REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2042/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužitelja RUŠENJE I GRADNJA d.o.o., Zagreb, Bolnička cesta 51/2, OIB: 63077152124, kojeg zastupa punomoćnik Vlado Rebić, odvjetnik u Zagrebu, Cankarova 1, protiv tuženika TRINDUS EKSPERT d.o.o., Zagreb, Ulica Ivana Trnskoga 19, OIB: 77583789735, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Mađarić & Lui - odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Zelinska ulica 4, radi određivanja prethodne mjere, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1155/2023-26 od 4. travnja 2025., 15. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuju točke od I. do V. izreke rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1155/2023-26 od 4. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„I. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja RUŠENJE I GRADNJA d.o.o., Zagreb, Bolnička cesta 51/2, OIB: 63077152124, u iznosu od 35.055,75 EUR sa zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 11.089,99 EUR počev od 9. svibnja 2022. do isplate,
- na iznos od 7.910,94 EUR počev od 26. svibnja 2022. do isplate,
- na iznos od 4.408,39 EUR počev od 6. lipnja 2022. do isplate,
- na iznos od 11.626,43 EUR počev od 26. siječnja 2021., do isplate kao i radi nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.624,45 EUR sa zateznim kamatama počev od 16. svibnja 2023. do isplate, sve po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, određuje se prethodna mjera zabranom svim bankama tuženika TRINDUS EKSPERT d.o.o., Zagreb, Ulica Ivana Trnskoga 19, OIB: 77583789735, kod kojih isti ima otvorene račune, da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplate s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera
II. Prethodnu mjeru provesti će Financijska agencija.
III. Provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja.
IV. Iznos novčanih sredstava tuženika za koji je određena prethodna mjera ne smije se prenijeti s računa tuženika dok prethodna mjera traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.
V. Prethodna mjera trajati će do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu presude donesene u predmetu koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem Povrv-1155/2023.
VI. Odbacuje se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, kao nedopušten.“
2. Rješenje je sud donio primjenom čl. 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje u tekstu: ZPP), uz obrazloženje da je tužitelj podneskom od 16. veljače 2024. predložio sudu donijeti rješenje o osiguranju određivanjem prethodne mjere sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a radi osiguranja njegove novčane tražbine u iznosu na iznos glavnice s pripadajućim zateznim kamatama te troškova nastalog ovršnim postupkom sa zateznim kamatama. S obzirom na to da je tužitelj (predlagatelj osiguranja) uspio u predmetnoj parnici sa zahtjevom za isplatu glavnice u cijelosti s pripadajućim zateznim kamatama, kao i sa zahtjevom za nastale ovršne troškove sa zateznim kamatama, ispunile su se pretpostavke za određivanje prethodne mjere iz čl. 501.a ZPP-a.
3. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da odredba čl. 501.a ZPP-a na koju se sud poziva u pobijanom rješenju propisuje mogućnost određivanja prethodne mjere najkasnije do zaključenja glavne rasprave, pa sud nije bio ovlašten na temelju navedene odredbe istu odrediti u ovoj fazi postupka, odnosno tek istodobno s donošenjem presude. Određivanje prethodne mjere na temelju odredbe čl. 501.a ZPP-a nakon zaključenja glavne rasprave je nepravilno i nezakonito. U obrazloženju pobijanog rješenja sud ne iznosi činjenice ni razloge na kojima temelji odluku o određivanju prethodne mjere. Zbog naprijed navedenog činjenično stanje nepotpuno je utvrđeno, pogrešno su primijenjene odredbe materijalnog prava te je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama i nije jasno na temelju kojih činjenica i pretpostavki je određena prethodna mjera, odnosno na temelju kojih je činjenica i razloga utvrđeno da su ispunjene pretpostavke za određivanje prethodne mjere. Nakon zaključenja glavne rasprave prosuđivanje ili odlučivanje o bilo kojoj vrsti prethodne mjere moguće je provoditi samo sukladno odredbama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; dalje u tekstu: OZ). Predlaže da ovaj drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje prvostupanjskog suda na način da odbije prijedlog za određivanje prethodne mjere tužitelja, odnosno predlagatelja osiguranja, podredno da ukine pobijano rješenje i isto vrati na ponovno rješavanje i odlučivanje prvostupanjskom sudu, a tuženiku dosudi navedeni trošak žalbenog postupka.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, vezano uz čl. 381. ZPP-a, u granicama žalbenih navoda, pri čemu je drugostupanjski sud pazio po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud zaključuje da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da su ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti za određivanje osiguranja kojeg je predlagatelj osiguranja predložio.
8. Odredbom čl. 501.a ZPP-a propisano je da će sud u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine - osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
9. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da sud može odrediti predmetnu mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: a) ako se spor o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i b) ako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Ako su ispunjene te pretpostavke sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave odrediti predloženu mjeru osiguranja.
10. Odredba čl. 501.a ZPP-a upućuje na to da je teret dokazivanja povodom prijedloga za određivanje prethodne mjere, u biti na tuženiku. Naime, tužitelj povodom svog prijedloga ne mora dokazivati postojanje veće vjerojatnosti svog uspjeha u sporu. Za tužitelja je dovoljno da se radi o parnici povodom prigovora protiv platnoga naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, da prijedlog podnese do zaključenja glavne rasprave i da je zatražio mjeru zabrane banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera. Tuženik je stranka koja mora u prigovoru protiv platnoga naloga, odnosno protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i podnošenjem isprava dokazati veću vjerojatnost da će uspjeti u sporu.
11. Stupanj sudačkog uvjerenja o postojanju zakonskih pretpostavki za prihvaćanje prijedloga za osiguranje po citiranoj zakonskoj odredbi, reduciran je sa stupnja izvjesnosti na stupanj vjerojatnosti o uspjehu stranaka u sporu.
12. U predmetnom slučaju sve pretpostavke za određivanje prethodne mjere po čl. 501.a ZPP-a su ispunjene - postupak se vodio povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a tužitelj (predlagatelj osiguranja) je podnio odgovarajući prijedlog. Nadalje, iz obrazloženja rješenja prvostupanjskog suda jasno proizlazi kako je isti mišljenja da iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava ne samo da ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu već postoji i izvjesnost da će uspjeti.
13. Pri tome valja ukazati kako se, u postupku po žalbi protiv rješenja o određivanju prethodne mjere po čl. 501.a ZPP-a, drugostupanjski sud ne može upuštati u ocjenu merituma spora, već samo u ocjenu postojanja uvjeta za određivanje prethodne mjere.
14. Pravo ocjene vjerojatnosti uspjeha u sporu tužitelja, kao jednog od uvjeta za određivanje prethodne mjere, pripada isključivo prvostupanjskom sudu i svaka drugačija ocjena u ovom postupku predstavljala bi prejudiciranje konačnog ishoda parnice.
15. Neosnovane su tvrdnje tuženika kako prvostupanjski sud nije bio ovlašten na temelju čl. 501.a ZPP-a prethodnu mjeru odrediti istodobno s donošenjem presude.
16. Odredbom čl. 501.a je propisano da će sud najkasnije do zaključenja glavne rasprave odlučiti o prethodnoj mjeri, međutim, ako je to propustio do toga stadija postupka može to učiniti i nakon zaključenja glavne rasprave, a da time nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka koja bi utjecala na zakonitost takve odluke. Štoviše, sud se ni ne može osloboditi obveze odlučivanja o tužiteljevom prijedlogu, a kada bi se zakonska odredba o donošenju odluke o prethodnoj mjeri najkasnije do zaključenja rasprave tumačila doslovno, tada bi uslijed neaktivnosti suda tužitelj bio onemogućen u ostvarivanju prava na osiguranje određivanjem takve prethodne mjere (tako i ovaj sud u predmetu poslovni broj Pž-3931/16 od 15. srpnja 2016.).
17. Na kraju se napominje da je, u konkretnoj situaciji, prethodna mjera određena na temelju odredbe čl. 501.a ZPP-a. U situaciji kada su ispunjene pretpostavke za određivanje prethodne mjere propisane navedenom odredbom nisu relevantne odredbe Ovršnog zakona, kako to pogrešno u žalbi smatra tuženik.
18. Zbog svega naprijed navedenog neosnovani su žalbeni navodi tuženika kako je prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo.
19. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, a pobijano rješenje potvrditi u točkama od I. do V. izreke (jer iz sadržaja žalbe proizlazi da se tuženik žali na dio rješenja kojim je mjera određena), dok se tužitelj na točku VI. izreke rješenja nije žalio, tako da je točka VI. izreke rješenja pravomoćna, a na temelju čl. 333. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 348. st. 1. i 2. ZPP-a i čl. 381. ZPP-a.
Zagreb, 15. svibnja 2025.
Sudac
Nevenka Baran
