REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. P-1099/2024-12

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Metki Hrga, odvjetnici u Poreču, protiv tuženika: 1. ŽŽŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Toniju Pranjiću, odvjetniku u Poreču i 2. RŽ, iz [adresa] (kao zakonski nasljednik iza pok. EŽ), radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovora o darovanju, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 07. travnja 2025. godine u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, dana 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju sklopljen između prvotuženika RŽŽ i pok. EŽ, dana 17. siječnja 2019. godine, u dijelu Članka 1. stavak 1. točka c) te dijelu Članka 4., u kojima su predmet Ugovora o darovanju ustup te prijenos prava korištenja grobnog mjesta groblja [adresa], odjel SG, polje P3, Razred 1, broj 9, ništetan.

2. Nalaže se upravi groblja [adresa], brisanje upisa korištenja grobnog mjesta na groblju [adresa], odjel SG, polje P3, Razred 1, broj 9 sa imena ŽŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] uz istovremeni upis prava korištenja grobnog mjesta na ime tužiteljice, ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sve to u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknade parnični trošak, uvećan za zatezne kamate prema stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, u roku od 15 dana.”

II. Nalaže se tužiteljici da naknadi prvotuženici parnični trošak u iznosu od 750,00 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 17. prosinca 2024. godine podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja da je ugovor o darovanju sklopljen između prvotuženice i sada pok. EŽ dana 17. siječnja 2019. u dijelu u kojem je predmet ugovora ustup prava korištenja grobnog mjesta na groblju [adresa], odjel SG, Polje P3, razred 1, br. 9, ništetan te da se naloži Upravi groblja Žbandaj brisanje upisa korištenja grobnog mjesta sa imena prvotuženice uz istovremeni upis tog prava na ime tužiteljice. U tužbi tvrdi da je sestra pok. HŽ koji je u trenutku smrti bio u braku sa EŽ, djece da nisu imali i temeljem rješenja o nasljeđivanju svu imovinu iza pok. HŽ da je naslijedila njegova supruga EŽ, pa tako i pravo korištenja predmetnog grobnog mjesta. U predmetnom grobnom mjestu da su pokopani djed tužiteljice 1948., oba roditelja tužiteljice i to otac 1975., a majka 1985. te braća OŽ 2008. i ĆŽ 2011. Pok. EŽ da je sa prvotuženicom sklopila ugovor o darovanju kojim joj je prenijela svu imovinu između ostalog i pravo korištenja predmetnog grobnog mjesta. Tužiteljica smatra da prvotuženica nema pravo na to grobno mjesto jer da su u njemu ukopani tužiteljičini prednici i zato smatra da je takvo raspolaganje grobnim mjestom protivno moralu društva. Dalje tvrdi da tužiteljica u cijelosti sama brine o tom grobnom mjestu, da je kupila i nadgrobni spomenik, da isto uređuje, dok prvotuženica da to ne čini. Tužiteljica da je u upravi groblja izjavila i pristala da će plaćati naknadu za grobno mjesto, međutim, unatoč toga, da ne može biti korisnica grobnog mjesta zbog sklopljenog ugovora o darovanju. Dalje ističe da je u nekoliko navrata i osobno i putem punomoćnika obavijestila i molila prvotuženicu da joj ustupi pravo korištenja grobnog mjesta, ali prvotuženica da se na te zamolbe oglušila. Tužiteljica da ima saznanja da je drugotuženik, zakonski nasljednik iza pok. EŽ, njezin brat, jer da EŽ nije imala djece. Niti od drugotuženika da nije primila nikakvo očitovanje. Tužiteljica navodi da ima moralnu obvezu brinuti o grobnom mjestu svojih predaka, smatra da nije moralno ispravno da prvotuženica bude "vlasnik" grobnog mjesta u kojem da nije ukopana ni jedna osoba koja je krvni srodnik osobama ukopanima u navedenom grobnom mjestu. Konačno, tužiteljica se poziva na odredbu čl. 322. Zakona o obveznim odnosima.

1.1 Tužiteljica je podneskom od 04.02.2025. obavijestila sud da je očitom omaškom u tužbenom zahtjevu pogrešno naznačen čl. 5. st. 2. Ugovora o darovanju te da ispravno treba stajati čl. 4. u dijelu koji se odnosi na "prijenos darovanog prava", a za koji se traži utvrđenje ništetnosti te je ispravila tužbeni zahtjev i predložila da sud donese presudu kako je to (odbijajuće) opisano u t. I izreke ove presude.

2. U odgovoru na tužbu prvotuženica ne osporava da je sklopljen predmetni ugovor o darovanju te da je istim stekla pravo korištenja predmetnog grobnog mjesta. Predmetno grobno mjesto da je stekla temeljem pravne osnove, tj. ugovora o darovanju koji je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta te da su obje strane ugovora bile poslovno sposobne. Predmet darovanja da je zakonom dopuštena činidba i predmetni pravni posao da nije opterećen nikakvim nedostacima koji bi mogli dovesti do njegove pobojnosti ili ništetnosti. A predmetni ugovor da nije naknadno opozvan od strane bilo koje ugovorne stranke niti na bilo koji drugi način stavljen izvan snage. Dalje ističe da je redovito brinula o pok. EŽ i njezinu suprugu ĆŽ dok je bio živ te da je do sklapanja predmetnog ugovora došlo na inzistiranje pok. EŽ kako bi se nakon njezine smrti osiguralo da pok. EŽ bude ukopana uz svog pok. supruga. Dalje osporava tvrdnje tužiteljice da prvotuženica ne može biti korisnik grobnog mjesta, budući da Zakonom o grobljima, podzakonskim aktima donesenim temeljem tog zakona ili bilo kojom drugom pravnom normom u RH nije propisano da bi nositelj prava korištenja grobnog mjesta mogao biti samo član uže obitelji pokojnika. Dalje ističe da ona redovito obilazi predmetno grobno mjesto te da ga održava budući da su u istom ukopani članovi i njezine obitelji. Osporava tvrdnje tužiteljice da ukopane osobe u predmetnom grobnom mjestu nisu rodbinski povezane, zato jer da su otac prvotužene IŽ i pok. HŽ (suprug od EŽ i brat od tužiteljice) rođaci, tj. u predmetnom grobnom mjestu da su ukopani prvotuženičini pradjed, djedov brat i prvi rođaci od njezinog oca. Konačno ističe da je tužbeni zahtjev u t. 2. kako je postavljen nemoguće provesti s obzirom da t. 1. tužbenog zahtjeva tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe koja se odnosi na tabularnu izjavu za upis prava doživotnog plodouživanja u korist pok. EŽ, a što nema nikakve veze sa predmetom ovog postupka. Zato predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.1. Prvotuženica se protivila preinaci tužbenog zahtjeva kako je to predložio tužitelj podneskom od 04.02.2025.

3. Drugotuženik se nije očitovao na tužbu.

4. Sud je na ročištu 03.03.2025. dopustio preinaku tužbe kako je tužiteljica zatražila podneskom od 04,02,2025. jer sud smatra da se radilo o omašci, a ne pravoj preinaci, a također isto smatra svrsishodnim za konačno rješenje odnosa između stranaka.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: dopis tužiteljice upućen prvotuženici (5-7), ispis kamenoklesarskog obrta (8-9), račun (10-11), podatke o pokojnima (12-17), ugovor o darovanju (18-22, 30-34), priznanicu i plaćanju (35-40), te su saslušani svjedoci FŽ, BŽ, DŽ, ZŽ, GŽ te tužiteljica i prvotuženica kao parnične stranke.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

7. Uvidom u dopis (5-7) utvrđeno je da se tužiteljica putem punomoćnika odvjetnika pisanim dopisom od 16.11.2021. obratila prvotuženici za predmetno grobno mjesto, navodeći da tužiteljica dugi niz godina uređuje predmetno grobno mjesto gdje se nalaze njezini roditelji, djed i braća, da je ista emocionalno povezana s istim te prvotuženicu "ljudski moli da predmetno grobno mjesto vratite u vlasništvo obitelji EŽ".

8. Iz ispisa kamenoklesarskog obrta i račun (8-11) proizlazi da je " Ž" (tužiteljica) u kamenoklesarskom obrtu " [obrt]", [adresa], dana 21.06.2011. i 29.06.2011. zatražila izradu slike i natpisa te "kanfanar" klupice za spomenik " R", a iz računa izdanog 09.12.2009. proizlazi da je isti kamenoklesarski obrt izdao i račun na ime ŽŽ tužiteljice za spomenik, sa iznosom od ukupno 12.627,18 kn. Iz potvrde kamenoklesarskog obrta proizlazi da je navedeni obrt 2009. napravio i mintirao spomenik u [adresa] za pok. R: BŽ, E, ĐŽ r. H, OŽ, a koji je naručila i platila ŽŽ iz [adresa] (tužiteljica).

9. Iz podataka o pokojniku (12-17) proizlazi da su u predmetno grobno mjesto ukopani HŽ (suprug EŽ i brat tužiteljice) koji je umro **.**.2011., OŽ koji je umro **.**.2008., dok za ĐŽ, ĐŽ, JŽ koji su također ukopani u predmetno grobno mjesto ne postoje podaci o datumu smrti.

10. Uvidom u ugovor o darovanju (18-22) utvrđeno je da je isti sklopljen kao javnobilježnički akt kod javnog bilježnika Đordana Pahovića u [adresa] dana 17.01.2019. između EŽ, kao darovateljice i prvotuženice, kao obdarenice, a predmet kojeg su bile određene nekretnine u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zatim pokretnine, određeni traktor te prava i to pravo korištenja grobnog mjesta detaljno opisanog u t. I. (odbijajuće) presude. U ugovoru stranke su suglasno utvrdile da su susjede, da su muž darivateljice i otac obdarenice bili bratići, da se obdarenica od smrti pok. muža 2011. brine o darovateljici te da joj osigurava, po riječima darovateljice, "što god joj triba" te da obdarenicu poznaje "od kada je bila curica" i da prema navodu darovateljice, ima puno povjerenje u obdarenicu. Darovateljica je darovala obdarenici opisane nekretnine i pokretnine te pravo korištenja grobnog mjesta, koje je predmet ovog spora. Potpisom tog ugovora obdarenici je predan u neposredan i samostalan posjed, predmet darovanja. Čl. 4. darovateljica je dozvolila obdarenici da na temelju tog ugovora , bez ikakvih daljnjih privola i odobrenja zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva darovanih nekretnina i prijenos darovane pokretnine i darovnog prava na svoje ime i u svoju korist.

10.1. Iz navedenog proizlazi da je obdarenica temeljem ugovora o darovanju od 17.01.2019. stekla pravo korištenja grobnog mjesta koje je predmet ove pravne stvari.

11. Uvidom u priznanice o plaćanju (35-40) utvrđeno je da je prvotuženica od Usluge Poreč d.o.o. dobivala nalog za plaćanje godišnje naknade za korištenje predmetnog grobnog mjesta za 2021., 2022., 2023. i 2024. te da je prvotuženica i platila godišnju naknadu sukladno pozivu Usluge Poreč d.o.o. Također je utvrđeno da je za 2020. EŽ Manda dobila nalog za plaćanje godišnje naknade za korištenje predmetnog grobnog mjesta, te da je i ta naknada plaćena od strane prvotuženice.

11.1. Iz navedenog proizlazi da je naknadu za plaćanje predmetnog grobnog mjesta za razdoblje 2020., 2021., 2022., 2023. i 2024. plaćala prvotuženica.

12. Svjedokinja FŽ, nećakinja tužiteljice, iskazala je: "Meni je poznato grobno mjesto o kojem ćete me ispitivati tj. poznato mi je grobno mjesto u kojem je pokopan pok. HŽ, on je bio moj barba. U tom grobnom mjestu koliko je meni poznato ukopani su nono BŽ, nono E, nona ĐŽ, moj tata OŽ i barba ĆŽ. O tom grobnom mjestu se oduvijek, koliko je meni poznato od djetinjstva, brine tužiteljica. Kada sam bila mala sam posjećivala grob sa svojom mamom O i bratom Ć. Nadgrobni spomenik je kupila tužiteljica. Korisnik grobnog mjesta je moja obitelj. Meni je poznato da postoji ugovor o darovanju u kojem je između ostalog i predmetno grobno mjesto, a sada i od strane suca sam upoznata da je predmet rasprave grobno mjesto koje je navedeno u darovnom ugovoru. Ja sam vidjela prvotuženicu ali nisam ju vidjela na grobnom mjestu. Sa prvotuženicom sam u srodstvu na način jer su moj tata i tata od prvotuženice bratići. EŽ je ukopana na nekom drugom grobnom mjestu, na istom groblju. To grobno mjesto gdje je ukopana EŽ je "nezbrinuto". Ja ne znam, mogu samo pretpostaviti, tko su ugovorne strane ugovora o darovanju. Ja ne znam u kojim uvjetima je sklopljen ugovor o darovanju. Ja ne znam tko je platio zadnju ratu za naknadu korištenja grobnog mjesta. Uvijek je plaćala tužiteljica. Ja bi lako platila to grobno mjesto. Ja pretpostavljam da su grobno mjesto kupili moji noni po očevoj strani. Ja sam bila najmlađa u obitelji i takve stvari u obitelji nisam pitala. Kada sam nabrajala članove obitelji koji su ukopani u predmetno grobno mjesto, ukopani su i članovi rodbine prvotuženice, a to su nono i barba i zermani odnosno pranono prvotuženice."

12.1. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da su u predmetnom grobnom mjestu bili ukopani članovi obitelji tužiteljice (nono, nona, otac, majka i dr. članovi obitelji) kao i članovi rodbine prvotuženice (barba i pranono) da svjedokinja nikada nije vidjela prvotuženicu na predmetnom grobnom mjestu, te da o predmetnom grobnom mjestu brine tužiteljica, koja je i kupila nadgrobni spomenik. Svjedokinja nema nikakvih saznanja u kojim uvjetima je sklopljen ugovor o darovanju. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje kao vjerodostojan kada je iskazivala tko je sve ukopan u grobno mjesto, tko se oduvijek brinuo o grobnom mjestu tj. da se brinula tužiteljica, kao i glede srodstva između tužiteljice i prvotuženice jer sve navedeno je sukladno sa iskazom same tužiteljice i prvotuženice.

13. Svjedok BŽ, rođak tužiteljice, iskazao je: "Meni je poznato grobno mjesto o kojem ćete me ispitivati. U predmetno grobno mjesto ukopani su roditelji tužiteljice, brat OŽ, brat ĆŽ. Tužiteljica i prvotuženica su si rođakinje. To grobno mjesto je od HŽ, to je naš rod. O grobnom mjestu brine tužiteljica. Prvotuženicu nisam vidio na mjestu grobnog mjesta. Koliko ja znam vlasnik grobnog mjesta je tužiteljica. Nadgrobni spomenik predmetnog grobnog mjesta kupila je tužiteljica. EŽ je pokopana na istom groblju u [adresa], ali u drugo grobno mjesto. Prvotuženica nije brinula o EŽ, nije ni dopuštala da CZSS dođe kod EŽ i da joj pruži pomoć. Od strane CZSS jedna gospođa pod imenom I je rekla da tamo gdje EŽ živi nema čak ni tople vode za ju okupati. Tužiteljica nije dopustila da EŽ bude pokopana u predmetno grobno mjesto zato jer je bila ljuta jer je saznala da su prvotuženica i EŽ kod javnog bilježnika napravili neki dokumenat. Ja ne znam tko plaća grobno mjesto."

13.1. Iz iskaza svjedoka proizlazi da o grobnom mjestu brine tužiteljica, da je ona vlasnica grobnog mjesta, da tužiteljica nije dopustila da se EŽ ukopa u predmetno grobno mjesto jer da je tužiteljica saznala da je EŽ sa prvotuženicom potpisala neke dokumente. Iz iskaza svjedoka dalje proizlazi da prvotuženica nije dozvolila Zavodu za socijalni rad da idu pružiti pomoć EŽ i jedna gospođa iz Zavoda da je rekla da Manda nema čak ni tople vode za okupati se. Sud nije prihvatio vjerodostojnim iskaz tog svjedoka kada je iskazao da prvotuženica nije brinula o EŽ, te da prvotuženica nije dopuštala zavodu za socijalni rad da dođe kod EŽ i pruži joj pomoć jer je navedeno prije svega nelogično i neživotno da bi Zavod za socijalnu skrb slušao bilo koga i iz bilo kojih razloga, a da ne ide pružiti pomoć osobi kojoj je pomoć potrebna. Svjedok je u tom dijelu iskazivao neuvjerljivo, nesigurno i iz sadržaja njegovog iskaza i ponašanja prilikom iskazivanja sud je utvrdio da iskazuje subjektivno te da prema prvotuženici ima određeni negativni stav. U dijelu u kojem je iskazivao da je tužiteljica kupila nadgrobni spomenik sud je taj dio iskaza prihvatio vjerodostojnim jer je isti pokrijepljen i materijalnim dokazima u spisu, a k tome tuženica ni ne osporava tu činjenicu. Svjedok je iskazao da tužiteljica nije dopustila da EŽ bude ukopana u predmetno grobno mjesto jer da je tužiteljica saznala o postojanju dokumenta sklopljenog između EŽ i prvotuženice kod javnog bilježnika, dok je sama tužiteljica iskazala da je Mandina želja bila da bude ukopana na drugom grobnom mjestu, na istom groblju u [adresa]. Zato i navedeni dio iskaza tog svjedoka ukazuje na njegovu subjektivnost prilikom iskazivanja.

14. Svjedok DŽ, sin tužiteljice, iskazao je: "Meni je poznato grobnom mjesto o kojem ćete me ispitivati. Grobno mjesto je u [adresa] i u njemu su pokopani moj pradjed, djed, baka i dvoje barbi, sve po majčinoj strani. Vlasnik grobnog mjesta je moja majka, tužiteljica. To grobno mjesto uređuje moja majka. Moja majka je kupila nadgrobni spomenik. Meni je poznato da je EŽ sklopila darovni ugovor sa prvotuženicom, to sam saznao putem odvjetnice moje majke. Predmet darovnog ugovora je sve nekretnine, pokretnine i grobno mjesto i vjerojatno računi, novci tj. sva imovina koja je bila od EŽ. EŽ je grobno mjesto stekla "silom zakona" tj. kada je pok. stric ĆŽ umro, njegova žena je tj. EŽ je naslijedila sve njegovo. ĆŽ je valjda grobno mjesto naslijedio tako da mu je valjda otac ostavio to grobno mjesto. Otac od ĆŽ se zvao E. I neki članovi rodbine prvotuženice su ukopani u predmetno grobno mjesto, jer smo rodbina. Osim moje majke grobno mjesto obilaze moja majka, moja sestra, FŽ, a one ga i uređuju, za druge ne znam. To sam rekao ono što vidim. Udaljenost između [adresa] i [adresa] je oko 15km. Grobno mjesto obilazim i ja, otprilike jednom tjedno. Do sada naknadu za grobno mjesto plaćala je moja majka, do smrti ĆŽ, ne znam točno kada je preminuo. EŽ je pokopana također u groblju u [adresa], ali na drugom mjestu. Na predmetno grobno mjesto nije pokopana zato jer je bio prekratki rok između smrti ĆŽ i nje. To nam jer rečeno, preko moje majke, u Usluzi. Ja ne znam tko brine o grobu od EŽ. Meni je EŽ bila teta, od barbe žena."

14.1. Iz iskaza tog svjedoka proizlazi da je vlasnik predmetnog grobnog mjesta tužiteljica, da ga ona uređuje, da su u istom ukopani njezini nono, roditelji, šogor, da je ona kupila nadgrobni spomenik, da ima saznanja o predmetnom ugovoru o darovanju, da je grobno mjesto po sili zakona naslijedila EŽ iza njegovog strica ĆŽ, a koje grobno mjesto da je naslijedio vjerojatno od svog oca ĐŽ. Svjedok živi na udaljenosti od cca 15 km od mjesta gdje se nalazi grobno mjesto, ali da ga obilazi jednom tjedno i sve do smrti ĆŽ grobno mjesto da je plaćala njegova majka tj. tužiteljica. EŽ da je pokopana na drugom mjestu iz razloga da je bio prekratki rok između smrti ĆŽ i EŽ, a tako da mu je rekla majka, a što da joj je rečeno u Usluzi. Sud je prihvatio iskaz svjedoka vjerodostojnim u dijelu u kojem je iskazivao tko je sve ukopan na grobnom mjestu, tko je kupio nadgrobni spomenik i tko ga uređuje. Međutim, sud nije prihvatio njegov iskaz u dijelu kada je iskazivao da je njegova majka vlasnica grobnog mjesta i da je EŽ pokopana na drugo grobno mjesto zbog prekratkog roka između smrti ĆŽ i EŽ, a to iz razloga jer je upravo sama tužiteljica iskazala da je EŽ ukopana na drugo grobno mjesto jer da je to bila Mandina želja, a ne zbog prekratkog roka između smrti ĆŽ i EŽ, a k tome i zbog činjenice da je ĆŽ umro 2011., a EŽ 2019., dakle, razlog da se radi o prekratkom roku između smrti ĆŽ i EŽ nije istinit, a i sama tužiteljica je iskazala da je Mandina želja bila da bude ukopana na drugo grobno mjesto.

15. Svjedok ZŽ, nesrodna sa strankama, iskazala je: "Tužiteljicu prvi puta vidim. Ja znam predmetno grobno mjesto, nalazi se u [adresa], na starom groblju. Ja sam u [adresa] udana već 30 godina i od tada živim u [adresa]. U predmetno grobno mjesto ukopan je HŽ, njega sam poznavala. Osim njega u tom grobnom mjestu ukopano je još otprilike 4-5 njegovih predaka. S obzirom da sam pozvana kao svjedok, imam saznanja da je korisnik tog grobnog mjesta prvotuženica i nju viđam na tom grobnom mjestu. Prošli puta na tom grobnom mjestu vidjela sam ju prošle nedjelje. Ja jako često posjećujem grobno mjesto jer na njemu imam pokopane svekrvu, svekra, brata od mog muža, stričeve. Svekar je preminuo pred 4 godine. Kada sam ja na grobnom mjestu nisam nikada vidjela tužiteljicu. Ne znam tko je kupio nadgrobni spomenik. EŽ je ukopana na novom groblju. Ne znam zašto, malo mi je čudno da je ukopana na drugom mjestu. Grobno mjesto od gđe. EŽ je održavano. Od kada sam primila poziv za svjedoka saznala sam da je tužiteljica sestra od ĆŽ. Ja sam poznavala EŽ je smo iz istog mjesta bile, u istoj ulici. Prvotuženica je brinula o EŽ kada je ĆŽ umro, pomagala joj je, bili su vrata do vrata, presvlačila ju je, kada je došla medicinska sestra kod EŽ znala je biti prisutna i ja sam to vidjela. Od kad sam pozvana kao svjedok ja imam saznanja da je prvotuženica vlasnica odnosno korisnica predmetnog grobnog mjesta. Ja ne znam kako je točno ona stekla to grobno mjesto, valjda nasljedstvom, ne znam iza koga. Prvotuženicu sam na predmetnog grobnom mjestu viđala više puta, kada sam ja bila na groblju ja sam nju vidjela i na predmetnom grobnom mjestu."

15.1. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da živi u [adresa] već 30 godina, u istoj ulici u kojoj je živjela i EŽ te da ima neposredna saznanja da je prvotuženica brinula o EŽ kada je ĆŽ umro, da joj je pomagala, presvlačila ju, da su EŽ i prvotuženica živjele vrata do vrata, da je kod EŽ dolazila medicinska sestra. Za predmetno grobno mjesto, a što bi bilo relevantno za ovu pravnu stvar, svjedokinja nema saznanja. Prvotuženicu je viđala više puta na predmetnom grobnom mjestu, kada je i sama bila na groblju. A tužiteljicu je prvi puta vidjela prilikom svjedočenja (07.04.2025.). Sud je prihvatio iskaz svjedokinje vjerodostojnim jer je iskazivala isključivo i samo o onome što zna i što je vidjela i njezin iskaz je uvjerljiv i logičan.

16. Svjedokinja GŽ, nesrodna sa strankama, iskazala je: "Meni je poznato predmetno grobno mjesto i ono se nalazi na starom groblju u [adresa]. U to grobno mjesto ukopani su pok. ČŽ, njegov brat F, pranono prvotuženice. Na predmetnom grobnom mjestu vidim prvotuženicu, a to odgovaram na pitanje tko obilazi i uređuje to grobno mjesto. Prvotuženicu sam posljednji puta vidjela na predmetnom grobnom mjestu prije otprilike mjesec i pol dana. Ja ne znam tko plaća naknadu za to grobno mjesto. EŽ je pokopana u novom dijelu groblja. Tužiteljicu ne poznajem, prvi puta ju vidim, možda sam ju i vidjela ali ju ne prepoznajem. Ja ne znam kako je prvotuženica stekla vlasništvo tog grobnog mjesta. Na groblje odlazim kada moji članovi obitelji imaju godišnjice, minimum 10 puta godišnje."

16.1. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da je na predmetno grobno mjesto ukopan pok. HŽ i njegov brat OŽ. Vidjela je prvotuženicu da je uređivala to grobno mjesto, zadnji puta u veljači 2025. EŽ da je pokopana na drugom mjestu, na novom dijelu groblja. Tužiteljicu ne poznaje. Vezano za predmetni ugovor o darovanju i na koji način je prvotuženica stekla pravo na grobno mjesto svjedokinja nema saznanja. Iskaz te svjedokinje je sud prihvatio vjerodostojnim.

17. Tužiteljica ŽŽ iskazala je: "Ja sam rođena u [adresa]. U predmetno grobno mjesto pokopan je moj djed. Kao dijete sjećam se da sam sa majkom odlazila na groblje djeda i nosile smo cvijeće i moja majka je održavala grob. 1975. je na to mjesto pokopan i moj otac, za kojeg sam bila posebno vezana i to je bila prva osoba koja je umrla, a koja mi je bila najbliža i jako sam tugovala te sam kroz razdoblje od 3 godine svaki drugi dan odlazila na grob. To grobno mjesto je i tada održavala moja majka. Majka je umrla i ukopana u to grobno mjesto 1985. i nakon toga sam ja održavala grobno mjesto. 2008. ukopan je moj brat OŽ, a 2011. moj brat ĆŽ. Kroz sva razdoblja sam ja održavala to grobno mjesto. Moj brat ĆŽ je to grobno mjesto naslijedio nasljedstvom od svog oca. Ja sam jako brinula o mojoj braći nakon smrti roditelja, a brinula sam i o svojoj majci nakon smrti svog oca. Moj otac E je bio uzeo grobno mjesto od svog pok. oca, a sestra od mog oca, pok. teta B, je uzela grobno mjesto od pok. bake. Kada je Usluga, ne sjećam se koje godine, bila tražila od svih da se izjasne da li žele otkupiti grobno mjesto odnosno da budu nositelji korištenja grobnog mjesta, tada smo moj brat ĆŽ, OŽ i ja morali odlučiti da li ćemo ga otkupiti. Ja sam tada htjela da ga ja otkupim, ali je brat OŽ bio rekao da bi dobro da ga svi otkupimo, ali u konačnici između nas braće bilo je dogovoreno da to grobno mjesto bude na ime ĆŽ. Platili smo ga ĆŽ i ja. Sjećam se da sam platila 6.300,00, čini mi se da su tada postojale već kune. Nakon što je ĆŽ preminuo grobno mjesto je naslijedila EŽ, kao što je naslijedila sve njegovo. EŽ je umrla u 6.mj. 2019. Nakon njezine smrti ja sam otišla u Upravu groblja i pitala da li postoje neki dug za predmetno grobno mjesto. U Upravi su mi odgovorili da nema duga. 2020. , negdje prije nove godine, sam otišla ponovno u Upravu groblja jer nisam dobila nikakve uplatnice za predmetno grobno mjesto i tada su mi u upravi groblja rekli da je sve plaćeno i da ja nemam ništa vezano za to grobno mjesto. Nakon Viktorove smrti to grobno mjesto plaćale smo, kako kada, EŽ i ja. Tada, te 2020., saznala sam da je korisnica tog grobnog mjesta prvotuženica i da njoj idu uplatnice. Nakon toga ja sam više puta prvotuženicu zvala vezano za to grobno mjesto, međutim, nikada se nije odazvala da razgovaramo o tom grobnom mjestu. Ja sam bila izgubljena kada sam saznala da je grobno mjesto od prvotuženice. Pokušala sam saznati tko su zakonski nasljednice od EŽ i tako sam došla do imena RŽ ali ja sam njega i ranije poznavala. Ja sam groblje održavala od kad znam za sebe, najprije uz pomoć majke, a poslije sam ja preuzela sve. EŽ je ukopana na drugom mjestu na groblju u [adresa] zato jer je ona tako htjela. Kad smo pokopali OŽ, 2008., EŽ je rekla da se ona na to mjesto neće ukopati. Ja sam EŽ rekla da onda možemo kupiti još jedno grobno mjesto i to sam joj rekla za vrijeme kada je ĆŽ, njezin muž, a moj brat, još bio živ. Ja ne znam točno kada sam saznala da je EŽ napravila ugovor sa prvotuženicom. To sam saznala nakon smrti EŽ, zapravo to je saznao moj sin putem interneta. Predmetno grobno mjesto je meni jako bitno jer su tu moji roditelji ukopani, a oni su bili moja obitelj, a možda ću i ja biti tu ukopana. Ja smatram da na to imam pravo i to prema Božjim i ljudskim pravima. Sa EŽ sam bila u normalnim odnosima. Ja sam se protivila da se EŽ ukopa u predmetno grobno mjesto, konkretno otišla sam u Upravu groblja i rekla sam da ne želim da se ona tamo pokopa zato jer je to bila njezina želja, odnosno ona je rekla da ne želi da se ukopa u to grobno mjesto zbog OŽ. Meni prvotuženica ne osporava niti na bilo koji način ne onemogućava da ja obilazim i uređujem predmetno grobno mjesto. Ona mi to niti ne može osporavati niti onemogućavati. Ona meni ne čini nikakve neugodnosti vezano za to grobno mjesto. Meni nije poznato da li prvotuženica uredno plaća grobno mjesto."

17.1. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da su u predmetno grobno mjesto pokopani njezin djed, roditelji, braća OŽ 2008. i HŽ 2011. te da je ona, a prije nje njezina majka, održavala predmetno grobno mjesto. Nakon smrti roditelja pozvani su ona i njezina braća za otkup prava korištenja grobnog mjesta te u konačnici između njih da je dogovoreno da pravo korištenja grobnog mjesta bude na ime brata ĆŽ. To grobno mjesto da su otplatili ona i brat ĆŽ. Po smrti brata ĆŽ pravo korištenja grobnog mjesta naslijedila je EŽ koja je umrla u 6. mj. 2019. Nakon njezine smrti tužiteljica se u Upravi groblja raspitivala za plaćanje naknade za grobno mjesto. A dok je EŽ bila živa za predmetno grobno mjesto naknadu su plaćale one dvije, kako kada. 2020. je saznala da se uplatnice za grobno mjesto šalju prvotuženici. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je EŽ ukopana u drugo grobno mjesto prema želji pokojnice. Taj dio iskaza tužiteljice nije uvjerljiv jer je upravo sin tužiteljice iskazao da EŽ ne može biti ukopana u predmetno grobno mjesto zbog prekratkog proteka roka između smrti ĆŽ i EŽ, a to da mu je upravo majka rekla. Zaključno iz iskaza tužiteljice proizlazi da se tužiteljica suglasila da grobno mjesto bude upisano samo na HŽ, njezina brata kao i da joj prvotuženica ne osporava niti onemogućava, niti čini ikakve neugodnosti vezano za obilazak, i uređenje i posjećivanje predmetnog grobnog mjesta.

18. Tuženica ŽŽŽ iskazala je: "Ja obilazim predmetno grobno mjesto, a njega sam obilazila i ranije sa majkom od tužiteljice, i sama sam obilazila grob, sa mojom pok. bakom, sa EŽ. Predmetno grobno mjesto stekla sam jer sam se brinula o EŽ, kod nje od rodbine nije nitko bio 7 godina i zato je EŽ odlučila svu svoju imovinu meni darovati. EŽ i ja živjele smo u istom dvorištu 40 godina. Ugovor o darovanju smo sklopile u siječnju 2019.na način da sam ja pozvala javnog bilježnika Đordana Pahovića, iz [adresa], da dođe u kuću kod mene, tako je zahtijevala EŽ, javni bilježnik je došao i EŽ mu je rekla da sve što je njezino želi darovati meni, da sve meni ostavlja. Javni bilježnik nam je jako dobro objasnio što znači darovni ugovor. Ja sam tražila da nam sve to objasni. Za predmetno grobno mjesto uredno plaćam naknadu. Jednom prilikom, dok je EŽ još bila živa, tužiteljica je mene zvala na kućni telefon i rekla je da želi razgovarati sa mnom, ne znam u vezi čega. Ja sam joj odgovorila da može doći kod mene da razgovaramo, a ona mi je na to odgovorila da sa mnom može razgovarati samo na cesti ispred kuće. Ja ne znam zašto ona nije htjela doći u moju kuću kad sam ju ja pozvala nego je tražila da razgovaramo na cesti. Preko drugih ljudi me nije pokušavala dobiti za razgovor za grobno mjesto. Jednom me je i putem dopisa pozvala da razgovaramo, ali ja taj put nisam pristala jer mi je prvi puta odgovorila da možemo razgovarati samo na cesti. Tužiteljica mene nije zvala i rekla da popijemo kavu pa da razgovaramo. Tužiteljica je mene, nakon Mandine smrti, jednom prilikom zvala i rekla mi je da u roku od 15 dana idem u Upravu groblja i potpišem da se odričem tog grobnog mjesta, ja to nisam mogla prihvatiti s obzirom na to što je tužiteljica meni na dan sahrane EŽ stopirala sahranu i nije dala da se EŽ sahrani u vlastiti grob. Žalosno ali istinito. Meni je bilo normalno da se EŽ ukopa u grob gdje joj je ukopan i pok. muž. Mandina želja bila je da bude ukopana baš u to grobno mjesto, uz muža. manda je meni rekla: " ŽŽŽ, ja želim biti pokopana na mog D." Tako je zvala muža ĆŽ. Na upit da li mi je EŽ išta rekla za pok. OŽ, iskazujem da mi je EŽ rekla da se nije nadala da će OŽ biti pokopan na groblju u [adresa]. EŽ i ĆŽ su dozvolili da OŽ bude pokopan u groblju u [adresa]. OŽ je živio u [adresa]."

18.1. Tuženica je iskazala da je u srodstvu sa tužiteljicom, da predmetno grobno mjesto obilazi, ali da je obilazila i ranije sa majkom tužiteljice, sa svojom bakom i sa EŽ, da je predmetno grobno mjesto stekla od EŽ jer da je brinula o njoj, a posljednjih 7 godina o EŽ da nije brinuo nitko od Mandine rodbine. Posljednjih 40 godina prvotuženica i EŽ su živjele u istom dvorištu i zato da joj je EŽ odlučila darovati svoju imovinu. Nadalje iz iskaza proizlazi da joj se tužiteljica i prije smrti EŽ obratila telefonom jer da želi razgovarati međutim tužiteljica da nije htjela ući u kuću prvotuženice iako ju je pozvala u kuću. Jednom ju je tužiteljica putem dopisa pozvala na razgovor i tražila da prvotuženica ide u Upravu groblja potpisati da se odriče predmetnog grobnog mjesta. Tužiteljica da je zabranila prvotuženici da EŽ sahrani u grobno mjesto na koje je EŽ imala pravo ukopa jer je EŽ i htjela biti ukopana gdje i njezin muž ĆŽ. Iz iskaza prvotuženice nije utvrđeno da bi postojale bilo koje okolnosti koje bi ukazivale na ništetnost predmetnog ugovora o darovanju, a zbog nemorala društva ili bilo iz kojih drugih razloga.

19. Prema čl. 322. ZOO-a ništetan je onaj Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Dakle, iz navoda tužbe tužiteljica se poziva na ništetnost jer da je Ugovor protivan moralu društva. ZOO, a niti drugi propisi, ne definiraju pojam "moral društva" pa tako niti njegovu povredu, a što je i logično jer je riječ o pojmu koji je dinamičan i mijenja se s obzirom na društvena zbivanja, uređenje, protek vremena i sl.

20. Zato za meritorno odlučivanje u ovom postupku potrebno je prosuditi da li je nešto povreda morala zbog koje je Ugovor ništetan. Dakle, tijekom ovog postupka valjalo je utvrditi postoje li razlozi za ništavost spornog Ugovora i to samo u dijelu koji se odnosi na pravo korištenja spornog grobnog mjesta.

21. Pojam "moral društva" obuhvaća i zahvaća sve segmente društvenih odnosa, pa tako, i one poslovnog i pravnog prometa koji se odvijaju između pojedinaca kao članova društvene zajednice. Kako je već navedeno pojam "moral društva" nije zakonom definirana kategorija, zato kod ocjenjivanja je li određeno ponašanje društveno moralno ili ne, treba ocjenjivati u okolnostima svakog pojedinog slučaja tj. svih okolnosti koje su u ovoj pravnoj stvari utvrđene, vodeći računa o elementima koji su odlučni upravo za konkretan slučaj.

22. Provedenim dokazima je nesporno utvrđeno da je tužiteljica još 2009. dok je bio živ njezin brat HŽ naručila i platila nadgrobni spomenik, za predmetno grobno mjesto, te da je i 2011. dodatno naručila za spomenik HŽ, tj. za sporno grobno mjesto, za sliku i natpis za svog brata HŽ. Međutim, također je nesporno utvrđeno, iz samog iskaza tužiteljice, da se ona, nakon smrti svojih roditelja, a u dogovoru sa svojom braćom OŽ i ĆŽ suglasila da pravo korištenja grobnog mjesta bude od brata HŽ. Dakle, navedenom suglasnošću tužiteljica koja po smrti brata ĆŽ nije njegova zakonska nasljednica, niti nasljednica po nekoj drugoj pravnoj osnovi, nema pravo odlučivati tko će biti nositelj prava korištenja spornog grobnog mjesta.

23. Nije sporno da je tužiteljica obilazila, uređivala i da i dalje obilazi, uređuje i održava predmetno grobno mjesto jer su u istom ukopani njezini najuži članovi primarne obitelji (djed, baka, roditelji, braća) ali njoj nikada nitko nije branio niti joj to prvotuženica brani da čini i dalje. Dakle, od kad je prvotuženica stekla pravo korištenja grobnog mjesta, nije branila tužiteljici niti joj brani, ili na bilo koji način onemogućava tužiteljicu da uređuje, obilazi i pokloni poštovanje na grobnom mjestu gdje su ukopani članovi njezine obitelji.

24. Provedenim dokazima nije utvrđeno da bi prvotuženica na bilo koji način i iz bilo kojih razloga, pa tako ni EŽ, poduzele bilo koje radnje a koje bi ukazale na nepoštivanje "morala društva". Tužiteljica je već po smrti svog brata ĆŽ bila odnosno morala biti svjesna da nije njegova zakonska nasljednica te da po osnovi zakonskog nasljeđivanja nije niti mogla steći pravo korištenja grobnog mjesta u smislu da bude nositeljica tog prava korištenja.

25. Ovaj sud razumije tužiteljicu da je zaista emotivno i iz pieteta, poštovanja prema svojim najmilijima vezana za predmetno grobno mjesto iz razloga jer su u njega ukopani njezini članovi primarne obitelji među kojima su roditelji i braća, međutim, u ukupnosti provedenih dokaza, a uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja sud ni na koji način nije utvrdio da bi bila povrijeđena pravila etike o poželjnom ponašanju, a moralno ponašanje procjenjuje se kroz ocjenu o poštivanju etičkih pravila. Konačno u predmetno grobno mjesto ukopani su i članovi obitelji odnosno rodbina prvotuženice, a konačno nesporno je da su tužiteljica i prvotuženica u srodstvu jer su otac prvotuženice i brat tužiteljice bila djeca od dva brata. Nije utvrđeno da bi prvotuženica u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju imala na umu samo svoj interes odnosno da bi imala na umu interes da povrijedi pravila etike tužiteljice odnosno da se ne bi ponašala moralno, tim više što je brinula o pokojnoj EŽ te je pok. EŽ, pred javnim bilježnikom, izričito izjavila da prvotuženica brine o njoj od smrti pok. muža ĆŽ (2011.) i da joj osigurava sve što joj treba i da ima puno povjerenje u nju. Iz tako utvrđenog konkretnog slučaja sud ne može ocijeniti kao postupanje protivno moralu društva slijedom čega bi posljedica bila ništetnost ugovora. Također, iz utvrđenog ne proizlazi da je postupanje prvotuženice bilo prijevarno, a niti s namjerom da bi tužiteljica bila oštećena, a što i nije odlučno za taj spor čiji je predmet ništavost, a ne pobojnost ugovora. EŽ bila je supruga HŽ, ona je temeljem zakona stekla nasljedstvo iza svog muža, a između ostalog ostavinska imovina iza pok. ĆŽ predstavljalo je i pravo na pravo korištenja spornog grobnog mjesta. Tužiteljica ne navodi temeljem kojeg pravnog posla niti kojom odredbom i temeljem kojeg zakona među kojima je i Zakon o grobljima, ona smatra da joj pripada pravo korištenja grobnog mjesta jer prema provedenim dokazima nije utvrđeno da bi joj to pravo pripadalo ni po osnovi nekog pravnog posla niti po zakonu. A odredbom čl. 15. Zakona o grobljima predviđene su osnove za stjecanje prava korištenja grobnog mjesta, a kojom odredbom je i nasljeđivanje, ali kako je već navedeno tužiteljica temeljem nasljeđivanja, a niti drugog pravnog posla, nije stekla pravo biti nositelj prava korištenja spornog grobnog mjesta. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan te je presuđeno kao u t. I izreke ove presude.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Tužiteljica nije uspjela u ovom postupku pa je dužna prvotuženici naknaditi parnični trošak. Prvotuženici je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu i za zastupanje na ročištima 03.03.2025., 07.04.2025. za svaku radnju po 200,00 eura plus PDV 150,00 eura, a što ukupno iznosi 750,00 eura. Prvotuženici nije priznat trošak za sastav podneska od 20.02.2025. jer isti nije bio nužan za potrebe ovog postupka. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 9.1., 46., 52., i 54., Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/23, dalje: Tarifa).

26. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču – Parenzo 15. svibnja 2025.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.

DNA:

1. Pun. tužiteljice,

2. Pun. prvotuženice,

3. Drugotuženiku.