REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-4494/2024-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner , predsjednice vijeća , Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović , članice vijeća , te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice : NHiz [adresa], [adresa], zastupna po opunomoćeniku Karlu Novoselu , odvjetniku iz Zagreba , Radnička cesta 32 , protiv tuženika Grada Zagreba - Gradonačelnika , Zagreb , Trg Stjepana Radića 1 , radi ocjene zakonitosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovnog broja: Us I-1596/2023-8 od 21. listopada 2024. , na sjednici vijeća održanoj dana 15. svibnja 2025.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovnog broja: Us I-1596/2023-8 od 21. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenjem točke 2. rješenja tuženika , klase: UP/II-551-06/23-014/433 , urbroj: 251-02-01/001-23-2 od 13. ožujka 2023. godine kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška. Rješenjem tuženika je pod točkom I. izreke poništeno rješenje Grada Zagreba , Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, klasa: UP/II-551-06/22-013/129 , urbroj: 251-09-22-1/007-22-02 od 7. studenog 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje. Pod točkom II. izreke naloženo je prvostupanjskom tijelu naknaditi trošak podnositelju ( tužiteljici ) od 1.171,88 kn/155,54 €, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, dok se u preostalom dijelu zahtjeva podnositelja za naknadu troška odbija.

2. Tužiteljica je protiv citirane presude podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga pozivajući se, između ostalog, i na odredbe Zakona o parničnom postupku. Ističe da joj nije dana mogućnost izjašnjavanja o činjenicama i dokazima na kojima je sud utemeljio osporenu presudu te da je odgovor na tužbu tuženika dostavljen tek uz otpravak osporene presude slijedom čega se nije mogla očitovati na iznesene činjenice. Sud nadalje preispituje osporeni upravni akt u dijelu kojeg tužiteljica nije osporavala svojom tužbom, odnosno u dijelu dosuđenih troškova upravnog postupka te dosuđenom iznosu već isključivo u odnosu na nedosuđenu visinu troškova. Smatra da se u konkretnom slučaju radi o procjenjivom predmetu spora čime su povrijeđene i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (ranije Tar.br. 20, sada br. 22.) citirajući iste. Nadalje, zaključci prvostupanjskog suda po okončanju upravnog postupka kao i tumačenje odredbe članka 161. ZUP-a su suprotne ustaljenoj sudskoj praksi. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu uz naknadu troškova žalbenog dijela spora.

3. Tuženik se nije očitovao o žalbi, iako je dostava poziva istom uredno iskazana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ocjenjujući osporenu presudu prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da osporenom presudom uz obrazloženje kakvo je njome dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

6. Naime, prema stanju spisa predmeta proizlazi da je osporenim rješenjem tuženika – Gradonačelnika, po žalbi tužiteljice pod točkom 1. izreke poništeno rješenje Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, klase: UP/I-551-06/22-013/129, urbroj: 251-09-22-1/007-22-02 od 7. studenog 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje. Nadalje, pod točkom 2. izreke rješenja tuženika naloženo je prvostupanjskom upravnom tijelu naknaditi trošak tužiteljici od 1.171,88 kn (155,54 €) u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti navedenog rješenja.

7. Tužiteljica je protiv citiranog rješenja tuženika pokrenula upravni spor osporavajući zakonitost odbijajućeg dijela točke 2. izreke kojom je odlučeno o troškovima upravnog postupka ističući da je trošak pogrešno dosuđen uz obrazloženje da se ovdje radi o neprocjenjivom predmetu. Tužiteljica smatra da se u konkretnom slučaju radi o procjenjivom predmetu.

8. Dakle, proizlazi da je prvostupanjskom presudom ocijenjena zakonitom točka II. izreke osporenog rješenja te da nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice u dijelu u kojem je odbijena sa zahtjevom za naknadom troškova postupka, s kojim shvaćanjem je suglasan i ovaj Sud. To iz razloga što je predmet vraćen na ponovni postupak te troškovi u tom trenutku nisu bili poznati, a nije bilo niti poznato hoće li taj postupak za tužiteljicu biti povoljno okončan.

9. Neosnovano prigovara tužiteljica da su tumačenja prvostupanjskog suda u pogledu primjene odredbe članka 161. ZUP-a protivna ustaljenoj sudskoj praksi. To stoga što je u činjenično i pravno istovjetnim predmetima novčane pomoći roditeljima odgojiteljima, u kojima je također odlučivano o nedosuđenom dijelu troškova upravnog postupka, ovaj Sud zauzeo pravno shvaćanje da uopće nije bilo mjesta odlučivanju o troškovima postupka u situaciji kada je tuženik poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Takvim rješenjem tuženika postupak nije okončan niti je u tom trenutku uopće poznato hoće li za stranku biti povoljno postupak okončan, poradi čega se takva odluka tuženika u dijelu određenja troškova postupka, ne može smatrati konačnim rješenjem o upravnoj stvari. Nadalje, iako u takvim situacijama nije bilo potrebno priznavati troškove postupka, Sud nije mogao po službenoj dužnosti na štetu podnositelja tužbe poništiti točku 2. izreke rješenja tuženika u dijelu u kojem je priznato pravo na naknadu troškova postupka (identično u presudama ovoga Suda, poslovnog broja: Usž-1310/24-2 od 2. svibnja 2024. i Usž-2064/24-2 od 5. rujna 2024.).

10. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski upravni sud je pravilno potvrdio odbijajući dio točke 2. izreke rješenja tuženika koji se odnosi na preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova postupka.

11. Neosnovano tužitelj tvrdi da je prvostupanjski sud preispitivao upravni akt u dijelu u kojem nije osporavan tužbom jer iz obrazloženja prvostupanjske presude jasno proizlazi da je sud preispitivao samo točku 2. izreke rješenja tuženika u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu nedosuđenih troškova postupka, dakle, u dijelu koji izričito osporava upravnom tužbom. Stoga je pravilno odlukom prvostupanjskog suda odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a , jer je tužiteljica izgubila spor u cijelosti.

12. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a , odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

13. Obzirom da tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku, to je na temelju odredbe članka 147. stavaka 4. istog Zakona odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu , 15. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner