REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3459/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja UP RENT d.o.o., OIB 78351512977, Zagreb, Radnička cesta184, kojeg zastupa punomoćnik Dejan Pavlović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OMNINO d.o.o., OIB 56679323824, Zagreb, Savski gaj IX. 2A, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Novak, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1368/21 od 7. lipnja 2023. i protiv dopunskog rješenja poslovni broj Povrv-1368/21 od 4. rujna 2023., 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1368/21 od 7. lipnja 2023. u pobijanim točkama I. i III. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se tuženikova žalba i ukida dopunsko rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1368/21 od 4. rujna 2023. u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.443,58 EUR utvrđene presudom poslovni broj Povrv-1368/21 od 7. lipnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovna tuženikova žalba i potvrđuje dopunsko rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1368/21 od 4. rujna 2023. u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti u roku od 8 dana na iznos od 1.443,58 EUR zakonske zatezne kamate od 7. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje na ostale odnose.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenoga postupka u iznosu od 248,75 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je točkom I. izreke održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-145/21 od 12. svibnja 2021., a kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.566,80 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 64,16 EUR od 9. ožujka 2021. do isplate, a na iznos od 2.502,64 EUR od 8. travnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora. Točkom III. izreke presude je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.443,58 EUR u roku od 8 dana.

2. Dopunskim rješenjem je tuženiku naloženo platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.443,58 EUR utvrđene presudom poslovni broj Povrv-1368/21 od 7. lipnja 2023. sa zateznom kamatom od 7. lipnja 2023. po stopi koja se određuje na ostale odnose u roku od 8 dana.

3. Sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za naknadu štete koja je uzrokovana tuženikovim povredama ugovornih odredaba iz Ugovora o najmu stroja od 1. ožujka 2021., Ugovor broj 185-2021-D jer je utvrdio da je tužitelj tuženiku isporučio radni stroj 1. ožujka 2021. u 9,00 sati, koji mu je vraćen 2. ožujka 2021. u 16,00 sati i u vrijeme vraćanja stroja utvrđeno je da je stroj oštećen i da je vraćen s ispražnjenim spremnikom za gorivo. Ocjenom isprava, predmetnog ugovora i općih uvjeta koji su sastavni dio ugovora, zatim radnog naloga kojeg je tužitelj sastavio po povratku stroja, a kojim je utvrdio vrstu oštećenja i iznos potreban za popravak oštećenja, zatim ocjenom iskaza saslušanih svjedoka i stranaka sud je ocijenio da je dokazana adekvatna uzročna veza između tuženikove štetne radnje i štete na stroju. Dakle, utvrdio je da je šteta koju je tužitelj naveo u radnom nalogu i koju je dokumentirao fotografiranjem stroja nastala prilikom najma stroja, da su štetu utvrdile ovlaštene osobe tužitelja, da je ista sanirana, da je tuženik obaviješten o utvrđenim oštećenjima jer nije došao na mjesto preuzimanja stroja, odnosno nije postupao sukladno općim uvjetima, čije odredbe je sud primijenio odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Sud je utvrdio da se ne radi o ništetnim odredbama općih uvjeta jer tim odredbama nije prouzročena neravnopravnost u pravima i obvezama stranaka na štetu tuženika te nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja. Ukazuje na odredbe općih uvjeta kojima ispunjenje ugovora započinje u trenutku kada stroj napušta sjedište tužitelja i završava vraćanjem u isto sjedište, a kao dokaz tih činjenica uvažavaju se samo dokumenti o prijevozu stroja ili zapisnici o primopredaji stroja. Saslušavanjem svjedoka, prijevoznika i tužiteljeva djelatnika sud je utvrdio da postoji uzročna veza, kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu, jer je stroj bio ispravan u trenutku primitka od strane tuženika, a vraćen je oštećen, pri čemu sud ocjenjuje neosnovanim tuženikov prigovor da je do oštećenja moglo doći tijekom prijevoza. Činjenica je da je stroj vraćen 2. ožujka 2021. oko 14,30 sati, da je kvar prijavljen u 16,16 sati, a da tužitelj dnevno iznajmljuje 25-30 strojeva i treba po povratku ispuniti toliko radnih naloga, odnosno pregledati toliko strojeva pa sud smatra da je iz navedenog utvrđeno da je šteta nastala na stroju za vrijeme najma po tuženiku, a ne od trećih osoba, nakon što je prijevoznik stroj preuzeo na tuženikovu radilištu. Pri tome se sud poziva na odredbe čl. 349. i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO). Uz to sud ocjenjuje da je tuženik samo paušalno osporio visinu bez posebnog osporavanja tužiteljevog izračuna pa zaključuje da su tužiteljeve isprave valjani dokaz visine tužbenog zahtjeva, slijedom čega je presuđeno kako je navedeno. Odluka o trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP).

4. Dopunskim rješenjem odlučeno je o zatraženim kamatama na trošak postupka, o čemu je sud propustio odlučiti u presudi, pri čemu se pozvao na odredbu čl. 339. st. 1. ZPP-a i na odredbu čl. 340. st. 4. ZPP-a.

5. Tuženik je protiv točaka I. i III. izreke presude podnio žalbu zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno postupanje, odnosno presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku.

6. Tuženik smatra da je sud počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati te nije razvidno zbog čega sud smatra da bi tuženik tek paušalno osporio visinu tužbenog zahtjeva kada je u podnesku od 2. ožujka 2023. tuženik izričito osporio izračun kojeg je tužitelj dostavio u dokaz visine štete. Nadalje, ne zna na temelju čega sud utvrđuje odlučne činjenice da je ugovor o najmu i prijevozu raskinut, da je šteta utvrđena po ovlaštenim osobama i dokumentirana i da je šteta sanirana, kada o tome postoji samo iskaz tužiteljeva zakonskog zastupnika. Ako je raskinut ugovor o najmu i prijevozu, onda se svaka strana oslobađa svojih obveza, a tada tužitelj za eventualnu štetu nije mogao ispostaviti račune. Protivno je ispravama u spisu i zapisnicima da bi šteta bila sanirana, a osobito u iznosima kako je navedeno u utuženom računu. Pri tome žalitelj ukazuje na navode iz podneska od 2. ožujka 2023. glede osporavanja visine štete i činjenice da je šteta popravljena. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbu čl. 295. ZOO-a koja propisuje da se u slučaju neslaganja općih odredbi i konkretnog ugovora primjenjuju posebne pogodbe ugovora, kada je primijenio opće uvjete kao izvor prava između stranaka. Ukazuje, naime, da se ugovorom od 1. ožujka 2023. tužitelj obvezao iznajmiti i prevesti teleskopski viličar do najmoprimca pa je kao mjesto isporuke navedeno tuženikovo radilište u Zagrebu, Savska cesta 32, pa žalitelj zaključuje da iz tih ugovornih odredbi proizlazi da ugovor stupa na snagu i da do primopredaje stroja dolazi u trenutku kada tužitelj kao prijevoznik stroj dostavi na ugovorenu lokaciju, odnosno kada po isti dođe u trenutku preuzimanja u Zagrebu u Savskoj cesti 32. Kako je tužitelj preuzeo i obvezu prijevoza jasno je da se na odnos parničnih stranaka ima primijeniti i posebna pogodba po kojoj se stroj primopredaje na mjestu isporuke stroja na tuženikovu radilištu. Iz toga proizlazi da primopredaja nije uredno izvršena te ne postoji niti jedan materijalni dokaz koji bi upućivao na to da je tuženik učinio ikakvu štetu na stroju, već je vjerojatno ista nastala u razdoblju između 14,00 i 18,00 sati kada je stroj već vraćen predajom tužiteljevu prijevozniku . Ukazuje i na pisani iskaz svjedoka ĆU kojeg sud nije uzeo u obzir. Ako sud smatra da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju posebne pogodbe konkretnog ugovora, ističe da su odredbe Općih uvjeta osobito točka 2. istih ništetne jer prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tuženika. Kako je najmodavac ujedno i prijevoznik on je u trenutku primopredaje stroja morao osigurati zapisnik o primopredaji, a tuženiku nije dao na potpis nikakav zapisnik, niti je s podizvođačem kojeg je tužitelj angažirao izvršena kakva primopredaja. Odredba čl. 638. ZOO-a propisuje da su ništetne odredbe ugovora o prijevoza, Općih uvjeta prijevoza, tarifa ili kojeg drugog općeg akta kojima se prijevoznik potpuno ili djelomično oslobađa odgovornosti predviđene zakonom, prebacuje teret dokazivanja s prijevoznika ili kojima se predviđaju povoljnija ograničenja odgovornosti i visine naknade od onih predviđenih zakonom ili međunarodnim ugovorom.

7. U žalbi protiv dopunskog rješenja žalitelj ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a kada je ponovno uz nalog u presudi tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 1.443,58 EUR trošak postupka pa je tako tuženiku dvostruko dosuđen trošak postupka. Nadalje, osporava se odluka o trošku kao i presuda s obzirom da je neosnovana presuda ne može ni opstati dopunsko rješenje o trošku, a osporava se i da bi tužitelj pravovremeno zahtijevao zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak pa predlaže odbiti tužiteljev zahtjev a podredno rješenje ukinuti i vratiti predmet na ponovno postupanje.

8. Tužitelj je odgovorio na žalbu protiv presude s prijedlogom istu odbiti kao neosnovanu, a tužitelju dosuditi trošak sastavljanja odgovora na žalbu.

9. Tuženikova žalba protiv presude nije osnovana, a žalba protiv dopunskog rješenja je djelomično osnovana, a djelomično nije osnovana.

10. Presuda i rješenje su ispitani na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. ZPP-a, uzimajući u obzir samo one dopuštene žalbene razloge koji su dopušteni u sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a. Presuda je pravilna i zakonita, a dopunsko rješenje je dijelom pravilno i zakonito, a dijelom ga je zbog učinjene povrede valjalo ukinuti.

U odnosu na žalbu protiv presude

11. Uvodno valja reći da se presuda u sporu male vrijednosti može pobijati samo iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a. U tom smislu žalbeni navodi koji posredno ukazuju na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a koji žalbeni razlog žalitelj izričito ne navodi u žalbi, neće biti predmetom ocjene ovoga suda. Također, nije dopušteno niti iznositi nove činjenice tek u žalbi, kako je to propisano odredbom čl. 352. st. 1. ZPP-a.

12. Nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer razlozi koje je prvostupanjski sud dao za svoju odluku ne proturječe sadržaju zapisnika o izvedenim dokazima, niti ne proturječe sadržaju isprava u spisu. Naime, žalitelj smatra da je bitna povreda počinjena, između ostalog i stoga, jer da sud primjenjuje tužiteljeve opće uvjete kao izvor prava između parničnih stranaka, iako bi se po žaliteljevu shvaćanju na odnose između parničnih stranaka trebalo primjenjivati posebne pogodbe ugovora, a to naročito u pogledu trenutka primopredaje predmetnog radnog stroja u najam odnosno prijelaza rizika glede mogućih nastanka oštećenja na stroju za vrijeme trajanja ugovora o najmu. Prije svega valja reći da je većinu navoda iz žalbe tuženik iznio u svom podnesku od 2. ožujka 2023. te se na njih i u žalbi poziva, a radi se o navodima koje je tuženik tijekom parničnog postupka iznio nakon proteka rokova koji su propisani odredbom čl. 461.a ZPP-a kako je ona glasila prije izmjene te zakonske odredbe 2022. godine, odnosno nakon proteka roka od 15 dana od primitka tužiteljeva podneska kojim se pak tužitelj očitovao na navode iz prigovora protiv platnog naloga, odnosno po isteku roka od 15 dana od primitka tužiteljeva podneska od 28. srpnja 2021. kojeg je zaprimio 27. kolovoza 2021., kako proizlazi iz isprava u spisu. Prema odredbi čl. 461.a st. 5. i 6. ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme kada su se parnične stranke trebale očitovati, proizlazi da se izvan tih rokova 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, odnosno 15 dana nakon primitka tužiteljeva podneska kojim se očituje na navode prigovora ne mogu iznositi niti nove činjenice niti predlagati dokazi, osim ako ih stranke nisu mogle iznijeti bez svoje krivnje, odnosno da takve nove činjenice i nove dokaze sud neće uzeti u obzir, slijedom čega svi žalbeni navodi koji se odnose na navode istaknute u podnesku od 2. ožujka 2023. zapravo predstavljaju iznošenje novih činjenica koje sud nije dužan uzeti u obzir.

13. Nema bitne povrede postupka koja bi se sastojala u tome da presuda nema razloge o tome kako je sud utvrdio odlučne činjenice, jer je sud odlučne činjenice utvrdio ne samo iz isprava već i saslušanjem svjedoka te zakonskih zastupnika stranaka te je pravilno utvrdio i obrazložio da zapravo o bitnim činjenicama postoji suglasje iz svih izvedenih dokaza, a radi se o tome da je tužitelj tuženiku predao sukladno njihovom ugovoru ispravan neoštećeni radni stroj te da je po povratku radnog stroja u tužiteljevo sjedište tužitelj utvrdio i zabilježio kako oštećenja radnog stroja, koja je dokumentirao radnim nalogom i fotografiranjem, a utvrdio je i da je stroj vraćen ispražnjenog spremnika za gorivo, suprotno ugovornoj odredbi prema kojoj se stroj vraća punog spremnika za gorivo. Te odlučne činjenice je tužitelj valjano dokazao, sud je pravilno iste utvrdio i o njima dao razloge koji ne proturječe sadržaju izvedenih dokaza pa navedena povreda postupka nije ostvarena.

14. Nema niti pogrešne primjene materijalnog prava i to naročito onih pravila Zakona o obveznim odnosima koje se tiču konkurencije općih uvjeta ugovora i posebnih pogodbi ugovora, jer suprotno žalbenim navodima, proizlazi da je sud uzeo u obzir posebne odredbe ugovora o najmu od 1. ožujka 2021. iz kojih proizlazi da ugovor za predmet ima najam i prijevoz teleskopskog viličara navedenih oznaka u ugovoru i da je kraj ugovorne obveze trenutak kada se stroj vrati u poslovnicu tužitelja i ugovor je pravovaljan i proizvodi pravne učinke do trenutka kada se stroj vrati u poslovnicu. Dakle, žalbeni navodi da se imaju primijeniti posebne odredbe ugovornih odredaba naspram onih iz općih uvjeta upravo potvrđuju pravilnost sudske odluke, odnosno činjenicu da je ugovor između stranaka bio na snazi sa svim odredbama pa i onima o odgovornosti tuženika za štetu koja je nastala za vrijeme dok se stroj nalazi kod njega u najmu, do trenutka kada se stroj vraća tužitelju u poslovnicu. Neodlučni su stoga žalbeni navodi o tužiteljevoj odgovornosti nakon primopredaje stroja prijevozniku na mjestu isporuke tj. na tuženikovu gradilištu, koji su uostalom kao takvi prvi puta iznijeti tek u tuženikovu podnesku podnijetom izvan propisanog roka, kao što je već navedeno.

15. Prvostupanjski sud je stoga pravilno ocijenio da se radi o tuženikovoj odgovornosti za štetu nastalu na stroju za vrijeme dok je stroj bio u najmu kod tuženika i o povredi ugovornih odredbi, pri čemu je pravilno primijenio kako odredbe ugovora o najmu između parničnih stranaka, tako i opće uvjete i pravila poslovanja kao sastavni dio ugovora, slijedom čega je presuda u svemu pravilna i zakonita. Pravilna je i zakonita presuda glede odluka o trošku koju posebno tuženik niti ne osporava pa je presudu valjalo potvrditi na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U odnosu na žalbu protiv dopunskog rješenja

16. Žalitelj pravilno ukazuje da je sud pogrešno u izreci dopunskog rješenja ponovno naložio tuženiku platiti trošak koji je već dosuđen u točki III. izreke presude, ali je sud propustio na dosuđeni trošak odrediti i zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude, što je zapravo predmetom dopunskog rješenja.

17. Pogrešno žalitelj smatra da tuženik nije zahtijevao isplatu zakonske zatezne kamate u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, jer suprotno proizlazi iz tužiteljeva podneska kojim se očitovao na navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i kojim je odredio tužbeni zahtjev između ostalog zahtijevajući i zakonske zatezne kamate na trošak postupka koji će mu biti dosuđen i to od dana donošenja prvostupanjske presude.

18. Zbog navedenog je prvostupanjski sud pravilno na prijedlog tužitelja dopunio odluku o trošku donošenjem dopunskog rješenja, pri čemu je pogrešno ponovno naložio platiti trošak koji je već dosuđen, slijedom čega je pobijano rješenje djelomično valjalo ukinuti, a djelomično potvrditi na temelju odredbe čl. 368. t. 3. i čl. 368. t. 2. ZPP-a pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

19. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka ocijenjen je neosnovanim primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 15. svibnja 2025.

Sudac

Jagoda Crnokrak