Poslovni broj: Povrv-101/2024.-8.
Republika Hrvatska
Općinski sud u Crikvenici
Stalna služba u Krku
Bodulska 2/d
Krk 51500
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku, po sucu Antonu Hlača, u pravnoj stvari tužiteljice: ŠŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ana Gruber, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika: PŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boris Marohnić, odvjetnik u Rijeci, nakon održane i zaključene usmene i javne glavne rasprave 24. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, javno objavivši dana 15. svibnja 2025,
p r e s u d i o je
I.) Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilješkinje Vesne Švegović iz Rijeke, poslovnog broja: Ovrv-70/2017 donesen 6. veljače 2017. i to u dijelu u kojem je PŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] naloženo plaćanje novčanog iznosa od: 829,52 EUR, u korist tužiteljice ŠŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], uvećanog za zakonske zatezne kamate, koje teku na navedeni iznos počev od 10. siječnja 2017, pa do ispate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose, u roku od osam dana.
II.) Ukida se platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, javne bilješkinje Vesne Švegović iz Rijeke, poslovnog broja: Ovrv-70/2017 donesen 6. veljače 2017, i to u dijelu u kojem je PŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo plaćanje novčanog iznosa od: 331,81 EUR, u korist tužiteljice ŠŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], uvećanog za zakonske zatezne kamate, koje teku na navedeni iznos počev od 10. siječnja 2017, pa do ispate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose te se u tom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatom odbija.
III.) Nalaže se tuženiku PŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove naknade troškova isplatiti tužiteljici ŠŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 723,36 EUR, uvećan za zakonsku zateznu kamatu, koja teče počev od dana donošenja ove odluke pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose, u roku od petnaest dana.
r i j e š i o j e
Odbija se zahtjev tuženika PŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], za nadoknadom troška zastupanja na ročištu održanom 13. ožujka 2025, u iznosu od 250,00 EUR, na teret tužiteljice ŠŠ OIB: [osobni identifikacijski broj].
Obrazloženje
I. Postupak koji je prethodio parnici
1. Prijedlogom podnesenim javnom bilježniku dana 3. veljače 2017, tužiteljica ŠŠ, tada kao ovrhovoditeljica, predložila je donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim će se tuženiku PŠ, tada ovršeniku, naložiti isplata dužnog iznosa, i to: glavnice od 51.875,00 HRK, sada 6.885,00 EUR, uvećanih za zatezne kamate i trošak ovršnog postupka.
1.1. Postupajući po prijedlogu tužiteljice, tada kao ovrhovoditeljice, javni bilježnik Vesna Švegović iz Rijeke, donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, pod brojem: Ovrv-70/2017 dana 6. veljače 2017, no protiv kojega je tuženik, tada kao ovršenik, podnio prigovor 13. veljače 2017.
1.2. Povodom pravodobnog prigovora PŠ, spis javnobilježničkog ovršnog predmeta dostavljen je ovome sudu, a koji je, postupajući po odredbi članka 282. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17: dalje; OZ), rješenjem donesenim pod brojem: Povrv-341/2017, dana 21. kolovoza 2017, stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno po javnom bilježniku, u dijelu kojem je određena ovrha, ukinuvši u tom dijelu provedene radnje.
II. Navodi tužitelja
2. Nastavljajući voditi postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, ovaj sud je dana 4. rujna 2017, zaprimio podnesak ŠŠ, a kojim je, u bitnome, sada kao tužiteljica, ustrajala pri prijedlogu da se održi na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Vesne Švegović iz Rijeke, broj: Ovrv-70/2017 donesen 6. veljače 2017, u dijelu u kojem je tuženiku PŠ naloženo isplatiti iznos glavnice od 51.875,00 HRK, sada 6.885,00 EUR, s pripadajućim kamatama te troškovima ovršnog postupka, kao i da se tuženiku naloži podmiriti trošak nastavnog parničnog postupka.
2.1. Po provedenom postupku, ovaj sud je presudom donesenom pod poslovnim brojem: Povrv-39/2019 dana 3. travnja 2020, odlučio o zahtjevu tužiteljice. Povodom žalbe tuženika, Županijski sud u Sisku je, presudom i rješenjem, donesenim pod poslovnim brojem: Gž-236/2021 dana 18. srpnja 2024, djelomično potvrdio pobijanu odluku ovog suda, u jednom djelu ista je preinačena te je zahtjev tužiteljice za isplatom odbijen kao neosnovan, dok je u dijelu u kojem je tuženiku PŠ, naloženo platiti tužiteljici ŠŠ, iznos glavnice od 8.750,00 HRK, sada 1.161,33 EUR te u dijelu odluke o troškovima ovršnog postupka i troškovima parničnog postupka, pobijana presuda ovog suda ukinuta te je predmet vraćen na ponovno odlučivanje.
2.2. U nastavku postupka, a nakon što je predmet vraćen na ponovno odlučivanje, tužiteljica je podneskom predanim sudu 7. ožujka 2025, izvijestila sud kako u cijelosti ustraje pri zahtjevu za isplatu novčanog iznosa, a povodom kojeg je, sudu naloženo ponovno odlučivanje. U prilog tužbenom zahtjevu, navedeno je da bi se novčano potraživanje u iznosu od 1.161,33 EUR, odnosilo na zatražene troškove odštetnih zahtjeva, upućenih Euroherc osiguranju s osnova autoodgovornosti prije podnošenja tužbe radi naknade štete, i to u iznosu od 5.000,00 HRK uvećano za PDV, odnosno 6.250,00 HRK, sada 829,52 EUR te dva odštetna zahtjeva temeljem dodatnih polica ugovornog osiguranja svaki po 1.000,00 HRK uvećanih za PDV, odnosno ukupno 2.500,00 HRK, sada 331,81 EUR. Temelj za potraživanja tuženika prema Euroherc osiguranju s osnova autoodgovornosti te dva odštetna zahtjeva temeljem dodatnih polica ugovornog osiguranja (kod Hrvatskog autokluba, temeljem članstva i Croatia osiguranja, temeljem korištenja American Express kartice), da se nalazi u članku 11. i 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojima je propisan postupak podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno podnošenja tužbe u slučajevima potraživanja naknade štete temeljem police osiguranja iz autoodgovornosti, odnosno općih uvjeta za članstvo u Hrvatskom autoklubu i za korisnike American Express kartica.
2.3. Sukladno navedenim odredbama Zakona o obveznim osiguranjima tužiteljica da se kao punomoćnik tuženika obratila osiguravajućem društvu odštetnim zahtjevom, između ostalog i iz razloga ostvarivanja barem nespornog dijela naknade štete, a obzirom na tuženikovo traženje za hitnost u postupanju. U prilog navodima o osnovanosti tražbine po osnovi koja je vraćena na ponovno odlučivanje, tužiteljica je sudu i protivnoj strani, dostavila i presliku knjige pošte iz koje je razvidno da je dana 24. ožujka 2014, a koji datum je naznačen na odštetnom zahtjevu takvo pismeno i upućeno osiguravajućem društvu. Stoga, uvažavajući vrijednosti predmeta spora, odredbe spomenutog Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kao i odredbu Tbr.32. (ranije Tbr.28) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, istaknuto je kako bi potraživanje tužiteljice u iznosu od 6.250,00 HRK, odnosno sada 829,52 EUR, s osnove odštetnog zahtjeva, upućenog Euroherc osiguranju, ali i dva druga odštetna zahtjeva temeljem dodatnih polica ugovornog osiguranja upućenih Hrvatskom autoklubu temeljem članstva i Croatia osiguranja, temeljem korištenja American express kartice, ukupno 331,81 EUR, bilo osnovano, slijedom čega je predloženo naložiti tuženiku isplatu iznosa od 1.161,33 EUR, odnosno novčnog iznosa povodom kojeg je predmet vraćen na ponovno odlučivanje ovome sudu.
III. Navodi tuženika
3. Tuženik je, a nakon što je odlukom drugostupanjskog suda odlučivanje o zahtjevu za isplatu iznosa od 1.161,33 EUR te u dijelu odluke o troškovima ovršnog postupka i troškovima parničnog postupka, vraćeno na ponovno odlučivanje ovome sudu, ustrajao pri inicijalno iznesenim navodima iz prigovora, osporavajući kako osnovu, tako i visinu tražbine tužiteljice. Tuženik je osporio potraživanje tužiteljice, istaknuvši kako su odštetni zahtjevi prema Euroherc osiguranju s osnova autoodgovornosti te dva odštetna zahtjeva temeljem dodatnih polica ugovornog osiguranja (kod Hrvatskog autokluba temeljem članstva i Croatia osiguranja, temeljem korištenja American Express kartice), bili nepotrebni i neosnovani te koji su, pokrenuti bez prethodno izdanog naloga, odnosno potpisane punomoći. Pored toga, naknada za sastav odštetnih zahtjeva da je previsoko zaračunata, a slijedom čega da se potraživanje tužiteljice, u ukupnom iznosu od 1.161,33 EUR, ukazuje neosnovano.
3.1. Dakle, osporavajući potraživanje tužiteljice, tuženik je predložio ukidanje platnog naloga sadržanog u rješenju javnog bilježnika i odbijanje zahtjeva za isplatu novčanog iznosa od 1.161,33 EUR, kao neosnovanog.
IV. Tijek postupka
4. Nakon što je postupak nastavljen, kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pred ovim sudom dana 20. veljače 2018, održano je prvo pripremno ročište, no koje je, na prijedlog stranaka odgođeno, radi mogućeg mirnog rješenja spora. S obzirom da stranke nisu, mirnim putem, razriješile sporni odnos, dana 14. ožujka 2018, je održano drugo pripremno ročite, na kojem je, zaključen prethodni postupak. Konačno, dana 20. veljače 2020, održano je ročište za glavnu raspravu, a na kojem je, proveden dokaz saslušanjem stranaka. Po saslušanju stranaka, te nakon što je na ročištu za glavnu raspravu izvršen uvid u sve isprave priležeće spisu 20. veljače 2020, odlučeno je zaključiti ročište za glavnu raspravu, a nakon čega je 3. travnja 2020, donesena odluka kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu.
4.1. Povodom žalbe tuženika, podnesenom protiv presude ovog suda od 3. travnja 2020, donesenom pod poslovnim brojem: Povrv-39/2019, Županijski sud u Sisku, je presudom i rješenjem, poslovni broj: Gž-236/2021 od 18. srpnja 2024, odbio žalbu tuženika i potvrdio odluku ovog suda, u dijelu u kojem je tuženiku naložena isplata iznosa od 28.750,00 HRK, sada 3.815,78 EUR, uvećano za zatezne kamate, preinačio je presudu ovog suda i odbio tužbeni zahtjev, u dijelu u kojem je tuženiku naložena isplata iznosa od 3.125,00 HRK, sada 414,76 EUR, odnosno, a kao što je već navedeno, ukinuo presudu ovog suda, vrativši predmet na ponovno odlučivanje o dijelu u kojem je tuženiku PŠ, bilo naloženo platiti tužiteljici ŠŠ, iznos glavnice od 8.750,00 HRK, sada 1.161,33 EUR te u dijelu odluke o troškovima ovršnog postupka i troškovima parničnog postupka.
4.2. Tijekom ponovnog odlučivanja, održana su ročišta 13. ožujka 2025. i 24. travnja 2025, a nakon kojeg, stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, predloživši da sud ponovno cijeni sve isprave priležeće spisu te zapisnike o izvedenim dokazima i donese novu, zakonitu odluku. Uvažavajući prijedloge stranaka, utvrđujući da bi sukladno odredbi članka 304. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23: u nastavku teksta; ZPP), ovaj predmet bio raspravljen tako da se može donijeti odluka, ovaj sud je na ročištu održanom 24. travnja 2025, odlučio zaključiti ročište za glavnu raspravu. Radi razjašnjenja bitnih činjenica za ovaj postupak, ponovno su pročitane sve isprave priležeće spisu te zapisnici o izvedenim dokazima pa brižljivo i savjesno ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, vodeći se i uputom Županijskog suda u Sisku, sadržanom u presudi i rješenju donesenim pod poslovnim brojem: Gž-236/2021, dana 18. srpnja 2024, stav je ovoga suda da je zahtjev tužiteljice za isplatom, djelomično osnovan, i to glede iznosa od 829,52 EUR, s osnove odštetnog zahtjeva, upućenog Euroherc osiguranju, dok je u preostalom dijelu, i to glede dva odštetna zahtjeva temeljem dodatnih polica ugovornog osiguranja upućenih Hrvatskom autoklubu temeljem članstva i Croatia osiguranju, temeljem korištenja American Express kartice, za iznos od 331,81 EUR, neosnovan.
V. Utvrđenja suda i ocjena provedenih dokaza
5. U prigovoru upućenom javnom bilježniku, a pri kojim navodima je tuženik ustrajao i tijekom ponovljenog odlučivanja, istaknuto je kako su zahtjevi prema Euroherc osiguranju s osnova autoodgovornosti te dva odštetna zahtjeva temeljem dodatnih polica ugovornog osiguranja (kod Hrvatskog autokluba temeljem članstva i Croatia osiguranja, temeljem korištenja American Express karitce), bili nepotrebni i neosnovani te koji su, pokrenuti bez prethodno izdanog naloga, odnosno potpisane punomoći. Dakle, da se radi o radnjama, za koje tužiteljica od tuženika, neosnovano potražuje isplatu. Slijedom navedenoga, i tijekom ponovljenog postupka, može se zaključiti, da je tuženik ustrajao pri inicijalno iznesenim prigovorima, kojima je dovodio u pitanje aktivnu legitimaciju tužiteljice, odnosno postojanje obvezno pravnog odnosa između tužiteljice i tuženika.
5.1. Međutim, ako se ponovno pročita iskaz tuženika, sa ročišta održanog 20. veljače 2020, može se utvrditi kako je tuženik vrlo jasno naveo, kako je, kada je u pitanju pružanje prave pomoći, a u svezi štetnog događa u kojem je pretrpio ozljedu noge, bio u kontaktu sa tužiteljicom, a koja da je tužitelja posjetila u lječilištu, kojom prilikom je, potpisano više punomoći te dogovoren način isplate nagrade za rad u razmjeru s uspjehom u postupku. Tuženik je, osim toga, istaknuo i kako je održavao komunikaciju sa odvjetničkim uredom tužiteljice, putem telefona, elektronske pošte, a jednom prilikom, da je prilikom posjeta odvjetničkom uredu, tuženik došao u pratnji sestre.
5.2. U ranije donesenoj sudskoj odluci, sud je odbio prigovore tuženika, obzirom da je na temelju uvida u punomoći, koje prileže sudskim predmetima, odnosno na listu 3 spisa, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj; Pn-386/2017, te pismeno koje prileži na listu 4 spisa, Upravnog suda u Rijeci, broj: UsI-1866/2014, bilo moguće utvrditi da bi tužiteljica i tuženik bili u obvezno pravnom odnosu, temeljem kojega je zasnovan ugovor o nalogu.
5.3. Kada je pak u pitanju sporno potraživanje od 1.161,33 EUR, a povodom kojeg je, presuda ovog suda od 3. travnja 2020, donesena pod poslovnim brojem: Povrv- 39/2019, ukinuta te predmet vraćen na ponovno odlučivanje, drugostupanjski sud je istaknuo, kako ranija odluka ovog suda nije sadržavala razloge, zbog čega je odlučeno održati na snazi platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem se tužiteljici priznaju troškovi zahtjeva prema Euroherc osiguranju te dva odštetna zahtjeva temeljem dodatnih polica ugovornog osiguranja, kod Hrvatskog autokluba temeljem članstva i Croatia osiguranja, temeljem korištenja American Express kartice.
5.4. Kada su u pitanju sporni zahtjevi, isti prileže spisu, pa tako odštetni zahtjev upućen Euroherc osiguranju d.d. prileži na listu 24 do 25 spisa, dok zahtjev upućen Hrvatskom autoklubu, prileži na listu 39, a Croatia osiguranju d.d., temeljem korištenja American Express kartice, na listu 38 spisa. Dakle, radi se o pismenima, koje je, u ime i za račun tuženika, tužiteljica, kao punomoćnica, uputila Euroherc osiguranju d.d., Croatia osiguranju d.d. te Hrvatskom autoklubu.
5.5. Osnova za podnošenje odštetnog zahtjeva od 21. ožujka 2014, upućenog Euroherc osiguranju d.d, a koji prileži na listu 24 do 25 spisa, temelji se na odredbi članka 11. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23) te odredbi Tbr. 28 tada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarife), koja propisuje pravo odvjetnika na nagradu za podneske i zastupanje u predmetima i postupcima koji se vode po postojećim zakonskim propisima prije sudskog ili upravnog postupka, kao što su npr. po zahtjevu za naknadu štete protiv osiguravajućih društava, a koja nagrada se odmjerava po Tbr. 7 t. 1 Tarife. Uvažavajući činjenicu da je odštetnim zahtjevom od 21. ožujka 2014, upućenim Euroherc osiguranju d.d., od osiguravatelja zatražena isplata naknade štete od 449,362,58 HRK, sada 59.640,66 EUR, tužiteljica osnovano po ovoj osnovi, od tuženika, a u čije ime i za čiji račun je sastavljen zahtjev, potražuje isplatu iznosa od 5.000,00 HRK uvećano za PDV, odnosno 6.250,00 HRK, sada 829,52 EUR.
5.6. Kada su pak u pitanju odštetni zahtjevi temeljem dodatnih polica ugovornog osiguranja (kod Hrvatskog autokluba temeljem članstva i Croatia osiguranja, temeljem korištenja American Express karitce), isti, kao što je već navedeno, prileže na listu 38 i 39 spisa. Kao član Hrvatskog autokluba, tužitelj je, u slučaju zadobivenog trajnog tjelesnog oštećenja, ostvarivao pravo na jednokratnu novčanu pomoć, dok je isti, kao korisnik financijskog proizvoda American Express kartice, imao kolektivno osiguranje, ugovoreno od strane kreditne institucije, sa osiguravateljem Croatia osiguranjem d.d.
5.7. Međutim, tužiteljica, nije u tijeku ovog postupka, sudu dostavila; Opće uvjete članstva i ostvarivanja članskih pogodnosti za članove Hrvatskog autokluba, Pravilnik Hrvatskog autokluba o ostvarivanju jednokratne novčane pomoći u slučaju smrti ili tjelesnog oštećenja kao posljedice prometne nesreće korisnika članskih pogodnosti Hrvatskog autokluba, ali niti Opće uvjete za kolektivno osiguranje korisnika America Express kartica, od posljedica nesretnog slučaja. S obzirom na nedostatak te dokumentacije, nije bilo moguće utvrditi, tijekom ponovljenog suđenja, koliki je novčani iznos tuženik potraživao od Hrvatskog autokluba i Croatia osiguranja d.d., obzirom da je, realno je za pretpostaviti, navedene pravne osobe, imaju unaprijed određeni novčani iznos, koji njihovi članovi mogu potraživati, u slučaju ostvarivanja nesretnog slučaja. S obzirom na navedeno, nije bilo moguće utvrditi vrijednost predmeta spora, a posljedično niti visinu naknade za podnošenje tih zahtjeva, sukladno tada važećim odredbama Tbr. 28, a u svezi Tbr. 7 Tarife.
5.8. Nedvojbeno, tužiteljica je u ime i za račun tuženika podnijela zahtjeve Hrvatskom autoklubu temeljem članstva tuženika i Croatia osiguranju, temeljem korištenja American Express kartice, navedeni zahtjevi, oba od 11. studenoga 2014, prileže na listu 38 i 39 spisa. Konačno, punomoćnik tuženika je, nakon prestanka mandatnog odnosa tužiteljice i tuženika, sada kao novi punomoćnik, preuzeo spise vođene povodom zahtjeva upućenih Hrvatskom autoklubu temeljem članstva tuženika i Croatia osiguranju, temeljem korištenja American express kartice, a što je razvidno iz potvrde s lista 109, ovome predmetu priležećeg spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj; Pn-386/2017. Međutim, a kao što je već navedeno, kako u zahtjevima upućenim Hrvatskom autoklubu i Croatia osiguranju, nije naveden iznos koji se potražuje te kako taj iznos, uzimajući u obzir tuženikov invaliditet, nije moguće utvrditi, a zbog nedostatka dokumentacije, to ovaj sud mora utvrditi, kako tijekom ponovljenog suđenja, a s obzirom na uputu drugostupanjskog suda, tužiteljica nije dokazala osnovanost svojeg potraživanja za iznos od 331,81 EUR, glede dva odštetna zahtjeva, temeljem dodatnih polica ugovornog osiguranja upućenih Hrvatskom autoklubu temeljem članstva i Croatia osiguranju, temeljem korištenja American Express kartice.
5.9. Dakle, uvažavajući prethodno navedeno, za pruženu uslugu odvjetničkog zastupanja, tužiteljica od tuženika, osnovano potražuje isplatu iznosa od iznosa od 829,52 EUR, temeljem podnošenja odštetnog zahtjeva od 21. ožujka 2014, upućenog Euroherc osiguranju d.d, a sve iz razloga, obrazloženih u točki 5.5. ovog obrazloženja pa je u tom dijelu valjalo djelomično održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vesne Švegović iz Rijeke. Rješenje o ovrsi javnog bilježnika nije održano na snazi, a slijedom čega je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatom, iznosa od 331,81 EUR, a sve iz razloga, navedenih u točki 5.7 i 5.8 ovog obrazloženja. Cijeneći navedeno, primjenom odredbe članka 57. i 58. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24), a su svezi s člankom 451. stavak 3. ZPP-a, a sve sukladno odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), odlučeno je kao u točki I. i II. izreke ove presude.
VI. Troškovi postupka
6. Prilikom odlučivanja o trošku postupka, ovaj sud primijenio je odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a, u svezi s člankom 155. istog Zakona. Tužiteljica je u sporu sa tuženikom, djelomično uspjela, pri čemu se, uvažavajući inicijalno postavljen zahtjev za isplatu, odluku Županijskog suda u Sisku donesenu pod poslovnim brojem: Gž- 236/2021 dana 18. srpnja 2024. te ovu odluku, ima zaključiti kako je u konačnici, od početno zatraženih 51.875,00 HRK, sada 6.885,00 EUR, tužiteljici dosuđeno ukupno 4.645,30 EUR (pravomoćno 3.815,78 EUR + nepravomoćno ovom odlukom 829,52 EUR = 4.645,30 EUR) Na temelju prethodno navedenoga, ima se zaključiti kako je tužiteljica, u ovome postupku uspjela sa 67%, dok se posljedično, uspjeh tuženika, ima se izraziti u preostalom dijelu od 33%. Odlučujući o naknadi parničnog troška, sud je imao u vidu zahtjev za nadoknadu troška kojeg je tužiteljica podnijela sudu na ročištu održanom 24. travnja 2025. i utvrđenu vrijednost predmeta spora, inicijalno u iznosu od 6.885,00 EUR, a tijekom ponovljenog suđenja u iznosu od 1.161,33 EUR.
6.1. Primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23), tužiteljici je kao osnovan, priznat trošak sastava obrazloženih podneska od 31. kolovoza 2017. i 7. ožujka 2025. u vrijednosti od 100 bodova za svaki, prema Tbr.8 t.1. Tarife. Pored sastava obrazloženih podnesaka, tužiteljici je priznato i pravo na nadoknadu troška za zastupanje na ročištima održanim 20. veljače 2018, 14. ožujka 2018, 20. veljače 2020, 13. ožujka 2025. i 24. travnja 2025, u iznosu od 100 bodova za svako, prema Tbr. 9. t.1. Tarife. Pritom, iako zatražena, tužiteljici nije priznata nadoknada troška sastava podneska od 9. kolovoza 2017. i 19. studenoga 2024, a koji podnesci, po stavu ovog suda, nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.
6.2. Uvažavajući navedeno, tužiteljici je valjalo dosuditi s osnove zastupanja po punomoćniku odvjetniku, nadoknadu troška u vrijednosti od 700 bodova. Kako vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, to tužiteljici pripada pravo na naknadu iznosa od 1.400,00 EUR, s osnova zastupanja po kvalificiranom punomoćniku (2,00 EUR x 700 bodova = 1.400,00 EUR). Navedeni iznos, priznatog parničnog troška, valjalo je dalje uvećati za iznos PDV-a o 25%, prema Tbr. 46 Tarife, dakle za iznos od 350,00 EUR, slijedom čega tužiteljici ŠŠ, valjalo odmjeriti pravo na naknadu iznosa od 1.750,00 EUR, s osnove zastupanja po punomoćniku odvjetniku u ovoj pravnoj stvari.
6.3. Dodatno, tužiteljica ostvaruje i pravo na naknadu troška ovršnog postupka, u iznosu od 319,86 EUR., dok je u preostalom dijelu koji se odnosi na predvidivi trošak postupka ovrhe u iznosu od 140,02 EUR, zahtjev za naknadu troška, valjalo odbiti, obzirom da se radi o troškovima, koji za tužiteljicu, do zaključenja ročišta za glavnu raspravu, nisu nastali.
6.4. Konačno, tužiteljica ima pravo potraživati i materijalni trošak, s osnove plaćenih sudskih pristojbi, i to u iznosu od: 57,67 EUR. Uvažavajući navedeno, tužiteljica ŠŠ, osnovano potražuje naknadu troška u iznosu od 2.127,53 EUR. Međutim, kako je tužiteljica uspjela djelomično u sporu, primjenom pravila o obračnu iz članka 154. stavak 2 ZPP-a, a uvažavajući utvrđene postotke uspjeha u sporu iz točke 6, to tužiteljici pripada pravo, sukladno ostvarenom uspjehu u sporu, na naknadu troška u iznosu od 723,36 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki III.) izreke. Odmjereni trošak tužiteljice, uvećan je za zatezne kamate, počev od dana donošenja ove odluke, sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a.
6.5. Tuženiku nije, a sukladno zahtjevu sa ročišta održanog 13. ožujka 2025, odmjerena naknada troška tog ročišta, obzirom da u konkretnom slučaju, nisu bile ispunjene pretpostavke iz članka 156. stavak 1. ZPP-a. Tužiteljica nije svojom krivnjom uzrokovala odgodu ročišta, obzirom da se u podnesku od 7. ožujka 2025, a koji je punomoćniku tuženika proslijeđen dan prije ročišta, 12. ožujka 2025, nisu iznosile nove činjenice, niti su tim podneskom, predlagani novi dokazi, a zbog čega da je tuženiku bilo opravdano dodijeliti potreban rok za očitovanje. Sud je, odgodio ročište na traženje punomoćnika tuženika, no za tu odgodu, tužiteljica nije kriva, a slijedom čega ista nije dužna tuženiku naknaditi trošak zastupanja na ročištu 13. ožujka 2025. u iznosu od 250,00 EUR. Uvažavajući navedeno, odlučeno je kao u izreci rješenja.
Krk, 15. svibnja 2025.
S u d a c:
Anton Hlača
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste, a o žalbi odlučuje županijski sud U slučaju podnošenja žalbe, u trenutku predaje iste, za stranku koja podnosi žalbu, nastaje obveza plaćanja sudske pristojbe, sukladno odredbi članka 4. stavak 1. točka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18 i 51/23).
