Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč

Posl. br.  P-1048/2024-21

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr.sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljica 1. ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Matku Sanjinu Jovanoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jovanović, Staver & Perušinović d.o.o., protiv tuženika MB, pok. MB, iz [adresa], sada nepoznata boravišta, zastupanog po privremenoj zastupnici Kseniji Rajković, odvjetnici iz Poreča, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama, nakon javne glavne rasprave zaključene 15. travnja 2025. godine u prisutnosti prvotužiteljice osobno i punomoćnika tužiteljica te privremenog zastupnika tuženika, dana 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužiteljice VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dosjelošću stekle pravo vlasništva nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel u Poreču - Parenzo, k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zemljišnokniižni uložak [broj ZK uloška], i to svaka u ½ dijela, pa je tuženik BB, pok. MB, dužan priznati i trpjeti da se tužiteljice upišu kao suvlasnice navedene nekretnine, po pravomoćnosti ove presude.

II. Nalaže se tužiteljicama da privremenoj zastupnici tuženika Kseniji Rajković, odvjetnici iz Poreča, isplate naknadu u iznosu od 1.500,00 eura, na žiroračun otvoren kod Erste banke d.d. IBAN: [broj bankovnog računa], u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljice su podnijele tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te predlažu da sud donese presudu kojom će se utvrditi da su predmetnu nekretninu stekle dosjelošću svaka u jednoj polovini dijela. U tužbi navode da je tuženik odsutan i nepoznata boravišta te predlažu da im sud postavi privremenog zastupnika. Dalje ističu da su suvlasnice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali tuženik da je tek formalno upisan kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica]. Zemljišnoknjižno stanje da ne odgovara stvarnom stanju budući da su tužiteljice osobno i po pravnim prednicima u neprekidnom i samostalnom posjedu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] više od 50 (pedeset) godina. Predmetnu nekretninu da koriste, obrađuju i na njoj vrše sva vlasnička ovlaštenja te da se u svemu ponašaju kao vlasnice. Predmetnu nekretninu da nisu stekle ni silom ni potajno ni zlouporabom povjerenja. Tvrde da su predmetnu nekretninu stekle dosjelošću te se pozivaju na odredbe članka 159. st. 2. i 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV-a).

2. Rješenjem poslovni broj P-1048/2024-2 od 26. studenog 2024. određena je zabilježba spora na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

3. Rješenjem poslovni broj P-1048/2024-3 od 26. studenog 2024. godine tuženiku je postavljen privremeni zastupnik u osobi Ksenije Rajkoviće, odvjetnice iz Poreča.

4. Tuženik po privremenom zastupniku se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (4-6), izvod iz katastarskog plana (9, 12), izvršen je očevid lica mjesta u prisutnosti mjerničkog vještaka, izvršen je uvid u ortofotosnimku i prijepis posjedovnog lista (49- 50) te su na licu mjesta saslušani svjedoci AB, ŠB, GB, LB i prvotužiteljica kao parnična stranka.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljica je osnovan.

7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (4) utvrđeno je da k. č. [katastarska čestica] dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao samovlasništvo MB pok. MB, nepoznata boravišta.

8. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (5-6) utvrđeno je da k. č. [katastarska čestica] dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu prvo i drugotužiteljica, na jednake dijelove.

9. Uvidom u izvod iz katastarskog plana (9) utvrđeno je da predmetna nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] graniči sa k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ova potonja nekretnina je u vlasništvu tužiteljica).

10. Očevidom lica mjesta u prisutnosti mjerničkog vještaka i u prisutnosti prvotužiteljice osobno i punomoćnika tužiteljica te privremene zastupnice tuženika, a i svjedoka, utvrđeno je da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema službenom katastarskom stanju ima površinu od 4770 m2, u naravi je zapuštena oranica, obrasla šikarom, više u južnom i sjevernom djelu. S južne strane predmetna nekretnina graniči sa javnim bijelim putem, a s istočne strane graniči sa k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11. Svjedok AB (rođen 1946. u [adresa]) nesrodan i nije u svađi sa strankama iskazao je da vrlo dobro zna da je predmetna nekretnina bila od oca tužiteljica koji se zvao UB, koji je tu parcelu obrađivao na način da je na njoj sijao i sadio razne poljoprivredne kulture (pšenicu, kukuruz, krumpir i dr.) i da nikada nije čuo da bi itko tužiteljicama i njihovim pravnim prednicima osporavao korištenje ili vlasništvo predmetne nekretnine. Tuženika ne poznaje, a za ime tuženika čuo je po kazivanju svoje sada pokojne majke.

12. Svjedokinja ŠB (rođena 1961.) nesrodna i nije u svađi sa strankama iskazala je da od rođenja živi u [adresa], da još kao dijete zna da su predmetnu nekretninu obrađivali roditelji tužiteljica, a sa njima da je bila i teta Č, teta tužiteljica koja je bila gluhonijema. Na predmetnoj nekretnini da su pravni prednici tužiteljice sijali i sadili pšenicu, kukuruz i drugo za njihove potrebe. Nikada da nije čula ni vidjela da bi itko tužiteljicama i njihovim pravnim prednicima osporavao posjed i vlasništvo. Neposredno uz predmetnu nekretninu je i obitelj svjedoka imala nekretnine u vlasništvu i zato da ima neposredna saznanja. Svjedokinja nije nikada čula za tuženika.

13. Svjedokinja GB (rođena 1959.) nesrodna i nije u svađi sa tužiteljicama iskazala je da od rođenja živi u [adresa] gdje se i nalazi predmetna nekretnina te da ima neposredna saznanja o predmetnoj nekretnini jer je i njezina obitelj neposredno do predmetne nekretnine imala u vlasništvu svoje nekretnine. Otkad pamti na predmetnoj nekretnini viđala je oca i majku tužiteljica i tetu Č koji su predmetnu nekretninu obrađivali na način da su na njoj sijali i sadili pšenicu, krumpir i kukuruz i dr. Kao mala sjeća se da je na dijelu bio vinograd kojeg su iskrčili i na tom dijelu kasnije orali. Nikada nikog drugog osim tužiteljica i njihovih pravnih prednika nije vidjela na predmetnim nekretninama, niti je čula da bi itko tužiteljicama i njihovim pravnim prednicima osporavao posjed i vlasništvo. Za ime tuženika je čula, ali tu osobu nikada nije upoznala.

14. Svjedokinja LB (rođena 1955.) u [adresa], nesrodna i nije u svađi sa tužiteljicama iskazala je da od rođenja živi u [adresa], da o predmetnoj nekretnini ima saznanja još dok je bila dijete i na predmetnoj nekretnini da je uvijek viđala roditelje od tužiteljica, to jest oca UB, majku F i tetu Č. Uz predmetnu nekretninu je uvijek prolazila kada je pristupala do nekretnina koje su bile u vlasništvu njezine obitelji. Predmetnu nekretninu su pravni prednici tužiteljice koristili na način da su na njoj sijali i sadili pšenicu, kukuruz i drugo. Nikada nije čula da bi itko pravnim prednicima tužiteljica i tužiteljicama prigovarao ili osporavao korištenje predmetne nekretnine. Tužiteljice da nakon smrti roditelja obilaze predmetnu nekretninu te da se oduvijek ponašaju kao gospodari. Za ime tuženika čula je od svojih pokojnih svekra i svekrve, ali ništa drugo ne zna o toj osobi.

15. Tužiteljica (rođena 1969., koja od rođenja živi u [adresa] gdje se i nalazi predmetna nekretnina) iskazala je da je slušala iskaze svjedoka te da potvrđuje da su svjedoci iskazivali točno i sve to da bi i ona ponovila u svom iskazu. Dalje je iskazala da je njezin otac UB umro 1997., a majka 2017. godine. Kada je otac umro njega da su naslijedile njezina majka F te tužiteljice, a kada je majka umrla nju da su naslijedile tužiteljice. U iskazu tvrdi da je bila uvjerenja da je i predmetna nekretnina vlasništvo tužiteljica, a prije od njezinih roditelja budući da su njezini roditelji oduvijek obrađivali predmetnu nekretninu kao gospodari, a tužiteljice da nikada nisu nakon smrti oca niti majke pojedinačno provjeravali brojeve katastarskih čestica koje su naslijedile, budući da su njihovi pravni prednici bili vlasnici većeg broja katastarskih čestica. Teta Č da je bila gluhonijema osoba, otac tužiteljica da je bio njezin skrbnik, a ista da nije bila u braku niti imala djece.

16. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka i prvootužiteljice sud je nesporno utvrdio da su tužiteljice, a prije njih njihovi pravni prednici, roditelji (UB i F), bili u mirnom, posljednjem, samostalnom i kontinuiranom posjedu predmetne nekretnine najmanje 60 godina, koliko pamte svjedoci i prvotužiteljica. Svjedoci su iskazivali sigurno, uvjerljivo, te isti nemaju nikakvog pravnog interesa za uspjeh bilo koje strane u postupku, zato je sud prihvatio iskaz svjedoka i prvotužiteljice, vjerodostojnim.

17. Iz provedenih dokaza je dakle utvrđeno da je posjed tužiteljica i njihovih pravnih prednika na predmetnoj nekretnini samostalan, pošten, miran i istinit više od 60 godina, te da tužiteljice do prije podnošenja ove tužbe nisu znale da predmetna nekretnina ne bi bila njihovo i zemljišnoknjižno vlasništvo.

18. U parničnom postupku se činjenice utvrđuju sa stupnjem izvjesnosti u smislu da uvjerenje o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.

19. Provedenim dokazima nesporno je utvrđeno da posjed predmetne nekretnine nije nikad bio oduzet niti smetan tužiteljicama i njihovim pravnim prednicima (roditeljima), te da su tužiteljice (i njihovi pravni prednici) u posjedu predmetne nekretnine najmanje 60 godina.

20. Tuženik osporava tužiteljicama pravo vlasništva.

21. U ovom postupku, primjenom instituta dosjelosti, poštenje posjeda se pretpostavlja, a nasljednik se smatra poštenim posjednikom. Sama činjenica da je kao vlasnik na predmetnoj nekretnini upisan tuženik, ne čini posjed tužitelja nepoštenim, jer u protivnom institut dosjelosti ne bi imao smisla.

22. Što se tiče posjeda predmetne nekretnine niti jedan od svjedoka, niti prvotužiteljica, nisu iskazivali kontradiktorno onome drugome, niti demantirali iskaz ovog drugog, a što se tiče materijalnih dokaza u spisu, vlasništva (izvatka iz zemljišne knjige), ta isprava se odnosi na vlasništvo, a ne posjed, tako da niti jedan dokaz ne demantira iskaz svjedoka i prvotužiteljica glede posjeda. Kako je već naprijed navedeno tužiteljice su u poštenom i samostalnom posjedu predmetne nekretnine, uključujući i svoje pravne prednike najmanje 60 godina. Teret dokaza glede poštenja posjeda bio je na tuženiku, međutim tuženik niti jednim dokazom nije dokazao nepoštenje posjeda tužiteljica.

23. Odredba čl. 159 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV), koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. propisuje da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (redovna dosjelost). Prema čl. 3 istog članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (izvanredna dosjelost).

24. Prema čl. 160. st. 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjih posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Prema st. 3. istog članka nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Prema čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je morao s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

25. Provedenim dokazima nije utvrđeno da bi tužiteljice znale, a niti su to morale znati da predmetna nekretnina koju su koristili njihovi pravni prednici, a potom one ne bi bila njihovo vlasništvo.

26. Prema čl. 18 st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

27. Prema čl. 11 st. 1. ZV-a tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik samostalni je posjednik.

28. Prema čl. 11 st. 2. i čl. 18. st. 5. ZV-a samostalnost i poštenje posjeda se presumiraju, ali se može dokazati i suprotno. Na tuženiku je bio teret dokaza da posjed tužiteljica nije pošten, međutim tuženik to nije dokazao, niti je u ukupnosti svih provedenih dokaza utvrđeno nepoštenje posjeda tužiteljica.

29. Kroz posjedovanje predmetnih nekretnina u primjeni je bio OGZ, ZOVO, a konačno sada i važeći ZV. Svi navedeni zakoni propisivali su savjesnost, odnosno poštenje posjeda nekretnine, te da se savjesnost odnosno poštenje posjednika presumira sve dok se ne dokaže suprotno. Odredbom čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a također i za vrijeme važenja ZOVO- a (čl. 72. st. 3.), kao i za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ-a (paragraf 328).

30. Iz niti jednog od provedenih dokaza se ne može, sa stupnjem izvjesnosti, utvrditi da su tužiteljice znale, odnosno, imale dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed (paragraf 326 Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ).

31. Tužiteljice, ni njihovi pravni prednici, posjed predmetne nekretnine nisu pribavili silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, (paragraf 345 Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ,), a nije utvrđeno da ne bi imale pravo na posjed. Pravni prednici tužiteljica su predmetnu nekretninu stekli još za vrijeme kada je na snazi bio Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ) i u konkretnom slučaju ispunile su se potrebne pretpostavke koje su bile propisane u paragrafima 1452-1477 Opći građanski zakonik

- Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ).

32. S obzirom na sve naprijed navedeno pravni prednici tužiteljica bili su u posjedu predmetne nekretnine do svoje smrti, a nije dokazano da bi njihov posjed bio nesamostalan ili nepošten, a nakon njihove smrti u posjedu predmetne nekretnine su tužiteljice kao nasljednice svojih roditelja, te su dosjelošću stekale predmetnu nekretninu, svaka u jednoj polovini dijela.

33. U konkretnom slučaju utvrđeno je da stvarno ekonomsko stanje, odnosno da posjed izvršavaju samo tužiteljice, pa je taj raskorak trebalo uskladiti sa pravnim stanjem.

34. Prema čl. 130. st. 1. ZV-a tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona (a tu spada dosjelost), ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

35. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u točki I izreke.

36. Privremenoj zastupnici tuženika priznat je trošak za sastav odgovora na tužbu i za zastupanje na ročištima 10. veljače 2025. i 15. travnja 2025. za svaku radnju po 500,00 eura što ukupno iznosi 1.500,00 eura. Iz pravnog shvaćanja danog od strane Vrhovnog suda RH pod brojem Su IV-148/2018 od 21. studenog 2018. troškove za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika dužan je predujmiti tužitelj, neovisno o uspjehu u sporu. Naknada za obavljanje pravnih poslova privremenog zastupnika koji je odvjetnik određuje se u skladu sa Tarifom o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika. Visina priznatog i obračunatog troška privremenoj zastupnici temelji se na tarifnom broju 8.1, 9.1, 52 i 54 tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023).

37. Tužiteljice nisu potraživale trošak (obvezivanje tuženika na plaćanje troškova postupka ne bi bilo svrsishodno niti ovršivo jer je isti nepoznata boravišta).

38. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču – Parenzo, 15. svibnja 2025.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana i počinje teći danom objave Presude.

Dna:

1. Pun. tužiteljica

2. Privremenoj zastupnici tuženika