REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-1834/2023-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužiteljice AB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Santica i Đapić, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 21. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 15. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužiteljica postavila podneskom od dana 30. kolovoza 2024.
II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.081,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 30. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
III Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.490,91 eura.
IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 923,13 eura zajedno sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
V Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako je dana 25. svibnja 2022. kao zaposlenica osiguranika tuženika KONZUM plus d.o.o. doživjela radnu nezgodu u kojoj je zadobila tjelesnu povredu do koje je došlo na način da joj je prilikom odvoženja robe u trgovinu staklo rasjeklo ruku.
2. Tužiteljica se poziva na odredbu čl. 111. Zakona o radu kojim je propisano da je radniku koji pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac dužan nadoknaditi štetu po općim propisima obveznog prava kao i na odredbu čl. 25. Zakona o zaštiti na radu kojom je propisano kako se smatra da ozljeda na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.
3. Nadalje, navodi kako je osiguranik tuženika, Konzum plus d.o.o. osigurao svoju odgovornost prema radnicima policom osiguranja od odgovornosti zaključenom kod tuženika pod brojem 078700087437.
4. Tužiteljica navodi da su kao posljedica zadobivenih tjelesnih ozljeda pobliže opisanih u medicinskoj dokumentaciji priloženoj uz tužbu, zaostale trajne posljedice kao i da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda bila na bolovanju više od tri mjeseca. Također navodi da je kod iste zaostalo i naruženje u vidu ožiljka dužine 5 cm na desnoj šaci koji je vidljiv trećim osobama u svako doba. Predlaže da se kao osnova za utvrđenje visine cijene sata tuđe pomoći i njege koristi dopis Doma za starije i nemoćne Lovret u Splitu.
5. Slijedom navedenog, tužiteljica smatra kako je uslijed predmetnog štetnog događaja kod iste došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime tužiteljica na ime neimovinske štete potražuje isplatu iznosa od 4.000,00 eura, na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 135,00 eura, kao i na ime troškova liječenja iznos od 135,00 eura.
6. Također, tužiteljica navodi kako se tuženiku obratila sa odštetnim zahtjevom dana 30. prosinca 2022. te da joj je tuženik na ime naknade neimovinske štete isplatio iznos od 1.989,00 eura i iznos od 96,64 eura na ime naknade štete s naslova izgubljene zarade.
7. S obzirom na navedeno tužiteljica je specificirala svoj tužbeni zahtjev, te na ime naknade imovinske i neimovinske štete potražuje iznos od 2.011,00 eura, za tuđu njegu i pomoć iznos od 135,00 eura te na ime troškova liječenja iznos od 135,00 eura odnosno ukupno iznos od 2.281,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. prosinca 2022. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.
8. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak predmetnog štetnog događaja, potom da je u trenutku navedenog štetnog događaja tuženik imao sklopljenu policu osiguranja sa Konzum plus d.o.o., te priznaje odgovornost. Tuženik osporava visinu utuženog potraživanja navodeći kako smatra da je isplatom od 2.583,35 eura dana 17. siječnja 2023. u cijelosti namirio tužiteljici neimovinsku i imovinsku štetu te smatra da je tužiteljica tužbeni zahtjev postavila u previsokom iznosu s obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju. Tuženik osporava i troškove liječenja tužiteljice, kao i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata te nije suglasan da se kao osnova za utvrđenje visine cijene sata tuđe pomoći i njege koristi dopis Doma za starije i nemoćne Lovret u Splitu. Suglasan je da se radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provede dokaz medicinskim vještačenjem kako je to tužiteljica predložila. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku.
9. Tužiteljica je tijekom postupka, a nakon zaključenja prethodnog postupka (zaključen dana 9. travnja 2024. – list 87-88 spisa) i provedenog medicinskog vještačenja uredila tužbeni zahtjev podneskom od 30. kolovoza 2024. na način da sada potražuje na ime neimovinske štete isplatu iznosa od 2.011,00 eura, na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 460,91 eura i na ime troškova liječenja iznos od 100,00 eura, odnosno ukupno iznos od 2.571,91 eura, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30. prosinca 2022., sve uz naknadu troškova postupka.
10. Tuženik se navedenom uređenju tužbenog zahtjeva nije protivio.
11. Uređenje tužbenog zahtjeva podneskom od 30. kolovoza 2024. predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), budući je predmetnim podneskom tužiteljica povisila tužbeni zahtjev (sa 2.281,00 eura početno zatraženih na 2.571,91 eura).
12. Odredbom članka 190. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 191. stavka 1. istog zakona, određeno je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Odredbom članka 191. stavak 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj bi se tužbeni zahtjev mogao preinačiti ukoliko bi tužitelj zahtijevao iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, slijedom čega bi preinaka iznimno bila dopuštena ukoliko bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio znatnije odstupanje od činjenica koje se nisu mogle utvrditi temeljem priležeće dokumentacije u spisu, primjerice smanjenje životnih aktivnosti u većem obujmu, zaostalo naruženje i slično. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).
13. Kako je u konkretnom slučaju u odnosu na naknadno utvrđenu visinu nastale neimovinske i imovinske štete, a što je utvrđeno provedenim medicinskim vještačenjem, došlo do takvog odstupanja, time su utvrđene nove činjenice gdje tužiteljica preinaku nije mogla učiniti prije zaključenja prethodnog postupka, pa sud smatra kako je riječ o dopuštenoj iznimci koja bi bila opravdana po provedenom testu razmjernosti, slijedom čega je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena kako je to odlučeno u toč. I. izreke, a budući je evidentno kako stranka za predmetno potraživanje odnosno obujam istog nije mogla znati ranije bez svoje krivnje, odnosno vidljivo je kako je bilo potrebno provesti dokaz medicinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku uz napomenu kako sud nema stručna znanja kao i stranka da bi se navedeno provelo bez gore navedenog vještačenja.
14. Također, sud ocjenjuje pojedine procesne situacije u parnici u cilju donošenja pravilne i zakonite odluke, pazeći na nužnost pravovremenog pružanja pravne zaštite uz što manji utrošak vremena i dužan je spriječiti one dispozicije koje su same po sebi u suprotnosti sa postojećim pravnim poretkom no i one koje su same po sebi dopuštene, ali imaju za cilj da proizvedu nedopuštene pravne posljedice, odnosno kojima stranke zloupotrebljavaju svoja procesna ovlaštenja, te je temeljem odredbe članka 190. stavaka 1. i 2. ZPP-a sud dopustio preinaku obzirom je to svrhovito za konačno rješenje odnosa među strankama, čime je odlučeno kao pod toč. I. izreke.
15. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u policu osiguranja broj [broj police osiguranja] s prilozima, medicinsku dokumentaciju tužiteljice, Prijavu o ozljedi na radu, crno-bijele fotografije sa lista 34-36 spisa, dopis Doma za starije i nemoćne osobe Lovret, Split, odštetni zahtjev sa e-mail korespondencijom sa lista 42-47 spisa, odgovor tuženika na odštetni zahtjev, potvrdu poslodavca tužiteljice sa lista 56 spisa, te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću.
16. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke obzirom je ista trebala biti saslušana samo na okolnost izgubljene zarade, no tužiteljica je povukla tužbeni zahtjev u navedenom dijelu.
17. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim do visine kao pod toč. II. izreke.
18. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija te odgovornost za predmetni štetni događaj, niti je sporno da je tuženik u mirnom postupku tužiteljici isplatio iznos od 1.989,00 eura na ime neimovinske štete i iznos od 96,64 eura na ime izgubljene zarade.
19. Među strankama je sporna visina predmetnog tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa, visina cijene sata za tuđu pomoć i njegu te zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata.
20. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po dr. Igoru Stipančiću.
21. Tako iz nalaza i mišljenja vještaka od 20. kolovoza 2024. proizlazi da je tužiteljica dana 25. svibnja 2022. u predmetnom štetnom događaju zadobila posjekotinu gornje strane desne šake te presijecanje tetive koja ispruži četvrti prst desne šake. Vještak navodi da su navedene ozljede utvrđene tužiteljici na dan štetnog događaja. Načinjena joj je kirurška obrada rane uz šivanje presječene tetive. Nosila je imobilizaciju 4 tjedna, a potom je provodila i fizikalnu terapiju. Liječenje je završeno dana 26. kolovoza 2022. Vještak navodi kako je tužiteljica 6,5 mjeseci kasnije ponovno pregledana po fizijatru zbog tegoba s desnom šakom što ukazuje na zaostale posljedice zadobivene ozljede. Ordinarna joj je fizikalna terapija koju je i provela. Od ozljeda u predmetnom događaju zaostao je ožiljak na gornjoj strani šake u području iznad pete i četvrte kosti doručja. Zaostao je i poremećaj osjeta u tom dijelu šake te manja pomična kvržica koja se nalazi iznad glavice četvrte kosti doručja koja na jači pritisak izaziva nelagodu. Ispružanje četvrtog prsta desne šake minimalno zaostaje, dok je fleksija u metakarpofalangealnom zglobu kao i zglobovima između članaka četvrtog prsta uredna uz napomenu kako se radi o dominantnoj ruci. Vještak smatra da smanjenje životne aktivnosti nakon ove ozljede iznosi 2%-3%. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda trpjela bol i strah te trebala tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti kako slijedi. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedicu tjelesne ozljede jakog intenziteta, tužiteljica je imala 1-2 dana, srednjeg 4 dana i manjeg mjesec dana. Bol jakog intenziteta je trpjela 2-3 dana, srednjeg do 7 dana, a manjeg još do 4 tjedna sveukupno i da povremena bol ulazi u smanjenje životnih aktivnosti. Vještak navodi kako je tuđa pomoć i njega tužiteljici bila potrebna u trajanju od 4 tjedna 3 sata na dan zbog nemogućnosti služenja desnom šakom koja je bila imobilizirana, a potom je još po skidanju iste trebala pomoć u trajanju od 3 tjedna po 1 sat na dan zbog otežanog služenja desnom dominantnom rukom. Vještak navodi kako je naruženje kao posljedica zadobivene ozljede u ovom događaju blažeg stupnja.
22. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Igora Stipančića, obzirom je isti izrađen po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju i pregled tužiteljice, a nalaz i mišljenje valjano je obrazložen, dan u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti.
23. Naime, vještak je detaljno opisao ozljede koje je tužiteljica zadobila nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji i pregledu tužiteljice te je na temelju nedvojbeno utvrđenih ozljeda dao ocjenu fizičkih bolova, straha, zaostalih trajnih posljedica kao i zaostalog naruženja, te potrebom i opsegom tuđe pomoći, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo, uz napomenu kako stranke nisu isticale primjedbe i prigovore na predmetni nalaz i mišljenje.
24. Slijedom svega navedenog i dokumentacije koja prileži spisu te iz provedenih dokaza, proizlazi da je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime je istoj nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).
25. Utvrđena težina povreda i okolnosti u slučaju opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju pravo na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane i isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.
26. Sud je raspravljao i utvrdio činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi: fizičke bolove, strah, zaostale trajne posljedice i zaostalo naruženje, budući su one u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.
27. Naime, kada je riječ o dosuđenju pravične novčane naknadne neimovinske štete, za istaknuti je da pravična novčana naknada nema samo kompenzacijsku već i satisfakcijsku funkciju, gdje su navedene funkcije pravične novčane naknade fokusirane na oštećenika i potrebu da se on barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja njezinih štetnih posljedica.
28. Za istaknuti je kako je tužiteljica nedvojbeno bila sudionikom predmetnog štetnog događaja, da je ista zadobila tjelesne ozljede pobliže opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji te da je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika, kao i da je ista zadobila ozljede koje su zahtijevale od tužiteljice mirovanje i primjenu adekvatnog liječenja kako bi došao u stanje u kojem je bila prije nastupanja štetnih posljedica predmetnog događaja, odnosno prije zadobivenih ozljeda i pretrpljenog straha i fizičkih bolova te zaostalih trajnih posljedica i naruženja.
29. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, a posebice vrstu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, pretrpljeni strah, zaostale trajne posljedice i zaostalo naruženje blažeg stupnja prema utvrđenju vještaka dr. Igora Stipančića, a čiji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kako je to prethodno pojašnjeno, te neugodnosti koje je tužiteljica trpjela tijekom liječenja, kao i trajanje i intenzitet fizičkih bolova, straha, zaostale trajne posljedice i zaostalo naruženje, to sud smatra kako tužiteljici pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 1.989,00 eura kako je to prethodno navedeno, čime tužiteljici pripada pravo na isplatu daljnjeg iznosa od 661,00 eura, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II. izreke.
30. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u vezi s time.
31. Time je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice s osnova neimovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u visini od 420,00 eura. Prema odredbama čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužitelj ima pravo na naknadu troškova neophodne tuđe pomoći i njege prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Tužiteljica ima pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu i onda kada je ta pomoć pružena besplatno, što je ovdje slučaj (tužiteljica nije dostavila račun ovlaštene ustanove za pružanje takvih usluga) uz naznaku da se radilo o pružanju tuđe pomoći i njege nakon liječničke obrade te otpusta kući, a po zadobivenim ozljedama.
32. Sud je prema slobodnoj ocjeni, a primjenom čl. 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, jer bi svaki drugi način utvrđivanja uzrokovao nerazmjerne troškove, a također bi postupak u ovoj pravnoj stvari bio nepotrebno produžen, imajući u vidu domicil tužiteljice i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, a sve bez poreznog opterećenja, utvrdio da je cijena jednog sata za pružanje pomoći i njege primjerena u iznosu od 4,00 eura.
33. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je kako je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 105 sati, a koju pomoć su istoj pružali ukućani, te se ista sastojala u pomoći pri obavljanju osobne higijene, odijevanja, hranjenja, dok je cijenu sata u visini od 4,00 eura utvrdio sud, kako je to prethodno navedeno, to tužiteljici, a temeljem čl. 1089. st. 2. ZOO-a u svezi odredbe čl. 223. ZPP-a pripada pravo na iznos naknade štete za tuđu pomoć u visini od 420,00 eura, čime je odlučeno kao pod toč. II. izreke.
34. Slijedom navedenog, a kako je tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražila isplatu ukupnog iznosa od 2.571,91 eura dok je sud istoj kako je to prethodno pojašnjeno dosudio daljnji iznos od 661,00 eura na ime neimovinske štete i iznos od 420,00 eura na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, time je tužiteljica odbijena za iznos od 1.480,91 eura, čime je odlučeno kao u točki I. i II. izreke.
35. Člankom 12. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje ZOOP), koji je lex specialis u odnosu na ZOO, određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Odredbom čl. 12. st. 3. ZOOP-a određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz st. 1. ovog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete.
36. Nadalje, stavkom 4. istog članka ZOOP-a određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
37. Da bi tuženik mogao isplatiti tužitelju naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, mora mu biti poznat, kako opseg, tako i visina njegove obveze, a za to je nužno da je tuženiku dostavljena relevantna medicinska dokumentacija na temelju koje se može utvrditi u kojem opsegu je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja te koji je opseg potrebne tuđe pomoći. Uvidom u odštetni zahtjev sa lista 42-47 spisa, sud je utvrdio kako je isti podnesen dana 30. prosinca 2022.
38. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je liječenje tužiteljice završeno 26. kolovoza 2022. Nadalje, sud ističe da je zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog u Šibeniku, broj Su- IV-155/16 zaključeno da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva (tako i Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev-1721/2015 od 23. ožujka 2022.). Slijedom navedenog, obzirom na izražena mišljenja u odlukama Vrhovnog suda RH, sud ukazuje kako time tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva, a što je tužiteljica dokazala priloženom e-mail korespondencijom kojom je odštetni zahtjev poslan tuženiku 30. prosinca 2022., kako je tužiteljica pravilno i zatražila, a ne od dovršenog liječenja i stabilizacije zdravstvenog stanja, čime je odlučeno kao u točki II. izreke.
39. Nadalje, tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) sukladno čl. 1086. ZOO-a, dakle od trenutka nastanka štete, no kako tužiteljica navedene kamate za imovinsku štetu potražuje i od kasnijeg datuma, od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a što je povoljnije za tuženika, to je sud predmetne kamate dosudio od 30. prosinca 2022.
40. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).
41. Ovaj sud smatra da je tužiteljica u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspjela sa 100% (ista je tijekom postupka povukla iznos od 100,00 eura na ime troškova liječenja, a što je zanemariv iznos u odnosu na potraživanje tužiteljice u odnosu na neimovinsku i preostalu imovinsku štetu), te visine tužbenog zahtjeva sa 42% (dosuđenih 1.091,00 eura stavljeno u omjer sa zatraženih 2.571,91 eura prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu x 100%), iz čega proizlazi da je, gledajući i osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužiteljica ukupno uspjela u sporu sa 71% (100% uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva + 42% uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva = 142% : 2), iz čega proizlazi da je uspjeh tuženika u ovoj parnici 29%. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a proizlazi da će sud odmjeriti trošak tužiteljici prema postotku koji se dobije na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tužiteljica) odbije postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tuženik). Dakle, kada se od uspjeha tužiteljice od 71% oduzme uspjeh tuženika od 29%, dobije se 42%, prema kojem će postotku sud odmjeriti trošak tužiteljice u ovoj pravnoj stvari.
42. Odluka o troškovima, temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, čl. 155. ZPP- a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženim troškovnicima, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 2.571,91 eura prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužiteljici je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 835,65 eura i to na ime sastava odštetnog zahtjeva, potom tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. te podneska od 1.4.2024. i 30.8.2024., potom za pristup na ročište dana 9.4.2024., 5.9.2024., 13.1.2025. i 21.2.2025. za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, te uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, što prema uspjehu tužiteljice u sporu iznosi 923,13 eura, čime je odlučeno kao pod toč. IV. u odnosu na trošak tužiteljice i u točki V. izreke u odnosu na trošak tuženika sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a.
43. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 15. svibnja 2025.
Sudac:
Violeta Veselić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. tužiteljici po pun. uz sudsku pristojbu na presudu
2. tuženiku po pun.
3. spis
U Zagrebu, dana 15. svibnja 2025. godine
Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja
