REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-7168/2021-54
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice: ŽKK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Ivo Pletikosa, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 30, protiv tuženice: ŽK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Mladen Smoljan, odvjetnik u Zagrebu, Klaićeva 48, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 3. travnja 2025. u nazočnosti tužiteljičinog opunomoćenika i tuženičinog opunomoćenika, 15. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev, kao neosnovan, koji glasi:
"1. Poništava se Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen dana 1. travnja 2019.g. između DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao obdarenice, na kojem Ugovoru su potpisi ugovornih strana ovjereni po javnom bilježniku Radojki Galić, Zagreb, Čikoševa 3, pod brojem OV-2937/19.
2. Poništava se Aneks ugovoru o darovanju nekretnina sklopljen dana 15. travnja 2019.g. između DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao obdarenice, na kojem Aneksu su potpisi ugovornih strana ovjereni po javnom bilježniku Radojki Galić, Zagreb, Čikoševa 3, pod brojem OV- 3333/19.
3. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da u zemljišnoj knjizi uspostavi evidenciju prava vlasništva kakva je bila prije provedbe poništenog Ugovora o darovanju nekretnina od 1. travnja 2019.g. i Aneksa ugovoru o darovanju nekretnina od 15. travnja 2019.g. na nekretnini koja je upisana u zemljišnu knjigu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], STAMBENA ZGRADA [adresa] DVORIŠTE ukupne površine 708 m2, od čega STAMBENA ZGRADA BR. 58 [adresa] površine 233 m2, DVORIŠTE površine 475 m2, 9. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8), u naravi 3-sobni stan pov. 83,27 m2, objekt 7, suteren, stan broj 1 i spremište broj 1, pov. 3,13 m2, u podrumu neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi.
4. Nalaže se Tuženici, ŽK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi Tužiteljici, ŽKK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu 11.312,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
III. Odbija se ostatak tuženičinog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužba je ovome sudu predana e-komunikacijom 10. rujna 2021. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 1), u kojoj se navodi da je 1. travnja 2019. sklopljen Ugovor o darovanju nekretnina između DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenice, kojim Ugovorom je DK darovao svojoj kćeri ŽK nekretnine: 3-sobni stan površine 83,27 čm, objekt 7, suteren, stan broj 1 i spremište broj 1, površine 3,13 čm, u podrumu, kao poseban dio stambene zgrade [adresa], izgrađeno na čestici br. 7925/16, po novoj izmjeri čest. br. 2251/13 k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] te suvlasničke dijelove nekretnine u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/3 kuće 8/9 dijela kč. br. [katastarska čestica] kuća, dvorište i livada površine 337 čhv odnosno 1212 čm (kuća i dvorište 159 čhv odnosno 572 čm i livada 178 čhv odnosno 640 čm). Istinitost potpisa ugovornih strana ovjerovljeni su po javnoj bilježnici Radojki Galić, Zagreb, Čikoševa 3, pod brojem OV-2937/19. Nadalje, 15. travnja 2019. je sklopljen Aneks Ugovoru o darovanju nekretnina između DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenice, kojim Aneksom je ispravljen broj čestice. Istinitost potpisa ugovornih strana ovjerovljeni su po javnoj bilježnici Radojki Galić, Zagreb, Čikoševa 3, pod brojem OV-3333/19. Ovdje tuženica ŽK je 7. svibnja 2019. podnijela zk. prijedlog za uknjižbu prava vlasništva u zk. ul. [broj ZK uloška]/E-8 k. o. [katastarska općina], uz koji je priložen Ugovor o darovanju nekretnina od 1. travnja 2019. i Aneks Ugovoru o darovanju nekretnina od 15. travnja 2019. Temeljem potonjeg prijedloga za uknjižbu je Zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu donio 15. svibnja 2019. rješenje posl. br. Z-22795/19, kojim je odbijen prijedlog za uknjižbu, uz obrazloženje kako istom nije bilo moguće udovoljiti s obzirom da je čl. 3. Ugovora o darovanju nekretnina utvrđeno da darovatelj dozvoljava obdarenici upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama uz uknjižbu prava doživotnog plodouživanja u korist darovatelja darovane nekretnine, a ovdje tuženica prijedlogom za uknjižbu nije zatražila i upis prava doživotnog plodouživanja u korist darovatelja. DK, otac ovdje parničnih stranaka, preminuo je 9. rujna 2020. Nadalje, 21. rujna 2020. ovdje tuženica ŽK je podnijela Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu prijedlog za uknjižbu prava vlasništva u zk. ul. [broj ZK uloška]/E- 8 k. o. [katastarska općina] i uknjižbu prava vlasništva u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je istom zk. prijedlogu djelomično udovoljeno i to glede nekretnine uknjižene u zk. ul. [broj ZK uloška]/E-8 k. o. [katastarska općina], dok je odbijen zk. prijedlog glede nekretnine uknjižene u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ovdje tužiteljica ŽKK je zakonski nasljednik iza svog oca pok. DK, sukladno čemu je ista aktivno legitimirana u ovom parničnom postupku. Zakonski nasljednici iza pok. DK, osim ovdje tužiteljice, su i ovdje tuženica, ŽK (kći DK) i GK (sin DK).
Nakon smrti DK, **.**.2020. ovdje tužiteljica je zajedno s ovdje tuženicom i BK, boravila u ugostiteljskom obrtu ''ZEC'', Kišpatićeva- Jordanovac b.b., Zagreb, koji je bio u vlasništvu njihovog pokojnog oca, DK te je prilikom pregleda isprava zatečene u navedenom objektu pronašla navedeni Ugovor o darovanju nekretnina koji je sklopljen 1. travnja 2019. između DK i ŽK. Nakon pronalaska citiranog Ugovora, ovdje tužiteljica je pitala ovdje tuženicu kakav je to Ugovor, na koji upit je tuženica odgovorila: ''…Taj Ugovor ne vrijedi…''. Dakle, tužiteljica je 13. rujna 2020. saznala za postojanje Ugovora o darovanju nekretnina koji je sklopljen 1. travnja 2019. između DK i ŽK. Dakle, ovdje tuženica je nakon 8 dana od dana kada je pred ovdje tužiteljicom i BK izjavila da Ugovor o darovanju nekretnina od 1. travnja 2019. ne vrijedi, podnijela prijedlog za uknjižbu istog. Tužiteljica ustaje predmetnom tužbom radi poništaja Ugovora o darovanju od 1. travnja 2019. i pripadajućeg Aneksa istom od 15. travnja 2019., s obzirom da smatra da je pri sklapanju istih bilo mana volje. Naime, pok. DK bio je, nažalost, dugi niz godina teški alkoholni ovisnik te se u više navrata bezuspješno pokušao izliječiti od alkohola. U prilog navedenoj činjenici govori i to da je pok. DK u više navrata u alkoholiziranom stanju izazivao prometne nesreće, gubio osobne isprave te bio hospitaliziran. Protiv pok. DK pokrenuto je i vođeno čitav niz prekršajnih postupaka radi vožnje u alkoholiziranom stanju. Isto tako, u više navrata je pok. DK, radi vožnje u alkoholiziranom stanju, oduzeta vozačka dozvola. Nadalje, pok. DK je upućen na izvanredan pregled radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za daljnje sigurno upravljanje motornim vozilima, s obzirom da je nastupila promjena zdravstvenog stanja radi koje nije više sposoban sigurno upravljati motornim vozilom, a koja promjena zdravstvenog stanja je zasigurno prouzročena konzumiranjem alkohola. Također, u otpusnom pismu iz KBC Zagreb od 9. rujna 2020. navodi se: ''…U više navrata tokom 2019. godine pregledavan u našoj HS nakon što bi pao u etaliziranom stanju i udario glavom, samoinicijativno bi napuštao ustanovu…'' Imajući na umu činjenicu da je pok. DK bio ovisnik o alkoholu, ističe se da je navedena ovisnost morala znatno utjecati na sklapanje samog Ugovora o darovanju od 1. travnja 2019. i pripadajućeg Aneksa istom od 15. travnja 2019., odnosno ističe se da je alkoholna ovisnost prouzročila bitnu zabludu u odnosu na objekt ugovora i bitna svojstva objekta ugovora. Tužiteljica skreće pozornost da je uz nekretninu koja se nalazi na adresi [adresa], predmetom navedenog Ugovora i darovanje suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], premda je pok. DK, kao prodavatelj, 9. siječnja 2019. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnina sa KK, kao kupcem, kojim Ugovorom je DK prodao KK cijele suvlasničke udjele nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], Kuća dvorište i livada 1212 čm i kč. br. [katastarska čestica], livada 1313 čm, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina]. Istinitost potpisa ugovornih strana ovjerovljeni su po javnoj bilježnici Vlasti Podgajski, Zabok, Matije Gupca 70, pod brojem OV-244/19. Temeljem citiranog Ugovora o kupoprodaji je kupac uknjižio prava vlasništva u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Dakle, pok. DK je s ovdje tuženicom sklopio 1. travnja 2019. Ugovor o darovanju nekretnina, kojim daruje suvlasničke udjele na nekretnini koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], iako je navedene suvlasničke udjele temeljem Ugovora o kupoprodaji prodao **.**.2019. KK. Navedena činjenica govori u prilog tome da pok. DK u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju nekretnina od 1. travnja 2019. i Aneksa istom od 15. travnja 2019., nije bio sposoban za rasuđivanje te je bio u bitnoj zabludi. Navedena činjenica još više dobiva na snazi ukoliko se ima na umu da je 15 dana od dana sklapanja Ugovora o darovanju nekretnina od **.**.2019., pok. DK s ovdje tuženicom sklopio Aneks Ugovoru o darovanju nekretnina, kojim Aneksom je samo ispravljen broj čestice za nekretninu na adresi [adresa], dok s druge strane nije ispravljano ništa u svezi nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iz čega jasno proizlazi da je DK bio u bitnoj zabludi, odnosno niti na dan sklapanja Ugovor o darovanju od 1. travnja 2019. niti 15 dana nakon sklapanja istog, isti nije bio svjestan činjenice da je prije nepuna tri mjeseca prije sklapanja navedenog Ugovora sklopio Ugovor o kupoprodaji sa KK te da više nije vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Pored same činjenice da je pok. DK bio u bitnoj zabludi prilikom sklapanja Ugovora o darovanju nekretnina od 1. travnja 2019. i Aneksa istom od 15. travnja 2019., ističe se i da su za pobijanje citiranih Ugovora ispunjene i pretpostavke propisane čl. 284. Zakona o obveznim odnosima, odnosno ističe da je u samom postupanju ovdje tuženice postajala prijevarna namjera prilikom sklapanja Ugovora. Tuženica je prilikom sklapanja Ugovora o darovanju nekretnina od 1. travnja 2019. i Aneksa istom od 15. travnja 2019. izazvala zabludu kod DK koja je dovela do samog sklapanja Ugovora te ga je održavala u zabludi. Naime, tužiteljica ističe da je čl. 2. Ugovora o darovanju nekretnina od 1. travnja 2019. određeno da darovatelj daruje u cijelosti svoje vlasničke i suvlasničke dijelove nekretnine iz čl. 1. ovog Ugovora obdarenici svojoj kćeri ŽK, a obdarenica sa zahvalnošću prihvaća darovanu nekretninu. Istodobno ugovorne strane ugovaraju da darovatelj na darovanoj nekretnini ima pravo doživotnog plodouživanja. Dakle, uz to što je pok. DK bio u bitnoj zabludi prilikom sklapanja Ugovora o darovanju nekretnina od 1. travnja 2019. i Aneksa istom od 15. travnja 2019., činjenica je da je tuženica bila u obvezi (u skladu s čl. 6. Ugovora o darovanju nekretnina) podnijeti prijedlog za uknjižbu prava vlasništva u svoju korist u zemljišnoj knjizi i uknjižbu prava doživotnog plodouživanja u korist DK. Tuženica je uistinu 7. svibnja 2019. podnijela Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu prijedlog za uknjižbu prava vlasništva u zk. ul. [broj ZK uloška], E-8 k. o. [katastarska općina], međutim, istim prijedlogom nije istovremeno zatražila uknjižbu prava doživotnog plodouživanja na navedenoj nekretnini u korist DK. Sukladno tome, Zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu donio je 15. svibnja 2019. rješenje posl. br. Z-22795/19, kojim je odbijen prijedlog za uknjižbu uz obrazloženje kako istom nije bilo moguće udovoljiti s obzirom da je čl. 3. Ugovora o darovanju nekretnina utvrđeno da darovatelj dozvoljava obdarenici upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama uz uknjižbu prava doživotnog plodouživanja u korist darovatelja darovane nekretnine, a ovdje tuženica uz prijedlogom za uknjižbu nije zatražila i upis prava doživotnog plodouživanja u korist darovatelja. Tuženica nije sve do smrti DK zatražila uknjižbu prava doživotnog plodouživanja u korist istog, jer isto nije bila niti namjera tuženice, odnosno ista je izazvala zabludu kod DK te ga održavala u istoj zabludi sve do smrti istog. Prilikom sklapanja Ugovora o darovanju nekretnina od 1. travnja 2019. i Aneksa istom od 15. travnja 2019. su postojale mane volje koje čine predmetne Ugovore pobojnim. Naime, tužiteljica ističe da je nakon sklapanja predmetnih Ugovora i to 28. veljače 2020. od strane agencije za promet nekretnina, društva Vla-Gor d.o.o., Božidarevićeva 7, Zagreb, na web stranicama index.hr i njuškalo.hr objavljen oglas za kupoprodaju nekretnine koja je bila predmetom Ugovora o darovanju nekretnina od 1. travnja 2019. i Aneksa istom od 15. travnja 2019. Iako su navedeni oglasi objavljeni od strane agencije za promet nekretnina-Vla-Gor d.o.o., Zagreb, životno je logično da je nalog za prodaju nekretnine mogao dati samo vlasnik iste (ili netko treće temeljem punomoći), a u vrijeme objave oglasa je to bio DK. S obzirom na navedeno, postavlja se pitanje zašto bi DK dao nalog za prodaju nekretnine ili opunomoćio treću osobu, ukoliko je bio svjestan da je predmetnu nekretninu darovao ovdje Tuženici. Jedino logično obrazloženje je da je DK dao nalog za prodaju stana jer nije bio svjestan da je ranije sklopio Ugovor o darovanju nekretnina s ovdje tuženicom, odnosno činjenica je da su prilikom sklapanja Ugovora postojale mane volje. S obzirom da je DK za života očito dao nalog za prodaju predmetnog stana, tim više dobiva na važnosti izjava ovdje tuženice dana pred tužiteljicom i BK **.**.2020. da ''taj Ugovor ne vrijedi…''. Sukladno svemu navedenom, činjenica je da se u ovom slučaju radi o pobojnim ugovorima, s obzirom je prilikom sklapanja istih bilo mana volje. Slijedom navedenog, predlaže se donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev za poništenjem Ugovora o darovanju nekretnina, sklopljenog 1. travnja 2019. između DK, kao darovatelja i ŽK, kao obdarenice, kao i poništenje Aneksa Ugovoru o darovanju nekretnina, sklopljenog 15. travnja 2019. između DK, kao darovatelja i ŽK, kao obdarenice, te posljedično zahtijeva uspostavu prijašnjeg zk. stanja glede predmetne nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]/E-8 k. o. [katastarska općina], uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.
2. Odgovor na tužbu je predan ovome sudu putem e-komunikacije 11. studenoga 2021. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 69), u kojem se navodi da tuženica osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Neosnovano tužiteljica navodi da je kod Ugovora o darovanju od 1. travnja 2019. i Aneksu istom Ugovoru od 15. travnja 2019., koji je sklopljen između tuženice i njezina sada pok. oca ĆK iz [adresa], bilo mana volje, te da bi navodna alkoholna ovisnost prouzročila bitnu zabludu u odnosu na objekt ugovora i bitna svojstva objekta ugovora, te da pok. DK u vrijeme sklapanja navedenih ugovora nije bio sposoban za rasuđivanje te je bio u bitnoj zalbudi, te da bi kod tuženice postojala prijevarna namjera prilikom sklapanja prethodno navedenih ugovora. Zapravo iz sadržaja tužbe uopće nije jasno u čemu bi se sastojala zabluda iz čl. 280. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), odnosno prijevara iz čl. 284. ZOO-a na koje tužiteljica upire tužbom. Naime, pok. DK imao je troje djece (kćeri su parnične stranke i sina SK), te je jedino tuženica od svog rođenja održavala osobne odnose sa ocem pok. ĆK, redovito ga viđala i posjećivala, te mu pomagala kad je njemu bilo potrebito. Tuženica je kći pok. ĆK i EK iz [adresa], čiji brak je prestao razvodom, međutim i nakon toga tuženica i njezin pok. otac DK imali su dobar odnos oca i kćeri sve do njegove smrti 9. rujna 2020., te je to razlog zbog čega je pok. DK darovao predmetni stan tuženici, s time da je isti više puta u zadnjih par godina tuženici rekao da će joj darovati svoje nekretnine. Suprotno tome tužiteljica zadnjih desetak godina uopće nije kontaktirala sa svojim ocem pok. ĆK, te je tek po nagovoru EK majke tuženice nakon što je pok. DK obolio od maligne bolesti pristala posjetiti svoga oca, i to prvi put u lipnju 2020. i kasnije još samo jednom desetak dana prije njegove smrti. U to vrijeme, a nakon što je tužiteljica posjetila svoga oca, majka tuženice EK osobno je u nazočnosti tuženice rekla tužiteljici da je HK darovao stan tuženici, na što je tužiteljica odgovorila ''to je u redu, GK i ja imamo dovoljno, ŽK je to potrebnije'', tako da je najobičnija neistina i manipulacija da je tužiteljica 13. rujna 2020. saznala za postojanje Ugovora o darovanju od 1. travnja 2019., s obzirom da je tužiteljica za to znala još za života pok. DK. Tužiteljica je prije 4 ili 5 godina sklopila brak, tuženica je bila na svadbi, međutim tužiteljica na svadbu nije pozvala svoga oca ĆK, što samo po sebi dovoljno govori o odnosu između tužiteljice i njezina oca ĆK. Isto tako iz načina na koji tužiteljica u svojoj tužbi od 10. rujna 2021. govori o svome ocu ĆK i kakvim ga predstavlja, a pri tome ni jednom jedinom rečenicom ne spominje da je isti obolio od maligne bolesti, opet je moguće zaključivati o njihovom odnosu, tj. da između tužiteljice i njezina oca ĆK faktično odnosa nije niti bilo. Isto tako otac parničnih stranaka DK i njegov sin GK, brat parničnih stranaka, također nisu imali blizak odnos, iako je taj odnos barem povremeno znao biti bolji nego odnos između tužiteljice i ĆK. Neistinito tužiteljica navodi da bi 13. rujna 2020. saznala za postojanje Darovnog ugovora između tuženice i ĆK, s obzirom da je za postojanje istog Ugovora tužiteljica znala još za života ĆK, te također neistinito tužiteljica navodi da bi joj tuženica rekla da Ugovor ne vrijedi. Tužiteljica zahtjev za poništenje Darovnog ugovora, obrazlaže navodima, da je pok. DK bio ovisnik o alkoholu, da je u Darovnom ugovoru navedena nekretnina u k. o. [katastarska općina], koja u trenutku kada je Ugovor sklopljen više nije bila vlasništvo pok. ĆK, da je kod tuženice postojala prijevarna namjera u smislu izazivanja zablude kod ĆK jer sve do smrti ĆK nije zatražila uknjižbu prava doživotnog plodouživanja u korist istog pa to niti nije bila njezina namjera pa je izazvala zabludu kod ĆK i održavala ga u toj zabludi sve do smrti istog, da je DK dao nalog za prodaju stana jer nije bio svjestan da je ranije sklopio Darovni ugovor sa tuženicom. Međutim, tužiteljičini navodi nisu osnovani. Naime, prethodno su navedeni razlozi zašto je DK s tuženicom sklopio Darovni ugovor, a iz činjenice da je između tuženice i oca pok. DK sklopljen Darovni ugovor kojim je pok. DK na predmetu darovanja zadržao pravo doživotnog plodouživanja jasno govori u prilog činjenici da je riječ o ozbiljnom i racionalnom raspolaganju ĆK, budući je za sebe kao sigurnost zadržao osobnu služnost doživotnog plodouživanja. Pored toga, osim osnovnog Darovnog ugovora, sklopljen je i Aneks istom Ugovoru što dodatno potvrđuje da nije bilo nikakvih mana volje. Pok. DK imao je poteškoća s pićem, međutim isti je uvijek bio svjestan svih svojih postupaka, te su predmetni Ugovori sklopljeni na njegov prijedlog i po njegovoj slobodno i ozbiljno izraženoj volji da tuženici, kao svom djetetu, daruje imovinu, koju odluku je pok. DK donio znatno prije sklapanja samog Darovnog ugovora. Tuženica je nakon što je sklopljen Darovni ugovor podnijela prijedlog za upis vlasništva na obrascu, međutim kako je pravno neuka osoba nije tražila upis doživotnog plodouživanja zbog čega je njezina uknjižba odbijena. Da je tuženica pravno neuka osoba vidljivo je i iz činjenice što je kod naknadno podnesenog prijedloga pod posl. br. Z-40879/2020, koji je podnijela Općinskom građanskom sudu Zagreb, zahtijevala upis i na nekretninama koje se nalaze u k. o. [katastarska općina], iako to nije moguće zahtijevati kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, jer se radi o nekretninama koje se nalaze na području nadležnosti drugog suda. Inače što ste tiče nekretnina koje se nalaze u k. o. [katastarska općina] tuženica smatra da ih je pok. DK naveo u Ugovoru samo iz razloga što je isti govorio tuženici da će joj uz stan darovati i imovinu u Zagorju. Tu imovinu ranije je prodao svom bratu, a tuženici o tome nije govorio, pa tuženica smatra da mu je zbog toga bilo neugodno, i da je to razlog zašto je tu imovinu naveo u Darovnom ugovoru, međutim to ni na koji način ne utječe na valjanost Darovnog ugovora, a isto tako niti činjenica da je stan bio u oglasu za prodaju što je bila posljedica dogovora između tuženice i pok. oca ĆK u svezi moguće prodaje, dok se od istog odustalo. Zaključno, tuženica navodi da razlog pokretanja ovoga spora nije u činjenici što bi tužiteljica uistinu smatrala da bi kod sklapanja Ugovora o darovanju postojale mane volje kod pok. ĆK, ili da bi isti bio u zabludi, odnosno da bi prijevarom bio doveden u zabludu. Razlog pokretanja ovoga spora je nastojanje tužiteljice da tuženicu prisili da joj izvrši novčanu isplatu. Naime, nakon pokretanja ostavinskog postupka tužiteljica je od tuženice zahtijevala isplatu novčanog iznosa 50.000,00 EUR odnosno kasnije 32.000,00 EUR, navodeći da u tom slučaju u ostavinskom postupku iza pok. ĆK neće zahtijevati nužni dio iza pok. oca ĆK. Na kraju kada je postignut dogovor, tužiteljica je od istog odustala samo iz razloga što je dogovor obuhvaćao da tužiteljica i brat stranaka GK dobiju ukupan novčani iznos 50.000,00 EUR, dakle svaku u 1/2 dijela, a tužiteljica je tražila da ona mora dobiti veći novčani iznos jer GK nije zaslužio isti novčani iznos kao i ona, jer po njoj nije niti znao da mu pripada nužni dio, nakon čega je tužiteljica u ostavinskom predmetu dala nasljedničku izjavu i pokrenula ovaj parnični postupak. Slijedom navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu tuženici parničnih troškova.
3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u Ugovor o darovanju nekretnina, od 1. travnja 2019., uz ovjeru istinitosti potpisa od istoga dana i Aneks Ugovoru o darovanju nekretnina, od 15. travnja 2019., uz ovjeru istinitosti potpisa od 15. travnja 2019., (list 17-22), zk. prijedlog od 7. svibnja 2019. i rješenje ovoga suda posl. br. Z-22796/2019-2 od 15. svibnja 2019. (list 23-25), smrtni list za DK, od 17. rujna 2020. (list 26), zk. prijedlog od 21. rujna 2020. i rješenje ovoga suda posl. br. Z-10879/2020 od 22. rujna 2020. (list 27-28), zk. izvatke za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 9. rujna 2021. (list 29-32), izvadak iz matice rođenih za tužiteljicu (list 33), zapisnik o očevidu MUP-a RH PU zagrebačke, I.PPP Zagreb, od 19. rujna 2009. i optužni prijedlog od 4. srpnja 2018. te presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl. br. PpP-10456/18 od 21. studenoga 2019., optužni prijedlog od 23. siječnja 2020. i rješenje MUP-a RH od 19. veljače 2020. te potvrdu MUP-a RH od 7. siječnja 2014. (list 34-47), medicinske isprave (list 48 i 49 te 87-154), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 9. siječnja 2021., zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 9. rujna 2021. (list 54-56), oglas za trosobni stan u [adresa] (list 57-63), rješenje ovoga suda posl. br. Z-49573/2021 od 4. listopada 2021. (list 64), ispis poruka razmijenjenih e poštom (list 77-81), te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. Gordanu Makariću, dr. med., spec. psihijatru, koji je 1. siječnja 2024. dostavio pisani nalaz i mišljenje (list 222-226), te je 23. rujna 2024. dostavio pisanu dopunu nalaza i mišljenja (list 249 i 250) te je izveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka na ročištu 22. rujna 2022. (list 158-162), te svjedoka GK, NK, ČK i KK, na ročištu 25. siječnja 2023. (list 178-182), te svjedoka EK i TK, na ročištu 23. svibnja 2023. (list 207-210).
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev za poništenjem ugovora, zbog mana volje (nesposobnost za rasuđivanje, zabluda odnosno prijevarno postupanje tuženice izazivanjem i održavanjem zablude) te posljedično za uspostavu prijašnjeg zk. stanja dakle prije uknjižbe prava vlasništva temeljem istog ugovora. Na pripremnom ročištu 17. veljače 2022. (list 74-76) je tužiteljica pojasnila da je razlog za predmetnu tužbu mane volje pri sklapanju Ugovora i to zabluda te nesposobnost za rasuđivanje darovatelja, odnosno da je darovatelja alkoholna ovisnost prouzročila bitnu zabludu u odnosu na objekt ugovora i bitna svojstva objekta Ugovora.
Nije sporno da su DK, kao darovatelj i ŽK, kao obdarenica, sklopili 1. travnja 2019. Ugovor o darovanju nekretnina i 15. travnja 2019.
Aneks Ugovoru o darovanju nekretnina.
Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.
6. Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnina, od 1. travnja 2019., uz ovjeru istinitosti potpisa od istoga dana i Aneks Ugovoru o darovanju nekretnina, od 15. travnja 2019., uz ovjeru istinitosti potpisa od 15. travnja 2019., (list 17-22), utvrđeno je da je 1. travnja 2019. sklopljen Ugovor o darovanju nekretnina između DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenice, kojim Ugovorom je DK darovao svojoj kćeri ŽK nekretnine: 3-sobni stan površine 83,27 čm, objekt 7, suteren, stan broj 1 i spremište broj 1, površine 3,13 čm, u podrumu, kao poseban dio stambene zgrade [adresa], izgrađeno na čestici br. 7925/16, po novoj izmjeri čest. br. 2251/13 k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] te suvlasničke dijelove nekretnine u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/3 kuće 8/9 dijela kč. br. [katastarska čestica] kuća, dvorište i livada površine 337 čhv odnosno 1212 čm (kuća i dvorište 159 čhv odnosno 572 čm i livada 178 čhv odnosno 640 čm). Istinitost potpisa ugovornih strana ovjerovljeni su po javnoj bilježnici Radojki Galić, Zagreb, Čikoševa 3, pod brojem OV-2937/19. Nadalje, 15. travnja 2019. je sklopljen Aneks Ugovoru o darovanju nekretnina između DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenice, kojim Aneksom je ispravljen broj čestice glede nekretnine u [adresa]. Istinitost potpisa ugovornih strana ovjerovljeni su po javnoj bilježnici Radojki Galić, Zagreb, Čikoševa 3, pod brojem OV-3333/19.
7. Uvidom u smrtni list za DK, od 17. rujna 2020. (list 26) i izvadak iz matice rođenih za tužiteljicu (list 33), utvrđeno je da je DK, otac ovdje parničnih stranaka, preminuo **.**.2020.
8. Uvidom u zk. prijedlog od 7. svibnja 2019. i rješenje ovoga suda posl. br. Z- 22796/2019-2 od 15. svibnja 2019. (list 23-25), zk. prijedlog od 21. rujna 2020. i rješenje ovoga suda posl. br. Z-10879/2020 od 22. rujna 2020. (list 27-28), utvrđeno je da je ovdje tuženica ŽK **.**.2019. podnijela zk. prijedlog za uknjižbu prava vlasništva u zk. ul. [broj ZK uloška]/E-8 k. o. [katastarska općina], uz koji je priložen Ugovor o darovanju nekretnina od 1. travnja 2019. i Aneks Ugovoru o darovanju nekretnina od 15. travnja 2019. Temeljem potonjeg prijedloga za uknjižbu je Zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu donio 15. svibnja 2019. rješenje posl. br. Z- 22795/19, kojim je odbijen prijedlog za uknjižbu, uz obrazloženje kako istom nije bilo moguće udovoljiti s obzirom da je čl. 3. Ugovora o darovanju nekretnina utvrđeno da darovatelj dozvoljava obdarenici upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama uz uknjižbu prava doživotnog plodouživanja u korist darovatelja darovane nekretnine, a ovdje tuženica prijedlogom za uknjižbu nije zatražila i upis prava doživotnog plodouživanja u korist darovatelja. Nadalje, 21. rujna 2020. ovdje tuženica ŽK je podnijela Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu prijedlog za uknjižbu prava vlasništva u zk. ul. [broj ZK uloška]/E-8 k. o. [katastarska općina] i uknjižbu prava vlasništva u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je istom zk. prijedlogu djelomično udovoljeno i to glede nekretnine uknjižene u zk. ul. [broj ZK uloška]/E-8 k. o. [katastarska općina], dok je odbijen zk. prijedlog glede nekretnine uknjižene u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
9. Uvidom u povijesni zk. izvadak i zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška]/E-8 k. o. [katastarska općina], od 9. rujna 2021. (list 29-32), utvrđeno je da je na predmetnom 9. suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom-etažno vlasništvo (E-8): 3-sobni stan pov. 83,27 čm, objekt 7, suteren, stan broj 1 i spremište broj 1, pov. 3,13 čm, u podrumu neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi nekretnine oznake zk.č.br. 7925/16, Stambena zgrada [adresa] i Dvorište, ukupne površine 708 čm, uknjiženo pravo vlasništva u korist ŽK, ovdje tuženice, po prijedlogu primljenom 21. rujna 2020. pod posl. br. Z- 40879/2020, temeljem Ugovora o darovanju nekretnina od 1. travnja 2019., Aneksa Ugovoru o darovanju nekretnina od 15. travnja 2019. i Smrtnog lista od 14. rujna 2020.
10. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 9. siječnja 2021. (list 50) i zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 9. rujna 2021. (list 54-56), utvrđeno je da je DK, kao prodavatelj, 9. siječnja 2019. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnina sa KK, kao kupcem, kojim Ugovorom je DK prodao KK cijele suvlasničke udjele nekretnine označene kao zk.č.br. 2156/1, Kuća dvorište i livada 1212 čm i kč. br. [katastarska čestica], livada 1313 čm, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina]. Istinitost potpisa ugovornih strana ovjerovljeni su po javnoj bilježnici Vlasti Podgajski, Zabok, Matije Gupca 70, pod brojem OV-244/19. Temeljem citiranog Ugovora o kupoprodaji je kupac uknjižio prava vlasništva u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
11. Uvidom u oglas za trosobni stan u [adresa] (list 57- 63), utvrđeno je da je 28. veljače 2020. od strane agencije za promet nekretnina, društva Vla-Gor d.o.o., Zagreb, na web stranicama index.hr i njuškalo.hr objavljen oglas za kupoprodaju predmetne nekretnine, a koja je bila predmetom Ugovora o darovanju nekretnina od 1. travnja 2019. i Aneksa istom od 15. travnja 2019.
12. Uvidom u rješenje ovoga suda posl. br. Z-49573/2021 od 4. listopada 2021. (list 64), utvrđeno je da je temeljem predmetne tužbe zabilježen spor glede predmetne nekretnine uknjižene u korist ŽK, ovdje tuženice, zk.č.br. 7925/16, Stambena [adresa] i Dvorište, ukupne površine 708 čm.
13. Uvidom u ispis poruka razmijenjenih e-poštom (list 77-81) utvrđeno je da su iste razmijenjene u razdoblju 13. studenoga 2020. -4. svibnja 2021. između ovdje parničnih stranaka, a u svezi dogovora u ostavinskom postupku iza pok. DK.
14. Ostale isprave na koje se poziva tužiteljica, poglavito zapisnik o očevidu MUP- a RH PU zagrebačke, I.PPP Zagreb, od 19. rujna 2009. i optužni prijedlog od 4. srpnja 2018. te presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl. br. PpP-10456/18 od 21. studenoga 2019., optužni prijedlog od 23. siječnja 2020. i rješenje MUP-a RH od 19. veljače 2020. te potvrdu MUP-a RH od 7. siječnja 2014. i medicinske (list 34-49), a kojima tužiteljica potkrjepljuje navode da je pok. DK u više navrata u alkoholiziranom stanju izazivao prometne nesreće, gubio osobne isprave i bio hospitaliziran, nisu posebno cijenjene, budući da se istim ne utvrđuju odlučne činjenice iz kojih bi proizlazila osnovanost tužbenog zahtjeva.
15. Tužiteljica ŽKK, saslušana osobno kao stranka na ročištu 22. rujna 2022. (list 158-160), koja je iskazom u cijelosti ostala kod navoda iz tužbe te svih tužiteljičinih navoda istaknutih tijekom postupka, te je iste navode dopunila i pojasnila, u bitnom, je iskazala da je njezin otac DK umro je 9. rujna 2020. Nakon njegove smrti saznala je za predmetni Ugovor o darovanju nekretnina. Smatram da njezin otac DK nije bio sposoban za rasuđivanje u trenutku kada je raspolagao predmetnim nekretninama. Predmetni Ugovor o darovanju je sklopljen 1. travnja 2019. U to vrijeme njezin otac je bio poprilično teško bolestan te je cijeli život bio ozbiljan alkoholičar, no, unatoč tome isti je opetovano odbijao podvrgnuti se liječenju, poglavito odvikavanju od alkoholizma. Jedno vrijeme tužiteljica nije bila u kontaktu sa svojim ocem, te početkom 2020. godine nastavila je kontakt sa svojim ocem pa je stoga imala uvid u njegovo psihofizičko stanje. Tužiteljičin otac DK je bio u 4 braka te je u prvom braku rođen tužiteljičin polubrat GK, zatim u drugom braku je rođena tužiteljica, zatim u trećem braku je rođena ovdje tuženica i četvrti brak je njezin otac sklopio s RK, koji je također razveden. Osim što zbog navedenog njezin otac nije bio u mogućnosti valjano raspolagati predmetnim stanom u [adresa], a u kojem je njezin otac stanovao, razvidno je da je njezin otac nakon ovdje osporavanog darovanja isti stan dao u prodaju pa iz toga proizlazi da nije bio ozbiljan kada je darovao predmetni stan ovdje tuženici. Osim toga u predmetnom Ugovoru je kao predmet darovanja navedeno i zemljište s vikendicom u k. o. [katastarska općina], u Zagorju, s čime nije mogao raspolagati, jer nije bilo vlasništvo njezinog oca, već polubrata njezinog oca. Smatra da je predmetnim Ugovorom njezin otac pokušavao riješiti svoje dugove na bilo koji način. Osim toga tužiteljičin otac je bio poprilično izmanipuliran od strane ovdje tuženice i njezine majke. Predmetni Ugovor o darovanju od 1. travnja 2019. vidjela je tužiteljica po prvi put tek nakon smrti svojeg oca DK i to 13. rujna 2020., kada se je našla sa svojom polusestrom, ovdje tuženicom i polubratom BK u očevoj radnji (obrt). Toga dana kada su se njih troje okupili htjeli su utvrditi stanje stvari u očevom obrtu-pečenjarnica, caffe bar. Tada su se usuglasili da će njih troje djece podijeliti očevu imovinu svaki u jednakim dijelovima, premda je tada tuženica znala za postojanje predmetnog Ugovora. Nakon tako postignutog dogovora ispod blagajne pronašli su na vrlo uočljivom mjestu predmetni Ugovor o darovanju. Sutradan se tužiteljica sa svojim polubratom BK htjela prijaviti, kao nasljednici, kod nadležnog matičara, no od strane nadležnog matičara saznali su da je isti postupak prijave nasljednika i ostavine već ranije obavila ovdje tuženica pa je stoga nadležni matičar htio izostaviti predmetni stan u [adresa]. Pronalaskom predmetnog Ugovora tužiteljičin polubrat GK i tužiteljica ostali su iznenađeni, a činilo se kao i da je tuženica iznenađena pronalaskom istoga. Zadnji puta je tužiteljica vidjela svojeg oca par dana prije njegove smrti kada su se u očevom stanu u [adresa], okupili ovdje tuženica i tužiteljica te tužiteljičina kći. Tijekom tog posjeta ocu je tužiteljica izričito postavila upite svojem ocu u svezi toga je li do tada raspolagao svojom imovinom, što je tužiteljičin otac DK nijekao te je izričito tvrdio da nije raspolagao svojom imovinom, dakle nije niti jednom riječju spomenuo nikakvo raspolaganje, a poglavito ne predmetno darovanje. Tužiteljica je tada ocu predlagala da sastavi oporuku na što je izričito odbio, ali je izričito rekao da s obzirom da ovdje tuženica ima najmanje, tada možda će ovdje tuženica imati predmetni stan. Tužiteljica nije bila u kontaktu sa svojim ocem 10-tak godina prije početka kontakata s ocem početkom 2020. Stoga tužiteljičin otac nije bio niti na tužiteljičinom vjenčanju niti svečanostima povodom rođenja djeteta itd. Tijekom 2020. g. u dva navrata se je tužiteljica susrela sa svojim ocem DK i to početkom 2020. g. i par dana prije smrti istoga dakle, u rujnu 2020., koji događaj je prethodno detaljno opisala. Tužiteljici nije poznato da je njezin otac bolovao od maligne bolesti. Naprotiv, od tuženičine majke EK je tužiteljica došla do saznanja da je njezin otac imao ozbiljnih poteškoća zbog pretjeranog uživanja alkohola, no, da je otac uporno odbijao liječenje od alkoholizma kao i ostala liječenja.
16. Na temelju iskaza tuženice ŽK, saslušane osobno kao stranke na ročištu 22. rujna 2022. (list 160-162), koji se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i neposredno uvjerljiv, jer o odlučnim činjenicama ima neposredna saznanja, a koja je iskazom u cijelosti ostala kod navoda iz odgovora na tužbu te svih tuženičinih navoda istaknutih tijekom postupka, te je iste navode dopunila i pojasnila, utvrđeno je, u bitnom, da je njezin otac DK nekoliko godina govorio tuženici da će sve svoje nekretnine prenijeti u korist tuženice. Tuženica se nije osobno osvrtala na iste očeve navode. No, tuženičin otac je inzistirao i učestalo ponavljao da odu potpisati odnosno sklopiti Ugovor kojim će prenijeti pravo vlasništva svih svojih nekretnina u korist tuženice. Tako je 1. travnja 2019. tuženičin otac pozvao tuženicu da dođe kod njega u njegov lokal, čemu se je tuženica odazvala, te je tada njezin otac izradio i predočio joj Ugovor o darovanju koji je već bio prethodno sastavljen te su otišli kod javnog bilježnika, gdje su se potpisali na istoj ispravi. Tuženica i njezin otac su ovjerili istinitost potpisa na ispravi o predmetnom Ugovoru o darovanju nekretnina od 1. travnja 2019. Ujedno, 15-tak dana nakon sklapanja osnovnog Ugovora o darovanju od 1. travnja 2019. su tuženica i njezin otac sklopili Aneks Ugovoru, iz razloga što je u osnovnom ugovoru bio pogrješno navedena-označena predmetna nekretnina u [adresa]. Tuženičin otac je uvidio da je u osnovnom Ugovoru pogrješno označena predmetna nekretnina pa je stoga otac i pripremio predmetni Aneks Ugovoru te su istog dana kada je otac pripremio Aneks otišli javnom bilježniku te su ponovno oboje ovjerili istinitost potpisa na istom Aneksu Ugovora. U tom razdoblju sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju od 1. travnja 2019., kao i navedenog Aneksa Ugovoru, opće psihofizičko stanje tuženičinog oca DK je bilo normalno, dakle, tuženica kod svojeg oca nije primijetila nikakve neuobičajene pojave niti ispade u ponašanju. Naime, tuženičin otac dok je bio sklon konzumiranju alkohola, ali ne neprekidno, već u određenim razdobljima pa je tako bilo razdoblja u kojima nije konzumirao alkohol i bio je sasvim normalan. Dakle u tom razdoblju sklapanja predmetnih Ugovora, tuženičin otac nije bio u razdoblju kada je konzumirao alkohol te je bio sasvim normalan. Od kada tuženica zna za sebe poznato joj je da njezin otac DK je bio sklon pretjeranom konzumiranju alkohola ali ne uvijek već u određenim razdobljima, dakle povremeno. Tuženica ne zna tko je sastavio predmetni Ugovor od 1. travnja 2019., već je njezin otac isti Ugovor imao već pripremljen kada je tuženica došla, odnosno odazvala se njegovom poziv da odu sklopiti isti Ugovor kod javnog bilježnika. Kada je sklopljen predmetni Ugovor tuženica je znala da njezin otac ima u vlasništvu predmetni stan u [adresa] i dio zemljišta k. o. [katastarska općina], no, nije znala da je njezin otac ranije raspolagao nekretninom u k. o. [katastarska općina]. Tuženica je podnijela z.k. prijedlog za uknjižbu prava vlasništva predmetnog stana u tuženičinu korist i to nakon smrti oca DK. Prije smrti oca je tuženica podnijela prijedlog za uknjižbu na predmetnog stana u svoju korist na temelju predmetnog Ugovora, ali je odbijen isti prijedlog jer nije bila ispravna oznaka predmetne nekretnine u [adresa]. Tuženica je pročitala predmetni Ugovora pa je stoga upoznata da je otac DK zadržao pravo plodouživanja na predmetnom stanu. Tuženičin otac i tuženica su suglasno odlučili oglasiti predmetni stan radi prodaje, a cilj mi je bio saznati koliku cijenu bi predmetni stan ostvario na tržištu radi možebitne prodaje istog, a i kupnje manjeg stana, jer se njezin otac učestalo žalio da su velike režije za isti, a otac je sam stanovao u predmetnom stanu. Unazad par godina sva njihova rodbina i prijatelji su znali da predmetni stan pripada tuženici pa stoga su za postojanje predmetnog Ugovora, kao i Aneksa istom, saznali i ovdje tužiteljica, dok nije sigurna je li polubrat GK znao za iste Ugovore. Mjesec dana nakon sklapanja predmetnog Ugovora je tuženičina majka Marija rekla ovdje tužiteljici za sklapanje odnosno postojanje predmetnog Ugovora, kako ne bi bilo kasnije svađe i nesporazuma, s čime se ovdje tužiteljica složila uz navode da je tuženica najmlađa i istoj pripada. Tuženičin otac je u više navrata bio hospitaliziran zbog alkoholizma pa je tako bio i tijekom 2019. g., ali ne sjećam se koliko, a osim toga nije bio na bolničkom liječenju samo zbog alkoholizma, već i zbog drugih bolesti pa tako i maligne bolesti. Zadnji put je vidjela svojeg oca istom prilikom kada i ovdje tužiteljica, a to je bilo 10-tak dana prije smrti oca. Tom prilikom kad su zadnji put vidjeli oca bilo je govora o podjeli očeve imovine te je otac DK rekao za postojanje predmetnog Ugovora, s čime se ovdje tužiteljica složila, te je ovdje tužiteljici ponudio da može uzeti iz predmetnog stana vrjednije pokretnine poput slika, namještaja i sl., no, tužiteljica je rekla da joj ništa ne treba. Tuženičin otac je sve svoje važnije osobne isprave, kao i isprave u svezi predmetnog lokala držao pored blagajne u istom lokalu. Na istom mjestu gdje su te isprave, na samom vrhu je bio predmetni Ugovor o darovanju, što je tužiteljica prva našla i uzela te pitala što isti Ugovor predstavlja, a tuženica je tužiteljici pojasnila da se radi o darovanju koje treba samo provesti u zemljišnoj knjizi, a tužiteljica je od ranije znala za isti Ugovor. Tuženica se je prihvatila nasljedstva iza svojeg oca. Tuženica je sa svojim ocem izgradila poprilično dobar odnos te su se viđali 2-3 puta tjedno, tuženičin otac je znao za tuženičine poteškoće i tako tuženica za očeve, povrh toga, još je tuženica i radila u očevom lokalu, pa su stoga bili u neprekidnom kontaktu. Međutim, otac nije bio u kontaktu s ovdje tužiteljicom preko 15 g., a sa sinom BK preko 20 g. Tuženica je svojem ocu u njegovom lokalu pomagala počev od 2015. g. do 2018. g., a nakon toga je tuženica nastavila samo vikendom pomagati ocu, kada je bilo više posla.
17. Svjedok GK, tužiteljičin i tuženičin polubrat, u bitnom, je iskazao da je za predmetni Ugovor o darovanju nekretnina od 1. travnja 2019. saznao tek nakon dva-tri dana od smrti svojega oca DK i to prilikom kada su htjeli prijaviti vrjedniju imovinu za potrebe vođenja ostavinskog postupka iza oca pok. DK. Naime, ovdje tužiteljica i svjedok našli su se dva-tri dana nakon smrti njihovog oca u caffe baru koji je bio u vlasništvu njihovog oca te su se htjeli dogovoriti što dalje poduzeti u svezi imovine, poglavito za potrebe ostavinskog postupka. Namjeravali su podići smrtni list za potrebe pokretanja ostavinskog postupka i u tim okolnostima tužiteljica i svjedok su saznali za predmetni Ugovor. Tužiteljica i svjedok nisu bili u kontaktu sa svojim ocem zadnje dvije godine njegova života. Otac DK je bio uvijek pijan ili "mrtav pijan" i takvog ga je viđao zadnjih više od 20 godina njegova života. Svjedokov otac DK nije bio podvrgnut liječenju od alkoholizma, te je njihov otac DK tukao sve četiri supruge te je bio "odvratan otac", zbog čega su se tužiteljica i svjedok odmaknuli od svojega oca. Smatra da je tuženičina majka potaknula tuženicu neka i dalje održava odnose sa svojim ocem DK, sve sa ciljem da jednog dana stekne vrjedniju imovinu, poglavito nekretnine od oca DK. Osim stana kojim je raspolagano predmetnih Ugovorom o darovanju, saznali su da je otac DK raspolagao i vikendicom u [adresa]. Predmetnu vikendicu je svjedokov otac stekao zakonskim nasljeđivanjem premda otac DK nije skrbio o svojem ocu, ali svjedokov djed FK nije sačinio oporuku pa je stoga na taj način po zakonu njegov sin DK je stekao vikend kuću u [adresa]. Svjedokov otac je uvijek govorio svjedoku da nikom od njegovo troje djece neće ništa ostaviti u nasljedstvo, već da će svu svoju imovinu rasprodati te će on isto uživati. Svjedok je za predmetni Ugovor o darovanju nekretnina po prvi puta saznao u Zagrebu, Petrinjska ulica, u uredu, od službene osobe, a kojoj osobi su tužiteljica i svjedok prijavljivali svu vrjedniju imovinu svojega oca, među inima, i predmetni stan u [adresa], kojom prilikom je ista službena osoba rekla tužiteljici i svjedoku, da predmetni stan nije moguće obuhvatiti u ostavinsku imovinu iza pok. DK, jer je istim stanom DK raspolagao i to Ugovorom o darovanju od 1. travnja 2019. Dok je isti svjedok održavao kontakte sa svojim ocem, dakle sve do 2 godine prije smrti DK, isti svjedok je znao viđati tuženicu u kafiću svojega oca te mu je poznato da je njego otac DK održavao kontakte s tuženicom a isto je neposredno vidio te mu je i otac znao reći da održava kontakte s tuženicom. Njegov otac DK je umro od dvije vrste tumora.
18. Svjedokinja NK, tužiteljičina majka, u bitnom, je iskazala da je DK u prvom braku dobio sina GK, koji je danas pozvan kao svjedok, a ista svjedokinja je sa DK sklopila njemu drug brak, u kojem braku je rođena ovdje tužiteljica te su se DK i ista svjedokinja razveli početkom 90-tih godina. Ispočetka, prvih godina nakon razvoda je ista svjedokinja održavala kontakte sa DK, poglavito zbog potrebe skrbi o njihovom zajedničkom malodobnom djetetu ŽKK, ovdje tužiteljici, te je ujedno i ŽKK održavala intenzivnije odnose sa svojim ocem do njezine prve godine studija. Misli da se je oko 2000-te g. po treći put DK oženio i to s Marijom te je u istom braku rođena ovdje tuženica, dok za daljnje veze DK je saznala od drugih osoba. Nakon što se je DK oženio za Mariju, ista svjedokinja je prestala održavati kontakte sa DK. Zadnji put je vidjela DK, misli 2016. ili 2017. ili 2018. godine. DK i svjedokinja su se razveli upravo zbog njegove nasilne naravi, sklonosti alkoholizmu te je takav bio cijeli život. Često je svjedokinja prolazila pored caffe bara kojeg je vlasnik bio DK te su joj iz susjednih trgovina znali reći da je opet bilo tuče u istom kafiću, letjeli su stolci te se je DK često znao potući, bio je krvav i očito u alkoholiziranom stanju. DK i svjedokinja su za vrijeme trajanja braka i to radom stekli stan u [adresa]. U istom stanu je ostao stanovati DK, dok sam se svjedokinja s tužiteljicom odselila svojim roditeljima. DK je potonji stan prodao i kupio stan u [adresa]. Ista svjedokinja nije znala da je DK namjeravao darovati predmetni stan ovdje tuženici. Marija, tuženičina majka, je poticala održavanje odnosa ŽKK i ŽK, sve s ciljem obmane ovdje tužiteljice, kao i da bi bile upoznate s postupcima i radnjama tužiteljice u odnosu na njihovog oca DK. Ovdje tužiteljica je održavala kontakte sa svojim ocem DK tijekom 2020. godine, dok nije sigurna je li ovdje tužiteljica održavala kontakte sa svojim ocem DK tijekom 2019. godine. Poznato je svjedokinji da je Marija, tuženičina majka, molila tužiteljicu neka ide kod svojega oca DK, a što se istoj svjedokinji nije sviđalo, a to isto je bilo nedugo prije smrti DK, tijekom 2020-te godine.
19. Svjedokinja ČK, u bitnom, je iskazala da je u trajanju od 8 godina, u razdoblju 2012.-2020. godina, dakle do smrti DK, radila na radnom mjestu konobarice itd., kao djelatnica u caffe baru / pečenjari "Zec", kojeg lokala je bio vlasnik DK. Isti lokal je DK bio sve, dakle bio je po cijele dane u istom lokalu, dakle u istom lokalu se događalo sve što ima veze i s privatnim životom DK. DK je prepričavao svoju životnu priču, pa je tako, među inim, istaknuo da će darovati svojoj najmlađoj kćeri, ovdje tuženici, stan u [adresa]. Ja sam mu odmah na to rekla da to nije pošteno, jer ima ukupno troje djece. Jednom prilikom, tijekom 2018. ili 2019. g. u isti lokal su došli Ž i HK, rodbina DK, te su isti donijeli ispravu o Ugovoru o darovanju i ujedno je rečeno da s istim Ugovorom treba otići kod javnog bilježnika. DK je rekao da nazdravlja samom sebi jer je ostavio predmetni stan svojoj najmlađoj kćeri. DK je bio alkoholičar, nepredvidljiv, "uništena osoba", jednom je rekao pa bi nakon par minuta zaboravio da je to isto rekao, zaključno DK rijetko se moglo vidjeti trijeznog, odnosno vrlo rijetko je bio trijezan. DK je uslijed alkoholiziranosti često znao pasti, ozlijediti se, pa je dolazila Hitna medicinska pomoć, odveli su ga u KBC Dubrava, šivali su mu glavu zbog navedenog ozljeđivanja. DK nikoga nije imao tko bi mu pomogao, nitko od njegovih najbližih ne bi mu otišao po lijekove, već je ista svjedokinja sa svojim sinom znala odvesti DK liječniku te je bila s istim i toga dana kada je umirao. Ista svjedokinja je upoznala ovdje tužiteljicu tjedan dana prije smrti DK. DK je rekao istoj svjedokinji da nije razgovarao s tužiteljicom. Dakle tužiteljica nije nikada ranije dolazila kod DK u navedeni caffe bar. Međutim, tuženicu je znala viđati kako dolazi kod svojega oca DK u navedeni lokal, pa tako barem dva puta godišnje, a koliko se sjeća jedne godine je tuženica i radila u ljetnim mjesecima u predmetnom lokalu. Oko mjesec dana prije nego je sklopio predmetni Ugovor o darovanju je DK znao reći istoj svjedokinji da će darovati predmetni stan u [adresa], ovdje tuženici. U više navrata, par puta u mjesec dana je DK znao spomenuti, natuknuti da će darovati predmetni stan ovdje tuženici. DK nikada nije spominjao nikakav Aneks istom Ugovoru. DK ima sina GK, koji mu je znao dolaziti u caffe bar "Zec" te je jednom prilikom GK doveo svoju djecu kako bi se podružili i počastili hamburgerima. Zadnjih 1-2 godine prije smrti DK, su se GK i DK posvađali, stoga u tom razdoblju GK nije dolazio niti je posjećivao svojega oca DK.
20. Svjedok KK, tužiteljičin i tuženičin stric, u bitnom, je iskazao da je tek danas saznao da je njegov brat DK sklopio predmetni Ugovor o darovanju. Dan prije smrti DK njegova djelatnica, danas pristupjela svjedokinja ČK, mu je rekla da je DK loše i da je doma te ga je isti svjedok išao posjetiti. Tada je bio izrazito mršav, a prethodni put kada ga je vidio bio je puno deblji. Svojeg brata DK je svjedok opisao kao osobu koja je dosta pila alkohol, odnosno oduvijek je pio alkohol, te se nije držao dogovora. Svjedokov brat DK je imao troje djece, no nikada nije govorio o svojim odnosima i kontaktima sa svojom djecom, pa stoga svjedok nema saznanja o istima. Tako DK nikada nije govorio istom svjedoku da će darovati svoju imovinu nekome od svoje djece. DK je prodao istom svjedoku suvlasnički dio nekretnine i to k. o. [katastarska općina] (Zabok). Ne sjeća se kada je sklopljen potonji Kupoprodajni ugovor između DK i istog svjedoka.
21. Svjedokinja EK, tuženičina majka, u bitnom, je iskazala da je ista bila u braku sa DK, kojem je inače to bio treći brak, te je u njihovoj zajednici rođena ovdje tuženica. DK je imao poteškoća s alkoholom te je iste poteškoće s konzumiranjem alkohola imao dulje vrijeme. Međutim u vrijeme kada je ista upoznala DK, isti nije bio sklon pretjeranom konzumiranju alkohola. Znalo se dogoditi da DK danima pa tjedan-dva bude pod utjecajem alkohola, a zatim mjesecima ne bi konzumirao alkohol. No, naglašava da DK nije konzumirao alkohol kada je namjeravao obaviti neke važnije poslove poput odlaska na poreznu upravu ili druga tijela, kao i kod odlaska kod javnog bilježnika. Poznato joj je da je DK upravljao svojim vozilom te da je istim povezao svoju kćer, ovdje tuženicu, kod javnog bilježnika, radi ovjere Darovnog ugovora. Tuženica se zasigurno ne bi povezla sa svojim ocem DK da je tada primijetila da je pod utjecajem alkohola, niti bi javni bilježnik ovjerio isti pravni posao da je primijetio alkoholiziranost DK. Dakle DK je prilikom sklapanja istog Ugovora o darovanju bio izrazito lucidan. DK nije se liječio od pretjeranog konzumiranja alkohola. Nakon prekida njihove bračne zajednice je ista svjedokinja ostala u dobrim odnosima sa DK te su se gotovo svakodnevno čuli preko telefona. Od tuda zna u kakvom je stanju bio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora. DK je godinama govorio istoj svjedokinji, kao i ostalima, da će svu svoju imovinu ostaviti svojoj kćeri ŽK, ovdje tuženici, na što sam ga ja upozorila da mora voditi računa i o ostalo dvoje djece koje ima. No, unatoč tome, DK je ustrajao kod svojeg nauma da daruje svoju nekretninu ovdje tuženici. Stoga, istu svjedokinju nije iznenadilo sklapanje predmetnog Ugovora o darovanju nekretnine od 1. travnja 2019. Ista svjedokinja je u braku sa DK bila oko 3 godine. Tuženica je imala dobar odnos sa svojim ocem DK te su se lijepo slagali. Tuženica je znala raditi u ugostiteljskom objektu DK i to po završetku osmog razreda, dakle za vrijeme ljetnih praznika i ponekad za vrijeme zimskih školskih praznika, kako bi zaradila za džeparac. Ista svjedokinja je saznala za predmetni Ugovor o darovanju netom što su ga sklopili, odnosno isti Ugovor je proizišao iz komunikacije DK i ovdje tuženice, pa stoga ista svjedokinja nije mogla utjecati na isto. Ista svjedokinja je osobno ukazala tužiteljici na postojanje predmetnog Ugovora, početkom 2020. godine. Tužiteljica je na saznanje o postojanju predmetnog Ugovora izjavila pred njim "Super, tako i treba biti, jer GK ima dosta, ja imam dovoljno, dok ŽK nema ništa". DK nije imao namjeru prodati predmetni stan u [adresa], već mu je namjera bila saznati kolika je tržišna vrijednost istog stana pa je stoga oglašavao predmetni stan radi prodaje, a isto zna iz razgovora sa DK. Tužiteljica je zaista bila u dobrim odnosima s istom svjedokinjom i ovdje tuženicom, a u prilog toga govori činjenica da su tuženica i ista svjedokinja, osim njezine majke, bili jedini od tužiteljičine obitelji na svadbi tužiteljice. DK nije bio na svadbi ovdje tužiteljice. Tužiteljica je bila u dobrim odnosima sa svojim ocem DK i to do tužiteljičine 18. godine, kada se prekidaju odnosi tužiteljice s njezinim ocem DK te tužiteljica nije vidjela svojega oca u razdoblju od oko 15-20 godina. Pred smrt DK je ista svjedokinja zamolila tužiteljicu neka ode vidjeti svojega oca DK, što je tužiteljica i učinila te je ujedno došla sa svojom kćeri D u posjet DK. Stanislavov sin GK je bio u poremećenim odnosima sa svojim ocem DK, i to obostrano, a isti poremećeni odnosi su trajali 15-20 godina, sve do smrti DK.
22. Svjedokinja TK, u bitnom, je iskazala da poznaje DK oko 25-26 godina te ga je upoznala još u vrijeme kada su bili u emotivnoj vezi, a zatim i u braku EK i DK. Ista svjedokinja je ostala u dobrim, prijateljskim odnosima te se družila sa DK. Od tuda zna da je DK rekao da će predmetni stan u [adresa], dati svojoj kćeri ŽK, ovdje tuženici, a da će svoj ugostiteljski objekt prepustiti gospođi ČK koja je dugogodišnja radnica u istom lokalu, dok je rekao da tužiteljica već 10-tak godina, a sin GK već 20-tak godina ne dolaze i ne pitaju za svojega oca pa tako ga nisu zvali na važnije obiteljske svečanosti i događanja poput svadbe, krštenja djece itd. U travnju 2019. je DK bio u dobrom psihofizičkom stanju, kao i inače, te u to vrijeme nije bio sklon pretjeranom konzumiranju alkohola i sl. DK istoj svjedokinji nikada nije djelovao kao alkoholičar, ali je znao popiti. Međutim, u ljeto 2020. godine, pred smrt je DK bio u lošem zdravstvenom stanju jer je bolovao od karcinoma. DK je svakodnevno radio u svojem ugostiteljskom objektu na Rebru, Zagreb u kojem su posluživana pića i hrana te je DK svakodnevno pribavljao robu za isti ugostiteljski objekt te radio kao konobar, pekao ćevape, ražnjiće koje je posluživao-prodavao. Osim toga u istom lokalu je radila gđa ČK i ponekad je imao i još dodatnog konobara. Dakle DK je svakodnevno upravljao vozilom kako bi nabavljao robu za isti ugostiteljski objekt te istim vozilom dolazio i odlazio na posao te je ujedno DK upravljao i motociklom veće zapremnine. EK je bila i ostala uvijek u dobrim odnosima sa DK te je EK bila u dobrim odnosima i s ovdje tužiteljicom i BK, sinom DK. Gotovo svaki dan, odnosno vrlo često se je ista svjedokinja viđala sa DK, to stoga što su DK i ista svjedokinja blizu stanovali te su radili isti posao, s obzirom da je i svjedokinja vlasnica kafića. Ista svjedokinja je zadnji put vidjela DK par dana prije njegove smrti. Ista poznaje ovdje tuženicu, a tužiteljicu je upoznala ne preko DK, već preko EK i ovdje tuženice te su se tužiteljica i tuženica međusobno posjećivale prilikom rođendana i sličnim proslava. Ista svjedokinja nema neposrednih saznanja o sadržaju predmetnog Ugovora o darovanju, samo joj je DK rekao da je isti Ugovor "napravio" kod javne bilježnice Galić.
23. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prim. Gordana Makarića, dr. med., spec. psihijatra, predanog 1. siječnja 2024. (list 222-226), utvrđeno je da je vještak mišljenja, u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljene zadaće na okolnost duševnog zdravlja sada pok. DK, poglavito sposobnosti za rasuđivanje u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora (1. travnja 2019.) i Aneksa istom (15. travnja 2019.):
Od psihijatrijski relevantnih podataka, sadržanih u priloženim medicinskim ispravama izdvajam da je pok. DK bio osoba koji je bolovao od Sindroma ovisnosti o alkoholu, iako se nigdje ne bilježi podatak o sustavnom psihijatrijskom liječenju zbog navedene dijagnoze. U priloženim medicinskim ispravama bilježe se učestale opservacije nakon ozljeđivanja u alkoholiziranom stanju. Također je bolovao od kronične opstruktivne bolesti pluća, tumora bubrega i jetre. U nalazu CT mozga (8. rujna 2020.) opisuje se umjerena moždana atrofija. Ovisnost o alkoholu sama po sebi ne predstavlja determinirajući čimbenik ubrojivosti. Odnosno, općenito alkoholemija sama po sebi ne predstavlja determinirajući čimbenik ubrojivosti, uzimajući u obzir iznimno visoku varijabilnost reagiranja na alkohol. Ta se varijabilnost odnosi s jedne strane na velike razlike u podnošenju alkohola u različitih ljudi, a s druge strane i na činjenicu da u jedne te iste osobe u različitim situacijama cijeli niz konstelativnih čimbenika (kao što su npr. umor, afekt, snižena koncentracija šećera u krvi, istovremeno djelovanje drugih psihoaktivni tvari itd.) može određivati drukčije ponašanje i reagiranje kod istih razina alkoholemije. Uzimajući u obzir sve navedeno, vještak je mišljenja:
U ovakvoj vrsti medicinskog vještačenja od isključive su relevantnosti analiza i vrednovanje podataka sadržanih u medicinskim ispravama, bez elaboriranja možebitnih pretpostavki. Vještak se, naravno, ne može upuštati u ocjenu vjerodostojnosti iskaza stranaka i svjedoka u postupku, što spada u isključivu nadležnost suda. Razina intelektualno-mnestičkog funkcioniranja u trenutku zaključenja spornih pravnih poslova, a prema uvidu u dostupne medicinske isprave, bila je takva da se ne nalazi medicinsko utemeljenih dokaza koji bi ukazivali na neospornu i jasno izraženu psihopatološku simptomatiku tempore acti. U medicinskoj ispravama, doduše, opisuju epizode alkoholiziranosti, no ne nalazi se podataka o nedvojbenoj opijenosti alkoholom tempore acti. Opisana umjerena moždana atrofija u nalazu CT mozga, sama za sebe, ne predstavlja determinirajući čimbenik ubrojivosti, a bez opisa možebitne psihopatološke simptomatike. Također se ne nalazi podataka u pravcu psihotične distorzije realiteta, odnosno možebitnih psihoorganskih promjena. Na temelju svega navedenog ne nalaze se decidirani medicinsko utemeljeni dokazi koji bi upućivali na donošenje mišljenja o nesposobnosti za sačinjenje bilo kojeg pravnog akta imenovanog, odnosno forenzička se relevantnost mora uvijek jasno dokazati dijagnosticiranjem određenih simptoma koji po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu, mogu dovesti u pitanje dostatnost i intelektualnih i voljnih funkcija.
Zaključno, uzevši u obzir prije navedene razloge, vještak je mišljenja da se ne nalazi jasnih i nedvojbenih medicinski utemeljenih dokaza u vidu izražene psihopatološke simptomatike koja bi po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu dovodila u pitanje sposobnost za rasuđivanje pok. ĆK u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora (1. travnja 2019.) i Aneksa istom (15. travnja 2019.), odnosno smatra da je bio sposoban sklopiti sporne Ugovore, te da je mogao na valjan način izraziti svoju volju i upravljati svojim postupcima.
24. Na temelju pisane dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prim. Gordana Makarića, dr. med., spec. psihijatra, predanog 23. rujna 2024. (list 249 i 250), utvrđeno je da se istim vještak očitovao na tužiteljičine primjedbe istaknute podneskom predanim 29. veljače 2024. navodeći da je nalaz i mišljenje vještak sačinio temeljem detaljne analize podataka iz spisu priloženih medicinskih isprava. Ponovno ističe da je pok. DK bio osoba koji je bolovao od Sindroma ovisnosti o alkoholu, iako se nigdje ne bilježi podatak o sustavnom psihijatrijskom liječenju zbog navedene dijagnoze. U priloženim medicinskim ispravama bilježe se učestale opservacije nakon ozljeđivanja u alkoholiziranom stanju pa tako:
- 31. ožujka 2019. pregled u OHBP KBC Zagreb: bolesnik dolazi u HS zbog otežanog disanja. …zadnjih 4-5 dana otežano diše…pri svijesti, kontaktibilan…preporuča se pregled pulmologa…
- 2. travnja 2019. pregled pulmologa: pacijent dolazi zbog zaduhe…unazad nekoliko dana žali na progresivnu zaduhu kod minimalnog napora uz pritisak i sviranje u prsima… Dg. KOBP vrs; Laesio hepatis…
U odnosu na navedene nalaze, ne nalazi se podataka o možebitnoj alkoholiziranosti, odnosno možebitnoj psihopatološkoj simptomatici. Opisana zaduha kao posljedica KOBP-a, nije od utjecaja na sposobnost rasuđivanja.
- 2. svibnja 2019. pregled u OHBP KBC Zagreb: pacijent dovezen vozilom HMP zbog rane na glavi. alkoholiziran pao i ozlijedio glavu. Navodno nije gubio svijest. …Iz statusa: pri svijesti, kontaktibilan, dezorijentiran, GCS 15…Alc. 3,3g/L. Dg. VLC capitis;
Intox. alcoholica. Pacijent samovoljno napušta HS…
U odnosu na navedeni nalaz, ne nalazi se podataka o kontinuiranoj alkoholiziranosti, pa tako niti možebino onoj tempore acti. Radilo se o teškom akutno opitom stanju, u sklopu kojeg se tumači i dezorijentiranost, te nakon otrežnjenja je samovoljno napustio OHBP.
U odnosu na pitanje je li Sindrom ovisnosti o alkoholu mogao na bilo koji način utjecati na sposobnost rasuđivanja, ponovno vještak ističe: Ovisnost o alkoholu sama po sebi ne predstavlja determinirajući čimbenik ubrojivosti. Odnosno, općenito alkoholemija sama po sebi ne predstavlja determinirajući čimbenik ubrojivosti, uzimajući u obzir iznimno visoku varijabilnost reagiranja na alkohol. Ta se varijabilnost odnosi s jedne strane na velike razlike u podnošenju alkohola u različitih ljudi, a s druge strane i na činjenicu da u jedne te iste osobe u različitim situacijama cijeli niz konstelativnih čimbenika (kao što su npr. umor, afekt, snižena koncentracija šećera u krvi, istovremeno djelovanje drugih psihoaktivni tvari itd.) može određivati drukčije ponašanje i reagiranje kod istih razina alkoholemije. Zaključno, ne nalazi se podataka o možebitnoj alkoholiziranosti tempore acti. Stoga, vještak u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 1. siječnja 2024.
25. Navedeni pisani nalaz i mišljenje, kao i pisana dopuna istoga, prihvaćeni su u cijelosti, ocijenivši iste sveobuhvatnim, uvjerljivim, nepristranim, objektivnim i stručnim, temeljenim na mjerodavnim ispravama, te dugogodišnjem vještačkom iskustvu u brojnim sudskim postupcima, to tim više što se nije ukazala osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja niti bilo kakvi drugi nedostaci glede istog.
26. Mjerodavno pravo za rješenje spornog odnosa su odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO). Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a je propisano da je ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prije svega valja istaknuti da je čl. 327. st. 1. ZOO-a određeno da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozivati svaka zainteresirana osoba. No, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, mjerodavna je odredba čl. 330. ZOO-a koja propisuje kad je ugovor pobojan pa je tako određeno da je ugovor pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to ovim Zakonom ili posebnim propisom određeno. Nadalje, glede poništaja ugovora je određeno čl. 331. da ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može zahtijevati da se ugovor poništi (st. 1.); Ali suugovaratelj te strane može od nje zatražiti da se u određenom roku, ali ne kraćem od trideset dana, očituje ostaje li pri ugovoru ili ne, jer će se u protivnom uzeti da je ugovor poništen (st. 2.); Ako se pozvana strana u ostavljenom roku ne očituje ili izjavi da ne ostaje pri ugovoru, uzet će se da je ugovor poništen (st. 3.). Nadalje, glede ugovora poslovno nesposobne osobe je čl. 276. određeno da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora (st. 1.); Ograničeno poslovno sposobna osoba može bez odobrenja svoga zakonskog zastupnika sklapati samo one ugovore čije joj je sklapanje zakonom dopušteno, odnosno sve ugovore čije sklapanje odlukom suda o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti nije zabranjeno (st. 2.); Ostali ugovori tih osoba ako su sklopljeni bez odobrenja zakonskog zastupnika pobojni su, ali mogu biti osnaženi njegovim naknadnim odobrenjem (st. 3.). Naposljetku, glede bitne zablude je odredbom čl. 280. ZOO-a propisano da zabluda je bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor (st. 1.); Strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude (st. 2.); U slučaju poništaja ugovora zbog zablude druga savjesna strana ima pravo zahtijevati naknadu pretrpljene štete bez obzira na to što strana koja je u zabludi nije kriva za svoju zabludu (st. 3.); Strana koja je u zabludi ne može se na nju pozivati ako je druga strana spremna ispuniti ugovor kao da zablude nije bilo (st. 4.).
27. Da bi ugovor bio pravovaljan i proizvodio pravne učinke, za njegovo sklapanje potrebna je suglasnost volja obje ugovorne strane. Suglasnost za sklapanje ugovora može dati samo osoba koja je u trenutku njegovog sklapanja svjesna svojih postupaka i sposobna za rasuđivanje.
28. Valja istaknuti da je poslovna nesposobnost odnosno nesposobnost za rasuđivanje razlog za ništetnost, a ne pobojnost ugovora. Ujedno, poništaj ugovora može zahtijevati samo ugovorna strana u čijem interesu je pobojnost ustanovljena (čl. 331. st. 1. ZOO-a).
29. Dovodeći u svezu suglasne dijelove iskaza parničnih stranaka i navedenih šest svjedoka i to GK, NK, ČK, KK, EK i TK, s ostalim (pisanim) dokazima, poglavito medicinskim vještačenjem, utvrđeno je da je 1. travnja 2019. sklopljen Ugovor o darovanju nekretnina između DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenice, kojim Ugovorom je DK darovao svojoj kćeri ŽK nekretnine: 3-sobni stan površine 83,27 čm, objekt 7, suteren, stan broj 1 i spremište broj 1, površine 3,13 čm, u podrumu, kao poseban dio stambene zgrade [adresa], izgrađeno na čestici br. 7925/16, po novoj izmjeri čest. br. 2251/13 k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] te suvlasničke dijelove nekretnine u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/3 kuće 8/9 dijela kč. br. [katastarska čestica] kuća, dvorište i livada površine 337 čhv odnosno 1212 čm (kuća i dvorište 159 čhv odnosno 572 čm i livada 178 čhv odnosno 640 čm) te da je 15. travnja 2019. sklopljen Aneks Ugovoru o darovanju nekretnina između DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenice, kojim Aneksom je ispravljen broj čestice glede nekretnine u [adresa]. Nadalje, premda je sad pok. DK imao poteškoća s konzumiranjem alkoholnih pića, međutim isti je uvijek bio svjestan svih svojih postupaka, te su predmetni Ugovori sklopljeni na njegov prijedlog i po njegovoj slobodno i ozbiljno izraženoj volji da tuženici, kao svom djetetu, daruje imovinu, koju odluku je pok. DK donio znatno prije sklapanja samog Ugovora te je volju izrazi i pred drugima, kako to potvrđuju tuženica te svjedokinje NK i ČK. Tako je i medicinskim vještačenjem utvrđeno da vještak ne nalazi jasnih i nedvojbenih medicinski utemeljenih dokaza u vidu izražene psihopatološke simptomatike koja bi po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu dovodila u pitanje sposobnost za rasuđivanje pok. ĆK u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora (1. travnja 2019.) i Aneksa istom (15. travnja 2019.), odnosno smatra da je bio sposoban sklopiti sporne Ugovore, te da je mogao na valjan način izraziti svoju volju i upravljati svojim postupcima.
Naprotiv, ne mogu se prihvatiti kao životno logične i uvjerljive tužiteljičine tvrdnje da njezin otac DK nije bio sposoban za rasuđivanje u trenutku kada je raspolagao predmetnim nekretninama odnosno da je predmetni Ugovor o darovanju sklopljen 1. travnja 2019., u vrijeme kad je njezin otac je bio poprilično teško bolestan te je cijeli život bio ozbiljan alkoholičar, no, unatoč tome isti je opetovano odbijao podvrgnuti se liječenju, poglavito odvikavanju od alkoholizma.
30. Dakle, utvrđeno je da kod Ugovora o darovanju od 1. travnja 2019. i Aneksu istom Ugovoru od 15. travnja 2019., koji je sklopljen između tuženice i njezina sada pok. oca ĆK iz [adresa], nije bilo mana volje, odnosno nije utvrđeno da bi navodna alkoholna ovisnost prouzročila bitnu zabludu u odnosu na objekt Ugovora i bitna svojstva objekta Ugovora, odnosno da pok. DK u vrijeme sklapanja navedenih ugovora nije bio sposoban za rasuđivanje pa stoga nije bio u bitnoj zalbudi, niti je utvrđeno da bi kod tuženice postojala prijevarna namjera prilikom sklapanja prethodno navedenih Ugovora, odnosno nije dokazano u čemu bi se sastojala zabluda iz čl. 280. ZOO-a odnosno prijevara iz čl. 284. ZOO-a, a na koje tužiteljica neosnovano upire tužbom. Naime, iz činjenice da je između tuženice i oca pok. ĆK sklopljen Ugovor o darovanju kojim je pok. DK na predmetu darovanja zadržao pravo doživotnog plodouživanja jasno govori u prilog činjenici da je riječ o ozbiljnom i racionalnom raspolaganju ĆK, budući je za sebe kao sigurnost zadržao osobnu služnost doživotnog plodouživanja. Pored toga, osim osnovnog Ugovora, sklopljen je i Aneks istom Ugovoru što dodatno potvrđuje da nije bilo nikakvih mana volje, već je isti prav i ozbiljna volja ugovornih strana.
31. Slijedom navedenog, tužiteljica nije uspjela dokazati svoje navode, poglavito da pok. DK u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju nekretnina od 1. travnja 2019. i Aneksa istom od 15. travnja 2019., nije bio sposoban za rasuđivanje te da je bio u bitnoj zabludi niti da ispunjene pretpostavke prijevare propisane čl. 284. Zakona o obveznim odnosima, odnosno da je u samom postupanju ovdje tuženice postajala prijevarna namjera prilikom sklapanja Ugovora.
32. S obzirom da pravno mjerodavnu volju može izraziti samo poslovno sposobna osoba koja je u danom trenutku sposobna za rasuđivanje, a da tužiteljica nije uspjela dokazati svoje tvrdnje glede mane volje kod predmetnog Ugovora o darovanju od 1. travnja 2019. i Aneksa istom od 15. travnja 2019., u smislu nesposobnosti za rasuđivanje te bitne zablude (čl. 280. ZOO), kao i prijevare (čl. 284. ZOO-a), u ovom slučaju nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 331. ZOO-a glede poništaja ugovora, niti proizlazi ništetnost predmetnog Ugovora o darovanju i Aneksa istom, temeljem čl. 322. ZOO-a, pa je stoga tužbeni zahtjev za poništaj istoga Ugovora te posljedično zahtjev za uspostavu prijašnjeg zk. stanja zbog pravne nevaljanosti uknjižbe temeljem istog Ugovora valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.
33. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).
34. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) i podnesaka od 29. veljače 2024. i 29. studenoga 2024. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 17. veljače 2022., 22. rujna 2022., 25. siječnja 2023., 23. svibnja 2023. i 3. travnja 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 1.000,00 EUR, te sastava podnesaka od 16. studenoga 2022. i 22. veljače 2023., kojima predlaže obaviti sudsku dostavu za svjedoka, za svaku radnju u iznosu 50,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 250,00 EUR (Tbr. 8./4. OT), dakle ukupno u iznosu 8.100,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (2.025,00 EUR), kao i troška sudske pristojbe za tužbu i za presudu, za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 326,16 EUR. Ujedno je valjalo priznati trošak sudskog dostavljača u zahtijevanom iznosu 15,56 EUR / 117,20 HRK te vještačenja u zahtijevanom iznosu 199,08 EUR i dopunskog vještačenja u zahtijevanom iznosu 33,18 EUR. No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 11.025,14 EUR sa zatraženim zateznim kamatama nisu dosuđeni tužiteljici, s obzirom na neuspjeh iste u sporu, odnosno valjalo je odbiti tužiteljičin zahtjev za naknadom parničnih troškova sa zateznim kamatama, kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.
35. Također je i tuženici valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu i podnesaka od 4. listopada 2023., 23. veljače 2024. i 29. studenoga 2024. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 17. veljače 2022., 22. rujna 2022., 25. siječnja 2023., 23. svibnja 2023. i 3. travnja 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 1.000,00 EUR, te troška sastava podneska od 27. travnja 2023. u zahtijevanom iznosu 50,00 EUR (Tbr. 8./4. OT), dakle ukupno u iznosu 9.050,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (2.262,50 EUR). Međutim, nije priznat trošak sastava podneska od 1. ožujka 2023. kojim dostavlja dokaz o pologu predujma, u zahtijevanom iznosu 50,00 EUR, niti možebitni trošak pristojbi po odluci suda, jer isti zahtjev nije određeno postavljen, kako glede radnje, tako niti glede visine (čl. 164. st. 2. ZPP-a). Stoga je tuženici valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 11.312,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude, dok je ostatak tuženičinog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, valjalo odbiti kao neosnovan (toč. III. izreke presude).
36. Sukladno Zakonu o uvođenju EUR a kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) iskazane su novčane vrijednosti s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.
37. Zbog izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 15. svibnja 2025.
S u d a c:
Mario Klarić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).
DNA: - opun. tužiteljice, uz rješenje o sud. pristojbi za presudu u iznosu 652,33 EUR i
- opun. tuženice.
