Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Stalna služba u Donjoj Stubici

Matenačka cesta 3/1

Posl.br.: P-47/2024-48

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici po sutkinji Vesni Posavec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Barbari Glavaš Štefanac, odvjetnici u Zagrebu, Matije Divkovića 28, protiv Zagrebačke banke Zagreb d.d., OIB:92963223473, sa sjedištem u [adresa], zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, Iblerov trg 10/VII, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 27. ožujka 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, i objavljene dana 15. svibnja 2025.god.

p r e s u d i o j e

1. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. točki 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 038/2005, kreditna partija: 7102321920 sklopljen dana 29. prosinca 2005. g. između tužitelja MŽG iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika ZAGREBAČKE BANKE d.d. iz [adresa], OIB: 92963223473, ovjeren kod Javnog bilježnika Petra Tadić iz Oroslavlja pod brojem: Ou-400/05 od 29. prosinca 2005. g.,u dijelu koji glasi: “ i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d“.

2. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. točki 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 038/05, kreditna partija: 7102321920 sklopljen dana 29. prosinca 2005.g. izmeđutužitelja MŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKE BANKE d.d. iz [adresa], OIB: 92963223473, ovjeren kod Javnog bilježnika Petra Tadić iz Oroslavlja pod brojem: Ou-400/05-2 od 29. prosinca 2005. g., u dijelu koji glasi: “Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete”.

3. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOJ BANCI d.d. iz [adresa], OIB: 92963223473 da tužitelju IŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.346,99 € sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni više uplaćeni iznos zbog ništetne odredbe o kamatnoj stopi, koja kamata teče na svaki pojedini iznos od dana dospijeća pa do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 05.01.2016. godine po stopi koje se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, i to kako slijedi; na iznos od 26,19 € od 14.11.2007. pa do 05.01.2016.

na iznos od 25,71 € od 29.12.2007. pa do 05.01.2016.

na iznos od 26,87 € od 24.01.2008. pa do 05.01.2016.

na iznos od 26,70 € od 14.02.2008. pa do 05.01.2016.

na iznos od 51,65 € od 22.03.2008. pa do 05.01.2016.

na iznos od 51,28 € od 17.04.2008. pa do 05.01.2016.

na iznos od 50,26 € od 13.05.2008. pa do 05.01.2016.

na iznos od 50,19 € od 08.07.2008. pa do 05.01.2016.

na iznos od 49,55 € od 11.08.2008. pa do 05.01.2016.

na iznos od 49,36 € od 27.08.2008. pa do 05.01.2016.

na iznos od 50,01 € od 01.10.2008. pa do 05.01.2016.

na iznos od 51,38 € od 11.10.2008. pa do 05.01.2016.

na iznos od 52,22 € od 09.12.2008. pa do 05.01.2016.

na iznos od 54,26 € od 09.01.2008. pa do 05.05.2016.

na iznos od 55,06 € od 15.01.2009. pa do 05.01.2016.

na iznos od 56,26 € od 19.02.2009. pa do 05.01.2016.

na iznos od 53,97 € od 19.03.2009. pa do 05.01.2016.

na iznos od 55,08 € od 30.04.2009. pa do 05.01.2016.

na iznos od 54,30 € od 11.05.2009. pa do 05.01.2016.

na iznos od 53,30 € od 01.07.2009. pa do 05.01.2016.

na iznos od 53,30 € od 12.08.2009. pa do 05.01.2016.

na iznos od 73,09 € od 21.08.2009. pa do 05.01.2016.

na iznos od 73,17 € od 24.09.2009. pa do 05.01.2016.

na iznos od 72,69 € od 31.10.2009.pa do 05.01.2016.

na iznos od 73,32 € od 14.11.2009. pa do 05.01.2016.

na iznos od 74,67 € od 08.1.2010. pa do 05.01.2016.

na iznos od 75,47 € od 11.03.2010. pa do 05.01.2016.

na iznos od 78,02 € od 05.06.2010. pa od 05.01.2016.

na iznos od 82,12 € od 09.07.2010. pa do 05.01.2016.

na iznos od 84,68 € od 28.08.2010.pa do 05.01.2016.

na iznos od 84,68 € od 28.08.2010. pa do 05.01.2016.

na iznos od 84,68 € od 28.08.2010.pa do 05.01.2016.

na iznos od 84,57 € od 01.09.2010. pa od 05.01.2016.

na iznos od 84,57 € od 01.09.2010.pa do 05.01.2016.

na iznos od 85,72 € od 07.12.2010. pa do 05.01.2016.

na iznos od 85,83 € od 09.12.2010. pa do 05.01.2016.

na iznos od 88,08 € od 17.12.2010. pa od 05.01.2016.

na iznos od 88,08 € od 17.12.2010. pa do 05.01.2016.

na iznos od 88,06 € od 15.01.2011. pa do 05.01.2016.

na iznos od 85,87 € od 12.02.2011. pa do 05.01.2016.

na iznos od 87,85 € od 18.03.2011. pa do 05.01.2016.

na iznos od 88,80 € od 11.05.2011. pa do 05.01.2016.

na iznos od 95,08 € od 13.07.2011. pa do 05.01.2016.

na iznos od 94,59 € od 15.09.2011. pa do 05.01.2016.

na iznos od 93,35 € od 08.11.2011. pa do 05.01.2016.

na iznos od 81,52 € od 08.11.2011. pa do 05.01.2016.

na iznos od 80,37 € od 15.11.2011. pa do 05.01.2016.

na iznos od 84,89 € od 27.07.2012. pa do 05.01.2016.

na iznos od 84,62 € od 07.09.2012. pa do 05.01.2016.

na iznos od 85,36 € od 25.11.2012. pa do 05.01.2016.

na iznos od 85,36 € od 25.11.2012.pa do 05.01.2016.

na iznos od 85,25 € od 09.01.2013. pa do 05.01.2016.

na iznos od 84,70 € od 29.02.2013. pa do 05.01.2016.

na iznos od 84,32 € od 07.05.2013. pa do 05.01.2016.

na iznos od 83,51 € od 06.09.2013.pa do 05.01.2016.

na iznos od 83,87 € od 16.10.2013. pa do 05.01.2016.

na iznos od 83,87 € od 16.10.2013.pa do 05.01.2016.

na iznos od 83,87 € od 16.10.2013. pa do 05.01.2016.

na iznos od 84,34 € od 12.11.2013. pa do 05.01.2016.

na iznos od 85,10 € od 11.02.2014. pa do 05.01.2016.

na iznos od 84,26 € od 08.03.2014. pa do 30.09.2016.

sve u roku od 15 dana.

4. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. točki 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 038/05, kreditna partija: 7102321920 sklopljen dana 29. prosinca 2005. g. između tužitelja MŽG iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i tuženika ZAGREBAČKE BANKE d.d. iz [adresa], OIB: 92963223473, ovjeren kod Javnog bilježnika Petra Tadića iz Oroslavlja pod brojem: Ou-400/05-2 od 29. prosinca 2005. g., a u dijelu koji glasi: “Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu“.

5. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. točki 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 038/05, kreditna partija: 7102321920 sklopljen dana 29. prosinca 2005. g. između tužitelja IŽG iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i tuženika ZAGREBAČKE BANKE d.d iz [adresa], OIB: 92963223473, ovjeren kod Javnog bilježnika Petra Tadić iz Oroslavlja pod brojem: Ou-400/05-2 od 29. prosinca 2005. g., a u dijelu koji glasi: “sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja obračunato po srednjem tečaju

Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“

6. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. točki 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 038/2005, kreditna partija: 7102321920 sklopljen dana 29. prosinca 2005. g. između tužitelja, IŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKE BANKE d.d. iz [adresa], OIB: 92963223473, ovjeren kod Javnog bilježnika Petra Tadić pod brojem: Ou-400/05 od 29. prosinca 2005. g., a koji glasi: “Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF“.

7. Nalaže se tuženiku, ZAGREBAČKOJ BANCI d.d. iz [adresa], OIB: 92963223473 da tužitelju IŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.373,95 € sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni više uplaćeni iznos zbog ništetne odredbe o valutne klauzule, koja kamata teče na svaki pojedini iznos od dana dospijeća do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 05.01.2016. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to kako slijedi; ;

na iznos od 8,42 € od 09.01.2009. pa do 05.01.2016.

na iznos od 13,36 € od 15.01.2009.pa do 05.01.2016.

na iznos od 20,79 € od 19.02.2009.pa do 05.01.2016.

na iznos od 6,64 € od 19.03.2009.pa do 05.01.2016.

na iznos od 13,47 € od 30.04.2009.pa do 05.01.2016.

na iznos od 8,68 € od 11.05.2009.pa do 05.01.2016.

na iznos od 2,49 € od 01.07.2009.pa do 05.01.2016.

na iznos od 2,52 € od 12.08.2009.pa do 05.01.2016.

na iznos od 4,78 € od 29.08.2009.pa do 05.01.2016.

na iznos od 5,08 € od 24.09.2009.pa do 05.01.2016.

na iznos od 2,97 € od 31.10.2009.pa do 05.01.2016.

na iznos od 5,79 € od 14.11.2009.pa do 05.01.2016.

na iznos od 11,90 € od 08.01.2010.pa do 05.01.2016

na iznos od 15,51 € od 11.03.2010.pa do 05.01.2016.

na iznos od 27,08 € od 05.06.2010.pa do 05.01.2016.

na iznos od 45,65 € od 09.07.2010.pa do 05.01.2016.

na iznos od 57,26 € od 28.08.2010.pa do 05.01.2016.

na iznos od 57,26 €) od 28.08.2010.pa do 05.01.2016.

na iznos od 56,75 € od 01.09.2010.pa do 05.01.2016.

na iznos od 61,92 € od 07.12.2010.pa do 05.01.2016.

na iznos od 62,44 € od 09.12.2010.pa do 05.01.2016.

na iznos od 72,68 € od 17.12.2010.pa do 05.01.2016.

na iznos od 70,68 € od 15.01.2011.pa do 05.01.2016.

na iznos od 62,69 € od 12.02.2011. pa do 05.01.2016.

na iznos od 71,60 € od 12.03.2011.pa do 05.01.2016.

na iznos od 75,90 € od 11.05.2011.pa do 05.01.2016.

na iznos od 104,36 € od 13.07.2011.pa do 05.01.2016.

na iznos od 102,12 od 14.09.2011.pa do 05.01.2016.

na iznos od 95,50 € od 08.11.2011.pa do 05.01.2016.

na iznos od 90,56 € od 15.11.2011.pa do 05.01.2016.

na iznos od od 02.12.2011.pa do 05.01.2016.

na iznos od od 02.01.2012.pa do 05.01.2016

na iznos od od 02.02.2012.pa do 05.01.2016.

na iznos od od 02.03.2012.pa do 05.01.2016.

na iznos od od 02.04.2012.pa do 05.01.2016.

na iznos od od 02.05.2012.pa do 05.01.2016.

na iznos od 105,84 € od 27.07.2012.pa do 05.01.2016.

na iznos od 104,44 €) od 07.09.2012.pa do 05.01.2016.

na iznos od 108,27 € od 25.11.2012.pa do 05.01.2016.

na iznos od 107,71 € od 09.01.2013.pa do 05.01.2016.

na iznos od 104,89 € od 29.02.2013.pa do 05.01.2016.

na iznos od 102,86 € od 07.05.2013.pa do 05.01.2016.

na iznos od 98,69 € od 06.09.2013.pa do 05.01.2016.

na iznos od 100,57 € od 16.10.2013.pa do 05.01.2016.

na iznos od 102,90 € od 12.11.2013..pa do 05.01.2016

na iznos od 106,95 € od 11.02.2014.pa do 05.01.2016.

na iznos od 108,76 € od 08.03.2014.pa do 05.01.2016.

na iznos od 106,52 € od 08.04.2014.pa do 05.01.2016.

na iznos od (106,03 od 08.05.2014.pa do 05.01.2016.

na iznos od 103,40 € od 07.06.2014.pa do 05.01.2016.

na iznos od 105,58 € od 08.07.2014.pa do 05.01.2016.

na iznos od 108,94 € od 08.08.2014.pa do 05.01.2016.

na iznos od 111,62 € od 11.09.2014.pa do 05.01.2016.

na iznos od 110,31 € od 08.10.2014.pa do 05.01.2016.

na iznos od 114,26 € od 01.11.2014.pa do 05.01.2016.

na iznos od 115,89 € od 11.12.2014.pa do 05.01.2016.

na iznos od 116,29 € od 10.01.2015.pado 05.01.2016.

na iznos od 116,59 € od 11.02.2015.pa do 05.01.2016

na iznos od 116,59 € od 06.03.2015. pa do 05.01.2016.

na iznos od 116,59 € od 15.04.2015. pa do 05.01.2016.

na iznos od 116,59 € od 13.05.2015. pa do 05.01.2016.

na iznos od 116,59 € od 12.06.2015. pa do 05.01.2016.

na iznos od 116,59 € od 14.07.2015. pa do 05.01.2016.

na iznos od 116,59 € od 29.08.2015. pa do 05.01.2016.

sve u roku od 15 dana.

8. Nalaže se tuženiku, ZAGREBAČKOJ BANCI D.D. iz [adresa], OIB: 92963223473 da tužitelju MŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.331,80 eura s pripadajućim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve navedeno u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je dana 29. prosinca 2005.g. između tuženika kao kreditora i tužitelja kao dužnika, zaključen ugovor o namjenskom kreditu broj 038/2005, kreditna partija 7102321920 kojom se tuženik obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 103.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, na dan isplate kredita dok se tužitelj obvezao navedeni iznos vratiti u jednakim mjesečnim anuitetima, plativo u kunskoj protuvrijednosti, obračunatim po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja uz redovnu kamatnu stopu koja je člankom 2. ugovora određena kao promjenjiva, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,50 %. Ističe da je tuženik tijekom otplate kredite mijenjao ugovorenu kamatnu stopu uslijed čega je dolazilo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima koja je tužitelj otplatio, a u odnosu na početno ugovorenu.

Smatra da je dio odredbe članka 2. Ugovora koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope ništetan, jer je omogućio tuženiku da jednostranom odlukom, bez suglasnosti tužitelja, koji nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamatne stope, niti je u nedostatku egzaktnih kriterija mogao provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, čime je uzrokovan nepovoljni položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja. Predmetna odredba ugovora po ocjeni tužitelja ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja načina promjene kamatne stope te je kao takva nerazumljiva prosječnom potrošaču.

Nadalje ukazuje da mu prilikom sklapanja ugovora nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja, već da mu je predmetni kredit ponuđen kao najpovoljniji s najnižom kamatnom stopom.

Dakle, zaključuje kako postoje dva promjenjiva elementa ugovora koji ukazuju da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama, i da tužitelj nije mogao znati koliko će uopće iznositi glavnica, a koliko kamata, odnosno nije znao koliko će iznositi njegova kreditna obveza. Da je znao da će mjesečni anuitet toliko porasti, što je izravno utjecalo na njegovu egzistenciju, kredit ne bi uzimao. Upravo radi toga, sklopio je ugovor o namjenskom kreditu 31.10.2011., a koji reprogamira obveze po predmetnom uogovoru o kreditu.

Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od dana 13. lipnja 2014. kojom je u točki II. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1301/2012 od dana 4. srpnja 2013. u dijelu točaka 1., 2., 3. 4., 5., 6. i 7. izreke kojim se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tuženik „u razdoblju od 01. 11. 2004. pa do 31. 12. 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju –ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banaka o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezana ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, time da su banke postupile suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/2003), u razdoblju od 10. 09. 2003. do 6. 08. 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. 08. 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“br. 133/2009) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.“

Navodi da su ova pravna utvrđenja o ništetnosti potvrđena i od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. Nadalje citira presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 o dana 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih banaka i ovdje tuženik „u razdoblju od 1. 11. 2004. godine do 31. 12. 2008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/2003), u razdoblju od 01. 06. 2004. do 6. 08. 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. 08. 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 133/2009) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Smatra primjenjivom odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima koja određuje da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti sve što je temeljem takvog ugovora stekla, pa da je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je stekao temeljem ništetnih odredbi ugovora. Radi se o razlici u visini pojedinih mjesečnih iznosa anuiteta do kojeg je došlo zbog nezakonite promjene kamatne stope u odnosu na početnu ugovorenu i zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u odnosu na početno ugovoreni tečaj CHF.

Navodi da su stranke 4. siječnja 2016. sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/2015) sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu kojom su izmijenile ugovorne odredbe u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita na način da su kredit konvertirale u EUR, ugovorile kamatnu stopu koja se sastoji od fiksnog i promjenjivog dijela te su također suglasno utvrdile manje uplaćeni iznos od strane tužitelja.

Smatra da unatoč tome ima i nadalje pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi iz osnovnog ugovora je to proizlazi iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. u kojoj je zauzet stav da korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita. To iz razloga što sklapanjem Dodatka ugovoru nije u cijelosti podmiren dug budući da ništetnost nastupa po samom zakonu i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor na postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima. Stav Vrhovnog suda u skladu je s pravom Europske unije i presudama Suda EU, posebice s presudom u predmetu C-118/17.

Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i aneksom ugovora utvrđeno je da na dan 30.09.2015. neotplaćena glavnica iznosi 618.633,99 kn odnosno 88.619,71 CHF, dok mu je ugovorom o kreditu 2005. g. stavljen na raspolaganje iznos od 490.951,32 kune odnosno 103.500,00 CHF, te je utvrđena razlika odnosno manje uplaćeni iznos po kreditu od 1.715,77 kuna.

Smatra da konverzijom kredita nije postignut učinak zaštite potrošača pa postavlja zahtjev na utvrđenje djelomične ništetnosti ugovornih odredbi kao u izreci i zahtijeva isplatu, jer drži početno ugovorenu kamatnu stopu jedino mjerodavnom od 4,5% godišnje kao i ugovoreni tečaj CHF-a po HNB-u na dan isplate kredita u iznosu 4,738248 kn.

Naime, tužitelj kao potrošač nije se konverzijom kredita odrekao pravne zaštite i zaštite koju mu jamči Direktiva 93/13, a to je povrat svih koristi koje je nepošteni trgovac stekao. U trenutku provedene konverzije nije bila proglašena nepoštenom i ništavom odredba o valutnoj klauzuli. I odredbe osnovnih ugovora, i odredbe dodatka ugovora kojima je provedena konverzija mogu se ocjenjivati nepoštenima i za tu ocjenu uvijek vrijede pravila savjesnosti i poštenja. Presudom C-452/18 Sud EU nadopunio je presudu C-118/17 kojom je već utvrđeno da nakon konverzije potrošač i dalje ima pravo zatražiti povrat svega što je banka stekla korištenjem nepoštenih ugovornih odredaba. Sud EU potvrđuje da to vrijedi i kada stranke postignu Sporazum kojim mijenjaju sporne ugovorne odredbe baš kao što je bilo u slučaju konverzije.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio istaknute tužbene zahtjeve kao neosnovane kako u pogledu pravne osnove tako i visine.

Pozvao se na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., u obrazloženju koje je stav da se za traženje deklaratorne pravne zaštite radi utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi u ugovorima u CHF kreditima, takav pravni interes isključuje u odnosu na korisnike konvertiranih kredita, slijedom čega se i zahtjev za isplatu pokazuje neosnovanim.

Naglašava da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015, kraće ZOD ZPK/15) jer su stranke 4. siječnja 2016. sklopile dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita sa CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom te su sve tužiteljeve uplate ( i s osnove svakog povišenja kamatne stope kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate) uzete u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita, u skladu s odredbama tog Zakona.

Tuženik citira odredbu članka 19.d ZID ZPK/15 prema kojoj je on prije objave kalkulatora konverzije bio dužan pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19. c. istog Zakona, pa postoji zakonska presumpcija da je izračun izvršen u skladu sa zakonom, tako da je konverzija nastupila na temelju očitovanja volje tužitelja koji se kreditno zadužio uz valutnu klauzulu CHF, da se taj njegov kredit konvertira u kunskoj protuvrijednosti EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15 i to nakon što je tužitelj od tuženika dobio zakonom propisane iscrpne podatke za donošenje informirane odluke o tome hoće li ili neće prihvatiti konverziju, pri čemu je sam način izračuna konverzije zakonodavac izričito propisao u članku 19. c ZID ZPK, a takvo zakonsko rješenje bilo je propagirano u javnosti između ostalog radi „trajnog eliminiranja neravnopravnog položaja dužnika u CHF s ciljem otklanjanja posljedica velikih tečajnih neravnoteža u odnosu na nacionalne hrvatske valute i CHF i rasterećenja općinskih sudova smanjenjem broja tužbi.“

Naglašava da je tuženik kao banka bio u zakonskoj obvezi sklopiti pravni posao kojim se u pravnom smislu implementirala volja tužitelja da konvertira svoj kredit, što je tuženik i učinio pod prijetnjom strogih prekršajnih sankcija, a tužitelj je stavljen u položaj kao da je otpočetka cijelo vrijeme koristio kredit denominiran u EUR, čime je isključivo po svojem slobodnom izboru, izjednačen s položajem potrošača koji su se zadužili s kreditom u eurima i obračun svih uplata po ranijoj pravnoj osnovi plaćanja (konvertirani CHF ugovor), izvršen je u odnosu na novu pravnu osnovu (postojeći EUR ugovor), iz kojeg razloga tužitelj ne može više imati zahtjev za stjecanje bez osnove pozivom na uvjete CHF kredita.

Uz potvrdu ovakvog shvaćanja tuženik citira odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019. u kojoj se navodi: „U odnosu na pitanje kako se mogu nadomjestiti odredbe ugovora o potrošačkom kreditiranju koje su utvrđene ništetnim: Načelno promatrano izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjestiti voljom stranaka (što je uobičajen način izmjene i dopune ugovora) odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora“ .

Glede prakse Suda Europske unije, ističe da okolnosti svih dosadašnjih postupaka pred tim sudom nisu istovjetne konkretnim okolnostima u ovom ili drugim sličnim parničnim predmetnima u Hrvatskoj, uz ponovno naglašavanje da u Hrvatskoj niti jednom potrošaču pa ni tužitelju nitko nije nametnuo da prihvati konverziju, dakle ni sud ni zakonodavac, a ponajmanje tuženik.

Zaključno, vezano za zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata obračunatih na uplate tužitelja do 05.01.2016. ističe stav VS RH prema kojem se kamate mogu osamostaliti i obračunati kao glavna tražbina tek po prestanku glavne tražbine (Rev- 1032/2003, Gzz-9/2004 od 28. 01. 2004.)

Iz navedenih razloga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka pročitan je ugovor o namjenskom kreditu, broj ugovora: 7102321920 od 29. 12. 2005. godine, ugovor o namjenskom kreditu za reprogram obveza, dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) od 04. 01. 2016., pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7102321920, Obavijest o promjenama kamatnih stopa, pregled otvorenih stavki po kreditu na dan 30. 09. 2015., izvještaj o kalkulatoru za provedbu konverzije kredita od 14. 11. 2015. te je provedeno i financijsko vještačenje po mr. IŽ iz "Ručević vještačenja" d.o.o.

4. Sud je donio presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, a na koju odluku se žalio tuženik, te Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje, rješenjem pod posl.br. Gž-2586/2023.

5. U ponovnom postupku ispitan je tužitelj, radi utvrđivanja točnog i potpunog činjeničnog stanja.Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Tužitelj je iskazao da je ugovor o kreditu sklopio u poslovnici tuženika u donjoj Stubici gdje mu je prezentirano kako je to najpovoljniji ugovor, a kreditna sredstva je trebao za adaptaciju kuće. Kuću je adaptirao i u njoj i danas živi. Nije pregovarao o odredbama ugovora, nije znao da može, iako mu pojam valutne kaluzule nije bio jasan. Tijekom otplate otplatni obroci su mu toliko porasli da ih više nije mogao uplaćivati. Stoga je prihvatio ponudu za sklapanje dodatka ugovoru, a nakon provedene konverzije, otplatni obroci su niži i redovno ih otplaćuje. Sve obroke plaćao je sam. Kako su se obroci povećavali odlazio je u banku pitati za objašnjenje i pomoć te je na prijedlog djelatnika banke sklopio još jedan ugovor u eurima ili kunama, ne sjeća se, i otplatio zakašnjele obroke. Nikad nije imao vlastitu djelatnost.

7. Nije sporno da su stranke dana 29. 12. 2005. g. sklopile ugovor o namjenskom kreditu, kojim je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 103.500,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na da isplate kredita.

Isto tako stranke su člankom 2. ugovorile da je obveza tužitelja da taj kredit vrati tuženiku u anuitetima sa redovnom kamatom koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,50 % godišnje, sve u protuvrijednosti HRK, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja time da je člankom 3. naznačeno da rok otplate kredita iznosi 30 godina.

U članku 7. Ugovora, naveden je iznos mjesečnog anuiteta u kunskoj protuvrijednosti od 518,89 CHF, koji se obračunava po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na da plaćanja time da iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog ugovora, time da za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

8.Nije sporno da je tečaj na dan odobrenja kredita iznosio 1 CHF = 4,738248 kn. Nema dvojbi o činjenici da je odlukom tuženika kao kreditora tijekom otplate kredita u više navrata promijenjena kamatna stope te se mijenjao i tečaj CHF prema kojem su se obračunavali anuiteti, a prema nalazu i mišljenu financijskog vještaka koji je izračunao koliko bi iznosila obveza tužitelja po tom kreditu pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do dana 30. 09. 2015. primjenjivana početno ugovorena kamatna stopa i početno ugovoreni tečaj na dan puštanja kredita, ta razlika koja proizlazi iz promjene kamatne stope iznosi ukupno 6.008,47 CHF odnosno 32.752,47 kn /4.346,99 eura ( mjesečni iznosi razlika prikazani su u stupcu „m“ odnosno u stupcu „p“ Tabele 1 Nalaza i mišljenja) te razlika koja proizlazi iz promjene tečaja iznosi ukupno 40.490,44 kn / 5.373,95 eura (mjesečni iznosi razlike prikazani su u stupcu „q“ Tabele 1. nalaza i mišljenja).

9. Nije sporno da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i tužitelj kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a prema već ustaljenom stavu sudske prakse, ovakvo postupanje je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranka, a sve na štetu tužitelja kao potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbi članka 81. , 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/2003) odn. kasnije nakon 6. 08. 2007., suprotno člancima 96. i 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014).

10.Naime, ovaj sud je u konkretnom postupku vezan pravnim stavom izraženim u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kojom je potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je između ostalog odbijena žalba ovdje tuženika, te je utvrđeno da je isti u razdoblju od 10. 09. 2003. do 31. 12. 2008., a koje povrede traju i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije o tome pojedinačno pregovaralo.

11.Također je ovaj sud vezan i odlukom odnosno presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 o dana 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih banaka i ovdje tuženik „u razdoblju od 1. 11. 2004. godine do 31. 12. 20008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/2003), u razdoblju od 01. 06. 2004. do 6. 08. 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. 08. 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 133/2009) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.“

12.Ovakva odluka u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, prema odredbi članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) odn. članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14), obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika odnosno radi isplate.

13.Također, članak 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019; kraće ZPP), određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. U tom slučaju sud je vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj se ta osoba na njih poziva.

14.Nesporna je i činjenica da su stranke dana 04. 01. 2016. godine sklopile „Dodatak ugovoru o kreditu, temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/2015), konverziju kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR“.

Dakle, tuženik je po odredbama prethodno citiranog zakona, u propisanoj formi i sadržaju, sastavio prijedlog dodatka ugovoru, a tužitelj je prihvatio ponudu tuženika iako nije bio obvezan prihvatiti izračun konverzije niti s vjerovnikom sklopiti sporazum o konverziji.

15.Ovaj sud drži točnim navode tužitelja kako tužitelj nije bio obeštećen konverzijom. Konverzija je provedena temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) u skladu s ponuđenim od strane tuženika i prihvaćenim od strane tužitelja, izračunom konverzije. Ovim dodatkom ugovoru o kreditu, mijenja se valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice, te se stranke sporazumijevaju o raspolaganju preplatom ili o podmirenju manje uplaćenog duga.

Dodatak ugovoru sačinjen je radi usklađenja uvjeta kredita u CHF valuti s uvjetima kredita u EUR-ima. Pri tome je uzeta u obzir visina preplate od strane potrošača ili pak postojanje manjka, kao u konkretnom slučaju, u razdoblju do konverzije. Međutim, u Nalazu i mišljenju ovlaštenog sudskog vještaka, koji je sud u cijelosti prihvatio, jer ga je sastavio, po nalogu suda, a uzimajući u obzir nezakonitu promjenu kamatne stope, sukladno ranije citiranoj presudi Visokog trgovačkog suda, kao i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli, nepristrani stručnjak, postoji preplaćeni iznos na strani tužitelja zbog ništetnih odredaba ugovora, iznos kako zbog nezakonite promjene kamatne stope tako i zbog ništetne valutne klauzule, do provedene konverzije.

16. I Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci o reviziji broj: Rev 18/2018-2 od 26.svibnja 2020. ističe stav da unatoč sporazumu o konverziji, korisnik kredita nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, te ukazuje i na druge odluke Vrhovnog suda sa istim stavom, kao u odluci Rev-2868/18 od 12.2.2012. Da su sporne odredbe ništetne najviši sud izrazio je i u svojoj odluci br. Rev-3142/18-2 od 19.03.2019. obrazlažući isto time da je ništetnost već utvrđena u kolektivnom sporu i stoga se u pojedinačnoj parnici ne može odlučiti protivno tome.

17.Stoga je sud, prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti pojednih odredaba ugovora kao u izreci, kao i zahtjev za povratom novčanog iznosa stečenog po ništetnim odredbama ugovora, sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima, a temeljem čl. 29. istog Zakona odredio plaćanje zakonske zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose.

18. Kako je tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom, valjalo je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, tuženiku naložiti da nadoknadi parnični trošak tužitelju. Tužitelju su, kao potrebni priznati troškovi zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji se sastoje od: sastava tužbe po Tbr. 7/1 u iznosu od 500,00 eura (250 bodova), sastava obrazloženog podneska od dana 02.01.2020. u iznosu od 500,00 eura (250 bodova) po Tbr. 8/1, podnesak od 10.07.2020., 03.09.2020., 15.01.2025., 19.03.2025. svaki u iznosu od 200,00 eura (100 bodova), podnesak od 17.01.2025. u iznosu od 100,00 eura ( 50 bodova), zastupanje na ročištima dana 05.02.2020. u iznosu od 500,00 eura ( 250 bodova), dana 09.09.2020., 20.01.2025., 27.03.2025. svaki u iznosu od 200,00 eura ( 100 bodova) po Tbr. 9/1, što ukupno iznosi 3.000,00 eura , te trošak predujma za vještačenje u iznosu od 331,80 eura, tako da ukupni iznos parničnog troška iznosi 3.331,80 eura.

Na trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata koja teče od presuđenja.

19. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Donjoj Stubici, 15. svibnja 2025.god.

S U D A C:

Vesna Posavec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 dana, po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u četiri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud .

DN-a:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte