Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-440/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R VA T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Jasne Bratek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Vlahi Duplančiću odvjetniku u Splitu, protiv tuženika RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan punomoćniku Dejanu Biliću, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu od 31. siječnja 2025. poslovni broj P-2373/2021-67, u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 31. siječnja 2025. poslovni broj P-2373/2021-67.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za 1688/10000 idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] (stari broj čest. zem. [katastarska čestica]) Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te je tužitelj ovlašten na temelju ove presude, a sve bez daljnje suglasnosti i sudjelovanja tuženika zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva za 1688/10000 idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] (stari broj čest. zem. [katastarska čestica]) Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na svoje ime i korist, uz istodobno brisanje tog prava sa imena i koristi tuženika za 1688/10000.

2. Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik stana na I.katu površine 158,45 m2, stambene zgrade položene na čest. zem. [katastarska čestica] (stari broj čest. zem. [katastarska čestica]) Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]."

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 12.575,00 EUR (slovima: dvanaest tisuća pet stotina sedamdeset pet eura) sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 31.siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Ovu presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da je već u tužbi i tijekom postupka više puta istaknuo da je uz suglasnost tuženika započeo izgradnju stana na katu postojeće prizemne zgrade, no da sud prvog stupnja nije prihvatio pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva novoizgrađenog stana, bez davanja valjanih razloga za odbijanje tužbenog zahtjeva. Sud prvog stupnja pogrešno smatra da tužitelj nije stan izgradio za sebe i svojim sredstvima. Ističe kako se sud prvog stupnja pogrešno poziva na odredbu čl. 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV), jer je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 153. ZV-a. Navodi kako sud prvog stupnja nije dao odgovore na sva pitanja, i da obrazloženje presude nije u suglasnosti s pitanjima koja su isticana tijekom postupka, te da nije brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve zajedno. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Taži trošak žalbe u iznosu od 781,25 Eur-a.

3. U odgovor na žalbu tuženik ističe kako se u cijelosti protivi žalbi tužitelja, te da su navodi tužitelja nejasni i proturječni. Ističe kako tuženik nije dao tužitelju pravo nadogradnje prvog kata kuće, te su netočni navodi o tome da tuženik nije gradio i financirao građenje. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja. Traži trošak odgovora na žalbu u visini 100 bodova.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/07, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka te da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je tužitelj vlasnik 1688/10000 idealnog dijela nekretnine označena kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je ovlašten na temelju ove presude upisati se ako vlasnik u zemljišne knjige uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika, te se utvrđuje da je tužitelj isključivi vlasnik stana na I. katu stambene zgrade na navedenoj nekretnini površine 158,45 m2.

7. U postupku pred sudom prvog stupnja nesporno je utvrđeno:

- da su tužitelj i tuženik sin i otac,

- da je sporna nekretnina upisana kao vlasništvo majke tužitelja LČ i oca tužitelja, ovdje tuženika RČ po ½ dijela, i da predstavlja bračnu stečevinu roditelja tužitelja,

- da su se roditelji tužitelja razveli 15. lipnja 2015.,

- da je tuženik kao predlagatelj 15. ožujka 2016. podnio prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice protiv LČ,

- da je tuženik protiv ovdje tužitelja i LČ podnio tužbe radi iseljenja i predaje u posjed stana na prvom katu kuće,

- da je vještačenjem utvrđena tržišna vrijednost nekretnine odnosno vrijednost stana na prvom katu u iznosu od 61.846,60 Eur-a,

da iz iskaza svjedoka u bitnome proizlazi kako su tuženik i tužitelj sudjelovali u izgradnji i uređenju stana na katu obiteljske kuće i da se tužitelj uselio u taj stan.

8. Na temelju činjeničnog stanja kako ga je utvrdio sud prvog stupnja, koji nije u protivnosti s ispravama u spisu, a imajući u vidu i ostale izvedene dokaze, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Iz obrazloženja pobijane presude razvidno je da je sud prvog stupnja u postupku utvrdio da tužitelj nije dokazao osnovanost navoda iz tužbenog zahtjeva jer iz provedenih dokaza, to ne proizlazi. Sud prvog stupnja se pozvao na odredbu čl. 156. ZV-a, odnosno kako nije mogao nedvojbeno utvrditi da je tužitelj samostalno sudjelovao u izgradnji prvog kata kuće i da bi na taj način stekao odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine.

10. Odredbom čl. 156. ZV-a, propisano je da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada ne može steći vlasništvo ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene nekretnine, pa vlasnik nekretnine ne samo da treba odrediti da će onaj tko adaptira nekretnine steći suvlasništvo njegove nekretnine nego je potrebno i da postoji sporazum odnosno određenje vlasnika o veličini suvlasničkog dijela, pa je u tom slučaju moguće steći suvlasništvo.

11. Dakle, tužitelj je ulagao u posebnu imovinu svojih roditelja, međutim na takav način nije mogao steći suvlasništvo, budući da se prema čl. 156. ZV-a dogradnjom, nadogradnjom ili uređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. Tužitelj u ovom postupku pokušava dokazati da je sa roditeljima postigao sporazum o stjecanju suvlasničkog udjela na nekretnini na temelju izvršenih ulaganja, čime ukazuje da je između njih o tome sklopljen odgovarajući pravni posao u usmenom obliku.

12. Međutim iz rezultata postupka, a kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja, proizlazi kako tuženik, otac tužitelja nije dao suglasnost da nadograđeni kat bude vlasništvo tužitelja, naprotiv isti tvrdi da je sam sudjelovao u izgradnji toga kata i financirao izgradnju. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da je imao usmenu suglasnost roditelja, osobito oca, da nadograđeni dio bude njegovo vlasništvo, već samo da u tom nadograđenom dijelu može stanovati. Teret dokaza, da je nadogradnjom stekao vlasništvo, odnosno da je s roditeljima o tome postignut sporazum, je na tužitelju, a što isti nije dokazao.

13. Na žalbene navode tužitelja glede osnove stjecanja prava vlasništva – građenjem na tuđem zemljištu, valja istaći da iz pravilnih činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje odredba čl. 153. ZV-a o građenju na tuđem zemljištu poštenog graditelja i nepoštenog vlasnika. Iz utvrđenja suda prvog stupnja nesumnjivo proizlazi da se ulaganja tužitelja u prijepornu nekretninu prosuđuju primjenom odredbe čl. 156. ZV-a.

14. Ocjenjujući utvrđene činjenice i izvedene dokaze, ovaj sud u potpunosti dijeli zaključak suda prvog stupnja o neosnovanosti tužbenog zahtjeva te u cijelosti prihvaća utvrđeno činjenično stanje iz pobijane presude kao što u svemu prihvaća i pravilnu primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje.

15. Pravilna je i odluka o parničnim troškovima, koju je sud prvog stupnja donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

16. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

17. U odnosu na ostale žalbene navode ističe se da nisu pravno odlučni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

18. Tuženiku nisu priznati troškovi odgovora na žalbu, jer to nisu nužno potrebni troškovi za vođenje ovoga spora.

Osijek, 15. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Bjelousov