REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2046/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja CŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta [obrt] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ana Petrić, odvjetnica u Novoj Gradiški, protiv tuženika OTP Leasing d.d., Zagreb, Petrovaradinska 1, OIB 23780250353, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Topić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1934/2020-34 od 7. svibnja 2025., 15. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1934/2020-34 od 7. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1934/2020-34 od 7. svibnja 2025. odbijen je prigovor tužitelja kao neosnovan i potvrđeno rješenje tog suda o naplati sudske pristojbe poslovni broj P-1934/2020-32 od 24. travnja 2025.
2. Tužitelj je protiv rješenja pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava točnije odredbe članka 11. stavka 1. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama u vezi s odredom članka 502.c Zakona o parničnom postupku. U žalbi navodi kako je tužitelj ovaj postupak pokrenuo na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa kojom su utvrđene ništetnim odredbe o jednostranom podizanju kamatne stope i odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, a granice pravomoćnosti te presude imaju neizravni, sadržajno obvezujući učinak u konkretnom, individualnom, restitucijskom zahtjevu tužitelja. Pored toga tvrdi kako je u vrijeme podnošenja tužbe i u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke na snazi bio Zakon o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) na temelju kojega tužitelj nije bio oslobođen plaćanja sudske pristojbe, nego je takvo oslobođenje propisano izmjenama tog Zakona („Narodne novine“ broj 51/23). Predlaže da ovaj žalbeni sud uvaži njegovu žalbu i ukine pobijano rješenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
5. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako je rješenjem tog suda o naplati sudske pristojbe, donesenim po ovlaštenom službeniku 24. travnja 2025., naloženo tužitelju da plati sudsku pristojbu za žalbu protiv presude u iznosu od 172,54 eura, odgovor na tužbu u iznosu od 43,13 eura i dodatnu pristojbu na rješenje u iznosu od 13,27 eura odnosno ukupno 228,94 eura i da je protiv tog rješenja tužitelj pravovremeno podnio prigovor zato što smatra da je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju članka 11. stavka 1. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 18/18 i 51/23). Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u dosadašnjem tijeku postupka platio sudsku pristojbu na tužbu i sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu, da odredba članka 11. stavka 1. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama na koju se tužitelj poziva propisuje da su od plaćanja pristojbe oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a što tužitelj u ovom postupku nije, te da tužitelj nije tražio oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe, niti je u spis dostavljeno rješenje o oslobađanju od plaćanja pristojbe. Stoga je pozivom na članak 29. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama odbio prigovor tužitelja kao neosnovan.
6. Prema odredbi članka 11. stavka 1. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama obveze plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni su potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.
7. Točne su tvrdnje žalitelja da u vrijeme kada je podnio tužbu i kada je donesena prvostupanjska odluka nije postojala ta zakonska osnova za oslobođenje od obveze plaćanja sudskih pristojbi, pa okolnost što je tužitelj platio pristojbu na tužbu i prvostupanjsku odluku, ne znači da je dužan platiti i pristojbe naložene rješenjem od 24. travnja 2025.
8. Oslobođenje od plaćanja pristojbi na temelju navedene zakonske odredbe nastupa po samom zakonu, pa tužitelj nije trebao podnijeti zahtjev za oslobođenje od te obveze u smislu članka 10. Zakona o sudskim pristojbama. Stoga nepostojanje rješenja o oslobađanju od obveze plaćanja sudskih pristojbi, također nije valjan razlog za odbijanje tužiteljevog prigovora.
9. Međutim, pogrešno žalitelj smatra da se na njega odnosi odredba članka 11. stavka 1. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama. Naime, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da tužitelj nije potrošač, jer je prema odredbi članka 4. točke 21. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ broj 19/22 i 59/23) potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Tužitelj u ovoj parnici traži vraćanje onoga što je stečeno na temelju ništetnih odredaba ugovora o financijskom leasingu koji je kao vlasnik obrta sklopio s tuženikom u okviru svoje obrtničke djelatnosti, pa se taj ugovor ne smatra potrošačkim, nego trgovačkim ugovorom u smislu članka 14. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22).
10. S obzirom na to da tužitelj nije potrošač, nije ispunjena ta temeljna zakonska pretpostavka za oslobođenje tužitelja od plaćanja sudskih pristojbi, pa za pravilnu odluku suda nije bitno što se tužitelj u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva poziva na pravomoćnu sudsku presudu za zaštitu kolektivnih interesa.
11. Zato je na temelju odredbe članka 380. točke 2. u vezi s odredbom članka 368. stavka 2. ZPP-a valjalo odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.
Zagreb, 15. svibnja 2025.
Sudac
Lenka Ćorić
