Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovar

Broj: Gž Ob-20/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i drugotužiteljice CT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku OT, protiv tuženice ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Arturu Fišbahu i Biljani Mikulić, odvjetnicima iz Osijeka, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženice ŠT, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-238/2024-9 od 27. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice ŠT djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično se uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-238/2024-9 od 27. veljače 2025.:

- potvrđuje u cijelosti u pobijanom dijelu pod točkom I., II., IV. i VII. izreke.

- potvrđuje pod točkom III. izreke u odnosu na tužiteljicu CT u dijelu gdje je naloženo tuženici ŠT doprinositi za uzdržavanje CT iznosom od 133,33 eura za mjesec studeni 2021. počevši od 11. studenog 2021. te u dijelu gdje je naloženo tuženici ŠT doprinositi za uzdržavanje CT iznosom od 54,00 eura mjesečno počevši od 1. prosinca 2021. pa zaključno s 31. kolovoza 2022. sve sa zateznom kamatom.

- preinačava pod točkom III. izreke u odnosu na tužiteljicu CT za razdoblje od 1. rujna 2022. do 30. lipnja 2024. i sudi:

"Odbija se zahtjev tužiteljice CT za uzdržavanje u iznosu od 54,00 eura svakomjesečno za razdoblje od 1. rujna 2022. do 31. prosinca 2022. te u iznosu od 50,00 eura svakomjesečno za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2024. sa zateznim kamatama na svakomjesečne iznose".

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-238/2024-9 od 27. veljače 2025. presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženici ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 89269 Vöhringen, Deutschland, bei Frau R. da tužiteljici CT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati na ime uskraćenog uzdržavanja ukupan iznos od 2.366,63 eura (slovima: dvijetisućetristotinešezdesetšesteura šezdesettricenta) uz zakonsku kamatu koja se određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok od 01.01.2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, koja na iznos od:

- 100,00 eura teče od 30.11.2020. godine pa do isplate (1/2 za studeni 2020.)

- 200,00 eura teče od 31.12.2021. godine pa do isplate

- 200,00 eura teče od 31.01.2021. godine pa do isplate

- 200,00 eura teče od 28.02.2021. godine pa do isplate

- 200,00 eura teče od 31.03.2021. godine pa do isplate

- 200,00 eura teče od 30.04.2021. godine pa do isplate

- 200,00 eura teče od 31.05.2021. godine pa do isplate

- 200,00 eura teče od 30.06.2021. godine pa do isplate

- 200,00 eura teče od 31.07.2021. godine pa do isplate

- 200,00 eura teče od 31.08.2021. godine pa do isplate

- 200,00 eura teče od 30.09.2021. godine pa do isplate

- 200,00 eura teče od 31.10.2021. godine pa do isplate

- 66,63 eura teče od 30.11.2021. godine pa do isplate (mjesec studeni 2021. - 10 dana) sve isplatom na tekući tužiteljice broj: [broj bankovnog računa], otvoren kod Erste banka d.d.

II. Nalaže se tuženici ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 89269 Vöhringen, Deutschland, bei Frau R. da tužitelju RT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati na ime uskraćenog uzdržavanja ukupan iznos od 2.366,63 eura (slovima: dvijetisućetristotinešezdesetšesteura šezdesettri centa) uz zakonsku kamatu koja se određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok od 01.01.2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, koja na iznos od:

- 100 eura teče od 30.11.2020. godine pa do isplate (1/2 za studeni 2020.)

- 200,00 eura teče od 31.12.2021. godine pa do isplate

- 200,00 eura teče od 31.01.2021. godine pa do isplate

- 200,00 eura teče od 28.02.2021. godine pa do isplate

- 200,00 eura teče od 31.03.2021. godine pa do isplate

- 200,00 eura teče od 30.04.2021. godine pa do isplate

- 200,00 eura teče od 31.05.2021. godine pa do isplate

- 200,00 eura teče od 30.06.2021. godine pa do isplate

- 200,00 eura teče od 31.07.2021. godine pa do isplate

- 200,00 eura teče od 31.08.2021. godine pa do isplate

- 200,00 eura teče od 30.09.2021. godine pa do isplate

- 200,00 eura teče od 31.10.2021. godine pa do isplate

- 66,63 eura teče od 30.11.2021. godine pa do isplate (mjesec studeni 2021. - 10 dana) sve isplatom na tekući račun tužitelja, broj: [broj bankovnog računa], otvoren kod Raiffeisebank d.d.

III. Nalaže se tuženici ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 89269 Vöhringen, Deutschland, bei Frau R., da doprinosi za uzdržavanje tužiteljice CT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], od podnošenja tužbe 11. studenoga 2021. i to iznos od 133,33 eura (20 dana za mjesec studeni), te od 1. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022., iznos od 54,00 eura (slovima: pedesetčetirieura) mjesečno, a od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2024. iznos od 50,00 eura (slovima: pedeseteura) mjesečno, time da dospjele obroke isplati odjednom u roku od 15 (petnaest) dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok od 01.01.2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana, na tekući račun tužiteljice, broj [broj bankovnog računa], otvoren kod Erste banke d.d.

IV. Nalaže se tuženici ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 89269 Vöhringen, Deutschland, bei Frau R doprinosi za uzdržavanje tužitelja RT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], od podnošenja tužbe 11. studenoga 2021. i to iznos od 133,33 eura (20 dana za mjesec studeni), te od 1. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. iznos od 54,00 eura (slovima: pedesetčetirieura) mjesečno, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2024. iznos od 50,00 eura (slovima: pedeseteura) mjesečno, te nadalje iznos od 279,00 eura (slovima: dvijestotineseamdesetdeveteura) mjesečno počevši od 1. siječnja 2025. pa ubuduće sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da dospjele obroke isplati odjednom u roku od 15 (petnaest) dana, a dospijevajuće do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok od 01.01.2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana, na tekući račun tužitelja broj: [broj bankovnog računa], otvoren kod Raiffeisebank d.d.

V. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja iznad ukupno dosuđenog iznosa uskraćenog uzdržavanja od 2.366,63 eura za svakog tužitelja pojedinačno do zatraženog iznosa od 3.291,53 eura za svakog tužitelja, kao i za zatezne kamate koje teku na uskraćeno uzdržavanje, sve za vremensko razdoblje od studenoga 2020. do podnošenja tužbe 11. studenoga 2021.

VI. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim potražuju od tuženice plaćanje mjesečnog uzdržavanja za razdoblje od podnošenja tužbe 11. studenoga 2021. pa do 30. lipnja 2024., a tužitelja od podnošenja tužbe 11. studenoga 2021. do 31. prosinca 2024., iznad dosuđenih iznosa od po 200,00 eura mjesečno za svakog tužitelja pojedinačno do tužbom zatraženog iznosa od po 279,00 eura mjesečno za svakog tužitelja, kao i za zakonske zatezne kamate na pripadajuće iznose.

VII. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka, kao

neosnovan.

VIII. Tužitelji se oslobađaju plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku".

2. Protiv navedene presude, i to samo u dijelu u kojem nije uspjela u postupku, tj. u odnosu na točku I., II., III., IV. i VII. pravovremeno žalbu podnosi tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) u dijelu preko iznosa od 150,00 eura svakomjesečno za svakog tužitelja s prijedlogom da se žalba uvaži kao osnovana, pobijana presuda preinači i odbije zahtjev tužitelja preko svakomjesečnog iznosa od 150,00 eura te priznaju tuženici troškovi parničnog postupka.

2.1. Pobijajući odluku suda prvog stupnja tuženica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud netočno utvrdio primanja i imovinsko stanje tuženice obzirom tuženica ne prima plaću nego naknadu plaće te ima i povećane izdatke. Nadalje, tuženica je jedno vrijeme bila nezaposlena zbog bolovanja i operativnog zahvata. Prvostupanjski sud nije uzeo u obzir iznose koje je za vrijeme nezaposlenosti tuženici plaćala njezina majka PT. Također drugotužiteljica CT je kroz ugovor o stipendiranju i smještaju imala regulirano ne samo prehranu i smještaj nego i novčanu naknadu, a koji iznos novčane naknade prvostupanjski sud nije uzeo u obzir. Prvostupanjska odluka ne sadržava niti činjenice vezane za odbijanje davanja potvrde i suglasnosti od strane oca od tužitelja radi ostvarivanja dječjeg dodatka u Njemačkoj. Prvostupanjski sud nije utvrđivao ravnopravni status tuženice i svih njezinih primanja i njezinih izdataka. Odluka o troškovima postupka protivna je odredbi članka 154. ZPP-a obzirom prvostupanjski sud nije vodio računa o uspjehu stranaka u postupku.

3. Tužitelji su podnijeli odgovor na žalbu tuženice u kojem žalbu tuženice cijene u cijelosti neosnovanom navodeći da je prvostupanjski sud odluku donio na temelju svih podataka koje je imao u spisu pri čemu je pravilno utvrdio imovinske prilike stranaka.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana i djelomično je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženice, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženice, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi činjenično upire tuženica. No za razdoblje uzdržavanja od 1. rujna 2022. pa do 30 lipnja 2024. u odnosu na drugotužiteljicu CT prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo.

6. Predmet ovog spora je zahtjev prvotužitelja RT i drugotužiteljice CT za plaćanjem uzdržavanja od strane tuženice ŠT CT kao i zahtjev za isplatom uskraćenog uzdržavanja.

7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Sud prvog stupnja tako u bitnome utvrđuje:

- da su tužitelji RT i CT djeca tuženice ŠT i ĆT;

- da je RT rođen **.**.2004., a CT **.**.2005.

- da je majka tj. tuženica napustila bračnu zajednicu i odselila u Njemačku u kolovozu 2020. dok su tada maloljetna djeca ostala živjeti s ocem;

- da je u to vrijeme mlt. RT bio u dobi od 17 godina, a mlt. CT u dobi od 16 godina i oboje su bili srednjoškolci;

- da su tužitelji priznali uplate tuženice za uzdržavanje tužitelja za mjesec rujan, listopad i pola mjeseca studenog 2020. u ukupnom iznosu od 1.100,00 eura;

- da tužitelji potražuju uskraćeno uzdržavanje počevši od 15. studenog 2020. pa do podnošenja tužbe tj. 11. studenog 2021.;

- da od podnošenja tužbe tužitelji nadalje potražuju svakomjesečno uzdržavanje;

- da je tuženica od prosinca 2021. redovito svaki mjesec plaćala iznos od 1.100,00 kuna za svako dijete na ime uzdržavanja, a od siječnja 2023. plaćala je svaki mjesec iznos od 150,00 eura za svako dijete;

- da je RT redoviti student prve godine sveučilišnog preddiplomtskog studija ekonomija i poslovna ekonomija Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku u akademskoj godini 2023/2024 i to temeljem ugovora o studiranju broj 155/2023 od 20. srpnja 2023.;

- da je drugotužiteljica CT s [adresa] zaključila ugovor o srednjoškolskom obrazovanju kroz treći i četvrti razred srednje škole za zanimanje policajka, a koji ugovor je zaključen 5. rujna 2022.;

- da je tijekom trajanja obrazovanja za zanimanje policajke CT imala pravo na svakomjesečnu naknadu u iznosu od 1.000,00 kuna neto;

- da se drugotužiteljica CT zaposlila 1. srpnja 2024.;

- da je tuženica ŠT zadobila ozljedu na radu 7. prosinca 2022. te da je na bolovanju koje je plaćeno u stopostotnom iznosu;

- da je u razdoblju od 19. siječnja 2023. pa zaključno s danom **.**.2024. ŠT primala naknadu za vrijeme bolovanja u ukupnom iznosu od 23.995,07 eura;

- da tuženici ŠT najam stana počinje 1. srpnja 2024. s ukupnim mjesečnim troškovima u iznosu od 500,00 eura;

- da tuženica i nadalje za svako dijete uplaćuje iznos od 150,00 eura mjesečno;

- da prvotužitelj TT u akademskoj godini 2024/2025 ima status redovitog studenta na sveučilišnom preddiplomskom studiju Ekonomskog fakulteta u Osijeku;

9. Svoju odluku prvostupanjski sud temelji na iskazima saslušanih stranaka te utvrđenim činjenicama vezanim za ostvarivanje prihoda od strane stranaka i troškovima njihovog života kao i potrebama djece.

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio iznos ukupnih potreba djece imajući u vidu uobičajene troškove za svako dijete, njihovu dob, troškove odijevanja, troškove neophodne za normalno funkcioniranje u školi odnosno fakultetu, troškove izvannastavne aktivnosti te sve one troškove neophodne za normalan i pravilan psihofizički rast i razvoj djeteta.

10.1. Člankom 289. stavak 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23. – nastavno: ObZ) propisano je da roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe. Tijekom postupka nesporna je činjenica da je tuženica ŠT napustila bračnu zajednicu i odselila u Njemačku u kolovozu 2020. dok su tada maloljetna djeca ostala živjeti s ocem, da je tužba podnijeta 11. studenog 2021. te tuženica u vremenskom periodu od 15. studenog 2020. pa zaključno s 10. studenim 2021. nije doprinosila za uzdržavanje svoje djece tj. tužitelja u ovome postupku te je stoga prvostupanjski sud osnovano usvojio tužbeni zahtjev tužitelja te obvezao tuženicu da isplati svakom tužitelju na ime uskraćenog uzdržavanja ukupan iznos od 2.366,63 eura.

11. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio visinu primanja tuženice. Naime, iz dokumentacije koju je dostavila tuženica nesporno proizlazi da je tuženici za razdoblje od 19. siječnja 2023. do 5. lipnja 2024. isplaćena naknada za vrijeme bolovanja u iznosu od 23.995,07 eura. Iako je točan žalbeni navod tuženice da navedeni iznos ne predstavlja plaću nego se radi o naknadi umjesto plaće, navodi se kako prvostupanjski sud u svom obrazloženju navedeni iznos niti ne smatra plaćom već naknadom koja je isplaćena tuženici za vrijeme bolovanja. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu ukupnog primanja tuženice imajući u vidu dokumentaciju koja je dostavljena od tuženice te su stoga u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženice. Prvostupanjski sud je, prilikom utvrđivanja visine ukupnih primanja tuženice, imao u vidu i činjenicu da je tuženica jedno vrijeme bila nezaposlena, da je zbog ozljede bila na bolovanju kao i visinu plaće koju je tuženica ostvarivala prije nego li je zadobila ozljede na radu. Također za napomenuti je da je visinu prihoda koje je tuženica ostvarila za vrijeme dok je radila prvostupanjski sud utvrdio na temelju podataka s isplatne liste koje je tuženica dostavila u spis. Prvostupanjski sud imao je u vidu i ukupne mjesečne izdatke tuženice, troškove najma odnosno stanovanja, troškove režija kao i ukupne životne troškove te su stoga u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženice da prvostupanjski sud nije imao u vidu ukupne izdatke tuženice.

11.1. U odnosu na žalbeni navod tuženice da sud nije cijenio činjenicu da je otac tužitelja odbio dati potvrdu i suglasnost tuženici za ostvarivanje dječjeg doplatka navodi se kako navedeno nije od značaja za utvrđivanje visine obveze tuženice jer doplatak za djecu ne predstavlja prihod djeteta i ne može ga se tretirati prihodom s kojim bi dijete trebalo sudjelovati u vlastitom uzdržavanju i da bi zbog toga valjalo umanjiti obvezu uzdržavanja onog roditelja koji s djetetom ne živi i koji je dužan novčano sudjelovati u uzdržavanju djeteta (pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1577/15-2 od 31. kolovoza 2016.). Ovaj žalbeni sud smatra da roditelji snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta potrebnih za djetetov razvoj što proizlazi iz odredbe članka 64. stavka 1. Ustava RH ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - pročišćeni tekst,) i članka 27. stavka 2. Konvencije UN o pravima djeteta iz 1989. kojoj je RH pristupila na temelju notifikacije o sukcesiji ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori" broj 12/93). Njihova obveza uzdržavanja nije samo materijalna (financijska), već i moralna jer izvire ne samo iz konvencijskog i ustavnih prava, već i iz načela solidarnosti, uzajamnoga poštovanja i pomaganja svih članova obitelji na kojem se načelu, među ostalima, temelji i ObZ (članak 4. ObZ). Stoga su roditelji prvi pozvani i dužni uzdržavati svoju djecu, a država je obvezna davati materijalnu potporu tek po načelu supsidijarnosti, što se odnosi i na pravni institut doplatka za djecu koji u načelu predstavlja novčano primanje roditelja radi potpore uzdržavanja i odgoja djece.

12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio primjerenim iznos za uzdržavanje svakog tužitelja u visini od 200,00 eura mjesečno imajući u vidu dob djece, njihove potrebe, izvannastavne aktivnosti kao i prihode tuženice i oca od tužitelja.

12.1. Obzirom tuženica za razdoblje od 15. studenog 2020. zaključno s 10. studenim 2021. nije doprinosila za uzdržavanje djece to je pravilno prvostupanjski sud, a imajući u vidu odredbu članka 289. stavak 1. ObZ-a svakom od tužitelja dosudio iznos od 2.366,63 eura time da je za pola mjeseca studenog 2020. priznao iznos od 100,00 eura za razdoblje prosinac 2020. - listopad 2021. po 200,00 eura za svaki mjesec te za mjesec studeni i to zaključno s 10. studenim 2021. priznao 66,63 eura (200 / 30 x 10).

13. Člankom 288. stavak 1. ObZ-a propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Dakle, osnovna obveza roditelja jest uzdržavati svoju maloljetnu djecu i podmirivati njihove potrebe kako bi djeca imala pravilan psihofizički razvoj pri čemu su potrebe uzdržavanja djece prioritetne u odnosu na sve druge potrebe, želje i afinitete roditelja.

13.1. Pravilno je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 307. stavak 1. ObZ-a utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje djeteta imajući u vidu i okolnosti propisane stavkom 2. i 3. navedenog članka. Obzirom na činjenicu da su tijekom postupka djeca u međuvremenu postala punoljetna to je u odnosu na prvotužitelja RT pravilno prvostupanjski sud imao u vidu odredbu članka 290. stavak 1. ObZ-a obzirom je prvotužitelj RT polaznik sveučilišnog preddiplomskog studija ekonomije i poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Osijeku gdje redovito i uredno ispunjava svoje obveze.

13.2. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir iznose koje je majka od tuženice tj. PT predala tužiteljima. Naime, navedene iznose prvostupanjski sud je uračunao u ukupne iznose uzdržavanja koje je tuženica platila za djecu, a što su tužitelji činili nespornim između ostalog i u svom podnesku od 24. siječnja 2022. Također za navedene iznose tužitelji su umanjili svoje potraživanje obzirom su navedene iznose uplaćene od PT uračunali u uskraćeno uzdržavanje koje je u obvezi bila platiti tuženica.

14. Imajući u vidu činjenicu da je tuženica od 1. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. za svako dijete za uzdržavanje doprinosila iznosom od 146,00 eura svakomjesečno to je pravilno prvostupanjski sud obvezao tuženicu za 20 dana mjeseca studenog 2021. isplatiti tužitelju RT iznos od 133,33 eura, a za razdoblje od 1. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. iznos od 54,00 eura (200 – 146). Obzirom da tuženica od 1. siječnja 2023. pa nadalje doprinosila za svako dijete na ime uzdržavanja iznosom od 150,00 eura to je pravilno prvostupanjski sud obvezao tuženicu da za uzdržavanje prvotužitelja RT za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2024. plati na ime uzdržavanja razliku koja se sastoji u svakomjesečnom iznosu od 50,00 eura, a od 1. siječnja 2025. pa nadalje da doprinosi za uzdržavanje BT iznos od 279,00 eura svakomjesečno imajući u vidu i činjenicu da tuženica od 1. siječnja 2025. ima obvezu uzdržavanja samo RT.

14.1. U odnosu na drugotužiteljicu CT pravilno je prvostupanjski sud obvezao tuženicu da doprinosi za uzdržavanje CT za 20 dana mjeseca studenog 2021. iznosom od 133,33 eura, a za razdoblje od 1. prosinca 2021. do 31. kolovoza 2022. iznosom od 54,00 eura (200 – 146) svakomjesečno obzirom je tuženica tek od 1. prosinca 2021. na ime uzdržavanja CT svakomjesečno doprinosila iznosom od 146,00 eura.

14.2. Obzirom na činjenicu da je CT počevši od 5. rujna 2022. postala polaznica policijske akademije u Zagrebu gdje je primala i stipendiju u iznosu od 1.000,00 kuna svakomjesečno, imala osiguran smještaj i prehranu, kao i imajući u vidu i činjenicu da je tuženica sve do kraja 2022. doprinosila za uzdržavanje CT iznosom od 146,00 eura, a od mjeseca siječnja 2024. iznosom od 150,00 eura svakomjesečno, to je sud imajući u vidu i odredbu članka 291. stavak 1. ObZ-a za razdoblje od 1. rujna 2022. do 30. lipnja 2024. odbio zahtjev drugotužiteljice CT za uzdržavanjem u traženom iznosu svakomjesečno obzirom prihodi koje je ostvarila drugotužiteljica CT te iznos uzdržavanja koje je plaćala tuženica u visini od 146,00 odnosno 150,00 eura svakomjesečno su bili dovoljni za pokriće životnih troškova drugotužiteljice CT i zadovoljavanje svih potreba djeteta neophodnih za pravilan psihofizički rast i razvoj.

15. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice i u odnosu na troškove parničnog postupka. Naime, člankom 366. stavak 1. ObZ-a propisano je da u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud će o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Člankom 154. stavak 2. ZPP-a propisano je ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Dakle, obzirom su tužitelji u postupku uspjeli u znatno većoj mjeri od tuženice te su stoga isti ostvarili i pravo na naknadu troškova postupka, ali kako tužitelji nisu potraživali naknadu troškova postupka to je pravilno prvostupanjski sud odbio zahtjev tuženice za naknadom troškova postupka jer je uspjeh tuženice u postupku znatno manji nego uspjeh tužitelja. Da bi tuženica ostvarila pravo na naknadu troškova parničnog postupka prema odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a neophodno je da uspjeh tuženice u postupku bude veći nego uspjeh tužitelja, a što u konkretnom nije slučaj.

16. Slijedom iznijetog, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a valjalo je žalbu tuženice djelomično odbiti kao neosnovanu i djelomično uvažiti kao osnovanu, a kako je to navedeno u izreci ove odluke.

17. U preostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

18. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 15. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak