Poslovni broj: Psp-37/2024-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Katji Bajčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Dušanu Trifunoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tužene RO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi smetanja posjeda, nakon glavne rasprave zaključene 11. travnja 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, tužene i punomoćnika tužene, dana 15. svibnja 2025.

r i je š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužena RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetala tužiteljicu CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu stana koji se nalazi u prizemlju zgrade na adresi [adresa], sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova, na način što je dana 8. srpnja 2024. godine isključila dovod vode u stan pa se tuženoj zabranjuje da ubuduće vrši takvo ili slično smetanje posjeda navedenog stana.

II. Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev povučen u dijelu u kojem se nalaže tuženoj da uključi dovod vode u stan tužiteljice.

III. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 784,62 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama određenima čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tekućima od dana donošenja rješenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 18. srpnja 2024. podnijela tužbu radi smetanja posjeda s prijedlogom za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, u kojoj navodi da je tužena 8. srpnja 2024. godine isključila dovod vode u stan tužiteljice u prizemlju zgrade na adresi [adresa]. Tužiteljica je u prilog svojim navodima dostavila službenu bilješku Policijske postaje Primorsko-goranske, Policijska postaja Krk, Klasa: NK-211-06/24-03/1774, Urbroj: 511-09-30-24-2 od 15. srpnja 2024. godine iz koje proizlazi da je 9. srpnja 2024. godine zatražena službena intervencija policije zbog zatvaranja dovoda vode na adresi [adresa], kojom prilikom je utvrđeno da je tužena zatvorila dovod vode. Predlaže se stoga prihvatiti tužbeni zahtjev, utvrditi da je tužena isključenjem dovoda vode smetala posjed tužiteljice, naložiti tuženoj da uključi dovod vode i zabraniti takvo ili slično smetanje te naložiti tuženoj da naknadi tužiteljici prouzročeni trošak parničnog postupka.

Budući da je tijekom postupka dovod vode uključen, tužiteljica je na glavnoj raspravi povukla tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se zahtijeva da sud naloži tuženoj da uključi dovod vode u stan tužiteljice.

2. Tužena je u odgovoru na tužbu od 10. kolovoza 2025. godine potvrdila da je tužiteljici isključen dovod vode 8. srpnja 2024. godine, ali ne u namjeri smetanja posjeda, već radi otklanjanja štete budući da je, prema navodima tužene, u nešto više od mjesec dana isteklo više od 100 m3 vode, što dokazuje računom PONIKVE USLUGA d.o.o. za mjesec lipanj 2024. godine. Nakon što je ŽO izvršio popravak cijevi, tuženoj je 26. srpnja 2024. godine uključen dovod vode. Predlaže se stoga odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužiteljici naknadu troškova postupka.

3. Dana 11. ožujka 2025. godine održano je prvo pripremno ročište u ovoj pravnoj stvari na kojem je sud prihvatio sve iznesene dokazne prijedloge stranaka, a nakon čega je zaključen prethodni postupak.

Održano je jedno ročište za glavnu raspravu i to na licu mjesta na adresi [adresa], na kojem ročištu su saslušane parnične stranke i svjedoci TO, ČO i JO te je proveden dokaz uvidom u isprave priležeće spisu, nakon čega je glavna rasprava zaključena.

4. U smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), sud je savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u vezi s čl. 221. a ZPP-a, utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

5. Kako je to utvrđeno na raspravnom zapisniku od 11. travnja 2025. godine, među strankama su nesporni posljednji mirni posjed tužiteljice i čin isključenja vode od strane tužene, dok su sporni razlozi isključenja voda, odnosno predstavlja li čin isključenja vode samovlast tuženice i kada je točno uključen dovod vode tužiteljici.

6. Na održanom očevidu, na licu mjesta su zatečene rupe u dvorištu objekta na adresi [adresa], kao na fotografijama dostavljenima uz odgovor na tužbu (list 31-32 spisa).

Tužiteljica je u svom iskazu navela kako su joj 8. srpnja 2024. godine tužena i njezin suprug isključili dovod vode. Nakon što je voda isključena, vidjela je supruga tužene da kopa rupe na istim mjestima na kojima su bile iskopane i na dan održavanja očevida (list 32 spisa), ali nije vidjela da voda igdje pušta jer su jame bile suhe. Isto tako, tužiteljica nije vidjela da je itko iz društva Ponikve došao vršiti ispitivanja gdje dolazi do propuštanja vode. U odnosu na potrošnju vode, tužiteljica je iskazala da tužena ima dva apartmana u koja može primiti do 4 osoba, a koje iznajmljuje u ljetnim mjesecima. Tužiteljica je vezano uz čin isključenja vode pozvala policiju, ali nije kontaktirala tuženu ni njezinog supruga.

Tužena je iskazala da je 8. srpnja 2024. godine dobila račun za vodu na kojem je bila vidljiva povećana potrošnja vode. Kako je u to vrijeme sama boravila u [adresa], nazvala je supruga koji je boravio u [adresa] i koji joj je rekao da isključi vodu jer sigurno negdje pušta. Tužena je istu večer isključila vodu i sebi i tužiteljici, a odmah sljedećeg dana je došao suprug koji je počeo s ispitivanjem gdje dolazi do puštanja vode. Voda je bila isključena nekoliko dana, ali je prema navodima tužene uključena 26. srpnja 2024. godine, odmah po primitku rješenja o privremenoj mjeri. Potvrdila je navode tužiteljice da ima dva apartmana, ali je negirala da bi u lipnju prošle godine imala goste. Ni ona ni njezin suprug nisu kontaktirali tužiteljicu kada su utvrdili da do propuštanja dolazi u cijevima koje vode u stan tužiteljice. Međutim, tužiteljica da je u to vrijeme boravila u svom stanu i vidjela je supruga tužene da kopa u dvorištu.

Kćer tužiteljice ČO iskazala je kako ju je majka 6. srpnja 2024. godine nazvala i rekla da tužena i njezin suprug nešto kopaju u dvorištu, a dva dana nakon toga isključili su tužiteljici vodu. Po uputi odvjetnika, nazvala je policiju koja je sastavila zapisnik. Voda je uključena tek dan prije održanog očevida. Svjedokinja je pokušala uključiti majci vodu na ventilu za kojeg suprug tužene tvrdi da otvara/zatvara vodu u stanu tužiteljice, ali čak ni tada nije bilo vode. Svjedokinju TO je sestra ČO početkom srpnja obavijestila da su tužena i suprug počeli nešto kopati u dvorištu, a sutradan je tužiteljici isključena voda.

Svjedok JO, suprug tužene, iskazao je da ga je supruga zvala 8. ili 9. srpnja kada je dobila račun za vodu. Kako je na računu bila vidljiva velika potrošnja vode, rekao je tuženoj da zatvori ventil za vodu, i to glavni ventil ispred ulaza u dvorište, a koji zatvara vodu za cijeli objekt na adresi [adresa], kako za stan tužiteljice, tako i za stan tužene. Kad je svjedok došao u [adresa], otvorio je glavni ventil te je naizmjeničnim zatvaranjem i otvaranjem ventila za prizemlje i prvi kat utvrdio da do propuštanja vode dolazi u cijevima koje vode u stan tužiteljice. Svjedok je prvotno iskopao rupu bliže ulazu u stan tužiteljice, na mjestu na kojem je znao da se nalazi spojnica na cijevima. Kako je to mjesto bilo suho, svjedok je zaključio da do propuštanja dolazi na potezu od ventila u dvorištu do te spojnice. S obzirom da je riječ o cca 20-tak m dužine, svjedok je iskazao da nije odmah započeo s kopanjem, nego je tek nakon nekoliko dana, kada je trava na mjestu propuštanja postala zelenija, iskopao drugu rupu i pronašao mjesto propuštanja i isto sanirao. Voda da je u cijelosti uključena 22. ili 23. srpnja, odmah nakon popravka, a svjedok je naveo da je kroz cijelo vrijeme popravka naizmjence puštao i zatvarao vodu. Nisu kontaktirali radnike iz društva Ponikve radi ispitivanja, a u vrijeme zaprimanja rješenja o privremenoj mjeri, voda da je već bila uključena.

7. Iz dopisa Policijske postaje Krk, Klasa: NK-211-06/24-03/1774, Urbroj: 511-09- 30-24-2 od 15. srpnja 2024. godine, sastavljenog na zahtjev ČO, proizlazi da je 9. srpnja 2024. godine zatražena intervencija policije zbog zatvaranja vode na adresi [adresa], kojom prilikom su policijski službenici utvrdili da je tužena zatvorila dovod vode u nekretninu ČO (kćeri tužiteljice) te da se u vezi s nekretninom vode dugogodišnji imovinsko-pravni sporovi. Kako čin isključenja vode nije sporan, a ostali imovinsko-pravni sporovi parničnih stranaka nisu relevantni za ovaj postupak, predmetni dopis nije od značaja za odluku u ovoj pravnoj stvari.

Tužena je u spis dostavila račune PONIKVE USLUGA d.o.o. za mjesece svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2024. godine iz kojih je vidljivo da je potrošnja vode u svibnju 2024. iznosila 9 m3, u lipnju 76 m3, u srpnju 50 m3, a u kolovozu 29 m3. Iz dostavljenih računa nedvojbeno proizlazi da je u mjesecu lipnju i srpnju potrošnja vode bila značajno veća nego u ostalim mjesecima.

8. U smislu čl. 299. ZPP-a, sud nije prihvatio kao dokaz isprave, odnosno presude koje je tužiteljica dostavila nakon zaključenja prethodnog postupka, na glavnoj raspravi održanoj 11. travnja 2025. godine.

9. Prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu sud se vodio odredbama čl. 20. – 29. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/14, 152/15 i 94/17, dalje: ZVDSP).

Pravo na zaštitu pojeda uređeno je čl. 21. ZVDSP-a prema kojem posjednik kojeg drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja (čl. 21. st. 3. ZVDSP-a).

Prema odredi čl. 22. ZVDSP-a, posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, pri čemu sud zaštitu posjeda pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu (čl. 22. st. 2. ZVDSP-a).

10. Budući da u je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena unutar prekluzivnog roka iz čl. 21. st. 3. ZVDSP-a i da je tužbeni zahtjev postavljen u skladu s odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP-a, a imajući u vidu da među strankama nisu sporni niti posljednji mirni posjed tužiteljice ni čin smetanja posjeda od strane tužene, sud je raspravljanje ograničio na utvrđivanje predstavlja li čin smetanja posjeda samovlast iz čl. 20. ZVDSP-a. Kako je upravo tužena tijekom cijelog postupka tvrdila da dovod vode nije isključen samovlasno, već radi otklanjanja nastale i buduće štete, teret dokazivanja takvih navoda leži na tuženoj.

Odredba čl. 20. ZVDSP-a propisuje da je samovlast zabranjena te nitko nema pravo samovlasno smetati tuđi posjed, čak i ako smatra da ima jače pravo na posjed. Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga uznemirava u posjedovanju, samovlasno je smetao njegov posjed. Nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili uznemiravanja dopušten zakonom ili odlukom suda, odnosno drugog tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta (čl. 20. st. 4. ZVDSP-a).

Dakle, odredba ZVDSP-a izrijekom propisuje u kojim slučajevima smetanje posjeda nije samovlasno – isključivo ako je takav čin dopušten zakonom ili odlukom suda, odnosno drugog tijela.

11. Iz izvedenih dokaza sud zaključuje da čin isključenja vode u ovoj pravnoj stvari, posebno s obzirom na trajnost istoga, predstavlja svjesno zadiranje u posjed tužiteljice, bez temelja u zakonu ili odluci suda, odnosno drugog tijela. Naime, tužena i njezin suprug su dovod vode isključili bez da su obavijestili tužiteljicu o namjeravanom isključenju i eventualnom propuštanju u cijevima, što je potvrdila i sama tužena u svojem iskazu, i to u ljetnim mjesecima kada vladaju visoke temperature i kada pravo na vodu kao osnovno ljudsko pravo poprima poseban značaj.

Iako računi za vodu koje je tužena dostavila nedvojbeno ukazuju na povećanu potrošnju vode u lipnju i srpnju 2024. godine, ocjena je ovoga suda da isti ne predstavljaju dostatan dokaz temeljem kojeg bi sud mogao utvrditi da je došlo do propuštanja u cijevima budući da do povećane potrošnje može doći i uslijed drugih okolnosti, primjerice zbog boravka većeg broja osoba u kućanstvu. Jedini dokazni prijedlog tužene, osim uvida u dostavljene račune, bio je saslušanje svjedoka JO koji je kao njezin suprug svakako zainteresiran za uspjeh tužene u sporu. Sud je stoga prihvatio iskaz svjedoka JO u dijelu u kojem je isti naveo da je iskopao dvije rupe, a što uostalom proizlazi i iz fotografija koje prileže spisu, ali ne i u dijelu koji se odnosi na popravak cijevi i naizmjenično otvaranje i zatvaranje vode tužiteljici.

Sud je prilikom utvrđivanja navoda tužene posebno cijenio činjenicu da tužena i njezin suprug unatoč obračunatoj potrošnji vode koja ih je potaknula na isključenje vode, nisu našli shodnim o eventualnom propuštanju obavijestiti opskrbljivača vodom Ponikve usluga d.o.o. koji vrši obračun potrošnje.

U nedostatku materijalnih dokaza, a s obzirom na oprečne iskaze stranaka i svjedoka, sud je spornu činjenicu propuštanja u cijevima utvrdio primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a prema kojoj će sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Sud stoga drži da tužena tijekom postupka nije dokazala da je do isključenja vode došlo zbog propuštanja u cijevima.

12. Međutim, sve da je do isključenja vode zaista došlo zbog propuštanja i potrebe za popravkom cijevi, čin isključenja vode od strane tužene prema ocjeni ovog suda i dalje predstavlja samovlasno smetanje posjeda. Kako je već ranije istaknuto, smetanje posjeda nije samovlasno samo ako je čin oduzimanja ili uznemiravanja dopušten zakonom ili odlukom suda, odnosno drugog tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta.

Čin isključenja voda i saniranja oštećenja na cijevima tužiteljice, odnosno tuđim cijevima, nema uporišta niti u jednoj zakonskoj odredbi. Naime, obavljanju tuđih poslova bez naloga ili ovlaštenja može se prema odredbi čl. 1121. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi, pri čemu je poslovođa bez naloga dužan postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina (čl. 1123. st 2. ZOO). Međutim, tko se prihvati tuđeg posla usprkos zabrani gospodara posla, a za zabranu je znao ili morao znati, nema prava koja pripadaju poslovođi bez naloga i odgovara za štetu koju je prouzročio miješanjem u tuđe poslove (čl. 1127. ZOO-a).

Budući da su tužiteljica, odnosno njezina kći već 9. srpnja 2024. godine kontaktirale policiju i zatražile intervenciju policijskih službenika odmah po isključenju vode, tužena je nesporno znala i morala znati da se tužiteljica protivi radovima koje izvode tužena i njezin suprug. Osim toga, tužena nije postupala s pažnjom dobrog domaćina jer ni ona ni njezin suprug nisu o navodnom kvaru na cijevi obavijestili tužiteljicu, već su sami, bez suglasnosti tužiteljice o čijoj se cijevi radi, i unatoč njezinom protivljenju, pristupili radovima. Stoga je zaključak ovoga suda da tužena, sve da je i dokazala propuštanje u cijevima, nije imala uporište u zakonu da tužiteljici isključi vodu i sama izvrši popravak cijevi tužiteljice.

Slijedom navedenog, sud je čin tužene ocijenio samovlasnim smetanjem posjeda iz čl. 20. st. 1. ZVDSP-a te je odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.

13. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj strani naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a u vezi s čl. 158. st. 2. ZPP-a u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva. Prema čl. 155. ZPP-a, sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka odredio naknadu onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

Troškovi koji su priznati tužiteljici sastoje se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje: Tarifa) u visini jednokratne nagrade u iznosu od 250 bod za cijeli prvostupanjski postupak. Kako vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, to tužiteljici pripada pravo na naknadu iznosa od 500,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 25%, ukupno 625,00 EUR. Tužiteljici je nadalje priznat zatraženi trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 26,54 EUR, trošak sudskih pristojbi na ovo rješenje u iznosu od 26,54 EUR te trošak plaćenog predujma za održani očevid u iznosu od 80,00 EUR. Iz spisa proizlazi da je pristojba za tužbu plaćena u iznosu većem od zatraženog (53,08 EUR), ali kako je sud vezan postavljenim zahtjevima stranaka, tužiteljici je sudska pristojba priznata u zatraženom iznosu od 26,54 EUR.

Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak nagrade za zastupanje u ovršnom postupku na ime privremene mjere budući je ista postavljena u okviru postupka radi smetanja posjeda te je riječ o jedinstvenom postupku shodno čemu tužiteljica ostvaruje pravo na naknadu samo jednog troška zastupanja u postupku radi smetanja posjeda, dok ima pravo na naknadu plaćene sudske pristojbe za prijedlog i rješenje u postupku izdavanja privremene mjere u iznosu od 26,54 EUR. Slijedom navedenog, tužiteljici je priznat trošak zastupanja u ukupnom iznosu od 784,62 EUR.

U Krku, 15. svibnja 2025.

Sutkinja:

Katja Bajčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovoga rješenja može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri (3) istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenoga prijepisa istog.