REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53

P-130/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužiteljice JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Sanji Hajnal, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, po odvjetnici Margiti Kiš Kapetanović, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 31.3.2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o namjenskom kreditu pod brojem 3206685153/06, kreditna partija 7103141343, sklopljenog dana 16. svibnja 2006. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Dragice Dumančić iz Osijeka, pod brojem: OU1429/2006, dana 17. svibnja 2006. godine, koji glasi: "u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d."

II/. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o namjenskom kreditu pod brojem 3206685153/06, kreditna partija 7103141343, sklopljenog dana 16. svibnja 2006. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Dragice Dumančić iz Osijeka, pod brojem: OU1429/2006, dana 17. svibnja 2006. godine, koji glasi: "Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmjenjene anuitete".

III/. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, tužiteljici JR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih iznosa kamata isplatiti iznos od 1.746,63 EUR ( slovima: tisuću sedamsto četrdeset šest eura i šezdeset tri centa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče na svaki pojedini iznos anuiteta od dospijeća do konačne isplate, i to od dospijeća do 31.12.2007.g. u visini od 15 % godišnje, od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

na iznos od 12,96 € Od 30.11.2007. pa do isplate

na iznos od 12,67 € Od 31.12.2007. pa do isplate

na iznos od 12,98 € Od 31.01.2008. pa do isplate

na iznos od 12,88 € Od 29.02.2008. pa do isplate

na iznos od 13,09 € Od 31.03.2008. pa do isplate

na iznos od 23,80 € Od 30.04.2008. pa do isplate

na iznos od 23,46 € Od 31.05.2008. pa do isplate

na iznos od 23,32 € Od 30.06.2008. pa do isplate

na iznos od 23,23 € Od 31.07.2008. pa do isplate

na iznos od 22,91 € Od 31.08.2008. pa do isplate

na iznos od 22,75 € Od 30.09.2008. pa do isplate

na iznos od 23,80 € Od 31.10.2008. pa do isplate

na iznos od 23,67 € Od 30.11.2008. pa do isplate

na iznos od 23,70 € Od 31.12.2008. pa do isplate

na iznos od 24,72 € Od 31.01.2009. pa do isplate

na iznos od 24,34 € Od 28.02.2009. pa do isplate

na iznos od 23,60 € Od 31.03.2009. pa do isplate

na iznos od 23,64 € Od 30.04.2009. pa do isplate

na iznos od 23,46 € Od 31.05.2009. pa do isplate

na iznos od 22,89 € Od 30.06.2009. pa do isplate

na iznos od 22,85 € Od 31.07.2009. pa do isplate

na iznos od 31,76 € Od 31.08.2009. pa do isplate

na iznos od 31,83 € Od 30.09.2009. pa do isplate

na iznos od 31,33 € Od 31.10.2009. pa do isplate

na iznos od 31,49 € Od 30.11.2009. pa do isplate

na iznos od 31,00 € Od 31.12.2009. pa do isplate

na iznos od 31,54 € Od 31.01.2010. pa do isplate

na iznos od 31,45 € Od 28.02.2010. pa do isplate

na iznos od 31,67 € Od 31.03.2010. pa do isplate

na iznos od 32,18 € Od 30.04.2010. pa do isplate

na iznos od 31,93 € Od 31.05.2010. pa do isplate

na iznos od 32,63 € Od 30.06.2010. pa do isplate

na iznos od 32,60 € Od 31.07.2010. pa do isplate

na iznos od 33,42 € Od 31.08.2010. pa do isplate

na iznos od 32,11 € Od 30.09.2010. pa do isplate

na iznos od 32,12 € Od 31.10.2010. pa do isplate

na iznos od 31,68 € Od 30.11.2010. pa do isplate

na iznos od 33,91 € Od 31.12.2010. pa do isplate

na iznos od 32,42 € Od 31.01.2011. pa do isplate

na iznos od 31,83 € Od 28.02.2011. pa do isplate

na iznos od 32,43 € Od 31.03.2011. pa do isplate

na iznos od 31,08 € Od 30.04.2011. pa do isplate

na iznos od 32,27 € Od 31.05.2011. pa do isplate

na iznos od 32,52 € Od 30.06.2011. pa do isplate

na iznos od 33,64 € Od 31.07.2011. pa do isplate

na iznos od 30,09 € Od 31.08.2011. pa do isplate

na iznos od 27,75 € Od 30.09.2011. pa do isplate

na iznos od 26,84 € Od 31.10.2011. pa do isplate

na iznos od 26,82 € Od 30.11.2011. pa do isplate

na iznos od 26,41 € Od 31.12.2011. pa do isplate

na iznos od 26,77 € Od 31.01.2012. pa do isplate

na iznos od 26,50 € Od 29.02.2012. pa do isplate

na iznos od 25,89 € Od 31.03.2012. pa do isplate

na iznos od 25,49 € Od 30.04.2012. pa do isplate

na iznos od 25,34 € Od 31.05.2012. pa do isplate

na iznos od 24,89 € Od 30.06.2012. pa do isplate

na iznos od 24,31 € Od 31.07.2012. pa do isplate

na iznos od 23,82 € Od 31.08.2012. pa do isplate

na iznos od 23,03 € Od 30.09.2012. pa do isplate

na iznos od 23,07 € Od 31.10.2012. pa do isplate

na iznos od 22,73 € Od 30.11.2012. pa do isplate

na iznos od 22,18 € Od 31.12.2012. pa do isplate

na iznos od 21,33 € Od 31.01.2013. pa do isplate

na iznos od 21,32 € Od 28.02.2013. pa do isplate

na iznos od 20,89 € Od 31.03.2013. pa do isplate

na iznos od 20,22 € Od 30.04.2013. pa do isplate

na iznos od 19,38 € Od 31.05.2013. pa do isplate

sve to u roku od 15 dana.

IV/. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o namjenskom kreditu pod brojem 3206685153/06, kreditna partija 7103141343, sklopljenog dana 16. svibnja 2006. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Dragice Dumančić iz Osijeka, pod brojem: OU1429/2006, dana 17. svibnja 2006. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti od 40.000,00 CHF (slovima: četrdesettisuća i 00/100 CHF) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom ".

V/. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o namjenskom kreditu pod brojem 3206685153/06, kreditna partija 7103141343, sklopljenog dana 16. svibnja 2006. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Dragice Dumančić iz Osijeka, pod brojem: OU1429/2006, dana 17. svibnja 2006. godine, koji glasi: "od 40.000,00 CHF (slovima: četrdesettisuća i 00/100 CHF)", te " obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."

VI/. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o namjenskom kreditu pod brojem 3206685153/06, kreditna partija 7103141343, sklopljenog dana 16. svibnja 2006. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Dragice Dumančić iz Osijeka, pod brojem: OU1429/2006, dana 17. svibnja 2006. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti 410,97 CHF (slovima: četiristodeset i 97/100 EUR) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja."

VII/. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, tužiteljici JR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplatiti iznos od 5.870,76 EUR ( slovima: pet tisuća osamsto sedamdeset eura i sedamdeset šest centi), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to od 01. siječnja 2008. g. pa do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29.12.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to: na iznos od 1,11 € Od 30.11.2008. pa do isplate

na iznos od 3,11 € Od 31.01.2009. pa do isplate

na iznos od 5,55 € Od 28.02.2009. pa do isplate

na iznos od 6,87 € Od 31.03.2009. pa do isplate

na iznos od 4,35 € Od 30.04.2009. pa do isplate

na iznos od 4,14 € Od 31.05.2009. pa do isplate

na iznos od 0,09 € Od 30.06.2009. pa do isplate

na iznos od 1,80 € Od 31.01.2010. pa do isplate

na iznos od 5,57 € Od 28.02.2010. pa do isplate

na iznos od 4,94 € Od 31.03.2010. pa do isplate

na iznos od 11,14 € Od 30.04.2010. pa do isplate

na iznos od 9,91 € Od 31.05.2010. pa do isplate

na iznos od 13,19 € Od 30.06.2010. pa do isplate

na iznos od 30,26 € Od 31.07.2010. pa do isplate

na iznos od 26,77 € Od 31.08.2010. pa do isplate

na iznos od 41,44 € Od 30.09.2010. pa do isplate

na iznos od 34,20 € Od 31.10.2010. pa do isplate

na iznos od 28,84 € Od 30.11.2010. pa do isplate

na iznos od 46,55 € Od 31.12.2010. pa do isplate

na iznos od 57,67 € Od 31.01.2011. pa do isplate

na iznos od 50,24 € Od 29.02.2011. pa do isplate

na iznos od 51,76 € Od 31.03.2011. pa do isplate

na iznos od 46,50 € Od 30.04.2011. pa do isplate

na iznos od 48,61 € Od 31.05.2011. pa do isplate

na iznos od 68,15 € Od 30.06.2011. pa do isplate

na iznos od 71,24 € Od 31.07.2011. pa do isplate

na iznos od 94,70 € Od 31.08.2011. pa do isplate

na iznos od 87,31 € Od 30.09.2011. pa do isplate

na iznos od 75,60 € Od 31.10.2011. pa do isplate

na iznos od 80,87 € Od 30.11.2011.pa do isplate

na iznos od 74,71 € Od 31.12.2011. pa do isplate

na iznos od 79,50 € Od 31.01.2012. pa do isplate

na iznos od 84,76 € Od 28.02.2012. pa do isplate

na iznos od 85,30 € Od 31.03.2012. pa do isplate

na iznos od 82,65 € Od 30.04.2012. pa do isplate

na iznos od 84,29 € Od 31.05.2012. pa do isplate

na iznos od 86,53 € Od 30.06.2012. pa do isplate

na iznos od 84,96 € Od 31.07.2012. pa do isplate

na iznos od 85,55 € Od 31.08.2012. pa do isplate

na iznos od 84,14 € Od 30.09.2012. pa do isplate

na iznos od 81,17 € Od 31.10.2012. pa do isplate

na iznos od 85,72 € Od 30.11.2012. pa do isplate

na iznos od 87,66 € Od 31.12.2012. pa do isplate

na iznos od 87,49 € Od 31.01.2013. pa do isplate

na iznos od 81,86 € Od 28.02.2013. pa do isplate

na iznos od 86,50 € Od 31.03.2013. pa do isplate

na iznos od 87,91 € Od 30.04.2013. pa do isplate

na iznos od 3.341,12 € Od 31.05.2013. pa do isplate

na iznos od 86,46 € Od 30.06.2013. pa do isplate

a sve u roku od 15 dana.

VIII/. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, tužiteljici JR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnične troškove u iznosu od 2.578,91 EUR ( slovima: dvije tisuće petsto sedamdeset osam eura i devedeset jedan cent) pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana 15.5.2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi putem svog punomoćnika navodi da su stranke dana 16. svibnja 2006. sklopile Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3206685153/06, kreditna partija 103141343., a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 40.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, dok se tužiteljica obvezala navedeni iznos vratiti, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Tužiteljica se obvezala tuženiku iznos kredita otplaćivati u mjesečnim anuitetima uz redovnu kamatu koja je čl. 2. predmetnog ugovora određena kao promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,40 % godišnje. Tuženik je tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, a tužiteljica nije mogla utjecati na vrijeme i na način promjene kamate, jer je ista mijenjana jednostranom odlukom tuženika. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4. od 13.06.2014. godine u točki II potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/12 od 04.07.2013. godine te je utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda potvrđena je i revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14-2. od 09.04.2015. godine. Tužiteljica se poziva i na presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., kao i na odredbe Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 96/03 ) te na odredbu čl. 138. a – sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 41/14 i 110/15). Tužiteljica nadalje navodi da je odredbom čl. 502. c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen zahtjev iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni i ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slično regulira i odredba čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača u kojoj se navodi da takva odluka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi kako su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a kojima je ugovorena redovna kamata na taj kredit u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. te u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora te da korisnik kredita priznaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete te naložiti tuženiku da tužiteljici na ime preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 12.857,02 kune, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tužiteljica također predlaže da sud utvrdi ništetnim odredbe predmetnog ugovora o kredita u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF valuti te da naloži tuženiku da tužiteljici zbog tih ništetnih ugovornih odredbi isplati iznos od 44.233,23 kn., zajedno sa zateznom kamatom od dana dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka, sve to u roku od 15 dana.

2. U svom pisanom odgovoru na tužbu punomoćnik tuženika u cijelosti osporava tužbeni zahtjev kao neosnovan u pogledu pravne osnove, visine, kao i razloga kojima tužiteljica obrazlaže svoju tužbu. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet tužbenog zahtjeva, a dospjeli su prije 9. travnja 2014. te predlaže da sud odbije tužbene zahtjeve u cijelosti te naloži tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu sklopljen pod brojem 3206685153/06 između stranaka te ovjeren kod javnog bilježnika Dragice Dumančić iz Osijeka pod brojem OU-429/06 dana 17.5.2006. ( list 12-19 spisa), uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 20-40 spisa), uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u e-spisu, uvidom u nalaz i mišljenje financijsko- knjigovodstvenog vještaka DV Consulting od 1. travnja 2021. ( list 199-213 spisa), uvidom u očitovanje vještaka Dajane Vuković od 13.8.2021. ( list 226-236 spisa), uvidom u zapisnik od 2. veljače 2021. ( list 184 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 15.2.2022. ( list 245-247 spisa), uvidom u rješenje ŽS u Sisku Gž-550/2022-2 od 11.kolovoza 2022. ( list 272-275 spisa), saslušanjem vještaka Dajane Vuković na ročištu od 15.2.2022. ( list 245 spisa ) te saslušanjem tužiteljice JR na ročištu od 31.3.2025. ( list 296-297 spisa).

4. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu sklopljen pod brojem 3206685153/06 između stranaka te ovjeren kod javnog bilježnika Dragice Dumančić iz Osijeka pod brojem OU-429/06 dana 17.5.2006. ( list 12-19 spisa), sud je utvrdio da tim ugovorom tuženik odobrava i stavlja na raspolaganje tužiteljici kao korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 40.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Namjena kredita je adaptacija kuće, a rok otplate iznosi 10 godina. Odredbom čl. 7. Ugovora utvrđeno je da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 410,97 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja. Osim glavnice tužitelj se obvezao plaćati i redovnu kamatu ( čl. 2. Ugovora ) koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja na dan sklapanja istog ugovora iznosi 4,40 % godišnje.

5. Uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 20-40 spisa), uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u e-spisu, uvidom u nalaz i mišljenje financijsko- knjigovodstvenog vještaka DV Consulting od 1. travnja 2021. ( list 199-213 spisa), uvidom u očitovanje vještaka Dajane Vuković od 13.8.2021. ( list 226-236 spisa) te saslušanjem vještaka na ročištu od 15.2.2022. ( list 245 spisa ) sud je utvrdio da je tužiteljica tijekom otplate kredita zbog ugovorene valutne klauzule u CHF valuti platila više za 44.233,25 kn, odnosno 5.870,76 eura, dok je zbog promjene kamatne stope jednostranom odlukom banke platila više za 13.159,98 kn, odnosno 1.746,63 eura.

6. Punomoćnici stranaka nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje Dajane Vuković nakon njezinog saslušanja na ročištu te je sud nalaz i mišljenje iste vještakinje u cijelosti prihvatio cijeneći ga istinitim, logičnim i sačinjenim po pravilima struke.

7. Podneskom od 21.10.2024. godine punomoćnik tužiteljice uredio je tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj te je sve iznose preplate iskazao u valuti euro, sukladno fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kn za 1 euro te je predložio da sud donese presudu kao u izreci ove odluke.

8. Podneskom od 4.2.2025. godine punomoćnik tuženika je iskazao da ustraje na protivljenju preinaci tužbe i istaknutom prigovoru zastare.

9. Sud smatra da je takvo protivljenje tuženika preinaci tužbe neosnovano s obzirom da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog u Zagrebu 26.11.2021. usvojen zaključak da je dopuštena preinaka tužbe u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF valuti nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Što se tiče prigovora zastare potraživanja zbog specificiranja tužbenog zahtjeva, odnosno preinake dijela tužbenog zahtjeva, sud smatra da je takav prigovor neosnovan jer je tužitelj već podnošenjem tužbe zatražio i isplatu zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose, a nakon što je proveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, punomoćnik tužitelja je i postavio određeni tužbeni zahtjev pa je već i podnošenjem tužbe došlo do prekida zastare. Na 2. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH ( 2/24 ) održanoj 27. svibnja 2024. godine zauzeto je pravno shvaćanje da se u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove ( neprava preinaka ) moguća i dopuštena ( čl. 190. i 191. ZPP-a ), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Stoga se ukazuju neosnovanim gore navedeni prigovori punomoćnika tuženika.

10. Saslušanjem tužiteljice JR na ročištu održanom dana 31.3.2025. ( list 296-297 spisa) sud je utvrdio da je ista tijekom 2006. godine sklopila Ugovor o namjenskom kreditu sa Zagrebačkom bankom, a u svrhu adaptacije svoje obiteljske kuće. Prije sklapanja ovog Ugovora o kreditu tužiteljica je već imala kredit u Zagrebačkoj banci koji je otplaćen pa je stoga otišla u Zagrebačku banku gdje su joj ponudili kredit u CHF valuti kao najpovoljniji. Ona nije razmatrala nakon toga mogućnost podizanja kredita u nekoj drugoj valuti, a nisu joj niti nudili u eurima ili u kunama. Ugovor je sklopila na 10 godina. Kredit je u cijelosti otplatila. Sjeća se da joj je prva rata bila oko 1.900,00 kuna, a najveća rata iznosila je oko 2.900,00 kuna. U banci ju nitko nije upozorio na mogućnost znatnog porasta rata kredita. Prije nego što je potpisala ugovor, ona ga je pročitala i kao laik razumjela, ali nije očekivala da bi kamate i tečaj mogli znatno porasti. Mislila je da može doći samo do neznatnog rasta rata kredita. U to vrijeme tužiteljica je bila zaposlena u HEP-u u Osijeku, nije bila član uprave nekog trgovačkog društva ili poduzeća. Ugovor o kreditu je ovjerila kod javnog bilježnika u Osijeku. Tamo ju nitko nije ništa niti pitao, a niti objašnjavao, javni bilježnik nije tumačio odredbe ugovora, ona je samo došla i potpisala gdje je trebalo. U banci je dočekao već unaprijed pripremljeni tipski ugovor te ona nije mogla utjecati na sadržaj pojedinih ugovornih odredbi. Nitko ju nije upozorio na rizik sklapanja Ugovora o kreditu u CHF valuti. Tužiteljica je osobno otplaćivala kredit koji su joj rate skidali sa plaće. Prije sklapanja ugovora o kreditu nije se informirala o tečaju CHF, a kad je došla u banku vjerovala je u ono što joj je rekla službena osoba u banci.

11. Iskazu tužiteljice sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njezin iskaz istinitim i uvjerljivim te u skladu sa drugim provedenim dokazima. Tužiteljica je imala status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 133/09 – dalje ZZP/07) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu razvidno je da je tužiteljica isti potpisala kao fizička osoba za adaptaciju kuće za vlastite osobne potrebe pa je tužiteljica svoje potrošačko svojstvo dokazala navedenim ugovorom o kreditu i vlastitim iskazom.

12. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04.srpnja 2013. godine između ostalog utvrđeno je da je tužena 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (N.N.96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004.godine do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 01. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

13. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

14. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43. Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. godine i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

15. Čl. 138.a. ZPP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokreće potrošač.

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

17. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. ( što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma, Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 04. travnja 2012. godine Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. godine. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastani rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

18. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članak 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine donesen je Zaključak da, ukoliko je ništetnost ustanovljena kao u ovom konkretnom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača te se ovaj Zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke ( tuženika) iz tog postupka. Stoga sud smatra da je u cijelosti neosnovan prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika, a s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka koji se računa od 13. lipnja 2014. godine , a tužba u ovom predmetu podnesena je prije isteka tog roka i to dana 9.4.2019. godine.

19. Nesporno je da predmetni Ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te je tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema Odluci banke, mogao postupati bez pristanka korisnika kredita. Visina kamatne stope ovisi dakle isključivo o odluci banke, bez da se navode bilo kakvi kriteriji za to. U Ugovoru su se trebale na transparentan način navesti pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da to bude jasno i razumljivo korisniku kredita, a na temelju toga bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a u ovom slučaju je ostala ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a to je banka. Tako se došlo u situaciju da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužiteljice, kao korisnika kredita. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. Z00-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatne stope i tečaju koji će se primjenjivati tijekom otplate ( to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u člancima 1.,2.,6. i 18. Ugovora o kreditu, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj dužnika na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.

20. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP-a/14. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.

21. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

22. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasno i razumljivo .Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

23. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u sladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu ( tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje i presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

24. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st.1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

25. Polazeći od toga da je dio ugovora koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope i vezanje glavnice uz švicarski franak, ništetan, jer je isti prosječnom potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

26. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da su odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a kojima se uređuju valutna klauzula i promjene kamatne stope tijekom otplate kredita ništetne pa je stoga tuženik dužan tužiteljici vratiti iznose koje je tužiteljici naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora. Pojedinačni anuiteti utvrđeni su vještačenjem te je vještak iskazao i vrijeme plaćanja svakog anuiteta pa je stoga sud odlučio kao u točki I/. do VII/. izreke ove presude.

27. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kad je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VS RH ( Revd-1294/2021 od 12.10.2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva se nesavjesnost banke kao kreditne institucije.

28. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP ) te je sud punomoćniku tužiteljice priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, troškove zastupanja na ročištima od 2.7.2019., 2.2.2021., 15.2.2022. i 31.3.2025. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, troškove sastava obrazloženih podnesaka od 19.11.2019., 28.5.2021. i 14.3.2025. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura ili ukupno 1.700,00 eura + PDV od 25 % u iznosu od 425,00 eura, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 122,10 eura te trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 331,81 eura, sveukupno 2.578,91 EUR. Temeljem članka 11. stavak 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ( N.N. 118/18, 51/23) tužiteljica je oslobođena plaćanja sudske pristojbe na presudu. Stoga je odlučeno kao u točki VIII/. izreke ove presude.

Beli Manastir, 15. svibnja 2025.

S u d a c :

Suzana Nađ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda.

Dostaviti:

1.Tužiteljici putem punomoćnika

2.Tuženiku putem punomoćnika