Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-1909/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Tolj, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VIS d.d., OIB 55505367731, iz Visa, Šetalište Apolonija Zanelle 5, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Juričko i partneri u Splitu te punomoćnici iz Odvjetničkog društva Tus i Gržić u Zagrebu, protiv I. tuženika ĐHČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tuženika CHČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III. tuženika BHČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik u Zagrebu, V. tuženika ĐHČF pok. Đ (C), OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], VI. tuženika CHČF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], VII. tuženika BHČF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i VIII. tuženika AHČF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Mislav Polić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, rješavajući žalbu V. tuženika ĐHČF, VI. tuženika CHČF, VII. tuženika BHČF i VIII. tuženika AHČF protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5060/2023 od 30. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025., p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Žalba V. tuženika ĐHČF, VI. tuženika CHČF, VII. tuženika BHČF i VIII. tuženika AHČF odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5060/2023 od 30. travnja 2024.

a) potvrđuje u pobijanoj točki I. izreke presude;

b) ukida u točki II. izreke presude kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka u odnosu na V. do VIII. tuženika te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima žalbenog postupka tuženika i tužitelja odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuje se da je tužitelj Vis d.d. Vis, OIB 55505367731 vlasnik za cijelo nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] pa se ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva označene nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu na suvlasničkim dijelovima:

- tuženika pod 1 ĐHČ za 13/192 dijela+1/64 dijela

- tuženika pod 2 CHČ za 13/192 dijela+1/64 dijela

- tužene pod 3 BHČ za 13/192 dijela+1/64 dijela

- tuženika pod 5 ĐHČF (CH) za 1/48 dijela+57/288 dijela+3/24 dijela

- tužena pod 6 ĆHČF za 19/288 dijela+1/24 dijela

- tužene pod 7 UHČF za 19/288 dijela+1/24 dijela

- tužene pod 8 THČF za 19/288 dijela+1/24 dijela, uz istovremeno brisanje tog prava sa svih suvlasničkih dijelova tuženika označenih pod 1, pod 2, pod 3, pod 5, pod 6, pod 7 i pod 8 na toj nekretnini.

II Nalaže se tuženima, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 232.596,65 EUR."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavili su V. tuženik ĐHČF, VI. tuženik THČF, VII. tuženik HHČF i VIII. tuženik VHČF (dalje u tekstu: tuženici) zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP). U žalbi posebno ukazuju na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. U odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka tuženici sadržajno ukazuju na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 37. st. 2. ZPP- a. Predlažu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijevaju i trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 16.767,50 EUR.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivio svim žalbenim navodima tuženika. Predlaže da se žalba odbije uz naknadu troškova za sastavljanje odgovora na žalbu i sudske pristoje na odgovor a žalbu u ukupnom iznosu od 15.626,81 EUR.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio, žalbene navode tuženika i navode tužitelja iz odgovora na žalbu, nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženici u žalbi ukazuju, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. U postupku pred sudom prvog stupnja, pravilno su utvrđene sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno čl. 8 ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

8. Žalbeni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava, također nisu osnovani.

9. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva u odnosu na suvlasničke dijelove nekretnina tuženika upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica]. Zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva tužitelj temelji na činjenici da je rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-01/97-02/183 od 10. ožujka 1998. predmetna nekretnina ušla u temelji kapital trgovačkog društva Vis d.d., a da je tužitelj njezin vlasnik postao na temelju Zaključka SO Vis od 19. prosinca 1975. te na temelju ugovora sklopljenog između SO Vis i tadašnje Ugostiteljske radne organizacije Vis od 19. travnja 1976.

10. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

- da je u zemljišnim knjigama predmetna nekretnina i to kč. br. [katastarska čestica] zgrada, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] kao suvlasništvo ranije označenih tuženika CH pok. Đ, BH, AHČ, CHČ, ĆHČ, ĐHČFO, CHČF, JHČF i

B ČHČF;

- da je Rješenjem Komisije za nacionalizaciju NO Općine Vis br. 09-N-1053/59-59 od 14. studenog 1959. s danom 6. prosinca 1958. nacionalizirana i postala društvenim vlasništvom najamna stambena zgrada u [adresa] koja se sastoji od prizemlja, prvog i drugog kata te potkrovlja koja je izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je naknadno donesenim rješenjem iste Komisije za nacionalizaciju i to rješenjem br. 09-N-1053/149/59 od 3. lipnja 1961. izuzet od nacionalizacije prvi kat naprijed navedene nekretnine i ostavljen u suvlasništvo za korist CH pok. A za ¾ dijela i AH za ¼ dijela;

- da je naknadno Rješenjem o eksproprijaciji br. 03-1186/2-1963 od 17. veljače 1963. do tada nenacionalizirani prvi kat ponovno nacionaliziran radi izgradnje pansiona restorana od općeg interesa;

- da je zaključkom SO Vis od 19. prosinca 1975. prihvaćena ponuda Ugostiteljskog poduzeća „Vis“ radi podmirenja neotplaćenog kredita bivšeg poduzeća „Borovik“ u Visu te je odobren bez naknade prijenos prava korištenja k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] sa dotadašnjeg nositelja prava korištenja Općine Vis na Ugostiteljsko poduzeće „Vis“ i to radi podmirenja financijskih obveza bivšeg poduzeća „Borovik“ ;

- da je uvidom u potvrdu Trgovačkog suda u Splitu br. R3-10812/14 od 29. prosinca 2014. upisano Ugostiteljskog poduzeće „Vis“ na temelju rješenja broj Fi-28/72 od 31. siječnja 1973., a usklađivanjem sa Zakonom o poduzećima rješenjem br. Fi-593/89 od 23. veljače 1990. upisano je promjena tvrtke pod nazivom hotelsko poduzeće „Vis“;

- da je pretvorba društvenog poduzeća „Vis“ u dioničko društvo u mješovitom vlasništvu „Vis“ d.d. upisana rješenjem br. Fi-18755/94 od 22. veljače 1995. nakon čega je rješenjem br. Tt-95/5574-3 od 11. srpnja 1996. obavljeno usklađenje sa Zakonom o trgovačkim društvima;

- da je rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-01/97-02/183 od 10. ožujka 1998. nekretnina koja je predmet spora u ovom postupku i to k. č. br. [katastarska čestica] upisana u Z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što u naravi čini hotel „Tamaris“ u Visu u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „Vis“ procijenjena u vrijednost društvenog kapitala istog poduzeća;

- da je obavljenim očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta utvrđeno da predmet spora u naravi čini zgradu na rivi grada Visa, na adresi [adresa], koja u naravi predstavlja hotel „Tamaris“ i koja se sastoji od prizemlja, dva kata i potkrovlja, da je predmet spora i uski pojas širine 3 m položen sa sjeverne strane zgrade, te sa istočne strane stubište s rukohvatom a što sve predstavlja sastavni dio hotela;

- da je na okolnost utvrđenja posjeda predmetne nekretnine saslušanjem svjedoka ĆH utvrđeno da je sporna nekretnina od njegovog doseljenja na [adresa] oduvijek predstavljala hotel istovjetnih gabarita koji je najprije koristilo poduzeće „Borovk“, a nakon 1973. pravni prednik tužitelja URO „Vis“, da tužitelju niti njegovim prednicima posjed iste nekretnine nikada nije bio osporavan;

- da odluke o nacionalizaciji i eksproprijaciji, odnosno pravo korištenja nikada nisu upisane u zemljišne knjige, tako da su se u zemljišnim knjigama i nadalje kao suvlasnici vodile fizičke osobe;

11. Slijedom svega naprijed navedenog i utvrđenog, sud prvog stupnja pozivom na odredbe čl. 360. st. 1., čl. 390. a. te čl. 364. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV), usvaja tužbeni zahtjev i odlučuje kao u izreci presude.

12. U žalbenom postupku kao i u postupku pred sudom prvog stupnja, tuženici ističu da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da su sporne nekretnine ikada bile u društvenom vlasništvu, zbog čega smatraju da na istima tužitelj nije niti mogao steći vlasništvo, odnosno da iste nisu mogle biti predmet upisa neuknjiženog prava korištenja u skladu s odredbom čl. 364. ZV-a (koja pretpostavlja da se radi o nekretnini u društvenom vlasništvu), kao što tvrde i to da rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju (kojim su sporne nekretnine procijenjene u vrijednost kapitala društva), ne može utjecati na prava vlasništva, poričući da bi nekretnine ikada bile nacionalizirane i eksproprirane.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je tužitelj stekao vlasništvo predmetnih nekretnina pozivom na čl. 360. st. 1., čl. 390. a. u vezi s čl. 364. st. 6. ZV-a.

14. Sud prvog stupnja je pravilno zaključio da je tužitelj tijekom postupka dokazao da je predmetna nekretnina nakon II. svjetskog rata, odlukama tada nadležnih tijela oduzeta dotadašnjim vlasnicima u postupku nacionalizacije i eksproprijacije i da su time te nekretnine postale društveno vlasništvo kojima je u početku upravljala Općina Vis, kao jedinica lokalne samouprave, a potom URO "Vis", pravni prednik tužitelja, na kojeg je, sklapanjem Ugovora od 19. travnja 1976. preneseno pravo korištenja, čime je isti postao izvanknjižni nositelj prava korištenja na nekretninama u društvenom vlasništvu, s kojim nekretninama je od tada slobodno raspolagao i nesmetano ih koristio od bilo koga pa tako i od strane tuženika i njihovih prednika koji su i nadalje ostali upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine.

15. Naprijed navedeni zaključak sud prvog stupnja je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima na način da je sve izvedene dokaze, pa tako i iskaze saslušanog svjedoka, ocijenio kako posebno a potom dovodeći tako izvedene dokaze u međusobnu vezu, koju ocjenu u potpunosti prihvaća i ovaj sud, čime se ukazuje promašenim prigovor tuženika u pogledu nevjerodostojnosti iskaza saslušanog svjedoka ĆH koji u ničemu bitnome nije u suprotnosti s drugim provedenim dokazima,

16. Stoga, na temelju činjenica da su predmetne nekretnine postale društveno vlasništvo, da su tužitelj, odnosno njegovi prednici, od tada, pa na dalje, bili u njihovom nesmetanom posjedu i koristili ih te da su nekretnine rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju od 10. ožujka 1998., u postupku pretvorbe društvenog poduzeća "Vis" iz [adresa], a temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, procijenjene u vrijednost društvenog kapitala, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tužitelj stekao pravo vlasništva navedenih nekretnina pretvorbom prava korištenja (čl. 360. st. 1. i čl. 390. a ZV-a), kojeg je temeljem odredbe čl. 364. st. 6. ZV-a ovlašten upisati u zemljišnoj knjizi (jer je imao neuknjiženo pravo korištenja na navedenim nekretninama).

17. Pri tome tuženici neosnovano u žalbi ukazuju da sud prvog stupnja nije mogao utvrditi da je tužitelj stekao pravo vlasništva na temelju čl. 364. st. 6. ZV-a iz razloga jer na predmetnoj nekretnini nikada nije bilo upisano društveno vlasništvo, već su se iste oduvijek vodile kao vlasništvo tuženika i njihovih prednika, jer primjena čl. 364. st. 6. ZV-a pretpostavlja da se radi o nekretnini u društvenom vlasništvu, a koja pretpostavka u konkretnom slučaju nije ispunjena, odnosno da niti jedna odluka o nacionalizaciji i eksproprijaciji nije pravomoćna, niti je provedena u zemljišnim knjigama.

18. Iako i sud prvog stupnja točno konstatira da se, unatoč provedenom postupku nacionalizacije i eksproprijacije, predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama nikada nije vodila kao društveno vlasništvo sa upisanim pravom korištenja i raspolaganja, pravilno je, pozivom na odredbu čl. 268. st. 1. ZUR-a zaključio da i u slučaju da je ista nekretnina u odnosu na koju je proveden postupak eksproprijacije, postala društveno vlasništvo bez pravne osnove, njezini ovlaštenici nisu u za to ostavljenim rokovima zahtijevali povrat iste nekretnine, čime je ta nekretnina postala osnovno sredstvo pravnog prednika tužitelja koji je na njoj stekao pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja.

19. U odnosu na nekretnine za koje je proveden postupak nacionalizacije, čl. 8. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ br. 52/58., 37/59., 24/59., 24761. i 1/63. – dalje Zakon o nacionalizaciji) određeno je da zgrade, dijelovi zgrada i građevinskog zemljišta, koji su nacionalizirani tim Zakonom postupaju društveno vlasništvo danom stupanja na snagu tog Zakona, dok se rješenjem nadležnog tijela samo utvrđuje koji su objekti nacionalizirani tim Zakonom.

19.1. Kako je Zakon o nacionalizaciji stupio na snagu 1958. time je predmetna nekretnina postala društveno vlasništvo bez obzira što isto nije provedeno u zemljišnim knjigama, s obzirom da se u tom slučaju radi o stjecanju društvenog vlasništva na originarni način i to na temelju samoga zakona, pa stoga pravo vlasništva prijašnjeg vlasnika prestaje i bez brisanja tog prava u zemljišnim knjigama i uknjižbe društvenog vlasništva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1628/2017-3 od 25. kolovoza 2021.).

20. S obzirom na navedeno, kako su predmetne nekretnine na temelju samog Zakona postale društveno vlasništvo, te kako je tužitelj dokazao da je njegov pravni prednik imao pravo korištenja i raspolaganja i to upravo na temelju Ugovora od 19. travnja 1976., u konkretnom slučaju bilo je mjesta primjeni odredbe čl. 360. i 390.a ZV-a kojima su propisane pretpostavke za provođenje pretvorbe i stjecanje prava vlasništva.

21. Prema odredbi čl. 360. st. 1. ZV-a, pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvarima u društvenom vlasništvu, postalo je pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar podobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije, a prema odredbi stavka 2. istog zakonskog članka, pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu toga zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu toga zakona pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

21.1. Također, prema odredbi čl. 390. a. ZV-a, propisano je da je trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije između ostalog bile procijenjene u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva, iz koje odredbe slijedi da je procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital, jedna od pretpostavki stjecanja prava vlasništva. Stoga, i prema toj zakonskoj odredbi, trgovačko društvo koje je pravni slijednik društvenog poduzeća koje je provelo pretvorbu društvenog kapitala, može postati vlasnik nekretnina koje su procijenjene u kapital prilikom pretvorbe vlasništva.

22. Kako iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je pravni prednik tužitelja imao pravo upravljanja, odnosno raspolaganja predmetnom nekretninom i to na temelju Ugovora zaključenog 19. travnja 1976., tužitelj je dokazao kumulativno ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama u smislu odredbe čl. 390. a. ZV-a.

23. Naime, prema toj odredbi, osoba čije pravo vlasništva potječe od nekadašnjeg prava upravljanja ili korištenja i raspolaganja stvari u društvenom vlasništvu odnosno od nekadašnjeg prava korištenja ili prvenstvenog prava korištenja nekretnina u društvenom vlasništvu, a ne može se osloniti na predmnjevu vlasništva ili koje dokazuje suprotno od nje, dokazat će svoje pravo vlasništva ako dokaže da je ona odnosno njezin pravni prednik stekao pravo upravljanja ili korištenja i raspolaganja, odnosno pravo korištenja ili prvenstveno pravo korištenja nekretnina u društvenom vlasništvu, na valjanom pravnom temelju i uz ispunjenje svih ostalih pretpostavki koje su za stjecanje tog prava zahtijevane u trenutku stjecanja.

24. Kako je tužitelj dokazao sve okolnosti iz naprijed citiranih odredbi ZV-a u ovom postupku, to je pravilno pobijanom presudom primijenjeno materijalno pravo, kada je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

25. Činjenica da su predmetne nekretnine procijenjene u kapital društva u postupku pretvorbe, samo je jedna od tri pretpostavke propisane odredbom članka 390. a. ZV- a koje moraju biti kumulativno ispunjene da bi tužitelj po završenoj pretvorbi vlasništva, postao vlasnikom predmetnih nekretnina. No, kako iz svih izvedenih dokaza proizlazi da su uz navedenu pretpostavku ispunjene i druge dvije, a to je da se radi o nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu i na kojima je prednik tužitelja imao pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja, kao i da se radi o nekretninama koje su mogle biti predmet stjecanja vlasništva, tada su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na spornim nekretninama.

26. S obzirom na sve navedeno, kako je tužitelj imao neuknjiženo pravo korištenja na navedenim nekretninama, na kojima je u skladu s čl. 360. st. 1. i čl. 390. a. ZV-a, stekao pravo vlasništva pretvorbom prava korištenja, kojeg je temeljem odredbe čl. 364. st. 6. ZV-a ovlašten upisati u zemljišnoj knjizi, pravilno je sud prvog stupnja usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

27. U odnosu na žalbene navode tuženika da pobijanom presudom nisu obuhvaćeni svi tuženici, ovaj sud prihvaća stav suda prvog stupnja da tuženici u ovom postupku imaju položaj običnih suparničara. Kako je tužitelj tužbeni zahtjev postavio na način da zahtjeva utvrđenje vlasništva u odnosu na točno određeni suvlasnički udio svakog pojedinog tuženika, to je pravilno pobijanom presudom odlučio o tužbenom zahtjevu u odnosu na I-III. i V. –VII. tuženika.

28. Međutim, žalba tuženika je ocijenjena osnovanom u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka.

28.1. S obzirom da je tužitelj u ovom postupku postavio tužbeni zahtjev koji se ne odnosi na novčanu svotu to je u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP-a mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj označio u tužbi (iznos od 1.028.613,18 EUR).

28.2. Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP-a ako zahtjevi u jednoj tužbi proizlaze iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

28.3. Kako je tužitelj u ovoj pravnoj stvari podnio tužbu protiv osam tuženika koji su obični suparničari u smislu odredbe čl. 200. ZPP-a, to se vrijednost predmeta spora u odnosu na svakog tuženika dobije kada se ukupna vrijednost predmeta spora podijeli s brojem tuženika.

28.4. Pobijanom presudom sud prvog stupnja je odlučio o zahtjevu tužitelja u odnosu na ukupno sedam tuženika, dok je u odnosu na jednog od označenih tuženika odlučio posebnom presudom, pa stoga osnovano u žalbi tuženici ukazuju da visinu troškova parničnog postupka nije mogao računati uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 1.028.613,18 EUR.

29. Kako odlučujući o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja nije vodio računa o naprijed navedenom, to se iz tih razloga ne može ispitati pravilnost pobijane presude u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka u odnosu na žalitelje.

30. U novoj odluci o troškovima parničnog postupka u odnosu na tuženike sud prvog stupnja će voditi računa o naprijed navedenom kao i o odredbi čl. 161. ZPP-a koja regulira na koji način suparničari podmiruju troškove parničnog postupka.

31. Slijedom svega obrazloženog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

32. Odluka o troškovima žalbenog postupka tuženika i tužitelja donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

33. U preostalom nepobijanom dijelu (u odnosu na I. – III. tuženika) presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

Osijek,15. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac