REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4913/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja Odvjetničko društvo Šuster, Kobaš, Buntić d.o.o., Zagreb, Poljička ulica 5, OIB: 74317650072, protiv tuženika Hrvatska komora fizioterapeuta, Zagreb, Donje Svetice 46 C, OIB: 48223065486, radi isplate iznosa od 45,62 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1104/2023-9 od 1. listopada 2024., 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba te se potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1104/2023-9 od 1. listopada 2024. u pobijanim točkama II. i V. njezine izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-4/2023 od 6. travnja 2023. koje je donio vršitelj dužnosti javnog bilježnika Tomislav Garofulić iz Zagreba, Miroslava Milića 4, u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 136,87 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke); ukinut je navedeni platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 45,62 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke); ukinut je navedeni platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 87,19 EUR (točka III. izreke); naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 84,64 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u roku od 15 dana (točka IV. izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 84,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. listopada 2024. pa do isplate (točka V. izreke).

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud odlučio kao u točki II. izreke jer je ocijenio neosnovanim tužiteljev zahtjev za isplatu odvjetničke nagrade za sastav podneska od 3. studenoga 2022. koji se odnosi na prijedlog tužitelja za odgodu ročišta. Prvostupanjski sud navodi da, iako se tužitelj pozvao na Tbr. 1. t. 6. Tarife koja propisuje da za sastavljanje ostalih podneska u kaznenim i prekršajnim postupcima odvjetnik ima pravo na nagradu u visini od 25 bodova, sud je zaključio kako se radi o formalnom podnesku, a ne o nužnoj radnji koja je usmjerena na meritum stvari, budući da se predmetnim podneskom ne dostavljaju dokazi, da isti nije usmjeren na obranu i nije posebno obrazložen te se slijedom navedenog, prema mišljenju prvostupanjskog suda, ne može uzeti kao trošak obrane. Pri tome je prvostupanjski sud iz preslike zapisnika sastavljenog 8. studenoga 2022. pred Općinskim prekršajnim sudom u Zagrebu (list 32. spisa) utvrdio da je na predmetno ročište koje je tužitelj spomenutim podneskom predložio odgoditi, pristupila tamo drugookrivljena, odnosno odgovorna osoba ovdje tuženika GP, a koju je tužitelj zastupao u tom predmetu, kao i da je predmetno ročište naposlijetku odgođeno, ali ne zbog tužiteljevog prijedloga za odgodu već zbog nedolaska urednog pozvanog svjedoka.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu kojom ju pobija u točkama II. i V. njezine izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi: da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo budući da nije primijenio Tbr. 1. t. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika; da je pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda o nužnosti poduzimanja procesne radnje, kao osnove za postojanje prava na odvjetničku nagradu; da prvostupanjski sud očigledno miješa pojmove prava na naknadu parničnih troškova u parničnom postupku na teret protivne strane iz odredbe čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku i prava odvjetnika na nagradu za pruženu odvjetničku uslugu svojoj vlastitoj stranci sukladno Tarifi te da se odredba iz čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku odnosi samo na odluku o naknadi parničnih troškova na teret protivne parnične stranke, a ne i na pravo odvjetnika na nagradu za pruženu odvjetničku uslugu prema vlastitoj stranci, zbog čega je u odnosu na pravo na nagradu za pruženu uslugu relevantna isključivo Tarifa. Ističe da ga je tuženica u konkretnom slučaju valjanom punomoći ovlastila za obranu u prekršajnom postupku gdje je u svojstvu branitelja podnio predmetni podnesak od 3. studenog 2022., zbog čega mu sukladno Tbr. 1. t. 6. Tarife pripada nagradu za pruženu uslugu podnošenja tog podneska te pri tome nije od utjecaja je li podnošenje tog podneska bilo neophodno ili ne. Smatra da je, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, podnošenje predmetnog podneska od 3. studenog 2022. ipak bilo nužno jer tužitelj nije bio u mogućnosti pristupiti na raspravu u prekršajnom postupku u kojem je branio tuženicu pa je o tome morao obavijestiti sud te zatražiti odgodu rasprave, a podnošenje podneska bio je jedini način da to učini. Također ističe da predmetni podnesak nije podnio samovoljno, već u dogovoru s tuženicom, a što ona nije osporila tijekom prvostupanjskog postupka. Konačno, smatra da je zbog pogrešne odluke u odnosu na glavnu stvar, pogrešno odlučeno i o troškovima postupka, pri čemu je prvostupanjski sud u odnosu na obračun troškova primijenio pogrešnu matematičku formulu jer nije uzeo u obzir da tuženica nije imala parnične troškove budući da nije bila zastupana po odvjetniku te je protivno odredbi iz čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, u obzir uzeo samo tužiteljev uspjeh s visinom tužbenog zahtjeva, ali ne i uspjeh dokazivanja u pogledu osnove tužbenog zahtjeva. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog postupka tužitelju u zatraženom iznosu te naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 13,27 EUR.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama II. i V. njezine izreke u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 11. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.

6. Predmet spora je potraživanje tužitelja za isplatu odvjetničke nagrade za obavljeni rad u zastupanju tuženika u postupku koji se vodio pred Općinskim prekršajnim sudom u Zagrebu poslovni broj Pp-4582/2021. Utuženo potraživanje odnosi se na obranu na raspravi od 15. prosinca 2022. te na sastav podneska od 3. studenog 2022.

7. Prvostupanjski sud je ocijenio zahtjev tužitelja osnovanim, ali ne u cjelokupnom utuženom iznosu, već samo u odnosu na trošak zastupanja na raspravi od 15. prosinca 2022., dok je ocijenio neosnovanim preostali dio zahtjeva koji se odnosi na trošak sastava podneska od 3. studenoga 2022., nalazeći da tužitelj nije dokazao osnovanost tog potraživanja, a posljedično i njegovu visinu. Upravo taj odbijeni dio iznosa tužiteljevog potraživanja je predmet razmatranja u ovom drugostupanjskom postupku.

8. Prema nalaženju ovoga suda, istaknuti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan.

9. U svezi s prigovorom da se prvostupanjski sud neosnovano i nezakonito upustio u prosuđivanje opravdanosti/nužnosti poduzimanja pojedinih pravnih radnji - konkretno, podneska kojim je predložena odgoda ročišta, tužitelja valja podsjetiti da prema odredbi iz točke 52. Kodeksa odvjetničke etike („Narodne novine“ broj: 64/07, 72/08, 64/18, 52/21, 83/21 i 81/22), koji utvrđuje načela i pravila ponašanja kojih su se odvjetnici uvijek dužni pridržavati pri obavljanju svoje službe, odvjetnik ne smije stranci prouzročiti nepotrebno troškove postupka te u slučaju ako je zbog propusta odvjetnika stranci prouzročen trošak tijekom postupka, odvjetnik je o tome dužan obavijestiti stranku i sam snositi taj trošak (točka 53.). Pored toga, odvjetnici su dužni, sukladno odredbi iz čl. 7. st. 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj: 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21), pružati pravnu pomoć savjesno, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, zakonima, Statutu i drugim općim aktima Komore, te Kodeksu odvjetničke etike. Konačno, ovdje se radi o potraživanju iz ugovora o nalogu te je u skladu s odredbom iz čl. 773. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) nalogodavac dužan naknaditi nalogoprimcu, čak i ako njegov trud bez njegove krivnje nije imao uspjeha, sve potrebne troškove što ih je učinio za izvršenje naloga. Dakle, naknađuju se samo potrebni troškovi.

10. Kako iz činjeničnog stanja kako je ono utvrđeno u ovom sporu male vrijednosti pred prvostupanjskim sudom proizlazi da se radi o trošku koji nije bio potreban u smislu odredbe iz čl. 773. st. 1. ZOO-a jer nije usmjeren na obranu već se radi o formalnom podnesku, prvostupanjski sud je pravilno postupio ne priznajući tužitelju trošak te radnje. Žalitelj ističe da je navedeni podnesak bio nužan kako bi obavijestio sud o svojoj nemogućnosti pristupa na ročište, međutim, prema ocjeni ovoga suda u situaciji kad navedenim podneskom nije postignuta svrha (odgoda ročišta), ne može se smatrati da je isti bio potreban pa tako niti u svrhu obavještavanja suda, uzevši u obzir da je okrivljenica nesporno pristupila na predmetno ročište te je mogla usmeno obavijestiti sud o tome da njezin branitelj nije bio u mogućnosti pristupiti, dakle podnesak nije bio jedina mogućnost obavještavanja suda.

10.1. Iz činjeničnog stanja kakvo je utvrđeno u postupku pred prvostupanjskim sudom, koje činjenično stanje nije proturječno ispravama u spisu te ga ovaj sud ne može preispitivati budući da se radi o sporu male vrijednosti - ne proizlazi da je tuženik dao suglasnost ili nalog da se pošalje podnesak sudu kojim će se tražiti odgoda ročišta zakazanog za 8. studeni 2022. pred Općinskim prekršajnim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj Pp-4582/2021.

10.2. Stoga su neosnovani žalbeni navodi u tom dijelu.

11. Osnovano međutim žalitelj ističe da u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene odredbe iz čl. 155. ZPP-a. To stoga što se ovdje ne radi o parničnom trošku kao sporednoj tražbini, niti o zahtjevu za naknadu parničnog troška jedne stranke prema drugoj protivnoj stranci u postupku, već se radi o zahtjevu za naknadu s osnove odvjetničke nagrade, dakle o odnosu punomoćnika i njegove stranke i to temeljem ugovora o nalogu.

12. Iako se dakle u konkretnom slučaju ne može procjenjivati nužnost odnosno opravdanost određenog troška u smislu odredbe iz čl. 155. ZPP-a, to ipak ne znači da sud uopće ne bi bio ovlašten procjenjivati tu nužnost ili opravdanost. Kako je ranije rečeno, ovdje se radi o odnosu iz ugovora o nalogu, zbog čega dolazi do primjene odredba iz čl. 773. st. 1. ZOO-a. Stoga je sud ovlašten procjenjivati opravdanost neke radnje punomoćnika u svrhu ispunjavanja naloga, ako je nalogodavac osporio osnovu zahtjeva, kao što je to ovdje slučaj.

13. Prvostupanjski sud izrijekom ne navodi odredbu materijalnog prava temeljem koje djelomično odbija tužbeni zahtjev pa tako ne navodi niti odredbu iz čl. 155. ZPP-a, što samo po sebi predstavlja pogrešnu primjenu materijalnog prava jer materijalno pravo nije primijenjeno u tom dijelu.

14. Međutim, uzevši u obzir činjenično stanje kako je utvrđeno u ovom sporu male vrijednosti, a koje nije proturječno ispravama u spisu, proizlazi da je i pravilno primjenom materijalnog prava valjalo jednako odlučiti o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troška sastava predmetnog podneska jer isti nije bio potreban u smislu odredbe iz čl. 773. st. 1. ZOO-a.

15. Isto tako, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 2. ZPP-a prilikom obračuna troškova.

16. Navedenom odredbom propisano je da će sud u slučaju djelomičnog uspjeha u sporu najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od stranaka uspjela u sporu, zatim da će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, a tek nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

16.1. Stoga pogrešno žalitelj smatra da je prvostupanjski sud trebao prebijati troškove stranaka, a ne postotke u kojima su stranke uspjele u sporu. Naime, zakonska odredba je izričita i jasna u dijelu u kojem se navodi da će sud od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, a tek nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici.

16.2. Dakle, prebijanje se vrši u odnosu na postotke uspjeha u sporu te nisu predviđeni izuzeci pa tako niti u slučaju kad jedna od stranka nije imala nikakve troškove.

16.3. Isto tako, neosnovani su i žalbeni navodi da prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja omjera uspjeha u sporu, nije vodio računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva budući da iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan, odbijen upravo iz razloga koji se tiču osnove zahtjeva (koja je tijekom prvostupanjskog postupka bila sporna), a ne zbog razloga koji se tiču njegove visine.

17. Konačno, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

18. Uzevši u obzir sve navedeno, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a niti utvrđene povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbe iz čl. 368. st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 15. svibnja 2025.

Sudac

Mladen Šimundić