REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2060/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u [adresa], zastupani po upravitelju B M D d.o.o., OIB 79273112873, Dobrodolska 13a, Sesvete, koje zastupa punomoćnik, odvjetnik Matija Jukić, Zagreb, Vlaška 83, protiv tuženika ALKOP d.o.o., OIB 35384986558, Prilaz Baruna Filipovića 28, Zagreb, radi isplate iznosa od 682,85 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3859/2019 od 7. ožujka 2025., 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3859/2019 od 7. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3859/2019 od 7. ožujka 2025. ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Suzane Serda-Pavlović poslovni broj Ovrv-1542/2019 te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da se utuženi računi na ime doprinosa za zajedničku pričuvu odnose na razdoblje od lipnja 2017. do svibnja 2019., dok je tuženik postao vlasnik predmetne nekretnine 29. srpnja 2022. Slijedom navedenog, zaključuje da je osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije te odlučuje kao u izreci prvostupanjske presude.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u vezi s odredbom članka 377. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje da je prvostupanjski sud u smislu odredbe članka 377. stavka 2. ZPP-a bio dužan postupiti po odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4537/2021 od 16. ožujka 2022. te odlučiti o tuženikovom prigovoru, imajući u vidu da je predmetni prigovor neobrazložen. Budući da je prigovor bio neobrazložen smatra da ga je trebalo odbaciti, a ne provesti postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga i donijeti pobijanu presudu. Nadalje, smatra da se tuženik ne može osloboditi predmetne obveze plaćanja doprinosa za zajedničku pričuvu time što je uknjižio svoje pravo vlasništva tek 2022. godine. Ističe da je tuženik bio izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine na što upućuje činjenica da je podnio tužbu na utvrđenje prava vlasništva. Vjeruje da time što je tuženik bio izvanknjižni vlasnik, korisnik i posjednik predmetne nekretnine u utuženom razdoblju, dužan je u smislu odredbe članka 89. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZVDSP) sudjelovati u troškovima zajedničke pričuve. Iz žalbenih navoda također proizlazi da pobija i odluku o parničnom trošku budući da je pogrešna odluka prvostupanjskog suda o glavnoj stvari. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 187,50 EUR, uvećano za PDV od 25%.

4. Tuženik nije odgovorio na tužiteljevu žalbu.

5. Tužiteljeva žalba je neosnovana.

6. Ukazuje se da je preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izražene u eurima izvršeno sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici („Narodne novine“ broj: 57/22 i 88/22), time da je preračunavanje izvršeno uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450.

7. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP-a, u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka te uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i zakonita.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 682,85 EUR / 5.144,94 kn po osnovi neplaćenih računa na ime doprinosa za zajedničku pričuvu za stambenu zgradu u [adresa], za razdoblje od lipnja 2017. do svibnja 2019.

9. U predmetnom slučaju je riječ o sporu male vrijednosti iz članka 502. stavka 1. ZPP-a. U skladu s odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. Slijedom navedenog, ovaj sud ne može razmatrati tužiteljev žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 377. stavka 2. ZPP-a niti druge ukazane bitne povrede odredaba parničnog postupka izvan dopuštenih žalbenih razloga u sporu male vrijednosti, kao niti takve navode iznesene u okviru dopuštenih žalbenih razloga.

10. Iz utvrđenog činjeničnog stanja, čiju pravilnost ovaj sud nije ovlašten ispitivati, budući da se radi o sporu male vrijednosti, a koje nije u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim izvedenim dokazima, proizlazi:

- da je tuženik u evidenciji upravitelja stambene zgrade u [adresa], naveden kao suvlasnik predmetne zgrade;

- da tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 682,85 EUR / 5.144,94 kn po osnovi neplaćenih računa na ime doprinosa za zajedničku pričuvu za predmetnu stambenu zgradu za razdoblje od lipnja 2017. do svibnja 2019.;

- da je tuženik nesporno suvlasnik predmetne stambene zgrade, odnosno vlasnik posebnog dijela te nekretnine, što dokazuje posebni izvadak iz zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, za 9. suvlasnički dio: 25/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9), zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 999901, GRAD ZAGREB, u koji je upisana predmetna stambena zgrada (list 92. - 93. spisa);

- da je tuženik uknjižio svoje pravo (su)vlasništva na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-38098/2022 od 29. srpnja 2022. (list 96. - 97. spisa) po osnovi pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1444/21 od 10. prosinca 2021.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničkog stanja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i ocijenio osnovanim tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

12. Prema odredbi članka 85. stavka 1. ZVDSP-a cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenoga posebnog dijela upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije što drugo određeno. Suvlasnici su dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkoga upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu (članak 85. stavak 2. ZVDSP). Odredbom članka 89. stavka 1. ZVDSP-a propisano je da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno. U skladu s odredbom članka 89. stavka 2. ZVDSP-a doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno. Zajednička pričuva iz članka 85. stavka 2. ZVDSP-a je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova (članak 90. stavak 1. ZVDSP). Zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika (članak 90. stavak 2. ZVDSP).

13. Iz odredaba članka 89. i članka 90. ZVDSP-a jasno proizlazi da je obveza plaćati doprinose za zajedničku pričuvu obveza svih suvlasnika stambene zgrade. Iz spisa proizlazi da je tuženik stekao pravo vlasništva na temelju presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1444/21 od 10. prosinca 2021.

14. U skladu s odredbom članka 126. stavka 1. ZVDSP-a odlukom suda ili drugog tijela stječe se vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavkama određenim zakonom. Prema odredbi članka 126. stavka 2. ZVDSP-a pravo vlasništva stječe se u trenutku pravomoćnosti sudske, odnosno konačnosti odluke druge vlasti, ako što drugo nije određeno zakonom niti proizlazi iz cilja radi kojega se odluka donosi. Sukladno odredbi članka 127. stavka 1. ZVDSP-a tko stekne pravo vlasništva nekretnine odlukom suda ili drugoga tijela, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

15. U skladu s citiranim odredbama, tuženik je postao suvlasnikom predmetne stambene zgrade pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1444/21 od 10. prosinca 2021.

16. Budući da se utužena obveza doprinosa za zajedničku pričuvu odnosi na razdoblje od lipnja 2017. do svibnja 2019., odnosno za razdoblje kada tuženik nije bio suvlasnik predmetne stambene zgrade (budući da je pravo vlasništva stekao pravomoćnošću presude koja je donijeta nakon utuženog razdoblja i to 10. prosinca 2021.), on nije dužan platiti doprinose za zajedničku pričuvu za utuženo razdoblje, već je to obveza onoga tko je u to vrijeme bio vlasnik predmetnog posebnog dijela nekretnine na koji se odnosi utužena obveza doprinosa zajedničkoj pričuvi. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Na pravilnost i zakonitost tog zaključka, a suprotno navodima tužitelja, ne utječe činjenica da je tuženik bio posjednik i korisnik predmetnog posebnog dijela nekretnine i u evidenciji upravitelja naveden kao suvlasnik predmetne stambene zgrade.

17. Tužitelj tek u žalbi prvi put ističe da je tuženik bio izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine. Dakle, tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka to nije tvrdio niti dokazivao. U skladu s odredbom članka 352. stavka 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Kako se nove činjenice ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, to iznesene činjenice ovaj sud nije mogao razmatrati jer se one nisu mogle niti iznositi.

18. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a kako je odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.

19. Ovaj sud ukazuje da je u izreci i točki 11. obrazloženja prvostupanjske presude omaškom u pisanju pogrešno navedeno da je platnim nalogom sadržanim u predmetnom rješenju o ovrsi naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 111.871,08 kn / 14.847,84 EUR, dok ispravno treba stajati 682,85 EUR / 5.144,94 kn. Odredbom članka 342. stavka 1. ZPP-a propisano je da će sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba ispraviti pogreške u imenima i brojevima i druge očite pogrešne u pisanju i računanju, nedostatke u oblike i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom.

Zagreb, 15. svibnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Zubović