REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10000 ZAGREB

Poslovni broj: Pr-609/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužitelja LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boran Gošek, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika DUKAT mliječna industrija d.d., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, OIB: 25457712630, kojeg zastupa punomoćnik Mojmir Ostermann, odvjetnik iz odvjetničkog društva Ostermann Ivančić d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Janka Havaša, odvjetnika, 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana isplati razliku bonusa za 2023 u bruto iznosu od 5.417,24 EUR sa zateznom kamatom počevši od 12.04. 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine., te naknadi trošak postupka također sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 EUR, zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 15. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kod tuženika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme od 1. listopada 2014., temeljem Ugovora o radu i anexa, za radno mjesto rukovoditelj zaštite okoliša i održivog razvoja. Prema čl. 7. ugovora radnik može ostvariti pravo na godišnji bonus za postignute rezultate rada u iznosu do najviše 15% godišnje bruto plaće, vezano za postignuće osobnih ciljeva prema planu i ocjeni radnog učinka i planu poslovanja DUKAT grupe, te s obzirom na ukupni poslovni rezultat DUKAT grupe u prethodnoj poslovnoj godini po odluci Uprave. Nadalje su stranke sklopile 1. prosinca 2023. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove specijalist zaštite okoliša i održivoga razvoja, time da je tužitelj do 1. prosinca 2023. obavljao poslove rukovoditelja zaštite okoliša održivog razvoja. Čl. 7. Ugovora ostao je neizmijenjen. Tužitelj je korisnik prava na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, a temeljem Rješenja KLASA: UP/II- 502-06/12-05/124; URBROJ: 338-01-21-12-2 od 1. lipnja 2012. izdanog od Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Republike Hrvatske, o čemu poslodavac ima saznanje od rujna mjeseca 2013. godine. Dana 12. travnja 2024. tužitelju je isplaćen bonus za 2023. godinu u neto iznosu od 3.199,44 EUR, dok mu je za prethodnu, 2022. godinu, 20. travnja 2023 isplaćeno neto 7.277,73 EUR, dakle za 2023. mu je tuženik neosnovano uskratio polovicu bonusa, dok su drugi radnici u sustavu bonusa primili približno isti iznos bonusa i za 2022. i 2023. g, pa je zaključio da se uvjeti za isplatu propisani čl. 7 Ugovora nisu mijenjali. Konačno, za visinu ukupnog bonusa je irelevantna činjenica da li radnik radi s polovicom punog radnog vremena ili s punim radnim vremenom. Stoga je tužitelj 26. travnja 2024. uložio zahtjev za zaštitu prava. Tuženik je e-mail porukom od 3. svibnja 2024. obavijestio tužitelja da je obračun bonusa za 2022. bio pogrešan, a da je obračun za 2023. ispravan, odnosno odbio gore cit. zahtjev za zaštitu prava, a time je povrijedio odredbe Ugovora o radu na štetu tužitelja. Potražuje ukupan iznos od 5.417,24 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 12. travnja 2024. do isplate te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva. Potvrđuje da su tužitelj i tuženik u radnom odnosu temeljem zadnjeg važećeg Ugovora o radu od 1. prosinca 2023. te da je tuženik isplatio tužitelju bonus u iznosu od 5.417,24 EUR bruto. Navedeni bonus isplaćen je temeljem članka 7. Ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i tuženika u kojem piše da: „…tužitelj može ostvariti pravo na godišnji bonus za postignute rezultate rada u iznosu do najviše 15% godišnje bruto plaće, vezano za postignuće osobnih ciljeva prema planu i ocjeni radnog učinka i Planu poslovanja tuženika, kao i Lactalis Grupe, te s obzirom na ukupni poslovni rezultat DUKAT grupe kao i Lactalis Grupe u prethodnoj poslovnoj godini, po odluci Uprave.“ Tuženik je dakle mogao, ali nije morao, isplatiti bonus tužitelju, tj. ako je odlučio isplatiti bonus, isti je mogao iznositi do 15% godišnje plaće radnika, dakle tuženik je mogao isplatiti i niži iznos od 15% godišnje plaće radnika. Stoga je tuženik iskoristio svoje pravo temeljem Ugovora o radu kako bi isplatio bonus u iznosu manjem od 15% godišnje bruto plaće tužitelju, pri čemu nije prekršio niti odredbe Ugovora o radu niti druge pozitivne zakonske propise, niti je na ikoji način oštetio tužitelja. Tuženik navodi da tužitelj jest korisnik prava na rad s polovicom punog radnog vremena, temeljem Rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iz 2012. godine, te tuženik u potpunosti poštuje predmetno pravo radnika, sukladno svim zakonskim propisima. Temeljem odredbe čl. 7., st. 1., toč. 9. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, rad s polovicom punog radnog vremena je rad s polovicom od 40 radnih sati tjedno, što znači da radnik koji koristi to pravo radi 20 sati tjedno, uz pravo na isplatu naknadu plaće za drugih 20 sati tjedno. Tuženik jest tužitelju isplatio bonus za 2022.g. u neto iznosu od 7.277,73 EUR, međutim radilo se o omašci pri izračunu i isplati bonusa tuženiku. Tuženik je navedeno jasno komunicirao tužitelju, pridržavajući pravo potraživati povrat dijela bonusa koji je isplaćen bez osnove. Tuženik navodi da obzirom na ukupan broj zaposlenika tuženika te činjenicu da je najvećem dijelu zaposlenika iznos bonusa isplaćen u predviđenoj vrijednosti, tuženik nije bio ni svjestan pogreške u obračunu i isplati bonusa za tužitelja za 2022. sve dok mu se tužitelj nije obratio sa zahtjevom od 26. travnja 2024. Shodno svemu navedenom, očito je da tuženik nije povrijedio odredbe Ugovora o radu kao i da ne postoji pravna osnova prema kojoj tužitelj ostvaruje pravo na isplatu utuženog iznosa na ime bonusa za 2023. godinu, s obzirom da mu je isti isplaćen u cijelosti i u iznosu koji je odredio poslodavac, stoga tuženik ovim putem predlaže Naslovu da tužbu odbije u cijelosti kao neosnovanu i naloži tužitelju da isplati troškove postupka tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u e-mail od 3. svibnja 2024 (str. 3 spisa), zahtjev tužitelja od 26. travnja 2024. (str. 4-5 spisa), isplatne liste tužitelja (str. 6-7 i 43-44 spisa), Ugovor o radu tužitelja na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2023. (str. 8-10 spisa), Aneks Ugovoru o radu od 1. listopada 2014. (str. 11 spisa), Ugovor o obavljanju poslova od 1. listopada 2014. (str. 12-15 spisa), Rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-06/12-05/124, URBROJ: 338-01-21-12-2 od 1. lipnja 2012. (str. 16-18 spisa i 29-31 spisa), dopis tužitelja od 26. travnja 2024. upućen tuženiku (str. 40-41), e-mail tužitelja (str. 42 spisa), Odluku tuženika od 9. travnja 2024 (str. 52 spisa), Kriterije za izračun bonusa (str. 53-54 i 59-60 spisa), evidencije o radnom vremenu (str. 79-92 spisa), te su saslušani svjedoci SS (str. 72 spisa), PS (str. 72 spisa), LSĆ (str. 73 spisa), FS (str. 74-75 i 106-107 spisa), AS (str. 93 spisa), DS (str. 94-95 spisa), te tužitelj (str. 95-96 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 – dalje ZR) propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao, dok je st. 4. istog članka ZR-a propisano da je zabranjena izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima.

6. Čl. 32. ZR-a propisano je da ako je za stjecanje određenih prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom važno prethodno trajanje radnog odnosa, razdoblja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog, očinskog dopusta ili dopusta koji je po sadržaju i načinu korištenja istovjetan pravu na očinski dopust, rada s polovicom punog radnog vremena, rada s polovicom punog radnog vremena radi pojačane njege djeteta, dopusta trudne radnice, dopusta radnice koja je rodila ili radnice koja doji dijete te dopusta ili rada s polovicom punog radnog vremena radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju u skladu s propisom o rodiljnim i roditeljskim potporama smatrat će se vremenom provedenim na radu u punom radnom vremenu.

7. Čl. 90. st. 1. ZR-a propisano je da je plaća, u smislu ovoga Zakona, primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu, dok je st. 2. istog članka propisano da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću iz stavka 1. ovoga članka, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Stavkom 3. istog članka propisano je da se plaća iz stavka 1. ovoga članka može se sastojati od: 1. osnovne odnosno ugovorene plaće, 2. dodataka, 3. ostalih primitaka. Prema stavku 4. dodaci iz stavka 3. točke 2. ovoga članka, u smislu ovoga Zakona, su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnoga staža i sl.), odnosno koje u skladu s propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima i visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima poslovanja i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.). Prema stavku 5. poslodavac je dužan dodatke iz stavka 3. točke 2. ovoga članka obračunati u iznosu i na način koji je utvrđen posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje plaće iz članka 94. stavka 1. ovoga Zakona ne smije obračunati na iznos manji od iznosa minimalne plaće u skladu s posebnim propisima, dok su prema stavku 6. ostali primici radnika iz stavka 3. točke 3. ovoga članka, u smislu ovoga Zakona, primici radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu razlike bonusa za 2023. godinu u iznosu od 5.417,24 EUR bruto.

9. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik u radnom odnosu, da je tužitelj korisnik prava na rad s polovicom punog radnog vremena temeljem Rješenja HZMO-a od 1. lipnja 2012. kao i da je tuženik tužitelju isplatio bonus za 2023. u bruto iznosu od 5.417,24 EUR. Nije sporno niti da je na ime bonusa za 2022. tuženik tužitelju isplatio neto iznos od 7.277,73 EUR.

10. Među strankama je sporna osnov i visina tužbenog zahtjeva.

11. Čl. 7. st.1. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između tužitelja i tuženika od 1. prosinca 2023., a isto je i u Ugovoru o radu od 1. listopada 2014., ugovoreno je da radnik može ostvariti pravo na godišnji bonus za postignute rezultate rada u iznosu do najviše 15,00% godišnje bruto plaće, vezano za postignuće osobnih ciljeva prema planu i ocjeni radnog učinka i Planu poslovanja DUKAT grupe kao i Lactalis Grupe, te s obzirom na ukupni poslovni rezultat DUKAT grupe kao i Lactalis Grupe u prethodnoj poslovnoj godini, po odluci Uprave. St. 3. istog članka ugovoreno je i da će se bonus iz stavka 1. ovog članka isplatiti u roku od najviše 30 dana nakon što

- uprava donese odgovarajuću odluku iz stavka 1. ovog članka, i

- nadzorni odbor prihvati godišnja financijska izvješća za financijsku godinu za koju je Uprava odlučila da se isplati bonus.

12. Iz e-mail korespondencije (list 3 spisa), proizlazi da je na upit tužitelja izvršena provjera izračuna za isplatu bonusa za tužitelja nekoliko godina unatrag. U predmetnom mailu navedeno je da se detaljnim uvidom ispostavlja da je bonus tužitelja za 2022. godinu obračunat na način da radi tehničke greške nije umanjen za 50% u skladu sa tužiteljevim radnim statusom na pola radnog vremena. Nadalje se navodi da su djelatnici poslodavca iznenađeni da tužitelj nije primijetio tu grešku jer smatraju da bi u protivnom imao obvezu istu prijaviti poslodavcu. Nadalje se navodi da poslodavac ima pravo tražiti povrat preplaćenih sredstava za 2022. godinu na ime bonusa. Također je potvrđeno da je izračun za 2023. godinu u potpunosti ispravan. Navedeni e-mail tužitelju je poslan od strane AS.

13. Uvidom u Odluku poslodavca od 9. travnja 2024. godine razvidno je da je direktor IS za DUKAT d.d. donio odluku kojom se odobrava isplata godišnje nagrade direktorima, rukovoditeljima i drugim radnicima DUKAT d.d. za ostvarene rezultate u 2023., prema popisu koji se nalazi u privitku navedene odluke i čini njezin sastavni dio.

13.1. Iz popisa koji se nalaze u privitku Odluke od 9. travnja 2024. odnosno kriterija za izračun bonusa razvidno je da su prilikom donošenja odluke poštivani kriteriji i to objektivni kriteriji (50%) te individualni kriteriji 50% kao i da je na temelju istih donesena odluka o ostvarenim rezultatima tužitelja, koji su za 2023. utvrđeni u 90,65 %.

14. Iz evidencije radnog vremena za tužitelja u vremenskom razdoblju od siječnja 2022. godine do prosinca 2023.godine sud je utvrdio da je tužiteljevo radno vrijeme bilo fleksibilno, da je određene dane dolazio na posao, a druge dane nije, kao i da je vrijeme koje je tužitelj proveo u prostorijama tuženika bilo neujednačeno.

15. Iz iskaza svjedokinje SS u bitnom proizlazi da nema nikakvih saznanja vezanih za isplatu bonusa za tužitelja. Navodi da ona sama ne prima bonus niti joj je ta mogućnost navedena u ugovoru. Navodi da povremeno zna susresti tužitelja, ali da joj nije poznato koliko tužitelj radi kod tuženika odnosno da li radi i od kada polovicu radnog vremena.

16. Iz iskaza svjedoka PS u bitnom proizlazi da nema uvid u podatke o isplatama bonusa, da sama ne prima bonus niti je to predviđeno ugovorom, a vezano za tužitelja navodi da ne zna ništa vezano za isplatu njegovog bonusa. Nema nikakvih saznanja da li je tužitelj posao obavljao u punom ili nepunom radnom vremenu.

17. Iz iskaza svjedoka LSĆ u bitnom proizlazi da je kod tuženika zaposlena na poziciji rukovoditeljice administracije ljudskih potencijala i obračuna plaća te s obzirom na poziciju ima saznanja o isplatama bonusa. Vezano za isplatu bonusa navodi da joj je poznato da nije sastavni dio plaće te da ovisi o odluci uprave. Isplata bonusa ovisi o rezultatima prethodnih godina kao i o ciljevima koji su doneseni u odnosu na određenog pojedinca. Navodi da kod tuženika radi oko 1.300 djelatnika te da isplata bonusa odnosno njezin iznos nije za sve jednak, pri tom ističe da nemaju svi pravo na isplatu bonusa, a oni koji imaju bonus također ovisi i o poziciji na kojoj se nalaze. Vezano za način računanja bonusa poznato joj je da se početkom svake godine postave određeni ciljevi i to grupni i individualni. Grupne ciljeve dostavlja francuski Laktalis, a individualni ciljevi se postavljaju u odnosu na određenog zaposlenika, i to u razgovoru sa nadređenim. Postotak koji ide na individualne ciljeve je 50 %. Nadređeni i zaposlenik u razgovoru određuju koji je cilj za tu godinu odnosno vrstu poslova te težinu poslova koje je potrebno odraditi, a na kraju godine se popunjava obrazac bonusa. U navedenom obrascu pojedinačno su navedeni određeni postotci koje zaposlenik dobiva, a prije nego što dođe rezultat, poznato joj je da zaposlenik i nadređeni razgovaraju te se usuglašavaju vezano za navedeni obrazac kao i postotak koji je ostvaren. Nije joj poznato u zadnjih 5 godina koliko radi kod tuženika da je postojao problem vezano za usuglašavanje realiziranih ciljeva i rezultata. Također navodi da dobije samo rezultat vezano za isplatu bonusa, ali nema uvid u razloge koji su doveli do tog postotka. Vezano za samog tužitelja navodi da joj je poznato da kod tuženika radi 4 sata dnevno, dok mu se preostalih 4 sata isplaćuje na teret HZZO-a. Poznato joj je da je tužitelju 2023. isplaćeno 50% bonusa zbog toga što radi 4 sata, a 2022. došlo je do greške zbog implementiranja novog sustava kada je tužitelju isplaćen cijeli iznos koji nije umanjen za 50%. Također navodi da je prijašnjih godina tužitelju isplata bonusa išla umanjena za 50% zato što radi 4 sata. Vezano za uputu isplate na navedeni način, navodi da je istu sačinila sukladno navodima direktorice AS. Kada je došla raditi kod tuženika direktorica joj je objasnila način kalkulacije za sve djelatnike, pa tako i za tužitelja. Na pitanje pun. tužitelja da li je bonus tužitelju za 2023. umanjen zbog neostvarenih očekivanih rezultata rada, svjedokinja navodi da ona nema saznanja o navedenom. Navodi da nema saznanja koliko je tužitelj je stvarnog vremena provodio na radnom mjestu. Ne sjeća se što se dogodilo zbog proteka vremena, a vezano za način komunikacije između direktorice AS i tužitelja. Navodi da joj je poznato da je bila dio pisane komunikacije, e-mail prepiske. Na pitanje pun. tuženika na kojim su radnim mjestima zaposleni AS, FS, TS i US i jesu li njihova radna mjesta usporediva sa radnim mjestom tužitelja, svjedokinja navodi da joj je poznata organizacijska struktura tuženika, te da navedena radna mjesta po samoj organizaciji nisu usporediva sa radnim mjestom tužitelja, te da su navedeni na višoj poziciji od tužitelja.

18. Iz iskaza svjedoka FS proizlazi da je kod tuženika zadnjih 10 godina zaposlen kao direktor kvalitete, ali kod tuženika je zaposlen preko 30 godina. Poznato mu je da se određenim radnicima kod tuženika isplaćuje bonus, da postoji lista, ali da sama isplata ovisi o svakom pojedinačnom slučaju odnosno ugovoru o radu. Kod tuženika postoji sustav godišnjeg ocjenjivanja odnosno obrazac koji utječe na isplatu predmetnog bonusa. Prije svega navodi da se kod ocjene gledaju grupni i osobni ciljevi. Grupni ciljevi za sve su jednaki dok se osobni ciljevi razlikuju te se utvrđuju između djelatnika i nadređenog. Navodi da je nadređen petero ljudi, ali da jedino tužitelj ima pravo na isplatu bonusa. Sukladno tome, on sa tužiteljem za svaku godinu postavlja ciljeve te istog ocjenjuje. Vezano za isplatu bonusa, a konkretno vezano za novce, navodi da nema saznanja obzirom je on kao nadređeni zadužen za dati ocjenu tužitelju. Ističe da se cjelokupan proces ocjenjivanja odvija u razgovoru sa djelatnikom, a tako i ovdje tužiteljem, pri čemu se definiraju ciljevi odnosno rezultati koje je potrebno ostvariti. Navodi da se traži dosljednost obzirom se na vrstu posla ciljevi ponavljaju, kao i da se radi o dugoročnom procesu. Navodi da se sa tužiteljem o svemu dogovarao kao i da je po njegovim saznanjima tužitelj navedeno ispoštovao. Nadalje u radu tužitelja nije bilo velikih odnosno dramatičnih odstupanja u odnosu na protekle godine. Kada govori o ocjenjivanju, rekao bi da tužitelj ima ocjenu 3, što je kod tuženika očekivana ocjena i predstavlja nekakav prosjek. Ponekad je rezultat bio nešto ispod, a nekad nešto iznad od očekivanog. Nadalje navodi da se prilikom popunjavanja obrasca uzima u obzir ne samo ocjena nego i određeni numerički sustav prikazivanja realizacije, i to u postotcima, dakle od 0-100%. Pojašnjava da postoje određeni pokazatelji koje je moguće matematički prikazati, pa onda se navodi i statistika, a u situacijama u kojima nije moguće matematički izračunati učinkovitost, navodi se ocjena. Vezano za tužitelja, navodi da je po dogovoru ispoštovao ono što je bilo predviđeno, a gledajući na taj način, postotak njegove realizacije bio je rijetko ispod 90%. Vezano za radno vrijeme tužitelja, tužitelj je imao fleksibilno radno vrijeme, dio je radio doma, a dio u firmi, što im je korona omogućila. Tužitelj je uvijek imao fleksibilno radno vrijeme i prije korone, a kada je prešao u [adresa]. Na pitanje tužitelja svjedoku koliko je vremena provodio na lokaciji Dukat u Zagrebu, svjedok navodi da je tužiteljevo radno vrijeme bilo po njemu vrlo fluidno obzirom mu je poznato da je za vrijeme radnog vremena obavljao privatne poslove, da je npr. odlazio kod fiškala kako je sam rekao. Stoga ne može reći da li je tužitelj bio na radu 7 sati tijekom dana ili 8 sati. Tužitelj po njegovim saznanjima nije bio svaki dan u Dukatu. Određene dane kada nije fizički bio u Dukatu, po njegovim saznanjima tužitelj je bio na raspolaganju poslodavcu, ali nema saznanja o tome što je i koliko odradio tada, ističe da je on sa tužiteljem imao dogovor u kojem je određen fond sati i posao koji treba obaviti, i tužitelj je to napravio. Da li je u određenom razdoblju kada nije bio fizički kod poslodavca tužitelj obavljao kakve druge poslove, to mu nije detaljnije poznato. Navodi da po njegovom mišljenju vrijeme nije bilo bitno, uvijek je bilo fleksibilno radno vrijeme za tužitelja, već sami rezultati rada. Navodi da mu je poznato, vezano za fond sati, da je tužitelj radio pola radnog vremena, i to koliko mu je poznato od 2014. Nije mu poznato koliko je vremena tužitelj provodio na poslu odnosno kada je tužitelj dolazio i odlazio sa posla za vrijeme kada je radio isključivo u Dukatu na lokaciji u Zagrebu. Na pitanje tužitelja da li zna tko je donio odluku o tome da se bonus prepolovi, svjedok navodi da to ne zna.

19. Iz iskaza svjedoka AS proizlazi da je kod tuženika zaposlena na radnom mjestu direktorice ljudskih potencijala. Sa svojim timom sudjeluje u osmišljavanju odnosno vodi računa o pravilnoj primjeni propisa i pravila kompanije. Nije nadređena tužitelju već zajedno sa svojim timom, a nakon što dobije potrebne podatke od financija sudjeluje u konkretnom izračunu. Poznato joj je da se bonus odnosi na učinak na poslu, odnosno na ostvareni rezultat na poslu. Pojašnjava da unutar kompanije postoje kolektivni i individualni ciljevi i prilikom nagrađivanja 50% se odnosi na kolektivne, a 50% na individualne ciljeve. Navodi da su kolektivni ciljevi jednaki za sve dok individualni ciljevi ovise o konkretnim pozicijama i osobama. Navodi da joj nije poznato obzirom o tome vodi računa nadređena osoba tužitelju, na koji način su tužitelju postavljeni individualni ciljevi, a pri tome misli da ne zna da li je prilikom postavljanja individualnih ciljeva vođeno računa da tužitelj radi na pola radnog vremena. Vezano za tužiteljevo radno vrijeme ističe da zna da se tužitelju bonus umanjuje za tu polovicu radnog vremena na 50% manje. Ona radi kod tuženika negdje od 2018. na predmetnoj poziciji i navedeni način izračuna naslijedila je od prethodnih kolegica. Vezano za izračune zaposlenicima, da je prorata zapravo vremensko razdoblje koje se uzima u obzir zaposlenicima i to razdoblje provedeno na radu, a proporcionalno čemu se vrši izračun. To praktički znači npr. da osoba koja je zbog bolovanju u određenoj godini na radu provela 9 mjeseci, za tri mjeseca će se umanjiti bonus. Nije joj poznato da li je tužitelj u razdoblju 2023. radio od kuće. Navodi da joj nije poznato da li je tužitelj bio jedini izvršitelj tog radnog mjesta na kojem je zaposlen. Nema saznanja o tome da li je i koliko tužitelj bio na svom radnom mjestu obzirom je to u nadležnosti nadređene osobe tužitelju. Navodi da joj nije poznato u kojem postotku je nadređeni g. FS ocijenio učinak tužitelja u 2023. Navodi da joj nije poznato da li je tužitelj radio u skladu sa svojim Ugovorom o radu, a misleći pri tome na radno vrijeme.

20. Iz iskaza svjedoka ZS proizlazi da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu voditelja logistike. Tužitelja poznaje obzirom su radne kolege i nije mu poznato na koji način i u kojoj visini se tužitelju isplaćuje bonus. Kolegu je znao sretati u krugu Dukata te u pušioni. Nije mu poznato tužiteljevo radno vrijeme, pretpostavlja da je isto kao i njegovo od 8-16 sati. Pretpostavlja da tužitelj ne radi u smjenama. Tužitelja je sretao u pušioni u različito vrijeme dana. Nije mu poznato koliko i kada tužitelj radi obzirom ne rade u istoj prostoriji, dapače, u različitim su odjelima.

21. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kod tuženika zaposlen od 1. lipnja 1998. Do 1. siječnja 2023. obavljao je poslove rukovoditelja zaštite okoliša i održivog razvoja, a nakon tog datuma, poslove specijalista zaštite okoliša i održivog razvoja. Ističe da se osim u nazivu njegov posao nije promijenio. Obavljao je i 2022. i 2023. jednake poslove. U tom razdoblju individualni ciljevi su se razlikovali vrlo malo, u nekih 5- 10%, dok su kolektivni ciljevi bili na nivou kompanije. U oba razdoblja mu je nadređena osoba bila FS. Individualni ciljevi nisu bili vezani za njegovo radno vrijeme odnosno navodi da je radio puno radno vrijeme. Ističe da je bio glavni i odgovorni za područje zaštite okoliša kod tuženika te je istog predstavljao u raznim asocijacijama. Navodi da je za manji bonus saznao putem e-maila te smatra da s obzirom na njegov učinak i rad za kompaniju isto nije opravdano. Navodi da je 2022. i 2023. bio jedini izvršitelj na tom radnom mjestu kod tuženika. Dio radnog vremena je radio kod kuće na izdvojenom radnom mjestu, a što je praksa koja je uvedena za vrijeme korone. Ističe da je sve skupa nekih 30% vremena radio od kuće, s tim da je jedan dan svaki zaposlenik imao pravo na rad od kuće. Nadalje navodi da na posao i s posla putuje tri sata obzirom putuje iz [adresa] te da je uz sve to bio na dispoziciji poslodavcu, a navedeno je razvidno iz velike količine e-mailova koje je znao razmjenjivati za vrijeme radnog vremena. Smatra da je na dispoziciji poslodavcu bio i po 10 sati dnevno kada se sve faktički zbroji. Navodi da su njegovi individualni ciljevi, a u razgovoru sa nadređenim, bili uvijek usmjereni na sam zadatak, a isti nije bio ograničen nikakvim radnim vremenom. Također, zadatak je uvijek bio ispunjen, a kako je njegov nadređeni i iskazivao i ranije u izuzetno visokom postotku. Na pitanje pun. tuženika s kojim je konkretno ljudima tužitelj razgovarao, a imajući da je u tužbi i tužbenom zahtjevu naveo da je određeni broj ljudi anketirao i saznao iznos bonusa, tužitelj navodi da ne bi navodio konkretne osobe da ih ne bi doveo u neugodnu poziciju.

22. Radi dopune postupka te razjašnjenja važnih pitanja sud je preotvorio glavnu raspravu te ponovno saslušao svjedoka FS koji je u svom iskazu danom 3. travnja 2025., a na poseban upit suda da li je prilikom određivanja individualnih ciljeva odnosno prilikom određivanja ciljeva i posla koje je trebalo obaviti uzeto u obzir da tužitelj radi pola radnog vremena, naveo da je navedena činjenica bila je uzeta u obzir prilikom određivanja individualnih ciljeva i posla koje je trebalo obaviti. Naveo je da je opis radnog mjesta tužitelja bio naveden u Ugovoru o radu te je unutar tog opisa poslova bilo i konstanto educiranje tužitelja za posao koji obavlja. Posao koji tužitelj obavlja nije ograničen radnim vremenom. Pojašnjava da tužitelj nije bio jedini izvršitelj poslova tog radnog mjesta, tužitelj je bio rukovoditelj, a bila je još jedna djelatnica koja je obavljala istu vrstu poslova po nalogu tužitelja kao rukovoditelja. Također je naveo da ukoliko bi ostao neki posao visiti, a bilo ga je potrebno obaviti, da bi on kao neposredno nadređeni i nadležni tužitelju obavio taj posao. Drugi izvršitelj tog radnog mjesta je ĆS, koordinatorica zaštite okoliša i održivog razvoja. Na pitanje pun. tužitelja ako je već prilikom načina na koji se određuje bonus za radno mjesto tužitelja i opseg poslova njegovog radnog mjesta uzeto u obzir da isti radi sa polovicom radnog vremena kako je svjedok iskazivao danas, zašto je tada tuženik umanjio bonus tužitelju za pola, svjedok navodi da to nije njegovo da odgovori, odnosno da on za navedeno nije nadležan za odgovoriti. Na pitanje tužitelja da li svjedok ima približno jednake kompetencije za obavljanje poslova zaštite okoliša i održivog razvoja, svjedok navodi da je ranije u jednom razdoblju čak tužitelj njemu bio nadređen, a da za obavljanje poslova radnog mjesta koje tužitelj obavlja nije uvijek nužno da osoba ima određena stručna znanja obzirom se taj posao sastoji i od drugih elemenata odnosno taj posao čini i sklapanje ugovora, kvaliteta razvoja proizvoda i neki drugi poslovi, a za koje obavljanje su kompetentni i drugi djelatnici tuženika. Tako je u jednom razdoblju on sam obavljao poslove koordinatora kvalitete i zaštite okoliša pa shodno tome i ima određena znanja koja ulaze u područje stručnosti obavljanja poslova od strane tužitelja. Na pitanje pun. tuženika, a imajući u vidu prošli iskaz svjedoka može li pojasniti rečenicu da ne može reći je li tužitelj bio na radu 7 ili 8 sati tijekom dana, znači li to da mu nije poznato koliko je konkretno tužitelj radio pojedini dan, svjedok navodi da da, da ne može potvrditi odnosno da ne može potvrditi koliko je vremena tužitelj proveo na radnom mjestu kod tuženika. Svjedok navodi da mu uopće nije poznato po danima kada je tužitelj bio prisutan koliko je vremena provodio na radnom mjestu.

23. Iz iskaza svjedoka SS, PS, LSĆ, FS, AS i ZS, koje je sud prihvatio kao istinite jer su dani uvjerljivo, životni su i logični, u bitnim činjenicama su međusobno suglasni i u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu, sud je utvrdio da kod tuženika, uz ugovorenu mjesečnu plaću, postoji mogućnost nagrađivanja za postignute rezultate rada – bonus, a navedeno proizlazi i iz Ugovora o radu tužitelja, iskaza tužitelja te Odluke poslodavca od 9. travnja 2024.

23.1. U odnosu na mogućnost isplate bonusa sud je iskaza saslušanih svjedoka te Odluke poslodavca od 9. travnja 2024. utvrdio da nije sa svim djelatnicima tuženika ugovorena mogućnost isplate bonusa kao i da iznos bonusa nije za sve jednak već ovisi o poziciji u kojoj se nalaze, a kako to proizlazi iz iskaza svjedokinje SS i PS, koje ne primaju bonus niti im je ta mogućnost navedena u ugovoru te iskaza svjedokinje LSĆ, koja je navela da isplata bonusa ovisi o odluci uprave, rezultatima rada i ciljevima koji su doneseni u odnosu na određenog pojedinca.

23.2. Nadalje, iz iskaza svjedoka LSĆ, FS i AS sud je utvrdio, a vezano za način računanja bonusa, da se početkom svake godine postave određeni ciljevi i to grupni i individualni. Grupne ciljeve dostavlja francuski Laktalis, a individualni ciljevi se postavljaju u odnosu na određenog zaposlenika, i to u razgovoru sa nadređenim. Postotak koji ide na individualne ciljeve je 50 %. Nadređeni i zaposlenik u razgovoru određuju koji je cilj za tu godinu odnosno vrstu poslova te težinu poslova koje je potrebno odraditi, a na kraju godine se popunjava obrazac bonusa. U obrascu su pojedinačno navedeni određeni postotci koje zaposlenik dobiva, a prije nego što dođe rezultat, zaposlenik i nadređeni razgovaraju te se usuglašavaju vezano za navedeni obrazac kao i postotak koji je ostvaren. Prilikom popunjavanja obrasca uzima u obzir ne samo ocjena nego i određeni numerički sustav prikazivanja realizacije, i to u postotcima, dakle od 0-100%. Naime, postoje određeni pokazatelji koje je moguće matematički prikazati, pa se navodi i statistika, a u situacijama u kojima nije moguće matematički izračunati učinkovitost, navodi se ocjena. Tako proizlazi i iz popisa koji se nalaze u privitku Odluke poslodavca od 9. travnja 2024. odnosno kriterija za izračun bonusa.

23.3. Iz iskaza svjedoka FS sud je utvrdio da sa tužiteljem za svaku godinu postavlja ciljeve te ga ocjenjuje, da se cjelokupan proces ocjenjivanja odvija u razgovoru sa djelatnikom pri čemu se definiraju ciljevi odnosno rezultati koje je potrebno ostvariti. Radi se o dugoročnom procesu, a iz iskaza svjedoka sud je utvrdio da je tužitelj predviđeno odradio u očekivanom prosjeku. Navedeno proizlazi i iz iskaza tužitelja, koji je sud u navedenom dijelu ocijenio istinitim jer je u skladu sa iskazima i dokumentacijom koja prileži spisu. Iz iskaza svjedoka FS i tužitelja sud je utvrdio i da je postotak tužiteljeve realizacije rijetko bio ispod 90%. kao i da je tužitelj imao fleksibilno radno vrijeme, da je dio radio doma, a dio u firmi.

23.4. Iz iskaza svjedoka FS sud je nadalje utvrdio da je prilikom određivanja ciljeva i posla koji je tužitelj trebao obaviti uzeto u obzir da radi pola radnog vremena. Sud je također utvrdio i da posao koji tužitelj obavlja nije ograničen radnim vremenom, ali da je tužitelj bio rukovoditelj te je određene poslove tužitelja obavljala i djelatnica ĆS, koordinatorica zaštite okoliša i održivog razvoja te sam svjedok FS, kao neposredno nadređeni koji, s obzirom da je u jednom razdoblju sam obavljao poslove koordinatora kvalitete i zaštite okoliša, ima određena znanja koja ulaze u područje stručnosti obavljanja poslova tužitelja. Pri tome se ističe da sud nije ocijenio neistinitim iskaz navedenog svjedoka, a kako to tvrdi tužitelj, obzirom iz iskaza navedenog svjedoka ne proizlazi da kod tužitelja postoji još formalnih izvršitelja tužiteljevog radnog mjesta –specijalist zaštite okoliša i održivog razvoja već iz iskaza proizlazi da su dio poslova koji su u opisu tužiteljevog radnog mjesta obavljali drugi djelatnici koji su u tom dijelu imali potrebna stručna znanja.

23.5. Sud je ocijenio neistinitim navode tužitelja da je predviđene poslove obavljao puno radno vrijeme. Naime, tužitelj je sukladno zakonskim propisima i Rješenju HZMO-a od 1. lipnja 2012. bio korisnik prava na rad polovicom radnog vremena koju okolnost je tuženik ispoštovao prilikom postavljanja individualnih ciljeva, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka FS. Pri tome valja istaknuti da iz evidencije radnog vremena za tužitelja u vremenskom razdoblju od siječnja 2022. do prosinca 2023. godine sud nije mogao utvrditi da je tužitelj radio puno radno vrijeme, kako to tvrdi, a imajući na umu da ovaj sud ne raspolaže sa potrebnim stručnim znanjem te da tužitelj nije predložio vještačenje na temelju kojeg bi eventualno dokazao svoje navode o punom radnom vremenu. Imajući u vidu okolnost da je tužitelj imao fleksibilno radno vrijeme kao i da saslušani svjedoci, predloženi na okolnost obavljanja rada i vremena provedenog na radu SS, DS, PS i FS nisu znali koliko je stvarno vremena tužitelj proveo na radu sud je odlučio ne provoditi daljnji dokaz saslušanjem svjedoka ĆS.

24. U odnosu na samu visinu tužbenog zahtjeva sud je ocijenio istinitim navode tužitelja da je visina bonusa za 2023. umanjenja 50% sukladno njegovom statusu radnika s polovicom radnog vremena, a obzirom isto proizlazi iz e-mail korespondencije te iskaza svjedoka AS i LSĆ. Stoga je sud utvrdio da visina razlike bonusa za 2023. godinu, a imajući u vidu isplaćeni bonus od 5.417,24 EUR sukladno isplatnoj listi za 12/2023., iznosi 5.417,24 EUR. Slijedom navedenog sud je ocijenio nepotrebnim provođenje dokaza financijskim vještačenjem, pribavljanjem isprava o isplatama za radnike tuženika kojima su isplaćivani bonusi te dokaz saslušanjem svjedoka OS, TS i US, na okolnost utvrđenja isplate bonusa.

25. Cijeneći sve navedeno, a pri tome imajući na umu da je čl. 7. st. 1. Ugovora o radu tužitelja ugovorena mogućnost ostvarivanja prava na godišnji bonus za postignute rezultate rada u iznosu do najviše 15,00% godišnje bruto plaće po odluci Uprave, sud je utvrdio da je pravo tuženika odlučiti da li, kojim radnicima i u kojem iznosu će isplatiti bonus te to pravo tužitelj ne ostvaruje temeljem ZR-a. Iz provedenog postupka sud je također utvrdio da je tuženik, sukladno određenim internim kriterijima koji se primjenjuju i na druge djelatnike tuženika, utvrdio radne rezultate tužitelja kao i da je prilikom određivanja postavljenih zadataka i ciljeva tužitelju uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj korisnik prava na rad s polovicom radnog vremena, a što je u skladu s ZR-om.

25.1. Pri tome, a u odnosu na navode tužitelja kojima se poziva na povredu čl. 7. i čl. 32. ZR-a, valja reći da je iz iskaza svjedoka AS sud utvrdio, a vezano za izračune zaposlenicima, da se proporcionalno vremenu provedenom na radu vrši izračun bonusa što praktički znači da ako je osoba na bolovanju u određenoj godini za razdoblje bolovanja će joj se umanjiti bonus. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da mogućnost ostvarivanja bonusa nemaju svi zaposlenici tuženika, sud je ocijenio neosnovanim navode tužitelja o stavljanju u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike tuženika.

26. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan i odlučeno je kao u točki I. izreke.

27. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku.

28. Tuženiku je valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima 27. kolovoza 2024., 2. listopada 2024., 17. prosinca 2024., 28. siječnja 2025. i 3. travnja 2025. po Tbr. 9/1 – po 100 bodova, te trošak pristupa na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 -50 bodova, odnosno ukupno 650 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 1.300,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 1.625,00 EUR.

28.1. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 15. siječnja 2025. obzirom navedenim podneskom samo dostavlja dokumentaciju.

29. Na dosuđeni parnični trošak tuženiku je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).

30. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 15. svibnja 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.