelju status potrošača niti činjenicu da se radi o potrošačkom ugovoru, to tuženica nije dokazala da tužitelj ne bi imao status potrošača, a teret dokaza istog je bio na strani tuženice (v. ŽS RI, odluka posl.br. Gž-1948/2021-4 od 24. srpnja 2024.). Posebno se naglašava da je prema rješenju upravnog tijela iz 2010. (list spisa 113) tužitelju odobreno pružanje ugostiteljskih usluga iznajmljivača vezano za dodatne apartmanske jedinice u odnosu na ranije rješenje iz 2004., iz čega proizlazi da su iste apartmanske jedinice izgrađene nakon sklapanja cit. ugovora o kreditu, a koje ne utječu na ocjenu svojstva potrošača, koja se procjenjuje u trenutku sklapanja ugovora, a u kojem trenutku tuženica nije smatrala da se ne bi radilo o potrošačkom ugovoru (v. ŽS ZG, rješenje posl.br. Gž 4851/2023-2 od 14. svibnja 2024.).

Činjenica da tužitelj eventualno nije osobno plaćao anuitete nije odlučna u ovoj pravnoj stvari, već je bitno da su te obveze po ugovoru o kreditu doista izvršene, neovisno o osobi platitelja (v. ŽS BJ, posl. br. Gž-1110/2022 od 3. studenog 2022.).

21. Imajući u vidu utvrđenja iz gore navedenih parničnih postupaka radi zaštite kolektivnih interesa, kao i pravna shvaćanja izražena u presudi Vrhovnog suda RH, poslovni broj Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2019., ovaj sud ne drži relevantnim niti dokaze tuženice o navodnoj informiranosti tužitelja kao korisnika kredita, o mogućim rizicima proizašlim iz ugovorene promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

22. Što se tiče izvršene konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu (aneksa broj 2 ugovora o kreditu), na temelju Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, 102/15, dalje u tekstu: ZIDZOPK), valja reći da se radi o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora, te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznose ostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19.c toč. 6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon. Po stavu ovog suda, konverzija odnosno potpisivanje tog dodatka između stranaka ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se ni odredbama ZIDZOPK, a niti navedenim dodatkom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama, tj. nepošteno mijenjala kamatnu stopu u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Razlog donošenja navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Dodatkom ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje pretplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Dakle, činjenica da su stranke sklopile dodatak kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos pretplate na dan 30. rujna 2015., sama za sebe ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

23. Nadalje, odredba o valutnoj klauzuli, koja je nesporno dispozitivna norma sadržana u odredbi članka 22. stavka 1. ZOO, nije isključena od ocjene nepoštenosti u smislu članka 1. stavka 1. Direktive 93/13/EEZ. Ovo stoga što ugovor o kreditu sadrži odredbu o tome da korisnik kredita pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz primjene tečajnog odnosa, a takve odredbe nema u članku 22. stavku 1. ZOO. Valutna klauzula sadržana u odredbi članka 22. stavka 1. ZOO nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, tako da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-I- 392/11 od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Dakle, ne radi se o ugovornoj odredbi koja bi bila isključena od ocjene nepoštenosti u smislu Direktive 93/13.

24. S obzirom da je primjenom odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, u konkretnom slučaju došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava, to bi se evidentno radilo o nepoštenim odredbama, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditu ništetne. Zbog toga je valjalo odlučiti kao u točci II izreke presude.

25. Međutim, utvrđenje ugovorne odredbe nepoštenom nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora i ZZP određuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe (članak 87. stavci 1. i 2. ZZP). U konkretnom slučaju ovaj sud smatra da ovaj sporni ugovor može opstati bez ništetnih ugovornih odredbi i da se svrha ugovora može ostvariti, uz zadržavanje ravnoteže prava i obveza stranaka, nakon uklanjanja ništetne odredbe. Konačno, odredbom članka 324. stavka 1. ZOO je propisano, da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda, zbog koje je ugovor sklopljen. Nastavno na navedeno glavni tužbeni zahtjev tužitelja (točka I) valjalo je odbiti kao neosnovan.

26. Slijedom navedenog, tužitelju kao potrošaču pripada pravo na naknadu iznosa plaćenih tuženici kao trgovcu, s osnova nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi utemeljenih na nezakonitim odlukama iste, kao i s osnova nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli, sve na temelju odredbi članka 1111. stavka 1. i članka 1115. ZOO.

27. Budući da je između stranaka bila sporna visina tražbine tužitelja, a također i visina iznosa navedenog u istaknutom prigovoru radi prebijanja, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Majdi Korljan dipl.oec.

28. Vještak je u svom nalazu i mišljenju od 10. srpnja 2020. (list spisa 218-219), utvrdio je da su tuženik Erste&Steiermaerkische bank d.d. kao kreditor i tužutelj AK iz [adresa], kao korisnik kredita zaključili ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160, 51401652-5102700081 dana 3.11.2005., kojim je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 122.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan puštanja kredita u tečaj. Ugovorena kamatna stopa na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosi 8,25% godišnje. Korisnik kredita otplaćuje kredit u 216 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 1.085,98 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja. Prema planu otplate i pregledu prometa po kreditu dospijeće prvog anuiteta je dana 1.1.2006. Odobreni kredit u iznosu od 122.000,00 CHF isplaćen je:

-dana 14.11.2005. u iznosu od 122.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 581.134,80 kn po primijenjenom tečaju koji je i iznosio 1 CHF=4,7634 HRK. Iz izračuna proizlazi da je banka uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu od 8,250% te uslijed promjene tečaja u odnosu na početni tečaj na dan isplate kredita više obračunala iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 135.117,81 kuna i to od dana otplate kredita do 1.9.2015. Prema izračunu konverzije kredita na dan 30.9.2015. utvrđen je iznos preplate u iznosu od 60.716,31 kn koji se koristi za otplatu 50% svake naredne redovne obveze po otplatnom planu. Pregledom obračuna konverzije, vještak je utvrdio da je banka pri izračunu uračunala sve uplate od strane tužitelja i to na način da je izvršene kunske uplate u korist CHF kredita preračunala u EUR prema tečaju koji je vrijedio na datum uplate. Ukupan iznos uplata od 14.11.2005. do 10.9.2015. koje je banka uračunala pri izračunu konverzije iznosi 736.881,26 kn što preračunato u valutu EUR iznosi 99.238,71. Iz navedenog izračuna proizlazi da je banka odobreni kredit u iznosu od 122.000,00 CHF izvršila prijenos u otplatu u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 581.134,80 kuna. Za cijelo vrijeme otplate kredita korisnik kredita je uplatio ukupan iznos od 881.222,91 kuna, nakon čega je na dan 31.8.2018. korisnik kredita u odnosu na iznos isplaćene glavnice pretplatio ukupan iznos od -300.088,11 kuna (581.134,80-881.222,91=300.088,11 kn). Na pojedinačni iznos izvršene uplate izvršen je obračun zakonske zatezne kamate i to od dana pojedinačne uplate do 10. srpnja 2020. (do izrade nalaza i mišljenja), a izračunom ukupna zatezna kamata iznosi 675.315,56 kn (tablica 2. stupac 5.). Iz prikazanih uplata u tablici br. 2. proizlazi da je došlo do zatvaranja – prijeboja međusobnih tražbina između stranaka dana 1.9.2014.

Nakon izvršenog zatvaranja-prijeboja međusobnih tražbina između stranaka dana 1.9.2014. uplaćeno je od 1.9.2014. do 31.8.2018. ukupan iznos od 89.829,90 kn te je obračunata zakonska zatezna kamata od dana uplate svakog pojedinog iznosa do dana 10.7.2020. (do dana izrade nalaza i mišljenja) u ukupnom iznosu od 89.829,90 kuna.

Tuženica je prigovorila izrađenom nalazu i mišljenju vještaka, te su isti prigovori dostavljeni vještaku na očitovanje, a koji se očitovao dana 30. travnja 2021. na način da je naveo, da je u tablici br. 1 izradio varijantu izračuna i to obračun razlike anuiteta u kn koje je nastalo uslijed promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja od ugovaranja pa nadalje. Tuženik u svom podnesku ne navodi na što se razlika od 9.943,46 kn odnosi, pa stoga vještak ostaje pri svom izračunu prikazanom u Tablici br.1 koji izračun je rađen sukladno rješenju naslovnog suda, a na temelju dokumentacije tuženika. Nadalje, zadatak vještaka nije bio da se iznos utvrđene preplate iz konverzije dovede u vezu s iznosom razlika anuiteta, odnosno da prikaže koliko stvarno iznosi potraživanje tužitelja nakon što se umanji iznos utvrđene preplate. Prijeboj međusobnih tražbina pravno je pitanje, a vještak prijeboj može izračunati prema nalogu suda kojim će se odrediti na koji način treba izvršiti prijeboj, odnosno odrediti sukladno Zakonu o obveznim odnosima redoslijed uračunavanja (troškovi, zatezna kamata, redovna kamata, glavnica, datume obračuna zakonske zatezne kamate….), što znači novi zadatak vještaku. Ostali navodi u podnesku tuženika isključivo su pravna pitanja. Omaškom je naznačen iznos koji tužitelj je ispravno uočio. Slijedom navedenog u nastavku se daje ispravak teksta na str 9. ispod tablice br. 3 koji glasi: Nakon izvršenog zatvaranja-prijeboja međusobnih tražbina između stranaka dana 01.09.2014. g. uplaćeno je od 01.09.2014.g. do 31.08.2018.g. ukupan iznos od 300.088,11 kn te je obračunata zakonska zatezna kamata od dana uplate svakog pojedinog iznosa do dana 10.07.2020.g. godine (do dana izrade nalaza i mišljenja) u ukupnom iznosu od 89.829,90 kuna. Također u dijelu vještva na str. 11 ispravak teksta treba glasiti: Nakon izvršenog zatvaranja-prijeboja međusobnih tražbina između stranaka dana 01.09.2014. g. uplaćeno je od 01.09.2014.g. do 31.08.2018.g. ukupan iznos od 300.088,11 kn te je obračunata zakonska zatezna kamata od dana uplate svakog pojedinog iznosa do dana 10.07.2020. (do dana izrade nalaza i mišljenja) u ukupnom iznosu od 89.829,90 kn.

Tuženica je ponovno osporila matematički izračun vještaka te je vještak u svom očitovanju od 16. lipnja 2021. naveo da je naknadnom kontrolom utvrdila da dospijeće 62. anuiteta dana 1. veljače 2011. prema ugovorenom otplatnom planu omaškom naznačeno obveza anuiteta u iznosu od 4.696,63 kn

(3.890,94+21,53+176,05+524,36+83,74=4.696,63 kn), dok ispravna obveza anuiteta iznosi 5.172,96 kn iz čega proizlazi više obračunata razlika anuiteta u iznosu od 476,33 kn. Nadalje, da je izradio izračun kao razliku između ugovorenog otplatnog plana i primijenjenog otplatnog plana kako je proknjiženo na kartici prometa po kreditu. U spisu ne postoje aneksi ugovora i primijenjeni otplatni planovi iz kojih bi se utvrdilo način promjene otplatnog plana, a niti je uz podnesak tuženik dostavio navedenu dokumentaciju iz koje bi se utvrdili promijenjeni rokovi i način otplate kredita od 1. rujna 2011. kada je tužitelju bio proveden reprogram prema nalogu tuženika. Na dan 1. rujna 2015. primjenjivao se tečaj od 6,39 kn u odnosu na CHF, te zbog primjene pogrešnog tečaja razlika anuiteta na dan 1. rujna 2015. iznosi 28.105,62 kn pa je utvrđeno ispravljenim izračunom manja razlika u iznosu od 8.185,46 kn. Uslijed navedenog ispravka izračuna slijedi da je banka uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu početnu kamatnu stopu od 8,25 % te uslijed promjene tečaja u odnosu na početni tečaj na dan isplate kredita više obračunala iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 126.456,02 kn (135.117,81-476,33-8.185,46=126.456,02) i to od dana otplate kredita do 1. rujna 2015. Pregledom obračuna konverzije utvrđeno da je banka pri izračunu uračunala sve uplate od strane tužitelja i to na način da je izvršene kunske uplate u korist CHF kredita preračunala u EUR prema tečaju koji je vrijedio na datum uplate, te je utvrđen iznos preplate po provedenoj konverziji umanjen za obvezu tužitelja po konvertiranom kreditu. Ostali navodi tuženika da su isključivo pravno pitanje. Tuženica je naknadno dostavila aneks broj 1 ugovora o kreditu od 23. rujna 2011. te zatražila dodatno očitovanje vještaka, ustrajući dosadašnjim prigovorima. Vještak je u svom očitovanju od 13. svibnja 2024. naveo da je zaduženje anuiteta od 01.09.2012. do 01.09.2015.g. prikazao u izračunu prema proknjiženim anuitetima koje je tuženik proknjižio na kartici prometa po kreditu. Prema izvršenim zaduženjima anuiteta na kartici prometa po kreditu terećen je tužitelj te je od tužitelja naplaćeno prema proknjiženim zaduženjima anuiteta, dakle od tužitelja nisu naplaćeni iznosi anuiteta kako su prikazani u dostavljenoj projekciji otplatnog plana uz Aneks br. 1. Iznosi naznačeni u projekcijama otplatnog plana uz Aneks br. 1 nisu proknjiženi u iznosima na projekciji već su izvršena zaduženja anuiteta prikazana u Tablici br. 1 od rednog broj 70 do 73 Nalaza i mišljenja. Ostaje pri izračunu u Nalazu i mišljenju te izvršenim korekcijama u izračunu prikazanim u očitovanju od 05. prosinca 2021.g. (očitovanje na podnesak tuženika od 16. lipnja 2021.g.)

Naknadno je na ročištu za glavnu raspravu od 9. prosinca 2024. saslušan vještak Majda Korljan, koja je ostala u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja kao i svih kasnijih očitovanja, za koja smatra da je istima u cijelosti objasnila sve i otklonila primjedbe te da je nalaz u cijelosti izrađen u skladu s postavljenim zadatkom.

Stranke nisu imale pitanja za vještaka, a tuženica je ustrajala u svim navodima iz podneska od 16. lipnja 2021. u odnosu na sve okolnosti prigovora iz tog podneska. Naknadno je dopunom vještačenja od 11. siječnja 2025. vještak sve uplate i preplate prikazao u važećoj valuti euro.

29. Visina tražbine tužitelja je utvrđena na temelju nalaza i mišljenja vještaka te dopune istog, a koje ovaj sud prihvaća u cijelosti, ocjenjujući ih stručnim i objektivnim, izrađenim u skladu s pravilima struke, temeljito i stručno obrazloženim. U istima ne nalazi nikakve proturječnosti, niti nedostatke u izraženom mišljenju, niti pak postoje osnovane sumnje u njegovu pravilnost.

29.1. U konkretnom slučaju vještak je izračunao da iznos potraživanja tužitelja prema tuženici s osnova razlike anuiteta uslijed povećanja kamatne stope i promjene tečaja iznosi 16.783,60 eura.

Dakle, ovaj iznos je tuženica stekla bez valjane pravne osnove kao nepošteni stjecatelj u smislu odredbe članka 1111. stavka 1. ZOO, pa ga je onda dužna vratiti tužitelju, sve uvećano za zatezne kamate određene na temelju odredbe članka 1115. ZOO i to od dana stjecanja, po visini određenoj sukladno odredbi članka 29. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.). Nastavno, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja u točci II je valjalo prihvatiti kao osnovan.

30. U odnosu na tuženičin istaknuti prigovor radi prebijanja, treba reći da isti nije osnovan.

Naime, odredbom članka 323. stavka 2. ZOO je propisano, da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora, je odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Stoga cit. odredba ZOO diskvalificira tuženicu sa zahtjevom za isplatu s osnova tečajne razlike i promjene kamatne stope, zbog koje da je tužiteljica plaćala niže anuitete u pojedinim periodima od početno ugovorenih, odnosno u zahtjevima za naknadu štete za koju tvrdi da je proizašla iz takvog ništetnog ugovora (v. presuda Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-391/21 od 14. srpnja 2021.). Dakle, nisu ispunjeni uvjeti za izvršenje prijeboja, pa je valjalo odlučiti kao u točci I izreke rješenja, na temelju odredbe članka 338. stavka 3. ZPP.

31. Tužitelju na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP, pripada pravo na naknadu parničnih troškova. Tako su mu priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23., dalje: OT), i to za sastav tužbe – 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), sastav podnesaka od 10. kolovoza 2020. - 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), 21. svibnja 2021. - 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), 5. veljače 2025.

- 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), žalbe od 21. lipnja 2019. – 50 bodova (Tbr. 10. toč. 4. OT), za zastupanje na ročištima od 7. veljače 2020. - 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), 14. rujna 2021. - 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), 9. prosinca 2024. - 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT) i 9. travnja 2025. - 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54.), uvećano za pripadajući PDV od 25% (Tbr. 46. OT), iznosi 2.687,50 eura. Tome je valjalo pridodati plaćeni trošak vještačenja u iznosu od ukupno 697,25 eura i trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 177,85 eura, što sveukupno iznosi 3.562,60 eura.

31.1. Nije mu priznat trošak sudske pristojbe za presudu, jer su potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, o kakvom je postupku ovdje riječ, sukladno odredbi članka 11. stavka 1. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18. i 51/23.), oslobođeni od plaćanja pristojbi, pa takva obveza niti ne nastaje na strani tužitelja. Obveza plaćanja sudske pristojbe za žalbu protiv rješenja također nije nastala pa tužitelju nije priznat ni taj trošak. Konačno, nisu mu priznati troškovi sastava preostalih podnesaka jer isti nisu bili nužni tijekom postupka.

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci odluke.

Pag, 15. svibnja 2025.

Sudac

Josip Dušević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se objavljuje odluka, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava odluke obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Ovjereni prijepis odluke stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženici po punomoćnicima.