REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-369/2025-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja ET iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Predragu Dželajliju, odvjetniku u Rijeci, Matije Gupca 3, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženog Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/140, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 9. svibnja 2023. i prvostupanjsko rješenje od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/22-02/1269, URBROJ:338-08-02-01-23-06 od 18. siječnja 2023 te se tužitelju priznaje događaj od 26. listopada 2022., po dijagnozi šifre prema MKB-u: S 72.8 (Prijelomi ostalih dijelova bedrene kosti) ozljedom na radu i u svezi navedenog događaja priznaju mu se i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćne presude ovog Suda o priznatom pravu iz točke I. izreke rješenja donesene odgovarajuće rješenje.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 5.610,93 (pet tisuća šesto deset eura i devedeset tri centa) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude ovoga Suda, dok se u preostalom dijelu do iznosu od 5.735,35 odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/140, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 9. svibnja 2023. odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/22-02/1269, URBROJ:338-08-02-01-23-06 od 18. siječnja 2023., kojim je u točki I. izreke odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje ozljede na radu i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s te osnove i to ozljede tužitelja nastale kod poslodavca Kliničkog bolničkog centra Rijeka, 26. listopada 2022., po dijagnozama šifre prema MKB-u: S 72.8 (Prijelomi ostalih dijelova bedrene kosti), M 54.4 (Lumbago s išijasom), i M 87.2 (osteonekroza uzrokovana prijašnjom traumom), dok je u točki II. izreke rješenja određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/140, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 9. svibnja 2023., tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 21. lipnja 2023. zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U svezi s tim tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, da istom nije dana mogućnost sudjelovanja u postupku koji je prethodio ovome upravnom sporu, također da je povrijeđeno načelo utvrđivanja materijalne istine, načelo saslušanja stranaka i u svezi s tim načelo zaštite prava građanina i zaštita javnog interesa.

2.1. Navodi da prvostupanjsko tijelo nije utvrdilo okolnosti mjesta nastanka ozljeda tužitelja, da je zanemarilo u cijelosti iskaz svjedoka CT, kao i sam iskaz tužitelja i dostavljenu medicinsku dokumentaciju, iz koje nesporno proizlazi da se tužitelj spotaknuo na radnom mjestu i da je vidno šepajući nastavio s radnim aktivnostima nesvjestan težine ozljede i krajnjih posljedica ozljeđivanja. Smatra da dovođenje u vezu degenerativnih promjena kod tužitelja ne isključuje činjenicu da je tužitelj padom na radnom mjestu za vrijeme obavljanja redovne radne aktivnosti djelovanjem sile uzrokovane padom i spoticanjem, doživio ozljedu na radu pa tužitelj postavlja pitanje da li bi do ozljeđivanja došlo da nije bilo djelovanja navedene sile, odnosno da li bi došlo do stres fakture tužitelja da nije bilo pada na radnom mjestu.

2.2. Stoga, tužitelj smatra da je zadaća prvostupanjskog tijela bila utvrditi okolnosti ozljeđivanja, dinamiku i vrijeme nastanka nezgode, kao i trajnu posljedicu koja ovisi o ostvarivanju prava iz zdravstvenog osiguranja. Tvrdi da je osporavano rješenje posljedica netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, donošenja nezakonite i nelogične odluke.

2.3. Naposljetku, tužitelj je naveo da prvostupanjsko tijelo nije na nomotehničko primjeren način obrazložilo svoju odluku o odbijanju žalbe ovdje tužitelja, čime tužitelj ukazuje na povredu odredbe članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/2021) pa je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se ponište osporavano rješenje tuženika od 9. svibnja 2023., kao i prvostupanjsko rješenje od 18. siječnja 2023., uz nadoknadu troškova ovog upravnog spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 28. rujna 2023. ponovio navode koje je naveo u obrazloženju osporavanog rješenja navodeći, da je u drugostupanjskom postupku pribavljen nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva, Direkcije Zavoda, od 11. travnja 2023. koje je ocijenilo da se dijagnoze šifre prema MKB-u S 72.8 (prijelomi ostalih dijelova bedrene kosti), M 87.2 (osteonekroza uzrokovana prijašnjom traumom) i M 54.4 (lumbago s išijasom), ne mogu uzročno posljedično povezati s ozljeđivanjem tužitelja pretrpljenim 26. listopada 2022., jer se radi o ozljedi koja nije nastala kao posljedica jednokratnog događaja i za koju je postojala predispozicija u vidu opsežnih radioloških verificiranih kroničnih degenerativnih promjena lumbosakralne kralježnice, koksofemoralnog zgloba i subhondralne kosti femura koje predstavljaju predispoziciju za nastanak ozljede, slijedom čega je tuženik, pozivajući se na odredbu čl. 67. tč. 4. i 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ 80/13, 137/13, 98/19, i 33/23; u nastavku teksta: Zakon), predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. U tijeku ranije provedenog upravnog spora koji se je vodio pod poslovnim brojem Us I-1338/2023, u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, održano je ročište za raspravu 26. listopada 2023. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. ranije važećeg Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; u nastavku teksta: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Stranke su u cijelosti ustrajale kod svih navoda iznesenih u tužbi i odgovoru na tužbu, nakon čega je na prijedlog opunomoćenika tužitelja rasprava odgođena na kraće vrijeme radi konzultiranja opunomoćenika tužitelja s strankom o provedbi dokaznog prijedloga (medicinskog vještačenja) u ovom upravnom sporu na okolnosti navedene iz tužbe.

5. Na idućem ročištu za raspravu održanom kod ovog suda 3. studenog 2023. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika, opunomoćenik tužitelja je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva te je nakon obavljenih konzultacija sa tužiteljem naveo da ustraje kod izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem u ovom upravnom sporu pa je raspravnim rješenjem Suda naloženo tužitelju da u roku od 10 dana na račun Suda uplati predujam za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem u iznosu od 398,17 EUR (3.000,00 kn) i o tome u navedenom roku dostavi dokaz u spis predmeta upravnog spora.

6. Tužitelj je 14. studenog 2023. dostavio u spis predmeta upravnog spora dokaz o uplati troškova medicinskog vještačenja, nakon čega je izvanraspravnim rješenjem Suda određeno provođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Hari Jurdana, dr. med. ortoped, stalni sudski vještak iz Matulja kojem je data zadaća da nakon uvida u medicinsku i drugu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te po potrebi osobnog pregleda tužitelja utvrdi, jesu li medicinske činjenice utvrđene u nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva, Direkcije Zavoda od 11. travnja 2023. ispravno utvrđene, odnosno može li se tužitelju događaj od 6. listopada 2022. koji je rezultirao dijagnozama S 72.8, M 54.4 i M 87.2 priznat ozljedom na radu i u svezi navedene ozljede, priznati tužitelju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, sukladno članku 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23, u nastavku teksta ZOZO) ili za to ne postoje uvjeti sukladno članku 67. ZOZO.

Za dostavu vještačkog nalaza određen je rok od 30 dana.

7. Izvan raspravnim rješenjima Suda od 6. veljače 2024., 11. ožujka 2024., 15. travnja 2024., 15. svibnja 2024., 10. lipnja 2024. i 5. srpnja 2024. vještak je požurivan radi dostave nalaza i mišljenja te cjelokupnog spisa predmeta upravnog spora koji mu je otpremljen radi izrade nalaza i mišljenja, nakon čega je 22. srpnja 2024. zaprimljen nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka izv. prof. dr. sc. Hari Jurdana, dr. med. Specijaliste ortopedije i traumatologije, u kojem je vještak naveo da se na temelju uvida u medicinsku i drugu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, tužitelju dijagnoza S 72.8 (prijelom ostalih dijelova bedrene kosti) može priznati kao ozljeda na radu, jer postoji dokumentacija, potvrda da se radi o padu tužitelja ( izjava svjedoka od 4. prosinca 2022.) i dokaz slikovnom pretragom MR učinjenom 8. studenoga 2022. koja pokazuje manji fokus subhondralne stres frakture uz opsežni i reaktivni edem kosti glave femura, koji se širi u područje intertrohanterne regije, što dokazuje da se ne radi o ataku kronične bolesti ili urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest (sukladno odredbi čl. 67. ZOZO), a na temelju čega se ne bi kod tužitelja ova ozljeda priznala kao ozljeda na radu. Terapijski postupci kod tužitelja (rasterećenje i liječenje u barokomori) koji potvrđuju da se radi o stres prijelomu. Degenerativne promjene koje se isto navode u MR nalazu nisu direktno uzrokovale stres prijelom u području lijevog kuka.

8. U podnesku zaprimljenim kod ovoga suda 6. kolovoza 2024. tuženik je očitujući se na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka od 22. srpnja 2024. u bitnome naveo da se ne slaže s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka, jer sama potvrda da se radi o stres fakturi koja je verificirana u MR nalazu od 8. studenoga 2022. je potvrda činjenice, da stres frakture nastaju kao posljedica ponavljajućih vježbi pokreta koju uzrokuje neravnotežu između koštane razgradnje i koštane formacije te se tako vrše opterećenja na kosti. Stres prijelomi obično ne nastaju iz direktne ozljede, (na primjer pad ili udarac), nego se pojavljuju nakon ponavljajućeg opterećenja koji nadilazi mogućnost podupirućih mišića da apsorbiraju stres. Nastanak stres prijeloma kosti bazira se na slabosti fokalne strukture koštanog tkiva, slabosti mišića regije i čestim ponavljajućim mišićnim trzajima, koja uzrokuju mikro frakture, a posljedično s vremenom nastaju makro frakture. Stres frakture mogu uključivati proksimalni dio femura, zdjelicu ili donji ekstremitet, a predispondirajući faktor za nastanak stres prijeloma su i kronične degenerativne bolesti mišićnog koštanog sustava. Kod tužitelja su medicinskom dokumentacijom verificirane opsežne i degenerativne promjene lumbosakralne kralježnice, koksofemoralnog zgloba i subhodralne kosti glave femura praćene difuzno stanjenom hrskavicom kranijalnog i prednjeg dijela glave femura sa defektima hrskavice, koji dopiru do kosti u smislu hondromalacije četvrtog stupnja. Nastavno, tuženik je naveo da u medicinskom vještačenju stalnog sudskog vještaka nema osvrta na druge dvije dijagnoze M 54.4 i M 87.2, slijedom čega da nisu suglasni s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka budući sve navedene dijagnoze S 72.8, M 54.4, M 87.2 se ne mogu priznati ozljedom na radu od 26. listopada 2022. , jer su verificirane kronične degenerativne promjene koje predstavljaju predispoziciju za nastanak ozljede, sukladno stručnoj znanstvenoj medicinskoj spoznaji.

9. U dopisu zaprimljenom kod ovog Suda 9. rujna 2024. vještak je naveo da zbog radnih obaveza ne može nazočiti ročištu zakazanom za 19. rujna 2024. pa je zamolio da se ročište održi bilo koji drugi dan u tjednu, a da nije četvrtak i petak.

10. Na idućem ročištu za raspravu održanom kod ovog suda 17. rujna 2024. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, a odsutnosti vještaka stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora. Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik iznio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka u podnesku od 6. kolovoza 2024. tražeći da se vještak očituje na iste, nakon čega je ročište odgođeno zbog nedolaska vještaka koji je na istom trebao biti saslušan radi pojašnjenja nalaza i mišljenja te otklanjanja svih primjedbi iznesenih u svezi istog.

11. Na idućem ročištu za raspravu održanom kod ovog suda 24. rujna 2024. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, službene osobe tuženika i vještaka izv. prof. dr. sc. Hari Jurdana, dr. med. specijalist ortoped, stalni sudski vještak ortopedije i traumatologije, stranke su ostale kod navoda iznesenih u tijeku upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu izveden je dokaz saslušanjem vještaka radi pojašnjenja nalaza i mišljenja te otklanjanja svih primjedbi koje je tuženik iznio u svezi istog. Na ročištu za raspravu vještak je ostao kod datog nalaza i mišljenja od 22. srpnja 2024. u kojem je naveo da se tužitelju dijagnoza šifre S 72.8 može priznati ozljedom na radu, a to je zaključio na temelju medicinske dokumentacije koja se navodi u spisu, na temelju slijeda događaja (prijave pada i magnetske rezonance koja učinjena nakon pada 8. studenog 2022.). Ističe da se dijagnoze M54.4 i M87.2 ne mogu priznati tužitelju ozljedom na radu iz razloga što te dijagnoze ne bi mogao povezati sa predmetnim događajem i iz razloga što dijagnoze šifre M prema MKB klasifikaciji bolesti označavaju bolesna stanja koja vještak pretpostavlja da tužitelj ima od ranije. Na upit Suda naveo je, da je točno da stres frakture nastaju kao posljedica ponavljajućih vježbi odnosno pokreta koji uzrokuju neravnotežu između koštane razgradnje i koštane formacije, kao i da stres prijelomi najčešće ne nastaju iz direktne ozljede ali da mogu nastati. Tužitelj da je zadobio stres prijelom pri padu ispod same hrskavice kuka (glave femura) i inače se stres prijelomi u području kuka najčešće javljaju između glave i natkoljenice, gdje postoji ugao i gdje su najveća opterećenja. Ističe da uzrok također ne ide u prilog tog stres prijeloma, jer on nije radio ponavljajuće pokrete. Navodi da to što se u magnetskoj rezonanci spominje stres prijelom da bi bio suphondralni prijelom, a magnetska rezonanca pokazuje da je tužitelj ima lošu hrskavicu, a što znači da su bile prisutne neke degenerativne promjene za nastanak tog stres prijeloma, ali upravo na magnetskoj rezonanci prisutnost ovog koštanog edema koji obuhvaća otok kosti tzk cijelu glavu i ipak taj stres prijelom (stres fraktura) vještaku su ključni momenti da je odlučio da se ipak radilo o ozljedi na radu, unatoč tome što je tužitelj imao predisponirajući faktor (degenerativne promjene), jer takav koštani edem je nastao uslijed pada i tužitelj je došao otečen zbog čega je morao uzeti bolovanje. Naveo je, da kod tužitelja postoje kronične degenerativne promjene na zglobu kuka, što je razvidno iz nalaza magnetske rezonance. Iste da predstavljaju predispoziciju za nastanak ozljede, da one imaju svoj tijek ali da ne bi trebao zbog toga čovjek pasti.

12. Na istom ročištu za raspravu izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

13. Presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502- 03/23-01/140, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 9. svibnja 2023. i vraćanja predmeta tuženika na ponovni postupak, kao i zahtjev tužitelja za nadoknadu troška ovog upravnog spora, objavljena je 27. rujna 2024. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, a protiv iste je tužitelj pravodobno 29. listopada 2024. izjavio žalbu, a tuženik odgovor na žalbu 14. studenoga 2024., nakon čega je cjelokupni spis predmeta upravnog spora otpremljen Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske na nadležno postupanje.

14. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž4118/2024-3 od 19. veljače 2025. poništena je presuda ovog Suda poslovnog broja UsI-1338/2023-26 od 27. rujna 2024. i predmet je vraćen ovome Sudu na ponovan postupak, nakon čega se spor nastavio voditi pod poslovnim brojem Usi-369/2025 te je ovaj Sud zakazao ročište za 24. travnja 2025.

15. Na ročištu za raspravu održanom 24. travnja 2025. u prisutnosti uredno pozvanih stranaka, stranke su u cijelosti ostale kod svih dotadašnjih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora nakon čega je opunomoćenik tužitelja zamolio da mu se dodijeli kraći rok radi konzultacije s strankom vezano za predlaganje i provedbu novog medicinskog vještačenja, a sukladno uputi iz obrazloženja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž-4118/2024-3 od 19. veljače 2025.

16. Na idućem ročištu za raspravu održanom kod ovog Suda 8. svibnja 2025. u prisutnosti stranaka, tužitelj je naveo kako tužitelj nije spreman predujmiti trošak za provedbu dokaza novim medicinskim vještačenjem ustrajući pri svim navodima iznesenim u tijeku ovog i ranije provedenog upravnog spora koji se je vodio pod poslovnim brojem Us I-1338/2023, kao i tuženik koji je ustrajao kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu i svih navoda iznesenih u ranije provedenom upravnom sporu, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

17. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je 30. studenoga 2022. kod prvostupanjskog tijela zaprimljena prijava poslodavca Kliničkog bolničkog centra Rijeka radi ozljede tužitelja od 26. listopada 2022., dijagnoze šifre prema MKB klasifikaciji S 72.8, M 54.4 i M 87.2. U prijavi je navedeno, da se radnik ozlijedio za vrijeme redovnog radnog vremena, prilikom vršenja svog redovnog rada, kada se kretajući bolničkim hodnikom spotaknuo i pao na lijevi kuk. U dijelu prijave koja se odnosi na Izvješće izabranog doktora opće/obiteljske medicine ZT, dr. med., je u odnosu na zadobivenu ozljedu, osnovom medicinske dokumentacije, postavljena dijagnoza bolesti prema MKB-u: S 72.8 (prijelomi ostalih dijelova bedrene kosti, M 54.4 (lumbago s išijasom) i M 87.2 (osteonekroza uzrokovana prijašnjom traumom) te je navedeno da tužitelj ne boluje od drugih bolesti, odnosno fizičkih i psihičkih poteškoća koje su mogle rezultirati ozljedom.

18. Utvrđeno je, da je prvostupanjsko tijelo pribavilo izjavu tužitelja o okolnostima nastanka predmetne ozljede, na način da se isti 24. studenog 2022. pisano očitovao da je 26. listopada 2022. hodao hodnikom KBC Sušak prema hitnom traktu, kada se spotaknuo i pao na lijevi kuk te u tom trenutku da mu se pad nije učinio strašnim i nastavio je odrađivati svoje radne zadatke, te je malo kasnije prilikom premještaja pacijenta osjetio intenzivnu bol u lijevom kuku, kao da mu je nešto kvrcnulo. Spisu predmeta upravnog postupka prileži i izjava kolege CT koji se je pisanim putem očitovao da je 26. listopada 2022. u bolničkom hodniku vidio kolegu ET, ovdje tužitelja, kako se spotaknuo i pao na lijevu stranu te mu je pomogao da se digne, a tužitelj da je šepajući nastavio hodati prema hitnom traktu.

19. Spisu prileži i izjava neposredno nadređene radnice tužitelja, VT koja se očitovala kako na dan nastanka ozljede radnika ET, nije imala nikakvih saznanja o istoj, jer ju je tužitelj o ozljeđivanju obavijestio 7. studenog 2022. kada je otvorio bolovanje zbog posljedice te ozljede.

20. Utvrđeno je, da je postupajući po predmetnoj prijavi, prvostupanjsko tijelo zatražilo od Liječničkog povjerenstva, Regionalnog ureda Rijeka, nalaz, mišljenje i ocjenu od 13. siječnja 2023. uvidom u koju je utvrđeno, da se sukladno medicinskoj dokumentaciji o opisanom načinu nastanka dijagnoze (šifra prema MKB-u S 72.8, M 54.4 i M 87.2) iste, ne mogu uzročno-posljedično povezati s događajem ozljeđivanja pretrpljenim 26. listopada 2022. i priznat ozljedom na radu, jer dijagnoza S 72.8 nije verificirana radiološkom obradom i kliničkim tijekom liječenja, dok su dijagnoze M 54.4 i M 87.2 nastale uslijed verificiranih degenerativnih promjena koje predstavljaju predispoziciju zdravstvenog stanja, a temeljem koje ocjene je doneseno prvostupanjsko rješenje.

21. Utvrđeno je, da je protiv prvostupanjskog rješenja od 18. siječnja 2023. tužitelj izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno osporavanim rješenjem tuženika od 9. svibnja 2023. na način, da je odbijena žalba tužitelja te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje, a sve nakon što je u žalbenom postupku pribavljen nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva, Direkcije Zavoda od 11. travnja 2023., koje je ocijenilo, da se dijagnoza šifre prema MKB-u S 72.8, M 87.2 i M 54.4 ne mogu uzročno-posljedično povezati s događajem ozljeđivanja pretrpljenim 26. listopada 2022., jer se radi o ozljedi koja nije nastala kao posljedica jednokratnog događaja i za koje je postajala predispozicija u vidu opsežnih radioloških verificiranih kroničnih i degenerativnih promjena lumbosakralne kralježnice, koksofemoralnog zgloba i subhondralne kosti femura koje predstavljaju predispoziciju za nastanak ozljede. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost rješenja tuženika, tužitelj pokrenuo upravni spor koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

22. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio, da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

23. Naime, u ovom upravnom sporu nije sporno da je tužitelj 26. listopada 2022. za vrijeme radnog vremena, obavljajući svoj redovan posao u prostoru poslodavca, pretrpio ozljede pod dijagnozama prema MKB-u S 72.8, M 87.2 i M 54.4.

24. Sporno je, u ovoj upravnoj stvari, jesu li u pogledu pretrpljene tužiteljeve ozljede ispunjene zakonske pretpostavke da se navedene ozljede priznaju kao ozljeda na radu te da se tužitelju u svezi s istim i priznaju i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

25. Prema odredbi članka 66. Zakona ozljedom na radu smatra se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznog kondicijskog treninga vezanog za održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima; 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. odredbe ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 4. ozljeda, odnosno bolest iz točke 1. i 2. čl. 14b. Zakona koja nastane kod osigurane osobe i u okolnostima iz čl. 16. Zakona.

26. Prema članku 67. Zakona propisano je, da se ozljedom na radu, u smislu Zakona, ne smatra ozljeda odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno obavljanju djelatnosti , ako i na redovitom putu od stana do mjesta rad i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.); 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.); 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe i izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se na može dovesti u kontekst radno- pravne aktivnosti; 4. atake kronične bolesti; 5. uređene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

27. Člankom 12. stavkom 1. točkom 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ("Narodne novine", broj 8/15, 17/15, 41/15, 104/17, 34/18 i 63/22, dalje: Pravilnik o ovlastima) propisano je da Liječničko povjerenstvo provodi stručno-medicinsko vještačenje te daje nalaz, mišljenje i ocjenu o priznavanju, odnosno ne priznavanju ozljede, odnosno bolesti kao ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti. Stavkom 5. istog članka Pravilnika o ovlastima propisano je da nalaz, mišljenje i ocjenu u slučajevima iz stavka 1., 3. i 4. ovoga članka Liječničko povjerenstvo daje na osnovi medicinske dokumentacije ugovorne zdravstvene ustanove, odnosno ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse, odnosno medicinske dokumentacije inozemne zdravstvene ustanove, odnosno inozemne ordinacije privatne prakse, što ne isključuje pravo Liječničkog povjerenstva da obavi pregled osigurane osobe ako je potreban zbog utvrđivanja zdravstvenog stanja i davanja ocjene, osim u slučaju iz stavka 1. točke 3. ovoga članka kada je pregled osiguranika obvezan.

28. Člankom 19. stavkom 3. Pravilnika o ovlastima propisano je, da nalaz, mišljenje i ocjenu iz stavka 1. i 2. ovoga članka liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda daje na osnovi medicinske dokumentacije ugovorne zdravstvene ustanove, odnosno ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse, na osnovi medicinske dokumentacije inozemne zdravstvene ustanove, odnosno inozemne ordinacije privatne prakse te druge relevantne dokumentacije, a na tiskanici koju posebnom odlukom propisuje ravnatelj Zavoda.

29. Člankom 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 19/18 i 41/19, 22/20 i 39/20, dalje: Pravilnik) propisano je, da se ozljeda na radu može priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod koje je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

30. Člankom 37. Pravilnika propisano je, da se ozljeda na radu neće priznati osiguranoj osobi iz članka 36. Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

31. Naime, o zahtjevu za priznanje ozljede kao ozljede na radu te posljedično ostvarenje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, odlučuje se na temelju nalaza i mišljenja Vijeća vještaka nadležnog Zavoda, a što, osim za upravni postupak, vrijedi i za upravni spor pred Sudom, zbog čega se i meritorna odluka Suda također mora temeljiti na nalazu i mišljenju vještaka. Stoga je za drugačiju odluku Suda nego što je ona donesena u upravnom postupku, također potreban odgovarajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka, jer Sud nema stručno- medicinska znanja kojima bi sam mogao otkloniti pogrešan nalaz i mišljenje vještaka ili eventualni nedostatak u izradi takvog nalaza i mišljenja koji je pribavljen u upravnom postupku.

32. Tužitelj je u sporu predložio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po neovisnom sudskom vještaku, a na okolnost mehanizma nastanka pretrpljene ozljede te postojanja predispozicije za takvu ozljedu, odnosno mogućnosti priznavanja navedenih ozljeda, ozljedom na radu u smislu čl. 66. stavak 1. ZOZO, a čiji bi nalaz i mišljenje eventualno doveo u sumnju odlučne medicinske činjenice utvrđene u nalazu i mišljenju Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 11. travnja 2023. pa je Sud u ovom upravnom sporu na prijedlog tužitelja pribavio nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 22. srpnja 2024. u kojem je vještak naveo, da je na temelju uvida u medicinsku i drugu dokumentaciju tužitelja koja prileži spisu predmeta upravnog spora razvidno, da se tužitelju može priznati dijagnoza S 72.8 (prijelom ostalih dijelova bedrene kosti) kao ozljeda na radu, jer postoji u spisu predmeta potvrda da se radi o padu tužitelja, izjava svjedoka od 4. prosinca 2022., a dokaz slikovnom pretragom MR učinjen 8. studenoga 2022. pokazuje manji fokus subhodralne stres frakture uz opsežni reaktivni edem kosti glave femura koji se širi u područje intertrohanterne regije, što dokazuje da se ne radi o ataki kronične bolesti ili urođenoj ili stečenoj predispoziciji zdravstvenog stanja koji mogu imati za posljedicu bolest, a takav nalaz osporio je tuženik, odnosno njegovo Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda u podnesku od 6. kolovoza 2024. kada je navelo da je sama potvrda da se radi o stres frakturi koja je verificirana MR nalazom od 8. studenoga 2022. potvrda činjenice da stres frakture nastaju kao posljedica ponavljajućih vježbi pokreta koji uzrokuju neravnotežu između koštane razgradnje i koštane formacije te se tako vrše opterećenja na kosti te ne nastaju obično iz direktne ozljede, nego se pojavljuju nakon ponavljajućeg opterećenja koji nadilazi mogućnosti podupirućih mišića da apsorbiraju stres, a nastanak stres prijeloma kosti bazira se na slabosti fokalne strukture koštanog tkiva te slabosti mišića regije i čestim ponavljajućim mišićnim trzajima koji uzrokuju mikro frakture, a posljedično s vremenom nastaju makro frakture.

33. Sud je na ročištu održanom 24. rujna 2024. saslušao vještaka radi pojašnjenja nalaza i mišljenja te otklanjanja primjedbi koje je tuženik iznio u svezi istog, a na kojem je vještak naveo da u cijelosti ostaje kod datog nalaza i mišljenja te na upit Suda da li je točno da stres frakture nastaju kao posljedica ponavljajućih vježbi odnosno pokreta koji uzrokuju neravnotežu između koštane razgradnje i koštane formacije vještak je odgovorio da je to točno. Na upit Suda da li stres prijelomi nastaju iz direktne ozljede vještak navodi da najčešće ne nastaju ali da mogu nastati. Vještak je napomenuo da je tužitelj zadobio stres prijelom i da uzrok također ne ide u prilog tog stres prijeloma, jer tužitelj nije radio ponavljajuće pokrete, međutim vještak zaključuje da to što se u magnetskoj rezonanci spominje stres prijelom da bi bio suphondralni prijelom, a magnetska rezonanca pokazuje da tužitelj ima lošu hrskavicu, a što znači da su bile prisutne neke degenerativne promjene za nastanak tog stres prijeloma. Nastavno, vještak je istaknuo da je tužitelj imao predisponirajući faktor (degenerativne promjene na zglobu kuka), a što je razvidno iz samog MR nalaza, međutim vještak je u konačnici svojeg usmenog izlaganja zaključno istaknuo da unatoč tome što je tužitelj imao predisponirajući faktor (degenerativne promjene na zglobu kuka) smatra, da se tužitelju treba priznati dijagnoza S 72.8 (prijelom ostalih dijelova bedrene kosti) ozljedom na radu, jer je takav koštani edem nastao uslijed pada tužitelja, zbog čega je isti bio primoran uzeti bolovanje. Degenerativne promijene da imaju svoj tijek, ali da zbog istih čovjek ne bi trebao pasti.

34. Imajući u vidu usmeno izlaganje vještaka u kojem je usmeno obrazložio, dopunio i pojasnio razloge za donošenje nalaza i mišljenja, ovaj Sud je istog prihvatio te na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. i II. izreke ove presude, a sve imajući u vidu da je vještak na ročištu potvrdio da se druge dvije dijagnoze M 87.2 i M 54.4 ne mogu tužitelju priznati ozljedom na radu iz razloga što te dijagnoze ne bi mogao povezati sa predmetnim događajem, sve obzirom da dijagnoze šifre M prema MKB klasifikaciji bolesti označavaju bolesna stanja koja vještak pretpostavlja da tužitelj ima od ranije pa je Sud u tom dijelu poklonio vjeru nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 11. travnja 2023., dakle, u dijelu u kojem je Povjerenstvo tuženika utvrdilo da se preostale dvije dijagnoze šifre prema MKB:

M54.4 i M87.2. ne mogu tužitelju priznati ozljedom na radu, jer je iz usmenog pojašnjenja nalaza i mišljenja sudskog vještaka razvidno da naveden šifre označene slovom M prema MKB označavaju bolesna stanja, a ne akutnu ozljedu koja se označuje šifrom S.

35. Pritom se ukazuje tužitelju da se neosnovano u tužbi poziva da mu nije dana mogućnost sudjelovanja u prvostupanjskom postupku, jer je upravo iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno, da je tužitelju dana mogućnost očitovanja u svezi predmetnog događaja i da se tužitelj 24. studenog 2022. pisano očitovao o činjenicama navedenima u prijavi ozljede na radu, kao i svjedok CT, dok u predmetnom upravnom sporu nije sporno da je tužitelj za vrijeme radnog vremena obavljajući svoj redovan posao u prostoru poslodavca zadobio ozljede po dijagnozama prijelom ostalih dijelova bedrene kosti (lumbago s išijasom) i osteonekroza uzrokovana prijašnjom traumom.

36. Također, nisu osnovani niti navodi tužitelja iz tužbe u kojima ističe da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu povrijeđeno načelo saslušanja stranaka, kao i da tuženik nije na nomotehnički primjeren način obrazložio svoju odluku o odbijanju žalbe, ovdje tužitelja, jer je osporavano rješenje tuženika od 9. svibnja 2023. u cijelosti sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. ZUP-a, a njegovo obrazloženje u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a, dok je tužitelj bio saslušan u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu.

37. Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a propisano je, da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano pa su tužitelju priznati troškovi zastupanja putem njegovog opunomoćenika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 18/14 i 107/15) i Tbr. 27., 46. i 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, u nastavku teksta: Tarifa). Stoga je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 21. lipnja 2023. te pristupa na ročište održano kod ovoga suda 26. listopada 2023., 3. studenoga 2023., 17. rujna 2024. i 24. rujna 2024., za svaku radnju iznos od 398,20 eura, a kako je to tužitelj specificirao u troškovniku dostavljenom ovome Sudu 24. rujna 2024. na kojeg se je pozvao na ročištu održanom 8. svibnja 2025., što daje iznos od 1.991,00 euro, sve uvećano za trošak PDV-a od 497,75 eura, a što daje ukupan iznos od 2.488,75 eura. Navedenom trošku treba pridodati trošak pristupa na ročište održanog kod ovog Suda 24. travnja 2025. i 8. svibnja 2025., za svaku radnju iznos od 1.250,00 eura, kao i trošak sastava žalbe u iznosu od 622,18 eura (u koje iznose je uračunat PDV od 25%), odnosno sveukupno iznos od 5.610,93 eura.

38. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 14. studenoga 2023. u iznosu od 99,55 eura (uvećanog za PDV od 25%) što daje iznos od 124,42 eura, jer tužitelj u istom nije iznio nikakve nove činjenice niti predlagao nove dokaze, zbog čega ga smatra neopravdanim troškom pa je u tom dijelu do iznosa od 5.735,35 eura valjalo odbiti zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora te odlučiti kao u točki III. izreke ove presude.

39. Sukladno članku 22. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 53/91, u nastavku teksta ZSP), pristojbe se u upravnom sporu plaćaju samo ako Sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu, a što u konkretnom predmetu nije bio slučaj, dok se ujedno ukazuje tužitelju da je oslobođen od plaćanja istih sukladno članku 11. st. 1. tč. 16. ZSP-a.

40. Slijedom navedenog, na temelju čl. 117 st. 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 15. svibnja 2025.

S u t k i n j a

Marija Renner Jakovljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjeraka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Predragu Dželajliji, odvjetniku u Rijeci, Matije Gupca 3

- tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb,

Margaretska 3