Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž R-1042/2022-6

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Barbare Bosner, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SNZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mario Gerstner, odvjetnik iz Kutine, protiv tuženika Radio postaja Novska d.o.o., A. Knoppa 1, Novska, OIB 29704936502, kojeg zastupa punomoćnik Mate Puljiz, odvjetnik iz Novske, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-1420/2021-8 od 2. lipnja 2022., na sjednici vijeća 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-1420/2021-8 od 2. lipnja 2022.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika i ukida rješenje Općinskog suda u Sisku. poslovni broj Pr-1420/2021-8 od 2. lipnja 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da je nedopuštena odluka tuženika od 18. listopada 2018. o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) na neodređeno vrijeme sklopljenog 28. svibnja 2016. te da tužiteljici radni odnos nije prestao. Točkom II. izreke utvrđeno je da tužiteljici radni odnos kod tuženika temeljem odluke o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) nije prestao te je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto urednika informativnog programa i glavnog urednika novina. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn/331,81 eura.[1]

2. Rješenjem sadržanim u istom otpravku kao i citirana presuda dopuštena je preinaka tužbe kojim tužiteljica potražuje da je se vrati na posao urednika informativnog programa i glavnog urednika novina.

3. Protiv te presude i rješenja žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijane odluke preinače u smislu žalbenih navoda.

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tuženika je osnovana samo u dijelu kojim se pobija rješenje suda prvog stupnja o preinaci tužbe, dok je u preostalom dijelu neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici od 18. listopada 2018. te da radni odnos tužiteljici nije prestao temeljem te odluke uz zahtjev za vraćanje na rad.

6.1. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je sljedeće:

- da su tužiteljica kao radnik i tuženik kao poslodavac 28. svibnja 2016. sklopili ugovor o radu za radno mjesto urednika informativnog programa, zamjenik direktora te da su u čl. 2. ugovora detaljno pobrojani radni zadaci tog radnog mjesta,

- da je presudom toga suda poslovni broj Pr-135/17 od 7. lipnja 2018. odlučeno da nije dopuštena odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu i da je tuženik dužan tužiteljicu vratiti na radno mjesto urednika informativnog programa, zamjenika direktora, te da je istom presudom odbijen i protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu,

- da je tuženik odlukom o otkazu ugovora o radu 18. listopada 2018. tužiteljici otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto urednik informativnog programa, zamjenik direktora iz poslovno uvjetovanih razloga,

- da je u obrazloženju te odluke navedeno da je poslodavac dana 9. listopada 2018. zaprimio odluku Županijskog suda u Bjelovaru kojim je potvrđena presuda Pr-135/2017 i temeljem koje je bio dužan tužiteljicu vratiti na radno mjesto urednika informativnog programa, zamjenik direktora, a da je od otkazivanja ugovora o radu do vraćanja tužiteljice na radno mjesto kod poslodavca, dva puta izmijenjena sistematizacija radnih mjesta i da prema važećoj sistematizaciji radnih mjesta od 14. lipnja 2018. ne postoji više radno mjesto urednika informativnog programa, zamjenik direktora, a također da ne postoji ni jedno drugo radno mjesto koje bi odgovaralo stručnoj spremi, znanju i sposobnostima radnice pa da joj se otkazuje ugovor o radu radi poslovno uvjetovanih razloga,

- da je tužiteljica protiv te odluke pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava i predmetnu tužbu sukladno čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine 93/14, 127/17-dalje: ZR),

- da je Pravilnikom o sistematizaciji poslova i radnih mjesta tuženika od 27. svibnja 2016. regulirano da radno mjesto urednik informativnog programa, zamjenik direktora obuhvaća slijedeće poslove i radne zadatke: posredstvom raznih informativnih kuća priprema realizaciju vijesti, informacija, tonskih priloga i zanimljivosti iz zemlje i svijeta; pregledava i obavlja korekciju svih tekstova informativnog programa kao i korekciju tonskih priloga te u suradnji s autorima tekstove i priloge stavlja u okvir vremenski prihvaćenih normi emitiranja na RPN-a, obavlja uredničke poslove informativnih emisija, obavlja voditeljske poslove te priprema priloge, osmišljava sadržaj pojedinih (informativnih) emisija, mora biti upoznat sa svim informativnim sadržajima i odobriti ih u suradnji s glavnim urednikom- direktorom RPN-a, provodi u djelo sve zaključke s kolegija RPN-a u svezi informativnog programa, priprema i predlaže direktoru shemu cjelokupnog informativnog programa, prati cjelokupna događanja na području čujnosti RPN-a i sugerira kolegama - novinarima obradu pojedinih tema, osmišljava, prikuplja i obrađuje informativne sadržaje iz svih područja života i rada na području čujnosti radi postaje i šire, primjenjuje sve oblike novinarskog izraza, ostvaruje potrebnu suradnju s tehničkim realizatorima programa RPN-A, ima potpunu kontrolu i određuje obim i redoslijed svih emitiranih govornih i tonskih priloga informativnog programa, ostvaruje potrebnu suradnju sa svim relevantnim strukturama s ciljem pravovremenog i objektivnog informiranja javnosti o svim događajima, obavlja poslove voditelja jutarnjeg, dnevnog i popodnevnog programa, realizira dogovorene zaključke s kolegija RPN-a, ostvaruje potrebnu komunikaciju s direktorom-glavnim urednikom RPN-a te urednikom novina, sudjeluje u organizaciji i realizaciji javnih priredbe RPN- a, obavlja i sve druge srodne poslove u skladu s naravi posla koji obavlja po nalogu direktora, održava čistoću i pazi na urednost prostora svog radnog mjesta, zajedničkih prostorija i ostalog prostora koji koristi tijekom radnog vremena, potrebna organizacijska sposobnost, samostalnost u radu, sposobnost aktivne komunikacije,

- da je prema sistematizaciji radnih mjesta tuženika od 1. prosinca 2017. ukinuto radno mjesto urednika informativnog programa, zamjenika direktora, a uvedeno je radno mjesto urednika informativnog programa i glavnog urednika novina,

- da prema sistematizaciji važećoj na dan 14. lipnja 2018. kod tuženika postoje slijedeća radna mjesta: direktor – glavni urednik, - voditelj marketinga za koje se potražuje VSS društvenog smjera, tri godine radnog iskustva, poznavanje rada na računalu, urednik informativnog programa i glavni urednik novina (koji objedinjava i poslove ranijeg radnog mjesta urednika informativnog programa i glavnog urednika novina); uvjeti SSS, VŠS, VSS društvenog smjera, radno iskustvo godinu dana, potrebne organizacijske i komunikacijske sposobnosti, samostalnost u radu te sposobnost dobrog radijskog izražavanja, tehničar/snimatelj/montažer, novinar-voditelj zabavno-glazbenog programa (izbor glazbe), novinar- voditelj kulturnog i edukativnog programa i novinar Novljanskog vjesnika (pola radnog vremena), radijski spiker (pola radnog vremena),

- da je tužiteljica diplomirani novinar, da radi kod tuženika od 1992. godine, da je radila kao novinar, kao urednik novina, kao urednik informativnog programa i zamjenik direktora, te da ispunjava uvjete za rad na svim radnim mjestima predviđenim sistematizacijom tuženika,

- da u postupku tuženik nije dokazao da je radno mjesto voditelja marketinga popunjeno u siječnju 2018., niti je dokazao da su sva radna mjesta kod tuženika bila popunjena u vrijeme otkazivanja tužiteljici.

6.2. Prvostupanjski sud u primjeni čl. 135. st. 3. ZR-a zaključuje da tuženik na kojem je teret dokazivanja da je odluka o otkazu ugovora o radu u ovom predmetu osnovana, nije dokazao da u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici nije postojalo radno mjesto na koju je tužiteljicu mogao rasporediti i sukladno izmijenjenim sistematizacijama te da su postojali uvjeti za poslovno uvjetovani otkaz, cijeneći da je tuženik na te okolnosti predložio saslušanje svjedokinje SN, kojem iskazu sud nije poklonio vjeru. Nastavno smatra da je tuženik u ovom predmetu trebao dokazati da prema važećoj sistematizaciji poslova i radnih mjesta više nije predviđeno radno mjesto na kojem je bila zaposlena tužiteljica (urednik informativnog programa, zamjenik direktora) te da je prestala potreba za tim radnim mjestom zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, kao i da se zbog financijske situacije smanjio broj zaposlenih na način da su radni zadaci preraspodijeljeni u radna mjesta sukladno potrebama poslodavca, pri čemu cijeni da svoje navode o financijskim problemima potkrepljuje samo podizanjem kredita, što prema mišljenju prvostupanjskog suda samo po sebi nije razlog da se utvrdi postojanje financijskih problema, kraj utvrđenja da je tuženik svojim odlukama povećao koeficijente radnih mjesta. Također, prvostupanjski sud ocjenjuje da je autonomno pravo poslodavca da proces rada racionalno organizira na način za koji će smatrati da će polučiti najbolje poslovne rezultate, međutim da je u konkretnom slučaju poslodavac izmjene sistematizacije radnih mjesta učinio kako bi izbjegao vratiti tužiteljicu na posao. Stoga prvostupanjski sud utvrđuje da nisu ispunjene pretpostavke za otkaz ugovora o radu tužiteljici u smislu čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a i u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice.

7. Prije svega, u odnosu na rješenje suda prvog stupnja kojim je dopuštena preinaka tužbe, tuženik sadržajem žalbe osnovano prigovara pravilnosti primjene čl. 190. ZPP-a, ali ne iz razloga na koje se u žalbi poziva, nego zbog toga što se ovdje ne radi o preinaci tužbe.

7.1. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica u tužbi zahtijevala utvrđenje nedopuštenosti predmetnog otkaza te posljedično tome i vraćanje na posao bez konkretnog navođenja radnog mjesta ili određivanja uvjeta za odgovarajuće radno mjesto, dakle zahtjev tužiteljice u tom dijelu nije bio određeno postavljen u smislu odredbe čl. 186. ZPP-a jer nije postavljen tako da može poslužiti kao ovršna isprava pa je prvostupanjski sud trebao u skladu s čl. 109. st. 1. i 2. ZPP- a pozvati tužiteljicu da tužbu ispravi, kako je to navedeno u rješenju ovoga suda poslovni broj Gž R-310/2019 od 20. svibnja 2021. kojim je ukinuta presuda suda prvog stupnja poslovni broj Pr-119/2018-11 od 25. ožujka 2019. i predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje. Budući da je tužiteljica navedeni nedostatak tužbe ispravila u ponovnom suđenju na ročištu 12. studenog 2021., kojom je postavila određeni zahtjev za vraćanje na rad, nije bilo potrebe odlučivati primjenom odredbe čl. 190. ZPP-a (toč. 3. obrazloženja prvostupanjske presude). Zbog toga je žalba tuženika uvažena i ukinuto rješenje suda prvog stupnja, pri čemu nema potrebe vraćati predmet na ponovan postupak u smislu čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

8. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka, niti povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se presudu može ispitati.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tuženik nije dokazao postojanje opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu tužiteljici u smislu čl. 135. st. 3. u vezi s čl. 115. st. 1. toč.1. ZR-a.

9.1. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR- a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

9.2. Prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a propisano je da ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, a za valjanost otkaza se ovim Zakonom traži postojanje opravdanoga razloga, on mora dokazati postojanje opravdanoga razloga za otkaz.

10. Tuženik je naime odluku o otkazu donio uz obrazloženje da je prestala potreba za radnim mjestom tužiteljice (urednik informativnog programa, zamjenik direktora) zbog gospodarskih i organizacijskih razloga. Pri tome je, protivno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud pravilno zaključio da tuženik u postupku nije dokazao gospodarski razlog otkaza. Naime, tuženik je na tu okolnost dostavio ugovor o zajmu od 6. rujna 2017. (list 67-68 spisa) kojim je pozajmljen iznos od 95.000,00 kn s obvezom vraćanja u dvanaest jednakih obroka počevši od 20. studenog. 2017., te i prema ocjeni ovog suda samo na toj ispravi ne može se izvesti zaključak o osnovanosti tvrdnji tuženika u odluci o otkazu da je „uslijed potrebe za zaduživanjem radi snošenja tekućih troškova došlo do potrebe za smanjenjem troškova poslovanja zbog čega je donesen novi Pravilnik o sistematizaciji poslova i radnih mjesta od 1. prosinca 2017.“, kraj činjenice da je tuženik već 14. lipnja 2018. donio novi Pravilnik o sistematizaciji poslova i radnih mjesta kojim je neprijeporno povećan broj zaposlenih, a u vrijeme važenja tog Pravilnika je tužiteljici otkazan ugovor o radu. Osim toga, u odnosu na organizacijske razloge za otkaz, za navesti je da je iz Pregleda sistematizacije radnih mjesta kod tuženika (list 22 spisa) razvidno da je kod tuženika prema sistematizaciji na dan 27. svibnja 2016., 1. prosinca 2017. i 14. lipnja 2018. predviđeno radno mjesto s opisom poslova urednika informativnog programa, s time da prema sistematizaciji od 27. svibnja 2016. nosi naziv urednik informativnog programa, zamjenik direktora, a prema sistematizaciji od 1. prosinca 2017. i 14. lipnja 2018. je obuhvaćeno radnim mjestom urednik informativnog programa i glavni urednik novina. Pri tome, usporedbom opisa poslova radnog mjesta tužiteljice prema ugovoru o radu i sistematizaciji od 27. svibnja 2016. u odnosu na radno mjesto urednik informativnog programa i glavni urednik novina prema nastavnim sistematizacijama (list 48-49, 58-59), proizlazi da je opis tih poslova sadržajno istovjetan opisu poslova urednika informativnog programa (zamjenik direktora), s time da sadrži i opis poslova glavnog urednika novina, koji je po obimu-sadržaju opisa poslova manji u odnosu na opis poslova urednik informativnog programa. Iako su točni navodi tuženika da je poslodavac (u pravilu) ovlašten organizirati proces rada, na način da u sklopu reorganizacije poslovanja smanjuje broj radnih mjesta i poslove tih radnih mjesta preraspodijeli na druge radnike, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tuženik nije dokazao ni postojanje organizacijskih razloga za otkaz. Na pravilnost takvog zaključka upućuje okolnost da su u svim navedenim sistematizacijama obuhvaćeni poslovi urednika informativnog programa, kako po opisu poslova, tako i u nazivima pozicije. Dakle, tuženik je u okviru svojih ovlasti prema čl. 14. Zakona o medijima ("Narodne novine" br. 59/04, 84/11, 81/13) da kao nakladnik samostalno utvrđuje programsku osnovu medija, a time da određuje i osnovu uređivačke politike, te u okviru iste i urednike za pojedina područja, u svim navedenim sistematizacijama odredio poslove urednika informativnog programa i stoga nisu prihvatljive tvrdnje tuženika da je prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima je radila tužiteljica, slijedom čega proizlazi da nisu ispunjene pretpostavke za otkaz ugovora o radu tužiteljici u smislu čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a i zbog toga je tuženik u smislu čl. 124. st. 1. ZR-a dužan vratiti tužiteljicu na posao, na radno mjesto urednika informativnog programa i glavnog urednika novina.

11. Pravilno je prvostupanjski sud u primjeni čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22) odlučio o troškovima postupka tužitelja.

12. Slijedom svega obrazloženog i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u izreci ove presude.

13. Tuženiku nije odmjeren trošak u povodu žalbe jer u žalbenom stadiju nije uspio u odnosu na odluku o glavnoj stvari (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Rijeci 15. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović