Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
P-69/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Hrvoju Grubeši, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Palatinušu, odvjetniku u Virovitici, radi predaje u suposjed, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 31. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženice, uz javnu objavu od 15. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Nalaže se tuženici da tužitelju preda u suposjed nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], kuća broj 2 u Biogradskoj ulici i dvor., površine 122 m2, u ½ dijela, u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženici da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak, u roku od 15 dana.",
kao neosnovan u cijelosti.
II. Nalaže se tužitelju ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženici RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.545,22 EUR u roku od 15 dana, od dana pravomoćnosti ove presude, a pod prijetnjom prinudne ovrhe.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka navodi da je nositelj prava osobne služnosti plodouživanja na ½ idealnog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća broj 2 u Biogradskoj ulici i dvor površine 122 m2. Tužitelj u tužbi navodi i to da tužena niječe pravo osobne služnosti tužitelju, te ga samovlasno onemogućuje u izvršavanju tog prava, pa stoga tužitelj predlaže ovome sudu donošenje presude kojom bi se tuženoj naložilo tužitelju predati u suposjed nekretninu koja je predmet ovoga spora, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.
2. Tužena se u odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka istoj u cijelosti usprotivila prije svega čineći nespornim da je tužitelj ovlaštenik prava plodouživanja na spornoj nekretnini, međutim tužena navodi kako je ugovor o prijenosu ovlaštenja plodouživanja od 21. listopada 2015. svoja prava izvršavanja ovlaštenja na predmetnoj nekretnini tužitelj prenio na sina mlt. ĐS KS, pa stoga tužitelj više ne može i ne smije izvršavati svoje ovlasti jer je iste prenio na treću osobu – svoga sina. Tužena predlaže ovome sudu odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz nadoknadu prouzročenog joj parničnog troška.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju u ovome spisu, te saslušao parnične stranke.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan je u cijelosti.
5. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1504/2023-4 od 26. studenog 2024. godine ovosudna presuda broj P-1093/2021-12 od 30. siječnja 2023. godine ukinuta je i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz uputu prvostupanjskom sudu da je u nastavku postupka potrebno otkloniti uočene nedostatke na koje je prvostupanjskom sudu ukazano predmetnom odlukom, a koji se odnose na potrebu analiziranja ugovora o osnivanju osobne služnosti plodouživanja koje su parnične stranke sklopile dana 21. listopada 2015. godine, kao i potrebu utvrđenja da li je ugovor sklopljen između tužitelja i mlt. KS, a kojim je tužitelj 21. listopada 2015. godine prenio prava plodouživanja na ½ dijela sporne nekretnine na sina mlt. KS, raskinut ili ne.
6. Postupajući u smislu citirane upute drugostupanjskog suda od 26. studenog 2024. godine sud je prije svega radi donošenja odluke o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ovome spisu, a posebno u ugovor o osnivanju osobne služnosti plodouživanja koji su parnične stranke sklopile dana 21. listopada 2015. godine, te u svrhu utvrđenja prave volje stranaka glede ugovornih odredbi tog ugovora utvrdio da je predmetnim ugovorom ovdje tužena ovlastila ovdje tužitelja da se služi ½ idealnog dijela sporne nekretnine koja je predmet ovoga spora na način da istom pripada isključivo prihod od najma ili zakupa koji ½ idealnog dijela poslužne nekretnine daje bez umanjenja sučanstva, dakle po ocjeni ovoga suda ugovorna odredba je vrlo jasna i treba je tumačiti da je tužena predmetnim ugovorom ovlastila tužitelja da se služi ½ idealnog dijela predmetne poslužne nekretnine isključivo u segmentu plodouživanja koje se odnosi na prihod od najma ili zakupa, a ne suposjed. U potkrjepu ovakvog zauzetog stava ovoga suda ide i izjava tužitelja dana na zapisnik pred Centrom za socijalnu skrb dana 22. listopada 2015. godine (list 102 ovoga spisa) u kojoj izjavi tužitelj vrlo jasno navodi i priznaje kako ima pravo plodouživanja na ½ sporne nekretnine koja je predmet ovoga spora i koje pravo plodouživanja se odnosi na prihod od najma ili zakupa te nekretnine i istog se odriče u korist sina mlt. KS, dakle iz prednje navedenog i obrazloženog, sud je zauzeo stav kako je prava volja parničnih stranaka iz ugovora o osnivanju osobne služnosti plodouživanja od 21. listopada 2015. godine, da tužitelj ostvaruje samo segment plodouživanja koji se odnosi na prihod od najma ili zakupa, ali ne i suposjed.
7. Uvidom u ugovor sklopljen između tužitelja i mlt. KS dana 21. listopada 2015. godine sud utvrđuje kako ovdje tužitelj prenosi sva svoja prava izvršavanja svojih ovlaštenja na navedenoj nekretnini na svojeg sina KS uključivo i ubiranje civilnih plodova (najamnina i zakupnina), koje idealni poslužni dio donese za sve vrijeme života ĐS.
8. Uzimajući u obzir prednje utvrđeno navedenim ugovorom ovaj sud zauzima stav da je svoja prava izvršavanja ovlaštenja osobne služnosti prava plodouživanja na spornoj nekretnini, a koje se odnose na ubiranje civilnih plodova najamnine i zakupnine tužitelj prenio na svoga sina KS, dakle on ova ovlaštenja više nema iz toga razloga što je dakle drugoj osobi prepustio izvršavanje svojih ovlaštenja, pa da bi ponovno stekao pravo izvršavati ovlaštenja plodouživatelj mora regulirati pravni odnos s osobom na koju je svoja ovlaštenja prenio, u konkretnom slučaju sa sinom i to zaključenjem novog pravnog posla ili valjanim raskidom pravnog posla kojim je svojim pravima raspolagao, što zasigurno nije (valjani raskid pravnog posla) na način da je mlt. KS poslao pisanu obavijest kako raskida taj ugovor budući da takav način raskida ugovora s obzirom da se radi o maloljetniku nije zakonit i valjani način raskida jer je isto moralo biti učinjeno sudskim putem.
9. Uzimajući u obzir sve prednje utvrđeno ovaj sud zauzima stav da tužitelj dakle nije aktivno legitimiran za postavljanje predmetnog tužbenog zahtjeva kako je isti postavljen prema tuženoj jer je svoje pravo izvršavanja ovlaštenja plodouživanja na spornoj nekretnini prenio na drugu osobu, a tužitelj stoga takva ovlaštenja više nema tim više što takav ugovor o prijenosu prava izvršavanja ovlaštenja na drugu osobu nije raskinut na valjani način.
10. Slijedom izloženog valjalo je stoga odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, te presuditi kao pod točkom I. izreke.
11. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tuženica imala za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 8. rujna 2022., 5. prosinca 2022. i 31. ožujka 2025. svako po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastav žalbe protiv presude 250,00 eura (Tbr. 10. t. 1. OT-a), što uz trošak pristojbe na odgovor na tužbu 26,54 eura, sudske pristojbe na žalbu 106,18 eura i putni trošak tužene za dan 5. prosinca 2022. na relaciji Peruški- Osijek-Peruški u iznosu od 100,00 eura, što uz PDV na odvjetničke usluge daje konačni iznos troška od 1.545,22 eura.
Osijek, 15. svibnja 2025.
Sudac
Davor Liščić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi u pisanom primjerku, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.
Dostaviti:
1. punomoćniku tužitelja
2. punomoćniku tuženice
