REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-2778/2024-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner , predsjednice vijeća , Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović , članica vijeća , te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja KAMEN – PSUNJ doo , Okućani , A. Starčevića 57a , zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Lovrić i Klobučar jtd oo, odvjetnicima iz Zagreba , Gundulićeva 18/1 , protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja , Zagreb , Radnička cesta 80 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Građanske inicijative "Ne kamenolomu u Lasinji ", Lasinja , Lasinjska cesta 13 , radi procjene utjecaja zahvata na okoliš – troškova upravnog spora, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke II. izreke presude Upravnog suda u Rijeci , poslovnog broja: Us I-498/2023-20 od 21. ožujka 2024. , na sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje točka II. izreke presude Upravnog suda u Rijeci , poslovnog broja: Us I-498/2023-20 od 21. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke poništeno je rješenje tuženika , klase: UP/I-351-03/21-08/15 , urbroj: 517-05-1-1-2-23-42 od 10. siječnja 2023. godine , te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku tužitelja nadoknaditi troškove prvostupanjskog upravnog spora u visini od 2.500,00 eura (slovima: dvijetisućeipetstotinaeura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora. Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv točke II. izreke osporene presude prvostupanjskog upravnog suda tuženik je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga u bitnom ističući da je sud svoju odluku o visini troškova utemeljio na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023. – dalje: Tarifa 138/23) koja je stupila na snagu 25. studenoga 2023. godine, konkretno na odredbi članka 52. stavak 3. navedene Tarife. Ističe da je tužitelj podnio tužbu u konkretnoj upravnoj stvari u trenutku važenja Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/2021., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 35/2022., 126/2022. – dalje: Tarifa/22) te je i sam potraživao trošak sastava tužbe u iznosu od 622,14 eura. Smatra da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno materijalno pravo obzirom da je sud priznao tužitelju trošak po Tarifi za radnju koja je poduzeta prije nego je navedena Tarifa stupila na snagu, smatrajući da se u konkretnom slučaju radi o retroaktivnoj primjeni Tarife 138/2023. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu u osporavanom dijelu.

3. Tužitelj se očitovao o žalbi tuženika, napominjući da je prije zaključenja rasprave dana 13. ožujka 2024. godine u spis predmeta predao Troškovnik za zastupanje u kojem je specificirao troškove zastupanja i prema kojoj specifikaciji je sud odmjerio trošak u konkretnom slučaju. Obzirom na navedeno nisu od utjecaja drugačiji navodi tuženika s obzirom da sud o troškovima postupka odlučuje na određen zahtjev stranke postavljen prije zaključenja rasprave. Glede primjene Tarife 138/23. poziva se na pravna shvaćanja zauzeta u nizu drugostupanjskih odluka te odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Predlaže odbiti žalbi uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.562,50 eura.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ocjenjujući osporavanu točku II. izreke presude prvostupanjskog upravnog suda od 21. ožujka 2024. godine u smislu žalbenih navoda sukladno odredbi članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da osporavanom točkom II. izreke citirane presude nije povrijeđen zakon na štetu tuženika.

6. Naime, točkom II. izreke presude prvostupanjskog suda tužitelju je priznat trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to za: sastav tužbe te pristup na raspravu i to za svaku radnju pojedinačno u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za trošak pripadajućeg PDV-a, što ukupno iznosi 2.500,00 eura, sve sukladno Tbr. 27.1. i 2. te Tbr. 54. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa 138/23) .

7. Prema ocjeni ovog Suda žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju pravilnost točke II. izreke citirane presude prvostupanjskog suda. Naime, odredbom Tbr. 52. stavak 3. citirane Tarife 138/23 propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi ​​u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Prema Tbr. 54. vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

8. U konkretnom slučaju je u trenutku odlučivanja prvostupanjskog suda ( 21. ožujka 2024. ) na snazi ​​bila Tarifa 138/23.

9. Obzirom na naprijed navedeno i neprijeporno utvrđeno i prema ocjeni ovog Suda prvostupanjski upravni sud je odluku o troškovima spora pravilno utemeljio na odredbi članka 79. stavak 2. i 4. ZUS-a , s obzirom da je tužitelj uspio u sporu (sve sukladno Tbr. 27. toč. 1. i 2. i Tbr. 52. i 54. Tarife). 138/23).

10. Tužitelj je rješenjem prvostupanjskog suda pozvan dostaviti odgovor na žalbu, međutim isti u odgovoru na žalbu nije iznio pravno relevantne razloge koji bi bili od utjecaja na donošenje odluke povodom podnesene žalbe tuženika . Stoga je Sud zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastavio odgovor na žalbu odbio kao neosnovan.

11. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 74. stavak 1. i 79. ZUS-a odlučeno kao pod točkom I. izreke.

U Zagrebu , 15. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner