Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: P Ob-460/2021-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Dijana Selak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari mal.tužiteljice ad.1) LHG OIB: [osobni identifikacijski broj], prijavljenog prebivališta Terzićeva 13, [adresa], mal.tužitelja ad.2.) ŽHG OIB: [osobni identifikacijski broj], prijavljenog prebivališta [adresa], zastupanih po majci i zakonskoj zastupnici LH OIB: [osobni identifikacijski broj] prijavljenog prebivališta [adresa] a ona po punomoćnici Sandi Mršić odvjetnici u Splitu, protiv tuženika ŽH OIB: [osobni identifikacijski broj], prijavljenog prebivališta [adresa], zastupanog po punomoćnici Srđana Kukoč odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mrklić&partneri j.t.d.iz Splita, u parničnom postupku radi isplate naknade za uskraćeno uzdržavanje, nakon održane glavne rasprave uz isključenje javnosti zaključene dana 14.travnja 2025.g u nazočnosti punomoćnika, na ročištu od 15.svibnja 2025.g održanog radi donošenja, objave i uručenja presude,

p r e s u d i o  j e:

I. Dužan je tuženik, na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje mal. tužiteljice ad1, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznose kako slijedi:

- za kolovoz 2018. razliku u iznosu od 82,17 EUR

- za rujan 2018. iznos od 159,26 EUR

- za listopad 2018. iznos od 159,26 EUR

- za studeni 2018. iznos od 159,26 EUR

- za prosinac 2018. iznos od 159,26 EUR

- za siječanj 2019. iznos od 159,26 EUR

- za veljaču 2019. iznos od 159,26 EUR

- za ožujak 2019. iznos od 159,26 EUR

- za veljaču 2020. iznos od 159,26 EUR

- za ožujak 2020. iznos od 159,26 EUR

- za travanj 2020. iznos od 159,26 EUR

- za svibanj 2020. iznos od 159,26 EUR

- za lipanj 2020. iznos od 159,26 EUR

- za srpanj 2020. iznos od 159,26 EUR

- za kolovoz 2020. iznos od 159,26 EUR

- za rujan 2020. iznos od 159,26 EUR

sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki mjesečni iznos teče od 15. u mjesecu pa do isplate i to kamatom po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. sa kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena , a od 01.siječnja 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine , sve uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice mal.tužiteljice ad.1., dok se za više traženo za lipanj 2018, srpanj 2018 i kolovoz 2018.g, tužbeni zahtjev mal.tužiteljice ad.1. odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik, na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje mal. tužitelja ad2, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti sljedeće iznose:

- za kolovoz 2018. razliku u iznosu od 101,43 EUR

- za rujan 2018. iznos od 159,26 EUR

- za listopad 2018. iznos od 159,26 EUR

- za studeni 2018. iznos od 159,26 EUR

- za prosinac 2018. iznos od 159,26 EUR

- za siječanj 2019. iznos od 159,26 EUR

- za veljaču 2019. iznos od 159,26 EUR

- za ožujak 2019. iznos od 159,26 EUR

- za srpanj 2019. razliku u iznosu od 119,45 EUR

- za kolovoz 2019. razliku u iznosu od 119,45 EUR

- za rujan 2019. razliku u iznosu od 119,45 EUR

- za listopad 2019. razliku u iznosu od 119,45 EUR

- za studeni 2019. razliku u iznosu od 119,45 EUR

- za prosinac 2019. razliku u iznosu od 119,45 EUR

- za siječanj 2020. razliku u iznosu od 119,45 EUR

- za veljaču 2020. iznos od 159,26 EUR

- za ožujak 2020. iznos od 159,26 EUR

- za travanj 2020. iznos od 159,26 EUR

- za svibanj 2020. iznos od 159,26 EUR

- za lipanj 2020. iznos od 159,26 EUR

- za srpanj 2020. iznos od 159,26 EUR

- za kolovoz 2020. iznos od 159,26 EUR

- za rujan 2020. iznos od 159,26 EUR

sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki mjesečni iznos teče od 15. u mjesecu pa do isplate i to kamatom po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. sa kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena , a od 01.siječnja 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine,sve uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice mal.tužitelja ad.2., dok se za više dok se za više traženo za lipanj 2018, srpanj 2018 i kolovoz 2018.g, tužbeni zahtjev mal.tužitelja ad.2. odbija kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.

Obrazloženje

1. Sudu je 06.listopada 2021. predana tužba u kojoj je kao tužiteljica ad1. bila navedena LH, kao tužitelj ad.2. mal.UH i kao tužitelj ad3) mal. ĆH, radi naknade za uskraćeno uzdržavanje mal.djece. Tužba je podnesena protiv tuženika kao oca mal.djece. U tužbi se i navelo da su mal.tužitelji djeca tužiteljice ad.1.) LH i tuženika, da su oni dvoje bili u braku koji je razveden presudom ovog suda POb-404/2019-11 od 06.11.2020., pravomoćna 24. 11. 2020., da je temeljem točke VII. navedene presude tuženik dužan doprinositi s osnove uzdržavanja za mal.kćer iznos od 1.200,00 kuna i za mal.sina mjesečno iznos od 1.200,00 kn, počev od 01.10.2020. pa ubuduće svakog prvog a najkasnije do desetog u mjesecu za tekući mjesec i to sve na račun majke djece i zakonske zastupnice LH kod HPB banke. Dalje se navelo da je bračna zajednica tužiteljice ad.1 i tuženika prestala u lipnju 2018.g., dalje, tuženik da nije doprinosio s osnove uzdržavanja za mal. djecu u periodu od prestanka bračne zajednice, lipnja 2018. do 01. 10. 2020. Dakle, da u periodu od 10 mjeseci od prestanka bračne zajednice tuženik uopće nije doprinosio uzdržavanju za dvoje mal.djece u iznosu od po 1.200,00 kuna, a u periodu od 12 mjeseci da je plaćao svaki mjesec iznos od 1.500,00 kuna za dvoje djece, odnosno da je platio kako slijedi: iznose od po 1.500,00 kuna za 08/2018, 09/2018, za 10/2018, za 11/2018, za 12/2018, za 01/2019, za 02/2019, za 03/2019 , za 04/2019, za 05/2019, za 06/2019, za 07/2019, za 08/2019 i za 09/2019. U tužbi se navelo da se slijedom navedenog predlaže da sud donese presudu kojom bi se obvezao tuženik da na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje mal.kćeri isplati iznos od tadašnjih 18.750,00 kuna sa zz kamatama koje na iznos od 1.200,00 kn mjesečno za prvih utuženih 10 mjeseci teku od svakog 15. u mjesecu do isplate, te koje na iznos od 450,00 kuna mjesečno za slijedećih 15 mjeseci teku od svakog 15. u mjesecu do isplate. Navedeno predstavlja točku I tužbenog zahtjeva iz tužbe. Nisu bili specificirani mjeseci u tužbenom zahtjevu. Isti takav tužbeni zahtjev ,s istog osnova i u istom ukupnom iznosu je bio postavljen u točki II za mal.sina također s osnove naknade za uskraćeno uzdržavanje.

2. Odgovorom na tužbu od 25.11.2021. tuženik se usprotivio tužbi, naveo da je tužba nejasna odnosno da se u tužbi navodi da tuženik u periodu od deset mjeseci od prestanka bračne zajednice nije ništa doprinosio na ime uzdržavanja djece, a da je u periodu od dvanaest mjeseci doprinosio u iznosu od 1.500,00 kn mjesečno. Nadalje da se u tužbi navodi da je bračna zajednica prestala u lipnju 2018.g., a da je tuženik za kolovoz 2018.g. pa sve do listopada 2019.g. plaćao iznos od po 1.500,00 kn mjesečno. Tuženik da je, povrh onoga što se u tužbi navodi da je doprinosio na ime uzdržavanja , platio i 1.500,00 kn u listopadu 2019.g. te nadalje svaki mjesec u iznosu od 1.500,00 kn do listopada 2020.g. U lipnju 2019.g. da je platio iznos od 3.800,00 kn; prvi dio u iznosu od 1.400,00 kn dana 17. lipnja 2019.g., a drugi dio u iznosu od 2.400,00 kn dana 18. lipnja 2019.g. Dalje je naveo u odgovoru na tužbu da je u lipnju 2018.g. tuženik LH uplatio iznos od 5.000,00 kn. Dalje naveo da je tuženik u lipnju 2018.g. na ime troška vrtića te fiksne i mobilne telefonije za tužitelje platio iznos od 1.178,93 kn. U srpnju 2018.g. tuženik da je podmirio trošak HT za stan u kojem su stanovali tužitelji u iznosu od 59,00 kn. U kolovozu 2018.g. tuženik da je podmirio trošak HT za stan u kojem su stanovali tužitelji u iznosu od 118,80 kn. U rujnu 2018.g. tuženik da je podmirio trošak HT za stan u kojem su stanovali tužitelji u iznosu od 59,00 kn. Dalje je tuženik naveo da je on bio nezaposlen u vremenskom periodu od 26. studenog 2018.g. do 22. siječnja 2019.g. te od 6. prosinca 2019.g. do 20. siječnja 2020.g. Dalje naveo da su on i LH se u postupku koji se pred ovim sudom vodio pod posl. br. Pob-404/2019 dogovorili da iznos uzdržavanja od 1. listopada 2020.g. bude 1.200,00 kn za svako dijete. Tuženik da smatra da obzirom na imovinske prilike te životni standard roditelja kao i potrebe djece za tuženi period iznos uzdržavanja djece može biti niži od dogovorenog u postupku koji se pred ovim sudom vodio pod posl. br. Pob-404/2019. Podneskom od 23.ožujka 2022.g je dodatno naveo da je tužba podnesena radi određivanja naknade za uskraćeno uzdržavanje malodobne djece, te je zatraženo da tuženik na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje mldb. UH i mldb ĆH izvrši isplate za period od lipnja 2018. g do rujna 2020.g.Pozivom na čl. 287 Obiteljskog zakona naveo da ističe prigovor aktivne legitimacije mal.tužiteljice ad2. i mal.tužitelja ad 3 jer da spadaju u red osoba koje je drugi uzdržavao, a ne osoba koje su snosile troškove uzdržavanja neke osobe. Dalje naveo da kako se radi o verzijskom zahtjevu, koji je zahtjev za naknadu stvarno učinjenih i opravdanih troškova uzdržavanja maloljetne djece, što da znači da je i majka dužna doprinositi za uzdržavanje djece, te ima pravo na naknadu razmjernog dijela stvarnih i opravdanih troškova koje je imala u uzdržavanju djece. Sukladno navedenom tuženik je dalje naveo da je postavljeni tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od po 1.200,00 kn za svako dijete za period od rujna 2018. g. do lipnja 2019. g, te nadalje iznos od po 450,00 kn za svako dijete za period od srpnja 2019. g. do rujna 2020.g. neosnovan te da tužitelji nisu dostavili nikakav dokaz o stvarno učinjenim i opravdanim troškovima, osim što su se pozvali na naprijed navedenu pravomoćnu presudu. Predložio utvrditi potrebe mal.djece u navedenom periodu, kao i mogućnosti roditelja uz napomenu da je tuženik u periodu od 26.11.2018. g. do 22.1.2019. g., te 6.12.2019. g. do 20.1.2020. g. bio nezaposlen, te da je i u tom periodu vršio uplate na ime uzdržavanja. Posebno naveo da su u navedenom periodu stanovali u stanu oca tužitelja, bez plaćanja naknade. Tuženik da je nakon prestanka bračne zajednice, osim izvršenih uplata na ime uzdržavanja podmirivao troškove vrtića za mldb. djecu, u iznosima od po 480,00 kn i 336,00 kn, mjesečno što da je vidljivo iz izvoda Banke te da je imajući u vidu probleme u vezi glavobolje mldb. L, organizirao preglede mldb. UH i mldb. L, u Poliklinici Svjetlost. Dalje naveo da pored mjesečno izvršenih uplata tuženika na ime uzdržavanja, od kojih uplata u tužbi nisu navedene uplate iznosa od: 2.400,00 kn uplaćenih 08.04.2019. g., 1.000,00 kn uplaćenih 20.5.2019. g., 1.400,00 kn uplaćenih 17.6.2019. g. + 2.400,00 kn uplaćenih 18.6.2019. g., 1.500,00 kn uplaćenih 16.10.2019. g., 1.500,00 kn uplaćenih 18.11.2019. g., 1.500,00 kn uplaćenih 13.12.2019. g., 1.500,00 kn uplaćenih 10.1.2020. g. Dakle, pored tih uplata tuženik da je donosio prehrambene proizvode i dr., dakle aktivno i novčano doprinosio za uzdržavanje maloljetne djece.

3. Podneskom od 23.ožujka 2022. tužitelji su uz ponavljanje navoda o presuđenih 1.200,00 kn mjesečno za svako dijete od 01.listopada 2020.g pa nadalje, dalje opet naveli da je bračna zajednica roditelja prestala u lipnju 2018. g, da tuženik nije doprinosio s osnove uzdržavanja za malodobnu djecu u periodu od prestanka bračne zajednice, lipnja 2018 do 01. 10. 2020., odnosno od 08. 07. 2018. g do 08. 04. 2019.g tuženik da je ukupno platio 0,00 kuna na ime uzdržavanja mal. djece te da je stoga za taj period dužan platiti po 1.200,00 kuna mjesečno za svako dijete, odnosno ukupan iznos za 11 mjeseci. Dalje se navelo da je tuženik nakon toga počeo plaćati i to kako slijedi: 08. 04. 2019. iznos od 2.400,00 kuna, 20. 05. 2019. iznos od 1.000,00 kuna, 18. 06. 2019. iznos od 2.400,00 kuna, 17. 06. 2019. iznos od 1.400,00 kuna, 15. 07. 2019. iznos od 1.500,00 kuna, 09. 08. 2019. iznos od 1.500,00 kuna, 17. 09. 2019. iznos od 1.500,00 kuna, 16. 10. 2019. iznos od 1.500,00 kuna, 18. 11. 2019. iznos od 1.500,00 kuna, 13. 12. 2019. iznos od 1.500,00 kuna. Dalje su tim podneskom tužitelji naveli da je od 01. 01. 2020. – 31. 12. 2020. tuženik platio kako slijedi: 14. 12. 2020. iznos od 2.400,00 kuna, 10. 11. 2020. iznos od 2.400,00 kuna, 12. 10. 2020. iznos od 2.400,00 kuna, 10. 01. 2020. iznos od 1.500,00 kuna. Dalje su tužitelji naveli da je periodu od 01. 01. 2021. – 06. 10. 2021. tuženik platio kako slijedi:07. 09. 2021. iznos od 2.400,00 kuna, 14. 08. 2021. iznos od 2.400,00 kuna, 12. 07. 2021. iznos od 2.400,00 kuna, 11. 06. 2021. iznos od 2.400,00 kuna, 12. 05. 2021. iznos od 2.400,00 kuna, 12. 04. 2021. iznos od 2.400,00 kuna,12. 03. 2021. iznos od 2.400,00 kuna, 15. 02. 2021. iznos od 2.400,00 kuna, 15. 01. 2021. iznos od 2.350,00 kuna. Tužbenim zahtjevom postavljenim u tom podnesku je zatraženo presudom obvezati tuženika da na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje mal.kćeri isplati iznos od ukupno tadašnjih 23.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na svaki od 20 mjeseci navedenih u tom tužbenom zahtjevu, a da tuženik za mal.sina na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje isplati ukupno 30.600,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama na svaki od 27 mjeseci naveden u tom tužbenom zahtjevu.

4. Na ročištu od 24.ožujka 2022. tužiteljica ad1 LH je povukla tužbu u ovoj pravnoj stvari dok se dotadašnja mal. tužiteljica ad2 sada označava kao mal. tužiteljica ad1, a dotadašnji mal. tužitelj ad3 označava kao mal. tužitelj ad2. Tuženik se izjasnio da se ne protivi povlačenju tužbe dotadašnje tužiteljice ad1. Sud je raspravnim rješenjem utvrdio da je tužiteljica ad1 LH povukla tužbu u ovoj pravnoj stvari. Stranke su se odmah na ročištu po punomoćnicima izjasnili da ne traže otpravak tog rješenja i odrekli se prava na žalbu.

5. Tuženik je na ročištu od 24.ožujka 2022. naveo da se protivi proširenom i povećanom tužbenom zahtjevu tužitelja (onom iz podneska tužitelja od 23.3.2022.) Podneskom od 27.04.2022. tuženik se protivio proširenom tužbenom zahtjevu jer da sada obuhvaća i period lipnja, srpnja i kolovoza 2018. g., te povećanom tužbenom zahtjevu, koji obuhvaća naprijed navedeni period, te je povećan u iznosima za period od srpnja 2019. g. do siječnja 2020. g. sa 450,00 na 900,00 kn i za period od veljače 2020. g. do rujna 2020. g. sa 450,00 na 1.200,00 kn. Naveo dalje da tužitelji nisu dostavili dokaze o izvršenim uplatama od dana 6.6.2018. g. u iznosu od 2.500,00 kn + 2.500,00 kn. Dalje naveo da je u lipnju tuženik izvršio uplate troškova vrtića u iznosima od po 336,00 kn i 480,00 kn, uplatu HEP-a od 244,83 kn i uplatu T-com-a u iznosu od 118,10 kn. Tuženik da je također izvršavao uplate T-coma za srpanj u iznosu od 118,80 kn, te kolovoz i rujan 2018. g. u iznosima od po 59,00 kn. Tuženik je dalje naveo da iz tog uređenog tužbenog zahtjeva iz podneska od 23.3.2022. g., nije vidljiv, niti razumljiv način određivanja mjesečnih iznosa za koje se traži plaćanje u periodu od lipnja 2018. g. zaključno sa rujnom 2020. g. a u navedenim iznosima da nisu uzeti u obzir iznosi koje je tuženik plaćao u tom periodu na ime uzdržavanja i režijskih troškova, niti uzeto u obzir da su mal.tužitelji bili mlađi od perioda kada je donesena presuda P Ob-404/2019. Naveo da je mal.tužiteljica 1.) 2018.g. imala 7 godina, a mal.tužitelj ad.2). 4 godine, te tuženik smatra da njihove potrebe nisu bile iste potrebama djece od 9 i 7 godina u vrijeme donošenja naprijed navedene presude. Isto tako da nisu uzete u obzir okolnosti zaposlenja i primitaka tuženika, koji da je u periodu od 26.11.2018. g. do 22.1.2019. g., te 6.12.2019. g. do 20.1.2020. g. bio nezaposlen.

6. Sud je raspravnim rješenjem od 29.kolovoza 2022. dopustio preinaku tužbe temeljem čl.190.st.2.Zakona o parničnom postupku. Podneskom od 17.04.2023. mal.tužitelji su ponovo uređivali tužbeni zahtjev, uz prethodno navođenje da tuženik nije doprinosio za uzdržavanje mal.djece od prestanka bračne zajednice u lipnju 2018. godine do 08. 04. 2019g (lipanj 2018. -travanj 2019), da u periodu od 11. mjeseci od prestanka bračne zajednice tuženik uopće nije doprinosio uzdržavanju za dvoje mal.djece u iznosu od po 1.200,00 kuna/159,26 EUR, te da je u tom periodu je nastao dug od 11 mjeseci x 1.200,00 + 1.200,00 odnosno ukupan iznos od po 13.200,00 Kuna/1.751,94 EUR za svako dijete.Zatim da je tuženik počeo plaćati te da je tijekom 2019. izvršio slijedeće uplate na račun majke djece : 08. 04. 2019. iznos od 2.400,00 kuna, 20. 05. 2019. iznos od 1.000,00 kuna, 18. 06. 2019. iznos od 2.400,00 kuna,17. 06. 2019. iznos od 1.400,00 kuna,15. 07. 2019. iznos od 1.500,00 kuna, 09. 08. 2019. iznos od 1.500,00 kuna, 17. 09. 2019. iznos od 1.500,00 kuna, 16. 10. 2019. iznos od 1.500,00 kuna, 18. 11. 2019. iznos od 1.500,00 kuna i 13. 12. 2019. iznos od 1.500,00 kuna odnosno da je platio ukupno iznos od 16.200,00 kuna/2.150,10 EUR a bio dužan platiti ukupan iznos od 28.800,00 Kuna/3.822,41 EUR. Zatim da je u periodu od 01. 01. 2020. – 31. 12. 2020. platio na ime uzdržavanja djece : 14. 12. 2020. iznos od 2.400,00 kuna, 10. 11. 2020. iznos od 2.400,00 kuna, 12. 10. 2020. iznos od 2.400,00 kuna, 10. 01. 2020. iznso od 1.500,00 kuna, odnosno ukupan iznos od 8.700,00 Kuna/1.154,68 EUR, a dužan da je bio platiti iznos od 28.800,00 Kuna/3.822,41 EUR Dalje su naveli u podnesku koliko je i kada tuženik platio za uzdržavanje djece u periodu od 01. 01. 2021. – 06. 10. 2021. što sudu nije značajno jer ne obuhvaća utuženo razdoblje.

7. Tužbenim zahtjevom u podnesku od 17.04.2023. je za mal.tužiteljicu zatraženo ukupno 13.200,00 kn/1.751,94 EUR (iako sud navodi kada se zbroje mjesečni iznosi navedeni u točki I tog tužbenog zahtjeva, da bi se radilo o točnom zbroju 22.800,00 kn/ 3.026,08 EUR jer je zatražena naknada za 19 mjeseci a ne za11. Za mal.tužitelja ad.2. je tim podneskom zatraženo 30.600,00 kuna/4.061,31 EUR za 27 mjeseci

8. Konačan tužbeni zahtjev mal.tužitelja ad.1 i ad.2. je postavljen podneskom od 27.studenog 2024.g. U njemu su naveli da je po prometu računa HPB na ime majke djece razvidno da tuženik tijekom 2018.g nije uplatio uzdržavanje za mal. djecu radi čega da je nastao dug u iznosu od po 1.200,00 HRK/159,26EUR za svakoga tužitelja, odnosno ukupan iznos od 16.800,00HRK/2.229,64 EUR , (159,26 x 2 x 7 mjeseci -lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni, prosinac. Tijekom 2019.g tuženik da nije uplatio uzdržavanje za mal. djecu radi čega da je nastao dug od 12.600,00 HRK/1.672,30EUR, (navode da je uplatio iznos od 16.200,00HRK/2.150,10EUR, a bio dužan platiti iznos od 28.800,00HRK/3.822,41EUR). Tijekom 2020.g tuženik da nije uplatio uzdržavanje za mal.djecu radi čega da je nastao dug od 20.100,00HRK/2.667,72EUR , (navelo se da je uplatio iznos od 8.700,00HRK/1.154,68 EUR a da je bio dužan platiti iznos od 28.800,00HRK/3.822,41EUR.)

Tužbeni zahtjev mal.tužitelja iz podneska od 27.11.2024. glasi:

" I. Dužan je tuženik, na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje malodobne UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 21.600HRK/2.866,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 06. 2018.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 07. 2018.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 08. 2018.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 09. 2018.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 10. 2018.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 11. 2018.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 12. 2018.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 01. 2019.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 02. 2019.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 03. 2019.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 02. 2020.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 03. 2020.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 04. 2020.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 05. 2020.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 06. 2020.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 07. 2020.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 08. 2020.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 09. 2020.

II. Dužan je tuženik, na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje malodobnog ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 27.900,00HRK/3.703,00EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 06. 2018.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 07. 2018.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 08. 2018.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 09. 2018.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 10. 2018.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 11. 2018.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 12. 2018.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 01. 2019.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 02. 2019.

- na iznos od 1.200,00 kuna /159,26 EUR teku od 15.03. 2019.

- na iznos od 900,00 kuna/119,45 EUR teku od 15. 07. 2019.

- na iznos od 900,00 kuna/119,45 EUR teku od 15. 08. 2019.

- na iznos od 900,00 kuna/119,45 EUR teku od 15. 09. 2019.

- na iznos od 900,00 kuna/119,45 EUR teku od 15. 10. 2019.

- na iznos od 900,00 kuna/119,45 EUR teku od 15. 11. 2019.

- na iznos od 900,00 kuna/119,45 EUR teku od 15. 12. 2019.

- na iznos od 900,00 kuna/119,45 EUR teku od 15. 01. 2020.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 02. 2020.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 03. 2020.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 04. 2020.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 05. 2020.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 06. 2020.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 07. 2020.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 08. 2020.

- na iznos od 1.200,00 kuna/159,26 EUR teku od 15. 09. 2020. pa do isplate"

9. Tuženik se usprotivio i ovom konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu.

10. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom Presude ovog suda P Ob-404/19 od 6. studenog 2020., pregledom rodnih listova za mal. tužitelje ad1 i ad2 i vjenčanog lista za njihove roditelje, pregledom izvoda sa tuženikovog bankovnog računa (str. 23-26 spisa, te str. 32-33 spisa, te str. 44-47 spisa, te str. 119-121 spisa, te str. 157-160 spisa) kod Zagrebačke banke, pregledom priložene dokazne dokumentacije tuženika uz podnesak od 23.3.2022., pregledom bankovnog izvoda sa računa majke i zz mal. tužitelja kod HPB banke (str. 52-91 spisa), pregledom Potvrde HZZ-a od 7.4.2022. za tuženika, pregledom potvrdi Porezne uprave o visini dohodaka i primitaka LH i ŽH, od 9.4.2022., saslušanjem majke i zz mal. tužitelja, te tuženika na ročištu od 29.8.2022., pregledom potvrde Imex banke d.d. od 5.9.2022. za tuženika, te dopisa OTP banke od 11.1.2022. tuženiku, pregledom izvatka iz obrtnog registra od 17.4.2023., pregledom potvrde HZZ-a od 24.5.2023. za tuženika, pregledom priložene medicinske dokumentacije za tužiteljicu ad1, pregledom Whatsapp komunikacije majke i zz mal. tužitelja te tuženika priloženih na ročištu od 14.4.2025.

11. Sud je po ocjeni i analizi izvedenih dokaza na način kako propisuje čl.8.Zakona o parničnom postupku (NN RH 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) donio odluku kao u izreci iz slijedećih razloga.

12. Tužbeni zahtjev mal.tužitelja ad1. i ad.2 .je djelomično osnovan.

13. Predmet spora je tužbeni zahtjev mal.tužitelja ad1. naspram tuženika kao oca za isplatom naknade za uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od lipnja 2018. do listopada 2020. Radi se dakle o zahtjevu mal.tužitelja ad.1 i ad.2 a ne njihove majke koja je ranije u tužbi bila označena kao tužiteljica ad.1. ali nikada nije postavila svoj verzijski zahtjev iz čl.287. Obz-a koji propisuje naknadu za isplaćeno uzdržavanje, nije zatražila da se njoj bilo što isplati već da se isplati mal.djeci na njen račun. Osim toga u tužbi je doslovno navedeno da se traži naknada za uskraćeno uzdržavanje. To je pravo koje pripada mal.djeci a ne u ovom slučaju majci. Utoliko je neosnovan tuženikov prigovor od 23.3.2022. nedostatka aktivne legitimacije mal.tužitelja. Tuženik je tada smatrao da se tužbom postavio tužbeni zahtjev majke-tada u tužbi označene tužiteljice ad.1 kao verzijski temeljen na čl.287.Obiteljskog zakona. O tome međutim nije bila riječ. Osim toga majka-tada označena kao tužiteljica ad1. je na ročištu od 24.ožujka 2022. povukla svoju tužbu, a kao tužitelji su ostali mal.tužitelji ad1.i ad.2

14. Nesporno je među strankama i razvidno sudu po pregledu priložene presude ovog suda poslovni broj P Ob-404/2019 od 6.11.2020. da je istom razveden brak majke mal.tužitelja te tuženika, presuđeno da će mal.djeca stanovati sa majkom ,da će roditelji zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na ovdje mal.tužitelje, presuđen je način i vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa mal.djece s ocem.Točkom VII izreke te presude je obvezan otac djece, ovdje tuženik doprinositi s osnova uzdržavanja svakog od dvoje mal.djece (ovdje mal.tužitelji 1) i 2) sa po 1.200,00 kn mjesečno za svako dijete, počev od 1.listopada 2020. pa ubuduće, do 10. u mjesecu za tekući mjesec, uplatom na račun majke djece. IZ obrazloženja presude je razvidno da su se roditelji na ročištu od 29.09.2020 suglasili da će otac toliko mjesečno doprinositi za svako dijete i to od 01.listopada 2020. Sud je u tom postupku cijenio taj sporazum roditelja te i utvrdio da je otac tada bio zaposlen u Aci marina charter u SPlitu sa mjesečnom neto plaćom od 6.500,00 tadašnjih kuna, da je stanovao kod svojih roditelja u [adresa], da je njima ponekad kupovao hranu, da je iskazao da je svojoj majci znao dati od 500,00 do 1.000,00 kn jer su mu roditelji u kreditu, da je iskazao da od svog dohotka plaća leasing za vozilo i to mjesečno 1.200,00 kn, da s osnova režijskih troškova svojim roditeljima s kojima stanuje daje od 600,00 do 700,00 kn, da isti nema u vlasništvu nekretnina, da ima manji stari brodić pasaru od 4 metra dobivenog od strica. Sud je imao u vidu da je mal.UH u vrijeme donošenja te presude imala 9 godina, pohađala 3.razred OŠ, imala zdr.problema ali bez posebnih troškova s osnova liječenja, te da nije imala izvanškolskih aktivnosti, a da je mal.ĆH u vrijeme donošenja te presude imao 6,5 godina, pohađao 1.razred, trenirao nogomet što se plaćalo mjesečno 300,00 kn ,te urednog zdravlja. U presudi se navodi i utvrđenje da je majka djece tada zaposlena u svom obrtu , da je iskazala da mjesečno zna ostvariti dohodak od 2.000,00 do 3.000,00 a sveukupni prihodi su od 10.000,00 do 15.000,00 kn od čega mora podmiriti sve troškove i dohodak. Iskazala u tom postupku i da nema u vlasništvu nekretnina kao ni pokretnina, a da su režijski troškovi iznosili u vrijeme kad je saslušana i dok je još stanovala s mal. djecom u stanu u vlasništvu očevog supruga su iznosili preko 1.000,00 kn i to za struju, troškovi stubišta, čistoće, komunalne naknade, telefona, HTV paušala, Internet – A1 paket oko 160,00 kn.

15. Mjerodavne za presuđenje u ovom postupku po tužbenom zahtjevu mal.tužitelja ad1. i ad.2. su slijedeće zakonske odredbe. Odredba čl.281.Obz-a propisuje da je uzdržavanje dužnost i pravo roditelja i djece, kada je to predviđeno Obiteljskim zakonom (NN 103/15, 98/19,47/20, 49/23, 156/23 - dalje Obz) Što se tiče načela razmjernosti u uzdržavanju odredbom čl.282.Obz-a je propisano da osobe iz čl.281.Obz.a međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen ovim zakonom. Prema odredbi čl.288.st.l.Obz-a, roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje mal.dijete, te se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja mal.djeteta. U konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik kao otac radno sposoban.U temeljne sadržaje roditeljske skrbi u smislu odredbe članka 92. ObZ ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta, a samim tim i dužnost uzdržavanja mal. djeteta.

16. U odnosu na zahtjev za naknadom za uskraćeno uzdržavanje za utuženo razdoblje od lipnja 2018.g do listopada 2020.g. za istaći da je odredbom čl.289.st.l.Obz-a propisano da roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe. Prema stavku 2.istog članka,smatra se da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema članku 314.ovoga zakona.

17. Mal.tužitelji u ovom postupku smatraju da se visina mjesečne naknade za uskraćeno uzdržavanje kroz utuženo razdoblje treba odrediti sukladno visini mjesečnog novčanog doprinosa oca za uzdržavanje djece određenog presudom POb 404/19 od 6.11.2020. u iznosu od tadašnjih 1.200,00 kn mjesečno za svako dijete. Razvidno je iz presude da su se roditelji kao stranke u tom postupku na ročištu od 29.09.2020. dogovorile o toj visini kao obvezi oca za plaćanje od 01.10.2020. Tužba je inače bila podnesena 13.rujna 2019.g. a stranke su u tom postupku suglasno navele sudu da je faktična bračna zajednica prestala u lipnju 2018.g a isto navode i u ovom postupku. Stoga mal.tužitelji 1 i 2 u ovom postupku traže naknadu za uskraćeno uzdržavanje od lipnja 2018 do listopada 2020.

18. Kako tuženik smatra da visina naknade može biti manja zato što su djeca bila manja kroz utuženo razdoblje i zato što je tuženik kroz određeni dio utuženog perioda bio nezaposlen, to je sud trebao provedenim dokazima utvrditi visinu mjesečnog iznosa naknade za uskraćeno uzdržavanje za svako dijete.

19. Glede općeg pravila utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje, odredbom čl. 307.st.l.Obz-a je propisano da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Prema stavku 2.istog članka, pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe,sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Člankom 308.st.2.Obz-a je propisano da u slučaju spora o potrebama djeteta ili mogućnostima obveznika uzdržavanja, odlučuje sud u parničnom postupku u skladu s odredbama čl.423. do 432.ovog zakona. Utoliko se sud u ovom parničnom postupku rukovodio tim zakonskim odredbama. Odredbom čl.426.Obz-a je propisano da u postupku radi uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, a sporazum stranaka uzeti će se u obzir ako je u skladu sa dobrobiti djeteta.Odredbom čl.309.Obz-a je propisano da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu. Stoga se isto odnosi i na naknadu za uskraćeno uzdržavanje, jer se radi o uzdržavanju koje nije plaćeno pa se traži naknada za uskraćeno uzdržavanje.

20. Kako je nesporno u postupku utvrđeno da su mal.tužitelji kroz utuženo razdoblje stanovali samo sa majkom, onda je za navesti da što se tiče izjednačavanja svakodnevne skrbi o maloljetnom djetetu i novčanog uzdržavanja, odredbom čl.310.st.l. Obz-a je propisano da roditelj s kojim dijete stanuje ( u ovom slučaju majka) svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ( u ovom slučaju otac) obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.Prema stavku 2.istog članka Obz-a, svakodnevna skrb o djetetu (u ovom slučaju majke) smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

21. Odredbom čl.313.st.l.Obz-a je propisano da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje. Prema stavku 2.istog članka OBz-a, roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja.

22. Nadalje, pri donošenju ove presude sud se rukovodio i Odlukama nadležnog ministarstva o minimalnim novčanim iznosima potrebnima za mjesečno uzdržavanje djeteta objavljenima u NN 30/18, 32/19, 39/20, koje su bile na snazi kroz utuženo razdoblje. Sud je imao u vidu i Tablice o prosječnim potrebama djeteta objavljenima u NN 30/2018, 32/2019, 39/2020. Da bi sud utvrdio kolika naknada za uskraćeno uzdržavanje pripada mal.tužitelje trebalo je u smislu čl.317.st.l.Obz- a,utvrditi ukupne materijalne potrebe svakog od dvoje mal.djece kroz utuženo razdoblje i ukupne imovinske mogućnosti oca-tuženika. Roditelji su dužni uzdržavati svoju mal. djecu, to je njihova ustavna dužnost, a i temeljem čl. 27. Konvencije o pravima djeteta (NN – Međunarodni ugovori 12/93 i 20/97) se izvodi pravo djeteta na uzdržavanje s obzirom da je djetetu priznato pravo na životni standard.

23. Rukovodeći se prednje navedenim, navodi se slijedeće. Sud je u dokazne svrhe saslušao majku mal.tužitelja, LH te tuženika te je iz njihovih iskaza utvrđeno slijedeće. Iz iskaza majke da je ona u utuženom periodu od lipnja 2018. do 01. listopada 2020. sa mal. tužiteljima živjela na adresi [adresa], u stanu u stambenoj zgradi na toj adresi koji stan je bio u vlasništvu tuženikova oca. Tuženik u utuženom periodu nije živio sa njom i sa djecom u tom stanu a majka mal.tužitelja nije plaćala nikakvu naknadu za korištenje tog stana vlasniku stana koji vlasnik je inače od nje bio tražio da mu plaća stanarinu u mjesečnom iznosu od čini joj se 3.000,00 kn, na što nije pristala s obrazloženjem da nije imala novčanih sredstava pa ju je tuženikov otac vlasnik tužio radi iseljenja iz tog stana, no dobrovoljno je iselila 30.10.2020. Utoliko je za navesti da u presudi P Ob 404/2019 od 6.11.2020.g stoji njena kasnija adresa [adresa] (kod [adresa]) .

24. Utvrđeno je iskazom majke u ovom postupku i iz navedene presude da majka mal.tužitelja ni kroz utuženi period ni onaj u vrijeme donošenja navedene presude nije imala u vlasništvu nekretnina. Ona je u utuženom periodu od lipnja 2018. do 1.10.2020. primala dječji doplatak za mal. tužitelje, koji je za mal.kćer UH zbog njene bolesti bio povećan i mjesečno iznosio oko 830,00 tadašnjih kn, a za mal.ĆH iznosio oko 199,00 kn. Sud je iz majčinog bankovnog izvatka utvrdio da je za oboje djece primala dječji doplatak od mjesečno 1.031,06 tadašnjih kn.

25. Prema iskazu majke, mjesečne potrebe za uzdržavanje mal. kćeri UH u utuženom razdoblju od lipnja 2018. do listopada 2020.,su se odnosile na njene potrebe za prehranom, odjećom, obućom, školskim i higijenskim potrepštinama. Mal.UH je trenirala kao navijačica, što se plaćalo mjesečno oko 200,00 tadašnjih kuna, međutim sud je iz iskaza majke utvrdio da je to trenirala na početku prvog razreda školske godine 2018/2019. Stoga proizlazi da u periodu od lipnja 2018 do početka šk.godine 18/19 nije to trenirala i time nije bilo troškova članarine za to treniranje. Mal.UH je u lipnju 2018. još pohađala vrtić kao i mlađi brat, a u rujnu 2018 krenula u školu, a faktična bračna zajednica roditelja je prestala 08.06.2018. kad je tuženik iselio, odnosno taj dan su, kako je majka iskazala, imali raspravu na sudu zbog obiteljskog nasilja, te se od tada više nije vraćao u faktičnu bračnu zajednicu, ali je dolazio u stan po svoju odjeću i slično. Iz iskaza majke proizlazi da je djevojčica prestala trenirati jer se reaktivirala njena cista u nozi kao posljedica artritisa pa je kroz utuženi period zbog njenog zdravstvenog stanja bilo povećanih potreba jer se s njom moralo putovati u Zagreb radi kontrolnih pregleda koji se nisu plaćali nego bili na trošak HZZo-a ali je bilo troškova puta majke i kćeri u Zagreb i natrag autobusom, povratne karte za obje bile cca tadašnjih 400,00 kn .Prilikom odlaska na kontrolne preglede u Zagreb bilo je troškova hrane, što je samo majka plaćala, a tuženik nije dokazao protivno. Majka nije plaćala smještaj u Zagrebu jer su ona i kćer u tim prigodama bile kod njene prijateljice. Iz iskaza majke se nije moglo utvrditi koliko je puta u utuženom periodu djevojčica bila na kontrolnim pregledima u Zagrebu, niti je to dokazala liječničkom dokumentacijom naknadno od iskaza, no sud zaključuje da ih je zasigurno bilo par puta jer se radilo o kontrolnim pregledima a oni nisu česti. Iz presude Pob 404/ 19 je razvidno utvrđenje da mal.UH koja u vrijeme donošenja te presude ima 9 godina i pohađala 3.razred, ima zdravstvenih problema ali nema posebnih troškova s osnova liječenja i nema izvanškolskih aktivnosti.

26. Majka je upitana kakvo je bilo zdravstveno stanje mal.tužitelja ad2) u utuženom razdoblju. Iskazala da je u principu bio zdravo dijete, mada mu je zbog nekih napadaja početno bila dijagnosticirana epilepsija, ali naknadno utvrđeno da je po navodu doktorice Ž samo ga se trebalo pratiti pa kako kasnije nije imao veće oscilacije, nije trebalo liječenje. Sud ističe da to znači da dječak kroz utuženi period nije imao povećanih potreba s osnova zdravlja a da je djevojčica imala nešto povećane potrebe zbog odlazaka na kontrolne preglede u Zagreb.

27. Prema iskazu majke za mjesečno uzdržavanje mal.tužitelja ad2) kroz utuženi period je bila prehrana, odjeća, obuća, higijenske potrepštine, treninge nogometa u klubu Adriatic što je mjesečno koštalo u početku prvu godinu 250,00 kn, a kasnije 300,00 kn. Prema iskazu majke, počeo je trenirati sa 5,5 godina, u rujnu ili listopadu 2019. g.Tuženik je iskazao da je plaćao za tri mjeseca sinu trening nogometa u mjesečnom iznosu 250,00 kn, a nakon što se mjesečna članarina povisila na 300,00 kn i majka djeteta rekla da mal.sin više neće trenirati nogomet.

28. Pri upitu na što su se odnosile mjesečne potrebe za uzdržavanjem mal.sina majka je iskazala da je pohađao vrtić i da je trebalo plaćati vrtić tadašnjih 480,00 kn koji je ona plaćala vrtić kroz utuženi period a potvrdila da je i tuženik platio neke rate. Majka je tada iskazala da to ne bi smatrala tuženikovim novčanim doprinosom za uzdržavanje sina ĆH. Sud smatra da je bez osnova taj njen iskazani stav, jer je sama navela među potrebama mal.sina pohađanje vrtića i plaćanje troškova vrtića. Utoliko će sud plaćene iznose vrtića od strane oca, i to one koje je dokumentirao dostavom u sudski spis, cijeniti kao njegov novčani doprinos. Osim toga, na ročištu od 14.4.2025 su mal.tužitelji za lipanj 2018 u konačnici i umanjili potraživanje za taj mjesec zbog toga što je tuženik platio vrtić za oboje za lipanj 2018.g

29. Iz iskaza majke proizlazi da je ona u utuženom periodu radila kao obrtnica do epidemije U, da kao obrtnik nije imala plaću, no nakon plaćanja svih računa s osnova njena obrta, možda bi joj mjesečno na kraju ostalo čiste mjesečne zarade oko 3-4 tisuće tadašnjih kuna kako je iskazala. Da bi objektivno utvrdio, sud je pribavio od porezne uprave podatke. Prema potvrdama Porezne uprave o visini dohodaka i primitaka, majka mal. tužitelja LH je, u razdoblju 2018. ostvarila dohodak od samostalne djelatnosti u iznosu od 45.000,00 tadašnjih kuna, od neoporezivog primitka, s osnove naknade plaće za vrijeme spriječenosti za rad iznos od 27.938,40 kn, s osnove doplatka za djecu iznos od 9.928,11 kn. U razdoblju 2019. je ostvarila dohodak od samostalne djelatnosti u iznosu od tadašnjih 34.500,00 kn, a od neoporezivog primitka, s osnove naknade plaće za vrijeme spriječenosti za rad iznos od 27.938,40 kn, s osnove doplatka za djecu iznos od 12.384,91 kn. U razdoblju 2020. ostvarila dohodak od samostalne djelatnosti u iznosu od tadašnjih 22.425,00 kn, od neoporezivog primitka, s osnove naknade plaće za vrijeme spriječenosti za rad iznos od 27.938,40 kn, s osnove doplatka za djecu iznos od 12.372,72 kn. U razdoblju 2021. nema evidentiranog dohotka ni po kojem osnovu, od neoporezivog primitka, s osnove naknade plaće za vrijeme spriječenosti za rad iznos od 27.938,40 tadašnjih kn, s osnove doplatka za djecu iznos od 12.372,72 kn.

30. Na okolnost jeli tuženik plaćao troškove fiksne i mobilne telefonije za tužitelje u lipnju 2018., majka je iskazala da je fiksni bio trio paket B-neta, koji paket je mjesečno koštao tada u iznosu od cca 150,00 kn ali da ga je ona plaćala dok je živjela u tom stanu. Što se tiče troškova „mobilne telefonije“, iskazala da je to je bila tuženikova pretplata za njegov mobitel, a ne za mobitele mal. tužitelja jer oni nisu ni imali mobitele. Na okolnost jeli tuženik u srpnju 2018. podmirio trošak HT za stan u kojem je ona tada stanovala sa mal. tužiteljima u iznosu od 59 kn, majka je potvrdila da jest ali da je tuženik to platio sebi a ne mal. tužiteljima ad1 i ad2, jer je to bila pretplata za tuženikov mobitel.Što se tiče navoda u odgovoru na tužbu da je tuženik u kolovozu 2018. podmirio trošak HT 118,80 kn, a u rujnu 2018.g 59,00 kn, majka je iskazala da se to sve odnosi na tuženikov privatni mobitel. Na okolnost jeli u lipnju 2018. izvršio uplatu Tcomu u iznosu 118,10 kn, majka iskazom pretpostavlja da je to isto bio njegov trošak za njegov mobitel T comu, ukazala da se ne odnosi na troškove za djecu. Drži da se vjerojatno njegove uplate T comu odnose i na srpanj, kolovoz i rujan 2018. u iznosima od 59 kn, kako je naznačeno u jednom tuženikovom podnesku. Tuženik je iskazom naveo, što se tiče troška mobitela koje je majka djece osporila u iskazu, da je točno da je ona ispravno govorila, te da je tuženikova greška što je to napisano u podnescima. Potvrdio je točnim da je to trošak za njegov mobitel, a ne od mal.djece. Majka je iskazala da je ona plaćala TV pristojbu u mjesečnom iznosu od 80 kn.

31. Kako je tuženik u podnesku od 23.03.2022.naveo da je on imajući u vidu u vezi glavobolje mal.sina organizirao preglede mal.kćeri i mal.sina u poliklinici Svjetlost, majka djece je iskazala da je tuženik sve pomiješao, jer u poliklinici Svjetlost se mal.kćer kontrolira za vid upravo zbog juvenilnog artritisa koji utječe na vid, a sin je imao glavobolje, liječnica kazala da su tzv. dječje migrene, te je majka potvrdila iskazom da je tuženik organizirao preglede djeci u poliklinici Svjetlost, ali da ih nije platio jer su bili besplatni jer je njegova majka jedno vrijeme radila u poliklinici Svjetlost. S druge strane tuženik iskazao da je on plaćao troškove poliklinici Svjetlost, za očne preglede za mal.tužitelje 1 i 2., da je svaki pregled za svako dijete koštao 100 eura, dalje iskazujući da je njegova majka radila u poliklinici Svjetlost pa da je on zbog toga imao dosta popusta, pa bi on nekad platio 200 kn, nekad ništa. Potvrdio je da u sudski spis nije priložio račune koje je kako je iskazao imao u poliklinici Svjetlost s obrazloženjem da je čovjek koji radi te preglede u poliklinici Svjetlost dobar sa tuženikovom majkom koja radi u istoj poliklinici, pa je tuženik dalje iskazao da je tom čovjeku znao dati 200,00 kn ili 100,00 tadašnjih kn, a koji put navedeni da nije želio ni uzeti tako da tuženik račune nema. Sud ističe tuženiku da mu stoga nema osnova bilo što za priznati, odnosno vrednovati pri presuđenju, jer računa nema pa se ne može sa sigurnošću utvrditi niti koliko puta je platio, ni kome točno, ni u kojim iznosima.

32. Na okolnost jeli tuženik plaćao trošak odvođenja smeća u mjesečnom iznosu od 30,67 kn, majka je iskazala da nije on plaćao dok je ona s djecom živjela u tom stanu, bar nije za svaki mjesec. Na okolnost jeli tuženik plaćao trošak pričuve u iznosima od po 143,41 kn mjesečno u utuženom periodu, majka je ustvrdila iskazom da nije plaćao tuženik nego njegovi roditelji a je li on kasnije svojim roditeljima, davao novac za podmirenje troškova pričuve, ona to ne zna. S druge strane, tuženik je iskazao da je on plaćao troškove pričuve u mjesečnim iznosima od oko 100 i nešto kuna, da su računi glasili na njegova oca, ali ih nije plaćao njegov otac nego tuženik tako da bi dao svojim roditeljima za plaćanje troškova pričuve. Navedeno nije dokazao.Na okolnost jeli tuženik u utuženom periodu plaćao VIP, majka je iskazala da joj uopće nije poznato na što se to odnosi, time da je njen mobitel jedno vrijeme bio na VIP-u, no to je sama plaćala, a na VIP-u nije bila od prestanka faktične bračne zajednice u lipnju 2018. Tuženik je iskazao da je platio VIP za troškove mobitela majke mal.djece. Sud ističe da ti troškovi nemaju veze sa mal.djecom te ih sud utoliko ne uzima u obzir pri presuđenju.

33. Na okolnost jeli tuženik u utuženom periodu donosio prehrambene proizvode za djecu, majka je iskazala da nije osim nekad voće za djecu, šipke i mandarine koje nije kupovao, već ih imao u [adresa] gdje žive njegovi roditelji, a pošto je redovito išao u ribolov, potvrdila je da je znao ponekad poslati i ribe. I tuženik je iskazao da je donosio za djecu prehrambene proizvode, a na upit koliko često,iskazao da se bavi ribolovom te da je donosio ribe 2 puta u 2 tjedna i da je znao otići i u Lidla i kupiti dvije kese i donijeti djeci, dalje, da oni u [adresa] imaju dosta voća i povrća što je puno puta bilo doneseno od tuženika i njegovih roditelja.

34. Na okolnost tko je plaćao režijske troškove za stan u kojem je u utuženom periodu živjela sa djecom, majka je iskazala da je troškove HEP-u plaćala ona, prosječno do 200-250 kn mjesečno. Misli da tuženik u utuženom periodu nije platio nijednu ratu struje. Na okolnost jeli tuženik u lipnju 2018. izvršio uplatu HEP-u u iznosu od 244,83 kn, iskazom nije znala. Tuženik je pak iskazao da je on plaćao neke račune od struje. Majka je iskazala da je troškove vode u utuženom periodu za stan u kojem su živjeli ona i djeca plaćala ona u mjesečnom iznosu od cca 100 kn, time da je u taj iznos osim vode uključen bio trošak lifta, predstavnika stanara, električne energije stubišta a ona te mjesečne iznose davala predstavniku suvlasnika na rukeOsim režijskog troška struje i vode, iskazala i da je bio B-net, odvoz smeća što je ona plaćala u mjesečnom iznosu od cca 30 kn, a tuženik je iskazao da je on plaćao neke račune Čistoće a neke majka mal.djece i tuženikovi roditelji.

35. Iskazala i da je plaćala svoje troškove mobitela te da je možda još plaćala i komunalnu naknadu u mjesečnom iznosu oko 60 kn.Tuženik je naveo da je on platio nekoliko rata komunalne naknade.Tuženik je iskazom potvrdio da od lipnja 2018. do listopada 2020. nije živio i stanovao u obiteljskoj zajednici s mal. tužiteljima koji su mu jedina djeca. Opisao da su on, majka djece i djeca zajedno živjeli na adresi [adresa] sve do trena kad je nastalo obiteljsko nasilje, kad se on povukao, maknuo iz tog stana jer više nije funkcioniralo između njega i majke djece pa je otišao 08.06.2018. kod svojih roditelja u [adresa] gdje oni imaju kuću. Taj stan na adresi [adresa] je u utuženom razdoblju bio u vlasništvu tuženikova oca. To je potvrdila iskazom i majka djece. . Prema iskazu tuženika, dok su on, djeca i majka živjeli u tom stanu zajedno, nisu tuženikovu ocu plaćali nikakvu naknadu za korištenje tog stana a kad je tuženik iselio iz tog stana,tuženikov otac je u početku tražio da LH sa djecom iseli iz tog stana, kasnije podnio i tužbu za iseljenje a povukao je na molbu tuženika a LH je sa djecom iselila iz stana 2020. , a tuženik nije znao iskazom u koji mjesec, no sud je utvrdio iz iskaza majke mal.tužiteljice da je ona s djecom iz navedenog stana iselila 30.10.2020. Dakle, nakon utuženog perioda. Prema tuženikovim saznanjima majka mal.tužitelja nije plaćala tuženikovu ocu naknadu za korištenje tog stana, i koliko tuženik zna njegov otac nije ni tražio da mu isplati ikakvu naknadu za korištenje tog stana. Sudu pak sve navedeno znači da majka s mal.tužiteljima ad.1. i ad.2 nije u utuženom periodu imala troškova stanovanja u vidu plaćanja naknade za korištenje navedenog stana.

36. Tuženik prema iskazu, u utuženom periodu nije imao u vlasništvu nekretnina, a u braku majke mal.tužitelja i tuženika iskazao da je kupljeno auto na leasing koji je on plaćao u mjesečnom iznosu 1.130,00 kn, u trajanju od 7 godina te iskazao da je u utuženom periodu imao kreditnih zaduženja, da je svoj prvi kredit podigao u Zagrebačkoj banci 2016. za kupnju auta, ne prednje navedenog na leasing, nego drugog. Taj kredit za kupnju auta je podigao u iznosu od 3.300,00 eura čini mu se na 7 godina, mjesečna rata mu bila oko 800,00 kn. Drugi kredit podigao u srpnju 2020. u Imex banci u iznosu od 7.000,00 eura, na 5 godina. Mjesečna rata tog kredita mu je 1.600,00 kn i iskazao da je taj kredit podigao za uređenje stana u [adresa]. Prema potvrdi Imex banke od 5.9.2022. tuženik je 6.10.2021. prijevremeno podmirio u cijelosti potraživanje te banke po ugovoru o dugoročnom kreditu odobrenom 25.11.2020. (sud navodi da je to dakle nakon utuženog razdoblja) u iznosu od 75.000,00 kn s rokom otplate od 48 mjeseci. Tuženik je priložio i Obavijest OTP banke od 11.1.2022. o izmjeni kamatne stope te je razvidno da su podaci o kreditu na dan 10.01.2022 da mu je odobreni iznos kredita 145.000,00kn, da je datum odobrenja kredita 27.8.2021 (dakle nakon utuženog razdoblja) i da je datum dospijeća kredita 10.8.2026.g. Sud ističe da mu navedene kreditne obveze za kupnju auta, za uređenje stana u kući u [adresa] koji nije u njegovu vlasništvu jer je iskazao da nema u vlasništvu nekretnina, sud ne uzima u obzir prilikom utvrđivanja njegovih financijskih mogućnosti odnosno koliko je mogao novčano doprinositi za uzdržavanje mal.tužitelja kroz utuženi period, jer navedene kreditne obveze kako ih je opisao ne utječu na zakonsku obvezu uzdržavanja mal.tužitelja 1) i 2) jer osim što obveza uzdržavanja ima prioritet u odnosu na tuženikove druge obveze i dio je sadržaja roditeljske skrbi i prvenstveno dužnost roditelja djece propisana odredbom čl.288.st.1.Obz-a te čl.27.Konvencije o pravima djeteta, za istaći je da navedene tuženikove kreditne obveze nisu nužne za zadovoljenje tuženikovih osnovnih životnih potreba. Naime ,odredbom čl.313.st.5.Obz je propisano da se novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba.

37. Nadalje, bez značaja je za presuđenje naknade za uskraćeno uzdržavanja za period od lipnja 2018 do listopada 2020. isticanje tužitelja da je tuženik vlasnik obrta, ovo obzirom da je iz Izvatka iz obrtnog registra za obrt tuženika razvidno da je datum osnivanja tog obrta 16.3.2023 i da je datum početka obavljanja tog obrta 23.3.2023.g

38. Tuženik je iskazao da je kroz utuženi period plaćao vrtić za oboje djece ali ne svaki mjesec već da je sigurno plaćao za 5 ili 6 mjeseci. Sud ističe da kroz utuženo razdoblje nije oboje mal.djece išlo u vrtić jer je mal.tužiteljica u školskoj godini 2018/2019 bila prvi razred osnovne škole, a dokazao je izvodom iz banke da je platio vrtić za oboje djece za lipanj 2018.g.

39. Prema potvrdi HZZ-a od 7.4.2022. tuženik je, glede razdoblja relevantnog za ovaj postupak, vodio se u evidenciji nezaposlenih osoba od 26.11.2018. do 22.1.2019., te od 6.12.2019. do 20.1.2020. Dakle, nisu značajno velika razdoblja nezaposlenosti a osim toga i u tim periodima je sam tuženik iskazao da je u razdobljima u kojima nije bio zaposlen, iskazao da je živio od toga što je imao prihode od svoga hobija, pa naveo da se bavi drvenarijom, izradom epox stolova, šankova i da je tako zarađivao, da možda dva mjeseca ne bi ništa tako zaradio, a potom 2.000,00 kn kuna mjesečno a osim toga, kada nije bio zaposlen, iskazao je da je u utuženom razdoblju od zavoda za zapošljavanje primao mjesečnu naknadu zbog nezaposlenosti. Visina iste je razvidna iz tuženikova izvoda s bankovnog računa, 4.369,40 tadašnjih kuna isplaćeno mu od zavoda primjerice 8.1.2020. Dakle, za vrijeme nezaposlenosti je primao novčanu naknadu od zavoda i imao još novčane prihode od bavljenja drvenarijom.

40. Prema potvrdama Porezne uprave o visini dohodaka i primitaka tuženik je u razdoblju 2018. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 67.908,012 tadašnjih kn, od neoporezivog primitka s osnove nagrade za sportska ostvarenja i naknade sportašima amaterima iznos od 15.774,00 tadašnjih kn, s osnove prigodne nagrade (Božićnica, naknada za godišnji odmor i sl.) iznos od 1.000,00 kn. U razdoblju 2019. je ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 70.018,05 tadašnjih kn, od neoporezivog primitka s osnove nagrade za sportska ostvarenja i naknade sportašima amaterima iznos od 2.758,00 kn, s osnove športske stipendije iznos od 4.828,00 kn, s osnove nagrade za radne rezultate i druge oblike dodatnog nagrađivanja radnika iznos od 2.900,00 kn, s osnove ostale nenavedene naknade plaća koje se isplaćuju na teret državnog proračuna ili na teret sredstava obveznih osiguranja iznos od 11.212,54 kn. U razdoblju 2020. je ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 61.521,68 tadašnjih kn, a od neoporezivog primitka s osnove športske stipendije iznos od 9.625,00 kn, s osnove nagrade za radne rezultate i druge oblike dodatnog nagrađivanja radnika iznos od 3.000,00 kn, s osnove prigodne nagrade (Božićnica, naknada za godišnji odmor i sl.) iznos od 3.000,00 kn i s osnove ostale nenavedene naknade plaća koje se isplaćuju na teret državnog proračuna ili na teret sredstava obveznih osiguranja iznos od 7.188,37 kn. U razdoblju 2021. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu 76.869,57 tadašnjih kn, s osnove naknade plaće za vrijeme spriječenosti za rad isplaćene na teret sredstava obveznih osiguranja iznos od 185,10 kn, s osnove prigodne nagrade (Božićnica, naknada za godišnji odmor i sl.) iznos od 2.500,00 kn.

41. Tuženik je iskazao da je kupovao odjeću i obuću za djecu, međutim , upitan od suda jesu li se on i majka mal.djece u vezi tuženikovih dobrovoljnih davanja za djecu sporazumjeli da bi davanjem tih stvari u potpunosti ili djelomično prestala tuženikova obveza mjesečnog doprinošenja uzdržavanja djece, tuženik je potvrdio da se nisu sporazumjeli. Sud ističe da dobrovoljna davanja u odjeći , obući i drugim stvarima kada nema sporazuma o zamjeni ispunjenja, odnosno o tome da bi davanjem drugih stvari prestalo u potpunosti ili djelomično obveza mjesečnog doprinosa uzdržavanja, ne mogu se uzeti u obzir kao i ispunjavanje zakonskih obveza uzdržavanja mal.djeteta.

42. Na okolnost jeli tuženik u utuženom periodu davao majci djece bilo na ruke ili na drugi način novac za uzdržavanje djece, iz iskaza tuženika jasno proizlazi da joj je samo uplaćivao na njen račun kod Zagrebačke banke i to one iznose koje je njegov punomoćnik naveo u podnescima. Sudu pak to znači da nije bilo novčanih davanja tuženika izvan dokumentiranih uplata u spisu i stoga se sud samo njima rukovodio.

43. Sud smatra na osnovu izvedenih dokaza i utvrđenja koja su iz istih proizišla da su se materijalne potrebe mal.tužitelja ad.1 i ad.2. kroz utuženo razdoblje odnosile na njihove potrebe za prehranom, odjećom, obućom, higijenskim potrepštinama, vrtićkim potrepštinama i plaćanjem vrtića dok je svako dijete pohađalo vrtić, a mal.tužiteljica ad1) ga je pohađala do polaska u školu u rujnu 2018.a mal.tužitelj ad2) do polaska u školu u rujnu 2020. pa je sud imao u vidu troškove vrtića. Sud je dalje imao u vidu da je mal.tužiteljica 1) kroz utuženo razdoblje imala navedenih zdravstvenih problema radi kojih su postojali određeni ali ne značajno visoki i ne značajno česti novčani troškovi za odlaske u Zagreb na liječničke kontrole te da je zbog zdr.stanja za nju bio uvećani dječji doplatak. Sud je dalje imao u vidu da su se i na mal.tužitelje odnosili troškovi stanovanja odnosno režija. Sud je dalje imao u vidu periode u kojima je mal.tužiteljica 1) išla na treninge navijačica oko godinu dana i da je to mjesečno stajalo oko 200,00 kn a da je mal.tužitelj 2) počeo trenirati nogomet u rujnu ili listopadu 2019.g i da je to prvu godinu treniranja stajalo 250,00 kn a kasnije povišeno na 300,00 kn mjesečno. Slijedom svega navedenog ,sud smatra da su materijalne potrebe svakog od dvoje mal.tužitelja kroz utuženo razdoblje od lipnja 2018 do listopada 2020. mogle biti zadovoljene sa mjesečnim iznosom od po 1.200,00 tadašnjih kn za svako dijete, bez obzira što su bili nešto ali ne značajno mlađi nego u vrijeme kada su roditelji u postupku P Ob 404/2019 na ročištu od 29.9.2020 postigli dogovor da otac za svako dijete doprinosi mjesečno po 1.200,00 kn.

44. Osim toga, sud je imao u vidu slijedeće. Mal.tužiteljica 1) je kroz utuženo razdoblje bila u dobnoj skupini djece od 7-12 godina ( 2018.g imala 7.g., 2019.g 8.g, a 2020g. 9.godina) a mal.tužitelj 2) u dobnoj skupini djece do 6 godina ( 2018.g 4g., 2019g. 5g, 2020 6.g.) Prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnima za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 30/2018) za dijete do 6 godina je to bio iznos od 1.017,00 kn a za dijete od 7-12 godina 1.197,00 kn. Prema takvoj odluci objavljenoj u NN 32/2019 za dijete do 6 godina je iznosilo 1.061,00 kn a za dijete od 7-12 g. 1.248,00 kn. Prema takvoj odluci objavljenoj u NN 39/2020 za dijete do 6 godina je iznosilo 1.098,00 kn a za dijete od 7-12 godina je iznosilo 1.291,00 kn. Navedeni minimalni novčani iznosi su sudu samo orijentir pri presuđenju, odnosno ne moraju biti presuđeni baš navedeni iznosi, niti moraju za svaku godinu biti različiti za svako dijete. Obzirom na utvrđene i navedene materijalne potrebe svakog od dvoje mal.tužitelja kroz utuženo razdoblje lipanj 2018g.-rujan 2020.g, sud smatra su one mogle biti zadovoljene novčanim doprinosom tuženika kao njihova oca u iznosu od utuženih 159,26 Eur i da je tuženik imao financijskih mogućnosti novčano doprinositi toliki mjesečni iznos za svako dijete u tom razdoblju bez ugroze vlastite egzistencije. Osim toga, sam tuženik je primjerice izvršio dvije uplate za uzdržavanje oboje djece u baš mjesečnom iznosu od 2.400,00 kn , tj. za svako dijete i to za travanj 2019. i lipanj 2019.

45. Posljedično navedenom, sud u daljnjem tijeku obrazloženja ove presude navodi iznose koje je tuženik platio za uzdržavanje mal.tužitelja ad.1. i ad.2. u utuženom razdoblju lipanj 2018.g -rujan 2020.g (uključujući i utuženi rujan 2020 te je sud dalje imao u vidu da među roditeljima nije postignut sporazum o zamjeni ispunjenja za ona tuženikova dobrovoljna davanja za djecu u hrani, odjeći, obući i slično.

46. Što se tiče stava tuženika da mal.tužitelji trebaju svoje potraživanje umanjiti za dječji doplatak koji primaju, navodi se slijedeće.Sud otklanja taj prigovor tuženika kao neosnovan jer dječji doplatak ne predstavlja prihod djeteta kojim je ono dužno pridonositi za svoje uzdržavanje u smislu čl.291.st.1. novog Obiteljskog zakona. .Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-1577/15, Rev- 543/16, Rev-2350/14 te Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-2490/18 od 14. studenog 2019. prema kojoj se dječji doplatak ionako ne uračunava u zadovoljavanje prosječnih mjesečnih potreba djeteta, već predstavlja materijalnu potporu roditelja po načelu supsidijarnosti, odnosno novčano primanje roditelja radi potpore uzdržavanja i odgoja djece. Dakle, doplatak za djecu ne predstavlja prihod djeteta i ne može ga se tretirati prihodom s kojim bi dijete trebalo pridonositi svom uzdržavanju.

47. Na ročištu od 14.4.2025., sazvanog radi usuglašavanja uplata tuženika, utvrđeno je slijedeće. Punomoćnica tužitelja je navela da tuženik ni za srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2018. nije uplatio ništa za uzdržavanje djece, ni uplatom na račun majke djece ni davanjem bilo kojeg iznosa na ruke iste. Punomoćnica tuženika je potvrdila točnim da tuženik nije vršio nikakve uplate za uzdržavanje djece za navedene mjesece srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2018. na račun majke mal. tužitelja a jeli joj vršio isplate u gotovini na ruke, to punomoćnici tuženika nije bilo poznato. No sud utvrđuje iz iskaza tuženika iz ranije faze postupka, da on majci tužitelja nije vršio isplate na ruke za uzdržavanje mal.djece.

48. Prema navodima mal.tužitelja po punomoćniku s istog ročišta tuženik nije platio za siječanj, veljaču i ožujak 2019. iznose za uzdržavanje mal. djece, ni uplatom na račun, niti na ruke a tuženik po punomoćnici se izjasnio da prema izvodima iz bankovnog računa tuženika, doista nije uplatio za siječanj, veljaču i ožujak 2019. iznose za uzdržavanje djece, ali joj nije poznato je li platio na ruke. Sud ponavlja da je iz iskaza tuženika proizlazi da nije na ruke platio.

49. Tužitelji su potvrdili da je tuženik za travanj 2019. platio 2.400,00 kn za uzdržavanje za oboje djece, za travanj 2019. a to je potvrdio i tuženik.Tužitelji su potvrdili da je tuženik 20.5.2019. platio iznos od 1.000,00 kn na ime uzdržavanja za svibanj 2019., kao prvi dio, te da je za svibanj 2019. platio na ime drugog dijela također 1.400,00 kn i to dana 17.6.2019. Tuženik je potvrdio da je to točno. Tužitelji su potvrdili da je tuženik 18.6.2019. uplatio iznos od 2.400,00 kn na ime uzdržavanja oboje djece za lipanj 2019. Tuženi je potvrdio da je to točno. Tužitelji su potvrdili da je tuženik 15.7.2019. uplatio na račun majke iznos od 1.500,00 kn na ime uzdržavanja oboje djece za srpanj 2019. Tuženik je potvrdio da je to točno. Tužitelji su naveli da se iz tog razloga što je tuženik 15.7.2019. uplatio na račun majke iznos od 1.500,00 kn na ime uzdržavanja za oboje djece, u konačnom uređenom tužbenog zahtjeva za mal.kćer ne potražuje iznos za uzdržavanje od 1.200,00 kn jer smatra da je isti podmiren u cijelosti za taj mjesec za mal. UH, dok je ostatak iznosa do 1.200,00 kn odnosno za mal. ĆH umanjeno za 300,00 kn, čini iznos od 900,00 kn što mal. ĆH svojim tužbenim zahtjevom potražuje na ime razlike za srpanj 2019. Isti princip se odnosi i na kolovoz, rujan, listopad, studeni, prosinac 2019. i siječanj 2020., za koje mjesece je tuženik također uplatio po 1.500,00 kn mjesečno za uzdržavanje za oboje djece (to su uplate od 9.8.2019., 17.9.2019., 16.10.2019., 18.11.2019., 13.12.2019. i 10.1.2020.).

50. Punomoćnica tužitelja je dalje navela da za veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2020. tuženik nije ništa uplatio na ime uzdržavanja mal. djece na račun majke mal. djece, ni njoj na ruke. Punomoćnica tuženika istakla da ima izvode sa bankovnog računa tuženika zaključno do kraja siječnja 2020., te nema izvode od veljače do rujna 2020.Tužitelji su potvrdili jasnoće radi, da je zadnji utuženi mjesec rujan 2020. Nakon toga je prva uplata tuženika za uzdržavanje djece bila 12.10.2020. u iznosu od 2.400,00 kn za listopad 2020. Sud ističe da mjesec listopad 2020.g nije utužen u ovom postupku.

51. Sud je prema uvidu u bankovne izvode s tuženikova računa utvrdio da je platio:

6.6.2018. 336,00 kn (za vrtić za mal. sina, za lipanj 2018.),

6.6.2018. 480,00 kn (za vrtić za mal. kći, za lipanj 2018.),

6.6.2018. 2.500,00 kn (dječja štednja),

6.6.2018. 2.500,00 kn (dječja štednja),

8.4.2019. 2.400,00 kn (uzdržavanje za travanj 2019.),

20.5.2019. 1.000,00 kn (I. dio za svibanj 2019.),

17.6.2019. 1.400,00 kn (uzdržavanje II. dio),

18.6.2019. 2.400,00 kn,

16.10.2019. 1.500,00 kn (uzdržavanje),

18.11.2019. 1.500,00 kn (uzdržavanje djece),

13.12.2019. 1.500,00 kn (uzdržavanje djece),

10.1.2020. 1.500,00 kn (uzdržavanje djece),

52. Sud je utvrdio uvidom u bankovne izvode sa računa majke mal.tužitelja da su bile slijedeće uplate tuženika:

8.4.2019. 2.400,00 kn

20.5.2019. 1.000,00 kn

17.6.2019. 1.400,00 kn

18.6.2019. 2.400,00 kn

9.8.2019. 1.500,00 kn

17.9.2019. 1.500,00 kn

16.10.2019. 1.500,00 kn

18.11.2019. 1.500,00 kn

13.12.2019. 1.500,00 kn

53. Što se tiče ukazivanja tuženika da mal.tužitelji konačnim uređenim tužbenim zahtjevom (pa ni onima do konačnog) nisu obuhvatili uplate tuženika izvršene dana 6.lipnja 2018. u iznosu od tadašnjih 2.500,00 kn plus 2.500,00 kn dakle ukupno 5.000,00 kn, navodi se slijedeće. Iz iskaza majke i zak.zastupnice mal.tužiteljice i tuženika proizlazi da ne žive zajedno od 8.lipnja 2018.g Majka iskazala da je ona osobno skinula sa računa tuženika te iznose, ukupno 5.000,00 kn da bi spriječila tuženikovo nepotrebno trošenje, s obrazloženjem da je tuženik tada bio u Makarskoj s novom partnericom, pa da ne bi trošio, ona da mu je rekla da će mu skinuti taj novac s računa. Međutim, da mu je kasnije vratila taj novac, dakle tih 5.000,00 tadašnjih kuna na način da mu je ostavljala novac kući kod nje u kuverti, u više navrata nekad po 1.000,00 kn, a upitana jeli tuženik taj novac uzeo, iz njena iskaza proizlazi da ona samo pretpostavlja da jest zato što je imao ključ od stana u ulazio u kuću u vrijeme kada je ona bila na poslu. U vezi s tim iskazala da tuženikovi roditelji nisu imali ključeve od stana jer su ključevi bili kod nje, a misli da je tuženik kad je odselio dao ključ svojim roditeljima, te dalje iskazala da koliko su njeni roditelji u tom periodu ulazili u taj stan, toliko da su ulazili i tuženikovi roditelji bez njena znanja, pa navela dalje iskazom da su tako i oni mogli uzeti navedene koverte. S druge strane, tuženik je pak iskazom ustvrdio da spornih ukupno 5.000,00 tadašnjih kuna nije LH (majka mal.tužitelja) uzela s tuženikova računa, nego da je baš tuženik uplatio taj iznos sa svog računa u Zagrebačkoj banci internet bankarstvom za dječju štednju djece otvorenu u Splitskoj banci i nakon što je uplatio iskazao da dalje ne zna što je s tim novcima bilo te iskazom ustvrdio da mu majka mal.tužitelja nije nikako ostavljala novac u kovertama u stanu u kojem je živjela s djecom i u koji on nije ulazio nakon što mu je izbacila stvari iz stana deset dana nakon što je napustio stan.

54. U takvim okolnostima, sud ističe da je jedino nesporna činjenica da je dana 6.lipnja 2018. s računa tuženika isplaćen iznos od prvo 2.500,00 kn pa istog dana daljnjih 2.500,00 kn za dječju štednju, kako je to razvidno iz izvoda sa tuženikova računa kod Zagrebačke banke (str.157.sudskog spisa) Nije bilo moguće iz iskaza majke mal.tužitelja i iskaza tuženika utvrditi tko je od njih dvoje predignuo s računa tuženika te iznose, jer je majka tvrdila da je ona, a tuženik tvrdio da je on, a materijalnog dokaza na tu okolnost nisu priložili ni jedno ni drugo, niti se to moglo utvrditi pregledom priloženog bankovnog izvoda, no u konačnici to nije ni odlučno već je odlučno da iz iskaza majke proizlazi da je ona nakon transakcije tog ukupnog iznosa od 5.000,00 kn (što je sada 663,61 Eur) s tuženikova računa na dječju štednju taj ukupan iznos imala u svom posjedu kako je sama iskazala. Međutim, nije uvjerljivo, logično ni životno njeno obrazloženje da je potom taj iznos u više navrata u kovertama ostavljala tuženiku u stanu, a prethodno mu je kako tvrdi taj novac skinula s računa s namjerom da on taj novac ne potroši s novom partnericom. Pri tom valja imati u vidu da je i sam tuženik tvrdio da mu nije ostavljala taj novac u stanu. Međutim u daljnjem tijeku postupka, iz priložene Whatsapp komunikacije među roditeljima priložene na ročištu od 14.5.2025. je razvidno da je majka djece tuženiku navela da mu je ostavila 1.000,00kn u kući ali da ih tuženik nije htio uzeti već tražio da mu vrati svih 5.000,00 kn. U takvim okolnostima preostaje za zaključiti da je raspolagala s tim iznosom dječje štednje i trebala utrošiti za potrebe djece, a nastavno tome sud navedeni iznos od tadašnjih 5.000,00 kn,( sada 663,61 eur) smatra novčanim doprinosom oca-tuženika te taj iznos raspoređuje podjednako na oboje djece, odnosno za svako dijete po 2.500,00 kn što je sada 331,81 Eur.

55. Kako su na ročištu od 14.travnja 2025. mal.tužitelji naveli da je prvi utuženi mjesec lipanj 2018., te je umanjeno potraživanje u iznosu od 44,54 Eur za lipanj 2018. za mal.tužitelja ad2. radi plaćenog vrtića, te je mal.tužiteljica ad1. svoje potraživanje za lipanj 2018 umanjila za iznos od 63,80 Eur jer je tuženik platio vrtić za nju za lipanj 2018, te sud ističe da to dakle u konačnici znači da mal.tužitelj ad.2. za lipanj 2018. potražuje naknadu od 114,72 Eur a mal.tužiteljica 1 za lipanj 2018. potražuje 95,46 eur , to je onda sud prednje navedenih 331,81 Eur po djetetu (iz gornjeg pasusa ) rasporedio kao tuženikov novčani doprinos na slijedeći način.

56. Mal.tužiteljici ad.1 od iznosa od 331,81 Eur na način: za lipanj 2018.g. 95,46 Eur pa kako je ona konačnim tužbenim zahtjevom za lipanj 2018 zatražila upravo 95,46 Eur, to onda proizlazi da joj tuženik za lipanj 2018 više ne treba ništa isplatiti. Na taj način je od iznosa od 331,81 Eur preostao iznos od 236,35 Eur, a njega je sud rasporedio tako da je od tog iznosa uračunao 159,26 Eur kao tuženikov doprinos za uzdržavanje mal.tužiteljice ad.1 za srpanj 2018.g pa kako je upravo toliki iznos od 159,26 Eur za srpanj 2018 trebao platiti s osnova naknade za uskraćeno uzdržavanje, to proizlazi da je na ovaj način podmirio u cijelosti za srpanj 2018.g. za mal.tužiteljicu ad.1 Nakon svega, preostao je iznos od 77,09 eur, a njega je sud rasporedio za mal.tužiteljicu ad.1 za kolovoz 2018.g Kako je tuženik za kolovoz 2018 za mal.tužiteljicu trebao platiti utuženih 159,26 Eur a sud mu za kolovoz 2018 vrednovao navedenih 77,09 Eur, to proizlazi da je za kolovoz 2018 tuženik dužan mal.tužiteljici ad1 isplatiti samo 82,17 Eur.

57. Mal.tužitelju ad.2 od iznosa od 331,81 Eur je sud rasporedio na način : za lipanj 2018.g. konačno utuženih 114,72 Eur pa nakon svega proizlazi da mu tuženik za lipanj 2018 više ne treba ništa isplatiti.

58. Na taj način je od iznosa od 331,81 Eur preostao iznos od 217,09 Eur a njega je sud rasporedio tako da je od tog iznosa uračunao utuženih 159,26 Eur kao tuženikov doprinos za uzdržavanje mal.tužitelja ad.2 za srpanj 2018.g pa kako je upravo toliki iznos za srpanj 2018 trebao platiti s osnova naknade za uskraćeno uzdržavanje, to proizlazi da je na ovaj način podmirio u cijelosti za srpanj 2018.g. za mal.tužitelja ad.2 Nakon svega, preostao je iznos od 57,83 Eur (od naprijed navedenog iznosa od 331,81 Eur), a njega je sud rasporedio za mal.tužitelja ad.2 za kolovoz 2018.g Kako je tuženik za kolovoz 2018 za mal.tužitelja ad2) trebao platiti utuženih 159,26 Eur a sud mu za kolovoz 2018 vrednovao navedenih 57,83 Eur, to proizlazi da je za kolovoz 2018 tuženik dužan mal.tužiteljici ad1 isplatiti samo 101,43 eur.

59. Za rujan 2018.g. tuženik nije uplatio ništa na račun majke ni njoj za ruke za uzdržavanje mal.djece. Stoga je za svako dijete dužan isplatiti utuženih 159,26 Eur

Za listopad 2018.g. tuženik nije uplatio ništa na račun majke ni njoj za ruke za uzdržavanje mal.djece. Stoga je za svako dijete dužan isplatiti utuženih 159,26 Eur Za studeni 2018.g. tuženik nije uplatio ništa na račun majke ni njoj za ruke za uzdržavanje mal.djece. Stoga je za svako dijete dužan isplatiti 159,26 Eur

Za prosinac 2018.g. tuženik nije uplatio ništa na račun majke ni njoj za ruke za uzdržavanje mal.djece. Stoga je za svako dijete dužan isplatiti 159,26 Eur

Za siječanj 2019.g. tuženik nije uplatio ništa na račun majke ni njoj za ruke za uzdržavanje mal.djece. Stoga je za svako dijete dužan isplatiti utuženih 159,26 Eur

Za veljaču 2019.g. tuženik nije uplatio ništa na račun majke ni njoj za ruke za uzdržavanje mal.djece. Stoga je za svako dijete dužan isplatiti utuženih 159,26 Eur

Za ožujak 2019.g. tuženik nije uplatio ništa na račun majke ni njoj za ruke za uzdržavanje mal.djece. Stoga je za svako dijete dužan isplatiti utuženih 159,26 Eur

Za travanj 2019 tuženik je uplatio tadašnjih 2.500,00 kn za oboje djece, što je sada 318,53 Eur. Dakle za travanj 2019 je za svako dijete platio 159,27 eur Stoga za travanj 2019. od tuženika nije zatražena nikakva isplata.

Tuženik je 20.svibnja 2019.g. platio 1.000,00 kn na ime uzdržavanja djece za svibanj 2019. kao prvi dio, a 17.6.2019 je platio drugi dio u iznosu od 1.400,00 kn. Dakle za oboje djece je podmirio za svibanj 2019.g Stoga za svibanj 2019 tužitelji od tuženika ne traže nikakvu isplatu.

60. Tuženik je i za lipanj 2019. platio za oboje djece tadašnjih 2.400,00 kn za lipanj 2019.g. Stoga tužitelji od tuženika ne traže nikakvu isplatu za lipanj 2019.

61. Tuženik je 15.7.2019. uplatio na račun majke mal.tužitelja 1.500,00 kn na ime uzdržavanja za oboje djece. Sud je dalje imao u vidu navode tužitelja da se zbog te uplate tuženika u konačnom uređenom tužbenom zahtjevu za mal.kćer ne potražuje iznos za uzdržavanje od 1.200,00 kn/159,26 Eur jer smatraju da je isti podmiren u cijelosti za taj mjesec za mal. UH, dok je ostatak iznosa do 1.200,00 kn (a to je bio iznos od 300,00 kn)odnosno za mal. ĆH umanjeno za preostalih 300,00 kn, čime se dolazi do iznosa od 900,00 kn /119,45 Eur što mal. ĆH svojim tužbenim zahtjevom potražuje na ime razlike za srpanj 2019. Sud je iz navedenih razloga tako i sudio.

62. Kako se isti način obračuna prema pojašnjenju tužitelja s ročišta od 14.4.2025. odnosi i na kolovoz, rujan, listopad, studeni, prosinac 2019. i siječanj 2020., za koje mjesece je tuženik također uplatio po 1.500,00 kn mjesečno za uzdržavanje za oboje djece (to su uplate od 9.8.2019., 17.9.2019., 16.10.2019., 18.11.2019., 13.12.2019. i 10.1.2020.), to je onda sud tako i sudio, dakle jednako kao i za srpanj 2019.g.

63. Kako nema dokaza da je tuženik bilo koji iznos uplatio za veljaču, ožujak , travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2020, to je sud presudom naložio tuženiku da za te mjesece svakom od mal.tužitelja isplati po utuženih 159,26 Eur.

64. Nastavno svemu utvrđenom, obrazloženom i pozivom na citirane zakonske odredbe Obiteljskog zakona, presuđeno je u dosuđujućem dijelu kao u točkama I i II tužbenog zahtjeva a za više traženo za lipanj 2018, srpanj 2018 i kolovoz 2018.g. je tužbeni zahtjev mal.tužitelja 1. i 2. odbijen kao neosnovan.

65. Svoju obvezu tuženik je dužan ispunjavati u vrijeme i na način kako je precizirano u točkama I i II izreke presude. Za zakašnjenja u plaćanju, presuđene su zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate. Odluka o kamatama na dosuđene iznose uzdržavanja temelji se na odredbi čl.29.Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/21, 156/22, 155/23 - dalje ZOO)

66. Punomoćnici stranaka su priložili popise troškova ovog postupka. Sud je pak odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka, pozivom na čl.366.st.1. Obiteljskog zakona, vodeći računa o svim iznijetim okolnostima slučaja, da su mal. tužitelji po punomoćniku doprinijeli dužem trajanju ovog postupka, brojnim podnescima i korekcijama tužbenog zahtjeva, te imajući u vidu ishod ovog postupka.

U Splitu,15. svibnja 2025.g.

S U D A C

DIJANA SELAK

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

DNA:

-punomoćniku majke i zakonske zastupnice mal.tužitelja ad.1. i ad.2.

-punomoćniku tuženika