REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1791/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: EOS Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa opunomoćenica Sonja Šoštar, odvjetnica u Samoboru, Ferka Ivanščaka 3, protiv tuženika: ŽA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 2. travnja 2025. u nazočnosti zamjenice zamjenice tužiteljeve opunomoćenice i tuženika, 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-410/2024, koje je 24. travnja 2024. donio javni bilježnik Tomislav Matijević, Zagreb, Vukovićeva 11, u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 986,51 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2021. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Djelomično se ukida ostatak predmetnog platnog naloga i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 4,65 EUR te odluka o troškovima postupka, odnosno u dijelu kojim su nastali troškovi ovršnog postupka odmjereni u iznosu 25,00 EUR, sve sa zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu 439,82 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije kao ovrhovoditelj, je 29. ožujka 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, protiv tuženika, ranije ovršenika, radi naplate novčane tražbine u iznosu 991,16 EUR i troškova postupka, sve sa zateznim kamatama. U povodu istog prijedloga navedeni javni bilježnik Tomislav Matijević, Zagreb, je 24. travnja 2024. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-410/2024.

2. Tuženik, ranije kao ovršenik, je pravovremeno podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, a u povodu kojeg prigovora je ovaj sud rješenjem posl. br. Povrv-1791/2024-2 od 10. listopada 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je donio navedeni javni bilježnik pod posl. br. Ovrv- 410/2024 od 24. travnja 2024. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga i ujedno su pozvane parnične stranke iznijeti sve činjenice na kojim temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebite za utvrđenje iznesenih činjenica.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u izvadak otvorenih stavaka dužnika, od 29. ožujka 2024. (list 6), dopis-opomenu pred utuženje tužiteljevog prednika, od 8. listopada 2021. (list 21), rješenje ovoga suda posl. br. Povrv-441/2022- 6 od 5. travnja 2023. (list 22-24), izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja, od 28. listopada 2024. (list 25), pristupnicu za American Express kreditnu karticu, od 18. prosinca 2002., uz odredbe Ugovora o korištenju American Express kartice, od srpnja 2008. (list 26 i 27) i Ugovor o kupoprodaji plasmana br. 2021-91, od 13. prosinca 2021., uz izvadak iz Priloga 1, u odnosu na ovdje tuženika (list 28-34).

4. Tužbeni zahtjev, upravljen na održavanje na snazi predmetnog platnog naloga u cijelosti, je djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu s osnove otplate kredita korištenjem kreditne kartice-American Express kartice.

Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Istaknut je prigovor zastare.

6. Uvidom u izvadak otvorenih stavaka dužnika, od 29. ožujka 2024. (list 6) utvrđeno je postojanje dospjele novčane tražbine tužitelja prema tuženiku, broj predmeta: 41022-06070323002, u ukupnom iznosu 1.128,89 EUR / 8.505,62 HRK, a sastoji se od otkupljenje glavnice u iznosu 986,51 EUR / 7.432,86 HRK i otkupljenih zateznih kamata u iznosu 4,65 EUR / 35,04 HRK.

Također, isto glede glavnice, proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, od 28. listopada 2024. (list 25), odnosno ukupna tražbina tužitelja prema tuženiku, po partiji: 41022-06070323002, iznosi 1.197,19 EUR, od toga neplaćena dospjela glavnica iznosi 986,51 EUR, ostali troškovi iznose 25,00 EUR i zatezne kamate iznose 185,68 EUR.

7. Uvidom u rješenje ovoga suda posl. br. Povrv-441/2022-6 od 5. travnja 2023. (list 22-24), utvrđeno je da je u pravnoj stvari tužitelja PBZ Card d.o.o., Zagreb, protiv tuženika ŽA, [adresa], radi isplate, utvrđeno povlačenje tužbe u ovoj pravnoj stvari i ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv- 8114/2021, koje je 17. prosinca 2021. donijela javna bilježnica Jasna Žitko.

8. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji plasmana br. 2021-91, od 13. prosinca 2021., uz izvadak iz Priloga 1, u odnosu na ovdje tuženika (list 28-34), utvrđeno je da je isti sklopljen između PBZ Card d.o.o., Zagreb, kao prodavatelja/cedenta i EOS Matrix d.o.o., Zagreb, kao stjecatelja/otkupitelja/cesionara, te da je istim obuhvaćena upravo predmetna tražbina. Dakle, tužitelj je postao vlasnik predmetne tražbine.

9. Sukladno zakonskim odredbama, za valjanost ugovora o cesiji nije potrebit pristanak dužnika (Vrhovni sud Republike Hrvatske: Revt-3/07, od 6. ožujka 2007., Revt-36/03-2 od 18. veljače 2004. i Rev-1559/01. od 12. rujna 2001.). Valja reći da je ugovor o cesiji dvostranoobvezni pravni odnos koji uređuje prijenos tražbine sa starog vjerovnika na novog, dakle samo su dvije strane takvog ugovora: stari vjerovnik (ustupitelj) te novi vjerovnik (primatelj), međutim ne i dužnik prema kojem stari vjerovnik ima predmetnu tražbinu.

Odredba čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) propisuje da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

10. Uvidom u pristupnicu za American Express kreditnu karticu, od 18. prosinca 2002., uz odredbe Ugovora o korištenju American Express kartice, od srpnja 2008. (list 26 i 27) utvrđeno je da je istu pristupnicu tuženik potpisao odnosno podnio 18. prosinca 2002. tužiteljevom predniku PBZ Card d.o.o., Zagreb, te da su potpisom i korištenjem iste kartice prihvaćene sve odredbe Ugovora o korištenju American Express kreditne kartice.

11. Uvidom u dopis-opomenu pred utuženje tužiteljevog prednika, od 8. listopada 2021. (list 21), utvrđeno je da je istim PBZ Card d.o.o., Zagreb, tužiteljev prednik, obavijestio tuženika o nepodmirenim troškovima nastalim korištenjem America Express kartice broj 4785595008565493 te da 30. rujna 2021. tuženikov dug ukupno iznosu 7.895,33 HRK, što uključuje glavnicu i zatezne kamate obračunate do istoga dana pe je stoga tuženik pozvan na platež istoga.

12. Stoga, na temelju iste pristupnice od 18. prosinca 2002. je tuženik postao korisnik gore navedene kreditne kartice tužiteljevog prednika. Istom kreditnom karticom je tuženiku omogućeno podmirivanje troškova učinjenih na prodajnim mjestima u tuzemstvu i inozemstvu, podizanje gotovine, jednokratna ili obročna otplata učinjenih troškova, kao i mogućnost korištenja potrošačkih kredita s otplatom putem kreditne kartice. American Express kartica je personalizirani platni instrument, koji ovlaštenom korisniku omogućuje plaćanje roba i usluga na prodajnim mjestima koja prihvaćaju American Express karticu, kao i korištenje drugih funkcionalnosti sadržanih u izdanoj kartici, primjerice plaćanje na rate, gotovinske kredite, potrošačke kredite, podizanje gotovine, trajni nalog i sl. Kartica je vlasništvo tužiteljevog prednika i nije prenosiva.

13. S obzirom na tuženikove navode istaknute tijekom postupka, proizlazi da je tuženik bio osnovni korisnik predmetne America Express kartice, dakle u obvezno odnosu s PBZ Card d.o.o., Zagreb, glede predmetne kreditne kartice niti tuženik osporava činjenicu da je prilikom ugovaranja istog obveznog odnosa ugovorio i dodatne usluge i to u vidu dodatnog korisnika: FA (tužiteljev otac). Dakle, proizlazi da tuženik ne spori da je potpisao pristupnicu, odnosno da je istom tuženik dostavio tužiteljevom predniku zahtjev za izdavanje American Express kreditne kartice. Temeljem predmetne pristupnice je tužitelj odobrio tuženiku izdavanje American Express kreditne kartice, koja je tuženiku dostavljena zajedno s Ugovorom o korištenju American Express kartice (list 27). Potpisom pristupnice za American Express kreditnu karticu od 18. prosinca 2002. i korištenjem predmetne kartice tuženik je prihvatio odredbe Ugovora o korištenju American Express kartice (dalje: Okvirni ugovor). Odredbom čl. 3. toč. b) istoga Okvirnog ugovora je propisano da potpisivanjem i/ili korištenjem AMEX kartice ovdje tuženik, kao korisnik kartice, prihvatio je sve uvjete iz Okvirnog ugovora pa tako i obvezu podmirenja svih primljenih računa/izvadaka u roku dospijeća označenog na računu, sukladno čl. 6. i 8. istoga Okvirnog ugovora. Slijedom navedenog, proizlazi da je predmetna tužiteljeva tražbina prema tuženiku proizašla iz korištenja AMEX kartice, putem kojih je tuženik plaćao robu i usluge na pojedinim prodajnim mjestima, te da su mu povodom istog ispostavljani računi/izvaci sa specifikacijom potrošnje, s time da tuženik ne tvrdi niti dokazuje da je protiv istih računi sa specifikacijom prometa izjavio prigovor-reklamaciju, sukladno čl. 9. istoga Okvirnog ugovora. Ujedno je odredbom čl. 13. toč. a) Okvirnog ugovora propisano da tužiteljev prednik pridržava pravo prijedloga izmjene odredbi Okvirnog ugovora, o čemu će korisnik kartice biti obaviješten, a ako po primitku prijedloga izmjena i dalje zadrži i koristi karticu, smatrati će se da je korisnik kartice izmjene prihvatio.

14. Dakle, sukladno navedenom, tuženik je potpisom odnosno korištenjem kartice formalno potvrdio da je u potpunosti suglasan sa svim pravima i obvezama Okvirnog ugovora, slijedom čega se tuženik nalazi u ugovornom odnosu s tužiteljem.

15. Budući da je utvrđeno da je tužiteljev prednik PBZ Card d.o.o, Zagreb, upravo s tuženikom bio u spornom razdoblju u ugovorno-pravnom odnosu za predmetnu kreditnu karticu, kao bezgotovinsko sredstvo plaćanja, što tuženik posebno niti ne osporava, to je upravo tuženik u obvezi plaćati mjesečne račune/izvatke za sve učinjene utroške. S obzirom da tuženik nije po dospijeću podmirivao obveze s osnove korištenja American Express kartice broj 4785595008565493 izdane od strane tužiteljevog prednika, tužiteljev prednik je raskinuo s tuženikom Ugovor o korištenju American Express kartice, a čime su sve tražbine tužitelja prema tuženici dospjele na naplatu odjednom, sukladno Okvirnom ugovoru, dok je tužiteljev prednik o navedenom i obavijestio tuženika, kako to proizlazi iz obavijesti-opomene pred utuženje tužiteljevog prednika glede korištenja American Express kartice broj 4785595008565493, od 8. listopada 2021. (list 21).

16. Naime, tuženik, kao ugovorna strana u zasnovanom ugovornom odnosu, odnosno kao sudionik u obveznom odnosu, dužna je ispuniti svoju obvezu i odgovorna je za njezino ispunjenje, sukladno čl. 9. ZOO-a.

17. Uzgred rečeno, tuženik nije pridonio odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti navoda pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja koje obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, u smislu čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

18. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je tužiteljeva tražbina nastala na temelju korištenja American Express kartice broj 4785595008565493, izdane na zahtjev i na ime tuženika, kao osnovnog korisnika kartice, a što tuženik niti ne osporava tijekom postupka.

19. Neosnovan je prigovor zastare. Naime, dopisom-opomenom pred utuženje od 8. listopada 2021. (list 21) je tužiteljev prednik PBZ Cacrd d.o.o., Zagreb, obavijestio ovdje tuženika kako je njegova tražbina dospjela 30. rujna 2021. u ukupnom iznosu 7.895,33 HRK / 1.047,89 EUR. Na ovakvu vrstu tražbina primjenjuje se trogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 226. st. 1. ZOO-a. Budući da od 30. rujna 2021. do 29. ožujka 2024., kad je tužitelj, kao novi vjerovnik, pokrenuo ovršni postupak radi naplate predmetne ustupljene tražbine, nije protekao trogodišnji zastarni rok, a podnošenjem prijedlog za ovrhu novi vjerovnik, ovdje tužitelj, je prekinuo daljnji tijek roka zastare, razvidno je kako nije nastupila zastara predmetne tražbine.

20. Budući da tuženik ne osporava postojanje predmetnog ugovornog odnosa niti da je učinio utuženi utrošak korištenjem predmetne kreditne kartice, proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Zbog izloženog, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, poglavito uvida u izvadak otvorenih stavaka dužnika (list 6), koju ispravu tuženik nije posebno niti određeno osporavao, niti je dostavio ni predložio odgovarajuće dokaze kojim isto pobija, utvrđeno je da je tužitelj u trenutku podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu 29. ožujka 2024. imao dospjelu novčanu tražbinu prema tuženiku u iznosu 986,51 EUR po osnovi otkupljene glavnice, odnosno utvrđena je visina tužiteljev tražbine, kao i datum dospijeća iste 30. studenoga 2021., pri tome imajući na umu i Ugovor o kupoprodaji plasmana br. 2021-91 poglavito izvadak iz Priloga 1 istog Ugovora iz kojeg proizlazi 30. studenoga 2021. ukupna tražbina iznosi 7.499,20 HRK po predmetnoj kreditnoj kartici. Naime, tužitelju pripada pravo i na zatezne kamate tekuće od dana zakašnjenja do isplate, temeljem odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a u svezi čl. 183. st. 1. ZOO-a, po kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. Međutim, tužitelju nisu dosuđene obračunate zatezne kamate u iznosu 4,65 EUR, budući da se kamate obračunavaju tek kada je plaćena glavnica, odnosna tada se kamate uglavničuju i postavljaju kao samostalan zahtjev. Stoga je u tom dijelu sa zatraženim zateznim kamatama valjalo ukinuti predmetni platni nalog (toč. II. izreke presude).

21. Slijedom navedenog, valjalo je djelomično održati na snazi platni nalog i presuditi kao pod toč. I. izreke presude, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom da tužitelj nije uspio samo u srazmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, a isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

23. Glede troškova postupka odmjerenih i sadržanih u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i zateznih kamata na iste, valja istaknuti da se o istom trošku odlučuje presudom, kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđene troškove teku od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak br. 3 sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Su-IV-204/17, održanog u Zagrebu 2. lipnja 2017.). Stoga je valjalo ukinuti predmetni platni nalog u dijelu odluke o troškovima postupka, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude.

24. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje postupka, koji se sastoje od javnobilježničkog troška nagrade za donošenje rješenja o ovrsi i to predujma naknade javnog bilježnika u iznosu 10,00 EUR uvećanog za PDV 25% odnosno ukupno u iznosu 12,50 EUR i ostatak naknade u iznosu 10,00 EUR uvećanog za PDV 25% odnosno ukupno u iznosu 12,50 EUR, dakle ukupno u iznosu 25,00 EUR, kao i daljnjih troškova zastupanja koji se sastoje od troška sastava podneska od 28. listopada 2024. (Tbr. 8./1. OT) i zastupanja na ročištu 2. travnja 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 150,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 300,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (75,00 EUR), kao i troška sudske pristojbe za presudu u zahtijevanom iznosu 39,82 EUR. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi troškove postupka u sveukupnom iznosu 439,82 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na troškove postupka mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. III. izreke presude.

25. Također, i tuženik zahtijeva naknadu troškova postupka odnosno trošak prigovora u iznosu 500,00 EUR. Međutim, iste troškove, kako u osnovi, tako ni u visini, tuženik nije ničim dokazao. Ujedno, tuženikov zahtjev za naknadom troškova postupka nije osnovan, s obzirom na neuspjeh istog u sporu, odnosno valjalo je odbiti tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. IV. izreke presude.

26. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) su iskazane novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

27. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 15. svibnja 2025.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - opun. tužitelja, uz rješenje o sud. pristojbi za presudu u iznosu 39,82 EUR i

- tuženik.