REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2052/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Matas, u pravnoj stvari tužitelja Klaonica Mihalinec d.o.o., Dubrava Pušćanska, Dubrovačka cesta 19, OIB 42382848188, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu, protiv tuženika DRNIŠKA TRADICIJA d.o.o., Čavoglave, Blaževići-Vrba 9, OIB 54957506101, kojeg zastupaju punomoćnici Ringo Špaleta, odvjetnik u Drnišu te Nikolina Golubić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Golubić i partneri j.t.d., Zagreb, radi osiguranja novčane tražbine prethodnom mjerom, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj Povrv-131/2024 od 2. travnja 2025., 15. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj Povrv-131/2024 od 2. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku je pobijanim rješenjem, radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 10.873,76 eur i troškova ovršnog postupka u iznosu od 327,18 eur te zateznih kamata na navedene iznose:

- u točki I. izreke prihvatio prijedlog za osiguranje određivanjem prethodne mjere zabranom isplate s tuženikovog računa

- u točki II. izreke naložio Financijskoj Agenciji zabraniti banci kod koje se vode tuženikovi računi da isplati tuženiku ili trećoj osobi po tuženikovom nalogu, s tuženikovog računa, novčani iznos tražbine za koji je određeno osiguranje ovom prethodnom mjerom

- u točki III. izreke odlučio da se zabrana smatra provedenom danom dostave pobijanog rješenja Financijskoj agenciji

- u točki IV. izreke odlučio da tužitelj dostavom pobijanog rješenja Financijskoj agenciji stječe založno pravo na predmetu osiguranja

- u točki V. izreke odlučio da se iznos tuženikovih novčanih sredstava kod banaka, za koji je određena zabrana isplate, ne može prenijeti s toga računa dok zabrana traje, osim radi namirenja tužiteljeve tražbine

- u točki VI. izreke odlučio da će prethodna mjera trajati do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

2. Prvostupanjski sud je tako odlučio, na temelju odredbe članka 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13) u vezi s odredbom članka 335. stavka 1. točke 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12), utvrdivši:

- da je parnični postupak u ovoj pravnoj stvari između stranaka započet nakon što je tuženik kao ovršenik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Dijane Šimić iz Drniša poslovni broj Ovrv-7143/23 od 24. listopada 2023.

- da je tužitelj u podnesku od 2. travnja 2025. predložio određivanje prethodne mjere za iznos sporne tražbine koja je predmet parničnog postupka

- da su stranke bile u poslovnom odnosu

- da tuženik nije platio utužene račune izdane za, od strane tužitelja, isporučenu robu.

2.1. Prvostupanjski sud zaključuje da iz tuženikovog prigovora protiv predmetnog rješenja o ovrsi te iz isprava priloženih spisu, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, za sada proizlazi veća vjerojatnost tužiteljevog uspjeha u sporu.

3. Tuženik je protiv rješenja pravovremeno podnio dvije žalbe zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava pri čemu se navodi da se pobija i odluka o troškovima postupka.

3.1. U odnosu na postupovnopravne povrede posebno se ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) budući da nema razloga za zaključak veće vjerojatnosti tužiteljevog uspjeha u sporu.

3.1.1. Također da je prvostupanjski sud propustio izvesti dokaz saslušanjem odgovornih osoba stranaka radi utvrđenja postojanja njihovog dogovora vezano za način isplate. S tim u vezi da je tuženik htio osobno se suočiti s tužiteljevom odgovornom osobom koja bi posvjedočila o stvarnom dugu.

3.2. Što se tiče žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tuženik navodi da iz sadržaja računa proizlazi da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji, ali da u spisu nema dokaza da je tužitelj ispunio svoju obvezu prema tuženiku odnosno da je predao stvari za koje je izdao račun. U tom pogledu da na utuženim računima nema tuženikovog potpisa kojim potvrđuje primitak robe. Pritom ukazuje da se u predmetnom postupku imaju primijeniti odredbe članka 461.a stavka 6. ZPP-a i članka 492.a tog Zakona. Stoga da tužitelj nije pravovremeno predao dokaze na okolnost ispunjenja svoje obveze na predaju stvari tuženiku. Smatra da, protivno razlozima pobijanog rješenja, postoji veća vjerojatnost njegovog (tuženikovog) uspjeha u sporu.

3.3. Konačno, osporava odluku o troškovima postupka ističući da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbe članaka 151. i 155. ZPP-a te posljedično tome da nije pravilno primijenio materijalno pravo odnosno odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23). Predlaže ukinuti pobijano rješenje te zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 327,60 eur.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje na temelju odredaba članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a te članka 381. tog Zakona, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Što se tiče postupovnopravnih povreda ne prihvaćaju se žalbeni navodi da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu članka 461.a stavka 6. ZPP-a. Budući da vrijednost predmeta spora u parničnom postupku, u okviru kojeg je podnesen predmetni prijedlog za osiguranje, iznosi 10.873,76 eur to se ne radi o sporu male vrijednosti imajući u vidu odredbu članka 502. stavka 1. ZPP-a.

8. Također, odredbom članka 492.a ZPP-a propisano je da će sud, u postupku pred trgovačkim sudovima, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava. S obzirom na navedeno neosnovani su žalbeni navodi kojima se ukazuje da je prvostupanjski sud, propustivši izvesti dokaz saslušanjem odgovornih osoba stranaka, počinio bitnu postupovnopravnu povredu.

9. Odredbom članka 501.a ZPP-a propisano je da u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

10. Načelno što se tiče tereta dokazivanja vezano za postupak osiguranja koji je pokrenut na temelju citirane odredbe ističe se da je tuženik dužan u prigovoru protiv platnoga naloga odnosno protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i podnošenjem isprava dokazati veću vjerojatnost da će on uspjeti u sporu, jer samo u tom slučaju sud neće odrediti predloženu prethodnu mjeru po članku 501.a ZPP-a, ako je riječ o postupku koji je propisan u toj zakonskoj odredbi.

11. U tom pogledu tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nije iznio prigovore kojima bi osporio pravno relevantne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva. Naime, tuženik u predmetnom prigovoru paušalno navodi da se ne radi o stvarnoj tužiteljevoj tražbini odnosno da za nju nema nikakve pravne osnove.

11.1. Nakon toga u podnesku od 18. veljače 2025. tuženik navodi da je između tužiteljevog i tuženikovog direktora sklopljen sporazum kojim su uredili međusobno poslovanje i način isplate dugovanja te je s tim u vezi predložio saslušanje navedenih direktora.

12. Nasuprot tome, predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno je na temelju tužiteljeve vjerodostojne isprave-izvoda otvorenih stavki za razdoblje od 1. siječnja 2023. - 30. rujna 2023. (list 20. i 21. spisa).

12.1. Također, tužitelj je uz podnesak od 5. veljače 2025. priložio vjerodostojne isprave-račune (list 67. - 85. spisa) te je u podnesku od 26. veljače 2025. (list 90. - 101. spisa) osporio tuženikove navode kojima implicira da je sklapanje navedenog sporazuma od utjecaja na osnovanost njegovog (tužiteljevog) zahtjeva. Navedeno je obrazložio time da utužena tražbina nije obuhvaćena tim sporazumom, a kojeg je i dostavio uz predmetni podnesak.

13. Ističe se da vjerodostojne isprave prema Ovršnom zakonu imaju određenu dokaznu snagu u parničnom postupku. U tom pogledu, sud je dužan ocijeniti sadržaj navoda koje su stranke iznijele i dokaza izvedenih tijekom postupka te na temelju toga utvrditi činjenično stanje. Kao što je prethodno navedeno tužitelj je priložio izvod otvorenih stavki te utužene račune.

13.1. S druge strane tužitelj je u dosadašnjem tijeku postupka s uspjehom osporio tuženikove navode da je sklapanje predmetnog sporazuma od utjecaja na osnovanost njegovog (tužiteljevog) zahtjeva. Naime, uzimajući u obzir nastanak i dospjelost tražbina prema sadržaju vjerodostojnih isprava s jedne strane te prema navedenom sporazumu s druge strane, zaključuje se da je osnovano navedeno tužiteljevo osporavanje tuženikovih navoda.

14. Što se tiče žalbenog navoda da tužitelj nije ispunio svoju obvezu prema tuženiku odnosno da nije predao stvari za koje je izdao račun ističe se da se radi o novoj činjenici čije iznošenje u žalbi nije dopušteno u skladu s odredbom članka 352. stavka 1. ZPP-a.

15. Stoga su neosnovani tuženikovi žalbeni navodi da proizlazi veća vjerojatnost njegovog uspjeha u sporu.

16. Budući da pobijanim rješenjem prvostupanjski sud nije odlučio o troškovima povodom prijedloga za osiguranje, tuženik neosnovano pobija odluku o troškovima postupka. Osim toga tuženik samo paušalno pobija odluku o troškovima postupka ne navodeći nikakve razloge.

17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 15. svibnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Matas