REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-270/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u parničnom postupku tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika LIKA CESTE d.o.o., Gospić, Smiljanska 41, OIB: 92953194406, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-200/2024-14 od 31. listopada 2024., 15. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-200/2024-14 od 31. listopada 2024. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

III. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-200/2024-14 od 31. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj P-200/2024-14 od 31. listopada 2024. Trgovački sud u Rijeci odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 211,69 EUR i troškove parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 302,00 EUR (točka II. izreke). Rješenjem je dopušteno sudjelovanje ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kao umješača na strani tuženika.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) utvrdio da je oštećeno vozilo osiguranika tužitelja u prometnoj nezgodi koja se dogodila 19. lipnja 2021. u mjestu Vratnik, DC 23, na način da je došlo do odrona kamenja s kamene litice koje kamenje je oštetilo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] koje je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja, da je tužitelj osiguraniku isplatio štetu u iznosu od 211,69 EUR te da za štetu nije odgovoran tuženik jer nezgoda nije posljedica njegovog propusta u izvršavanju obveze održavanja ceste te nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 963. i čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO). Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14).

3. Protiv presude i rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom ovom sudu preinačiti podredno ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 93,75 EUR. U žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer odluka nema navedene razloge o odlučnim činjenicama, da je tuženik propustio izvršavati ugovorne obveze, da je predmetna šteta uzrokovana padom nestabilnog kamenja koje je posljedica propusta tuženika u izvršavanju obveze održavanja, da se odgovornost tuženika ne temelji na propustu uklanjanja kamena s kolnika, već na činjenici nepoduzimanja odgovarajućih mjera radi sprječavanja pada kamena na kolnik, da prvostupanjski sud neosnovano navodi da je tuženik sve svoje obveze uredno ispunio jer da je bilo tako do štete ne bi došlo budući da je tuženik redovnim održavanjem ceste trebao spriječiti odron kamenja na cestu koji je bio uzrok štetnog događaja. Dalje navodi da je sud pogrešno odbio izvesti uviđaj na licu mjesta jer bi uviđajem na licu mjesta bilo jasno utvrđeno na kojoj visini se nalazi predmetna mreža te je li doista tuženik izvršavao ugovorne obveze, a o kojem odbijanju sud ne daje obrazloženje.

4. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

5. Tužiteljeva žalba je osnovana.

6. Nakon što je ispitana presuda na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 467. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, valja ocijeniti da je prvostupanjska presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

7. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a uvijek postoji ako je izreka presude nerazumljiva, ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni i proturječni te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. U konkretnom slučaju presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, nema navedene razloge o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i proturječni.

8. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), a sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. tog Zakona. Sukladno odredbi čl. 467. st. 2. ZPP-a u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. istog Zakona.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 211,69 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na ime regresa s osnove isplaćenog iznosa naknade štete njegovu osiguraniku, a koja šteta je nastala zbog odrona kamenja na državnu cestu koju održava tuženik. Tužitelj tvrdi da je do štete na vozilu došlo zbog propusta tuženika u redovnom i izvanrednom održavanju ceste budući da je na vozilo osiguranika tužitelja palo kamenje koje se odronilo s kamenog usjeka uz cestu. Tuženik tvrdi da nema propusta u održavanju državne ceste jer je tuženik u cijelosti izvršio svoje ugovorene obveze redovitog održavanja prema upravitelju državnih cesta Hrvatskim cestama d.o.o.

10. Iz podataka u spisu proizlazi da među strankama nije sporno da se 19. lipnja 2021. dogodila prometna nezgoda na način da je s kamenog usjeka s desne strane ceste DC 23, u mjestu Vratnik, došlo do pada kamena na vozilo kojim je upravljao RL, uslijed čega je na vozilu nastala imovinska šteta te da je tužitelj osiguraniku na temelju police kasko osiguranja isplatio iznos od 1.595,00 kn čiju protuvrijednost u EUR potražuje u ovom postupku.

11. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da se odgovornost tuženika u konkretnom slučaju procjenjuje po općim načelima odgovornosti za štetu, sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a, da bi se protupravno postupanje tuženika, a s obzirom na to da je na njega Ugovorom o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta za 2021. godinu od strane društva Hrvatske ceste d.o.o. preneseno izvođenje radova redovitog održavanja cesta na području Ličko senjske županije, sastojalo u propustu postupati sukladno obvezama koje čine redovito održavanje ceste, a koji propust bi doveo do nastanka štetnog događaja, da iz rezultata dokaznog postupka takav propust na strani tuženika ne proizlazi, da je do štete došlo uslijed pada kamena na vozilo na mjestu gdje se nalazi zaštitna mreža koja u visinu seže od 5 do 8 metara, da je obveza tuženika vizualno kontrolirati predmetnu dionicu ceste i zaštitnu mrežu prilikom ophodnje te u slučaju uočavanja nestabilnog kamenja ili bilo koje druge opasnosti, istu otkloniti, da je u konkretnom slučaju kontrola ceste izvršena od strane ophodara IL **.**.2021. od 18:30 do 20:30 sati i 19. lipnja 2021. od 01:00 do 03:30 sati, a nezgoda se dogodila 19. lipnja u 08,55 sati, da nisu utvrđene nikakve opasnosti za promet, da je ophodnju tuženik izvršio sukladno odredbama Pravilnika o ophodnji javnih cesta i u pravilnim vremenskim intervalima sukladno odredbi čl. 12. Pravilnika.

12. Neosnovanost tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud obrazlaže navodeći da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je na tuženika Ugovorom o izvođenju radova redovnog održavanja prenesena obveza postavljanja zaštitne mreže, da to tužitelj niti ne tvrdi pa tuženik ne može odgovarati za eventualne nedostatke u postavljanju mreže, odnosno za postavljanje mreže kojom nije osigurana učinkovita zaštita pokosa i ceste, da postavljanje zaštitne mreže koja sprječava odron kamenja obuhvaća poslove izvanrednog održavanja u smislu odredbe čl. 45. Pravilnika pa ni iz tog razloga tuženik ne može biti odgovoran za to što odron nije spriječen u konkretnom slučaju.

13. Slijedom svega navedenog prvostupanjski sud smatra kako nisu ispunjene opće pretpostavke za naknadu štete, odnosno da bi za naknadu takve štete bio odgovaran tuženik.

14. Osnovano tužitelj ističe u žalbi da presuda nema razloge o odlučnim činjenicama budući da je predmetna šteta uzrokovana padom nestabilnog kamenja koje je posljedica propusta tuženika u izvršavanju obveze održavanja, a ta se odgovornost tuženika temelji na činjenici nepoduzimanja odgovarajućih mjera radi sprječavanja pada kamena na kolnik. Prvostupanjski sud je zaključio da nema odgovornosti tuženika za štetu ne navodeći određene razloge, nije obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitima i na čemu zasniva svoju odluku, u obrazloženju su navedeni dokazi, a izostao je zaključak i ocjena tih dokaza i ne postoje razlozi o tome kojim je dokazima sud poklonio vjeru, a kojima nije te iz kojih je razloga tako postupio. Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju osnovano upire tužitelj u žalbi.

15. Nadalje, prvostupanjski sud u pogledu odgovornosti tuženika, iako se pozvao na odredbu čl. 1045. ZOO-a, nije imao u vidu da tuženik odgovara po principu pretpostavljene krivnje u skladu s tom zakonskom odredbom, odnosno utvrđenje da je uzrok štete kamenje koje se odronilo s kamene stijene, a tuženik nije otklonio opasnost za sigurno i neometano odvijanje prometa na cesti zbog odrona kamenja.

16. Naime, tuženik je preuzeo ugovornu obvezu redovnog održavanja ceste koja obveza obuhvaća ukloniti kamenje s usjeka da bi se otklonila opasnost od pada na kolnik i skidanje nestabilnog kamenja i manjeg odrona zemlje koji pokazuju tendenciju odvajanja. Ovo tim više što iz iskaza svjedoka IL, ophodara zaposlenog kod tuženika, proizlazi da su na toj dionici ceste česti takvi odroni. Predmetni pad kamena koji je oštetio vozilo osiguranika tužitelja, s kosine koja se nalazi uz cestu i koja očito nije bila dovoljno zaštićena, za osiguranika tužitelja predstavlja iznenadnu opasnost. Stoga je postojao propust tuženika u održavanju ceste, budući da nije otklonio opasnost za sigurno i neometano odvijanje prometa koju su predstavljali nestabilni dijelovi kosine brda kraj ceste, a činjenica da se na mjestu predmetnog dijela ceste gdje je došlo do nezgode nalazi nezaštićena zemljano kamena kosina ne oslobađa tuženika odgovornosti, jer je tuženik, izvršavajući ugovornu obvezu u održavanju ceste u okviru bilo redovnog, bilo izvanrednog održavanja, bio dužan uočiti postojanje opasnosti od odrona i otklanjanjem nestabilnog kamenja ili poduzimanjem drugih odgovarajućih mjera, spriječiti odron kamenja na cestu, koje je očito padalo na cestu.

17. Zbog navedene bitne povrede postupka sud je propustio dati razloge o odlučnim činjenicama i dokazima koje su stranke radi utvrđivanja odlučnih činjenica odnosno prigovora ponudile te presudu za sada nije moguće ispitati.

18. Presudu je stoga valjalo ukinuti pozivom na odredbu čl. 369. st. 1. ZPP-a, predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će izvesti dokaze radi utvrđivanja bitnih činjenica za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva pri čemu je sud vezan činjeničnim navodima tužbe, te će ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva sukladno činjeničnim navodima o povredi tuženikove ugovorne obveze iz međusobnog ugovora, a slijedom toga i o odgovornosti za štetu tuženika zbog povrede ugovorne obveze. Potom će sud donijeti presudu u kojoj će dati jasne razloge o odlučnim činjenicama, na temelju zakonito provedenog dokaznog postupka u kojem će strankama biti omogućeno raspravljanje i izjašnjavanje o odlučnim činjenicama, pri čemu će paziti na pravilnu primjenu materijalnog prava te odlučiti o ukupnim troškovima postupka. Nakon utvrđenja odlučnih činjenica, ocjene izvedenih dokaza i zaključaka o odlučnim okolnostima, donijeti će novu, pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku koju će obrazložiti sukladno čl. 338. st. 4. ZPP-a.

20. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a) stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke.

21. U odnosu na žalbu na prvostupanjsko rješenje valja reći da je u tom dijelu žalba neosnovana, budući da je sud donio rješenje pravilnom primjenom odredbe čl. 211. u vezi s čl. 206. st. 2. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske odluke.

Zagreb, 15. svibnja 2025.

Sudac

Maja Bilandžić