REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

P-211/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj po sucu MaTI Kukavici u pravnoj stvari Tužitelja NC OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoranu Antunoviću, odvjetniku iz Makarske, protiv I-tuženika ĆC OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tuženice RC OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Matei Burazin Lončar, odvjetnici iz Imotskog, radi zabrane uznemiravanja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 31. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika, 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženicima ĆC i RC da prestanu uznemiravati vlasništvo tužitelja NC na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Baška Voda, koja se sastoji od k. č. [katastarska čestica], zgrada površine 185 m2 i dvorište površine 350 m2, na način da ne prolaze pješice preko dijela te nekretnine pobliže prikazanog i označenog slovima B-C-D-E-F-N-M-L-B na skici vještaka geodetske struke Nedjeljka Bitange od 21.02.2018., kao sastavnog dijela ove presude, te im se zabranjuje ubuduće ponavljanje iste ili slične radnje kojom smetaju tužiteljevo vlasništvo, te se nalaže navedenim tuženicima solidarno naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.675,26 eura sa zateznom kamatom počevši od 15. svibnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja NC za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 1.321,07 eura sa zateznom kamatom počevši od

15. svibnja 2025. pa do isplate.

III/ Odbija se u cijelosti zahtjev I-tuženika ĆC i II-tuženice RC za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasnik dijela nekretnine opisane u izreci presude, a da ista predstavlja stepenište uz njegovu kuću na istočnoj strani, koje stepenište je upravo on sagradio. Navodi da tuženici neovlašteno prolaze pješice preko tog dijela nekretnine unatoč njegovom protivljenju.

1.1. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom traži da se naloži tuženicima da ga prestanu uznemiravati na način da ne prolaze pješice spornim dijelom nekretnine, kao i da im se zabrani ubuduće ponavljanje iste ili slične radnje kojom smetaju tužiteljevo vlasništvo, a uz to zahtijeva i naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističu da su vlasnici neposredno susjedne nekretnine u odnosu na tužiteljevu, a da se njihova nekretnina nalazi sjeverozapadno od tužiteljeve. Nadalje, navode da su istu kupili od ranijeg vlasnika EC, a da su u jednom od aneksa ugovora i izričito naveli da kupac (ovdje I-tuženik ĆC) ima pravo služnosti pješačkog prolaza upravo preko spornog stepeništa. U tom smislu navode da su samo nastavili izvršavati pravo služnosti pješačkog prolaza koju je imao prodavatelj i koji je to pravo konzumirao 20 godina. Ukazuju tijekom postupka da nemaju drugog odgovarajućeg pješačkog pristupa svojoj nekretnini, kao i da se svi susjedi i njihovi gosti koriste predmetnim stepeništem kao prolazom. Podnose i protutužbeni zahtjev kojim traže utvrđenje postojanja prava služnosti-staze temeljem dosjelosti, a postupak je po protutužbi razdvojen i vodi se pod poslovnim brojem P- 1522/19.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige, presliku Aneksa ugovora o prodaji od 01. listopada 2012., presliku Ugovora o prodaji od 22. kolovoza 2011., presliku Aneksa ugovora o prodaji od 06. lipnja 2011., presliku arhitektonskog snimka izvedenog stanja i izjavu sukladnosti s pripadajućom posebnom geodetskom podlogom, presliku izjave svjedoka EC od 05. lipnja 2015. presliku izjave PC od 30. ožujka 2015., presliku izvoda iz katastarskog plana, presliku skice premjeravanja i skice posjeda, presliku izjave ĐC od 02. srpnja 2021., fotografije predmetnog lokaliteta, a osim navedenog izveden je dokaz saslušanjem svjedoka TC, EC, CC, ZC, AC, MC, KC, FC, JC kaoi dokaz saslušanjem stranaka, te je izveden dokaz uviđajem na licu mjesta uz mjerničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Nedjeljku Bitangi, a izvršen je i uvid u priklopljeni spis ovog suda P-335/05.

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; nadalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Između stranaka je nesporno da predmet spora predstavlja dio nekretnine u vlasništvu tužitelja, a koja u naravi predstavlja stepenište uz istočnu stranu kuće tužitelja, da je nekretnina tuženika sjeverozapadno od nekretnine tužitelja, da je prijašnji vlasnik EC koristio predmetno stepenište kao pješački pristup svojoj nekretnini.

6. Između stranaka je sporno je li tužitelji neovlašteno koriste predmetno stepenište radi pješačkog prilaza svojoj kući koja se nalazi sjeverno od kuće tužitelja, te jesu li isti stekli pravo služnosti puta.

7. Iz iskaza svjedoka TC, CC, FC, kao i iz iskaza samog tužitelja, a pored nespornih činjenica, utvrđeno je da je upravo tužitelj sagradio stepenište od ulice do ulaza u svoju kuću, a da je dalje uz njegovu kuću stepenište nastavio raditi EC po dopuštenju tužitelja kao i da je tužitelj dopustio EC da se koristi tim stepeništem dok ne proda svoju nekretninu, te mu je i dopustio da ispod tog stepeništa budu položene kanalizacijske cijevi koje je EC povezao sa svojom kućom, kao i da do te kuće postoji alternativni put koji služi i kao kolni i pješački prilaz.

8. Sud prihvaća navedene iskaze kao vjerodostojne jer su isti životni i logični s obzirom da odgovaraju dokumentaciji koja prileži spisu, i to kako stanju koje proizlazi iz fotografija dostavljenim od strane tužitelja (list 156-158 spisa), tako i nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Nedjeljka Bitange nastalom nakon izvedenog dokaza uviđajem na licu mjesta.

9. S druge strane, sud ne prihvaća iskaze svjedoka EC (kao niti njegovu izjavu koja prileži listu 41 spisa jer se u bitnome svodi na iste tvrdnje) i MC kao vjerodostojne s obzirom da su isti kontradiktorni i nekonzistentni u svojim navodima, što upravo ukazuje na nevjerodostojnost njihovih iskaza. Tako primjerice, svjedok EC u svom iskazu prvotno osporava vlasništvo tužitelja na spornom dijelu stepeništa iako u istom iskazu navodi da mu je upravo tužitelj dozvolio polaganje cijevi ispod stepeništa ukoliko isto vrati u prijašnje stanje, pa je nelogično zašto bi tražio dozvolu od tužitelja ukoliko ga ne smatra vlasnikom. Osim toga, u priloženom Aneksu ugovora o prodaji od 01. listopada 2012. kojeg je navedeni svjedok kao prodavatelj sklopio s ovdje I-tuženikom, ugovorne strane, pa dakle i ovaj svjedok, izričito navode da je upravo tužitelj vlasnik dijela nekretnine koji se odnosi na predmetno stepenište . Isto tako, i iskazi svjedoka ZC i AC su nevjerodostojni u bitnome dijelu. Naime, iako iz njihovog iskaza proizlazi tvrdnja da postoji pravo služnosti, a u isto vrijeme ističu da su predmetnim dijelom prestali prolaziti nakon upozorenja tužiteljeve supruge, pa time priznaju nepostojanje prava služnosti, jer, ukoliko doista tvrde da se imaju pravo služiti tim stepeništem, realno je i životno očekivati da su poduzeli određene pravne korake u tom smislu, a isti su izostali.

9.1. Kako tuženici crpe svoja saznanja od prodavatelja jer ranije nisu živjeli na predemtnom lokalitetu niti bili povezani na bilo koji način s tim nekretninama, sud niti iskaze tuženika ne može prihvatiti kao vjerodostojne. Osim toga, posebno i iz razloga (a što se odnosi i na svjedoka EC) jer je I-tužitelj sa EC kao prodavateljem sklopio kupoprodajni ugovor 22. kolovoza 2011. (list 28-30 spisa), a da je tek Aneksom od 01. listopada 2012. (list 27 spisa) izričito spomenuto da prodavatelj (EC) jamči kupcu (ovdje I-tuženiku) da ima pravo služnosti pješačkog prolaza do nekretnine preko spornog dijela koji je predmet ovog spora. Naime, uzimajući u obzir da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 26. lipnja 2012., a da je navedeni aneks sklopljen 01. listopada 2012., jasno je da je isti sastavljen i sklopljen isključivo za potrebe ovog postupka, tim više jer u osnovnom ugovor nema izričitog navoda o konkretnom pravu služnosti već je korištena općenita formulacija, pa je to još jedan od razloga nevjerodostojnosti iskaza navedenih svjedoka i tuženika.

9.2. Pored navedenog, za istaknuti je da sud ne prihvaća iskaz svjedoka KC kao relevantan jer isti prema vlastitom priznanju ne živi niti prolazi predmetnom lokacijom već 12-13 godina (a davao je iskaz 25 veljače 2016.), a što je upravo bitno vremensko razdoblje koje je potrebno razmotriti radi odluke u ovoj pravnoj stvari.

9.3. Iskaz svjedoka JC sud nije posebno cijenio jer je isti iskazivao u bitnome o činjenicama koje između stranaka i nisu sporne, dok o onim spornim činjenicama navedeni svjedok niti nema saznanja.

9.4. Pored toga, niti izjava PC (list 45 spisa) nije vjerodostojna s obzirom da se svjedok upušta u pravne kvalifikacije iako nije razvidno da je pravnik, a u slučaju dostavljanja izjava svjedoka, isti bi se (kao i u iskazu pred sudom) trebali ograničiti na obavijesti o činjenicama kako i proizlazi iz odredbe čl. 235. st. 2. ZPP-a. Pri tome sud posebno ukazuje na ograničeni domašaj ovakvog dokaznog sredstva u odnosu na davanje iskaza pred sudom i to u bitnome iz razloga jer je prema načelu kontradiktornosti i usmene rasprave strankama onemogućeno postavljati pitanja potpisniku izjave, kao i sudu tražiti pojašnjenja.

10. Uviđajem na licu mjesta, kao i nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Nedjeljka Bitange, predmetna nekretnina je identificirana kao i označena točkama, a iz nalaza i mišljenja kao i iz fotografija dostavljenih od strane tužitelja (list 156-158 spisa) vidljivo je da postoji alternativni kolni (a time i pješački) pravac za pristup nekretnini tuženika, što tuženici potvrđuju i u svojim iskazima.

10.1. Sud prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Nedjeljka Bitange kao stručno i objektivno, s obzirom da je ispunio zadatak suda u smislu pomoći pri identifikaciji predmeta spora, označivši ga točkama, kao i cijeli lokalitet radi ispravnog konteksta promatranja situacije na terenu.

11. U smislu svega navedenog, a u kontekstu navoda tuženika, za ukazati je da prednik tuženika (prodavatelj) nije niti mogao steći pravo stvarne služnosti puta /staze dosjelošću jer je odredbom čl. 229. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV), između ostalog, izričito propisano da se pravo stvarne služnosti ne može osnovati dosjelošću ako se njezin sadržaj izvršavao na zamolbu do opoziva. Kako je iz naprijed navedenih dokaza razvidno da je tužitelj predniku tuženika (prodavatelju) EC dopustio korištenje predmetnih stepenica na njegovu zamolbu upravo do opoziva, razvidno je da ne može niti doći do stjecanja ovog prava temeljem dosjelosti.

12. Slijedom svega istaknutog, kako dakle, tuženici bespravno (za sada) uznemiravaju tužitelja u njegovom pravu vlasništva tako što prolaze pješice predmetnim stepeništem koji je dio nekretnine koja je u vlasništvu tužitelja, temeljem odredbe čl. 167. ZV-a, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja te naložiti tuženicima da prestanu uznemiravati tužitelja na opisani način, kao i da im se zabrani takvo ili slično postupanje ubuduće, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

13. Unatoč svemu navedenom, radi pravilnog razumijevanja implikacija ove presude, za ukazati je da je zaključak je ovog suda da je iz nalaza i mišljenja kao i spomenutih fotografija razvidno da doista tuženici imaju alternativni pristup, a kako je već istaknuto, ali isti je bitno otegotan u odnosu na pristup preko nekretnine koja je predmet ovog spora, pa stoga isti nije prikladan.

13.1. Kako je u tom smislu odredbom čl. 224. ZV-a određeno da će se sudskom odlukom osnovati pravo nužnog prolaza preko poslužne nekretnine na zahtjev vlasnika druge nekretnine ako do nje nema nikakve ili nema prikladne putne veze s javnim putem i ako je korist od otvaranja nužnog prolaza za gospodarenje tom nekretninom veća od štete na poslužnoj nekretnini, mišljenje je ovog suda da su se ostvarile pretpostavke da bi tuženici kao vlasnici predmetne nekretnine mogli s uspjehom zatražiti u posebnom postupku osnivanje nužnog prolaza kao prava staze.

13.2. Pri tome sud posebno još jednom naglašava da su tuženici doista i u ovom postupku podnijeli protutužbu o kojoj se odvojeno raspravlja u postupku pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-1522/19 (koji postupak je prekinut do pravomoćnog okončanja ovog postupka), ali je njihov zahtjev uperen na donošenje deklaratorne odluke da su nositelji prava stvarne služnosti staze/puta temeljem dosjelosti, za što nema osnove (objašnjeno u prethodnim točkama objašnjenja, napose u točki 11.), te im se zahtjev ne odnosi na donošenje konstitutivne odluke koja bi se odnosila na osnivanje prava služnosti nužnog prolaza kao prava staze (stjecanje prava služnosti sudskom odlukom), pa stoga tako podneseni protutužbeni zahtjev kakav je sada nije niti od utjecaja na odluku suda u ovoj pravnoj stvari da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja.

13.3. Pored istaknutog, a vezano za navode tuženika da je njihov prednik EC stekao pravo služnosti prolaza temeljem sudske presude, valja reći da je uvidom u priklopljeni spis ovog suda pod poslovnim brojem P-335/05 utvrđeno da se odluka iz tog postupka ne odnosi na dio nekretnine koja je predmet ovog spora, pa stoga sadržaj tog spisa nije niti bitan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari 14. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a naloženo je tuženicima da mu naknade trošak parničnog postupka. Tako je temeljem Tbr. 7. – 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa) tužitelju dosuđeno po 150,00 eura za sastav tužbe te za zastupanje na ročištima od 01.04.2015., 16.06.2015., 22.10.2015., 25.02.2016., 02.05.2016., 17.01.2018., 05.06.2018., 26.09.2018., 13.02.2019., 28.05.2019., 26.09.2019., 28.07.2021., 16.11.2021., 27.09.2024., 11.10.2024. i 31.03.2025. što sveukupno s pripadajućim PDV-om iznosi 3.187,50 eura, a na što je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosima od po 39,82 eura, te trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 447,94 eura, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom I.

15. Sud tužitelju nije dosudio trošak za sastav podnesaka od 02.04.2013., 03.09.2013., 28.04.2014., 20.10.2014., 01.04.2015., 05.07.2018., 23.06.2021., te 21.06.2024., kao i trošak za zastupanje na ročištu za objavu presude jer te radnje nisu u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a bile potrebne radi vođenja parnice, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

16. S obzirom da su tuženici u cijelosti izgubili parnicu, temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen je u cijelosti i njihov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

27. O zateznoj kamati na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. ZOO-a, i to počevši od 15. svibnja 2025. pa do isplate.

U Imotskom, 15. svibnja 2025.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. I i II-tuženice

3. pun. III-tuženice