REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-454/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Barić, u pravnoj stvari pravnoj stvari tužitelja QUALITAS d.o.o., Zagreb, Dobojska 32, OIB: 46638550961, zastupan po punomoćnici Sandri Pavičić, odvjetnici u Zagrebu, Trnjanska cesta 23/II, protiv tuženika DOOR EXPERT d.o.o., Zagreb, Ulica Ivana Šibla 15, OIB: 30428738301, zastupan po Tatjani Salopek, odvjetnici U Zagrebu, Martićeva 67/3 radi isplate nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku DOOR EXPERT d.o.o. isplatiti tužitelju QUALITAS d.o.o. iznos od 6.768,07 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 1. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 971,17 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je između njega i tuženika postojala poslovna suradnja po pitanju uvođenja sustava upravljanja koje je tuženik izrealizirao u vidu odobrenja od strane Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta i nadležne državne agencije, povodom čega je ostvario potporu od 85% sufinanciranja u obliku bespovratnih sredstava u iznosu od 209.461,25 kuna. Navodi da je tuženik odabrao tužitelja za pružanje potrebnih usluga savjetovanja i izobrazbe za uvođenje sustava upravljanja kvalitetom i procesima, kao i međunarodnu certifikacijsku kuću Dert Norske Veritas (DNV). Ističe da su parnične stranke 12. veljače 2019. sklopile ugovore naziva „Priprema Prijavitelja za certificiranje“ i „Edukacija djelatnika Prijavitelja povezana s pripremom za certificiranje“. Obrazlaže kronologiju daljnjeg razvoja poslovanja s bitnim naglaskom da su tužitelj i tuženik postigli dogovor o kratkoročnoj pozajmici tužitelja tuženiku, sve radi plaćanja duga po računima koji su se odnosili na plaćanje dijela usluga certifikacijske kuće DNV, a koju pozajmicu se tuženik obvezao vratiti najkasnije do kraja 2019. Ističe da se u konkretnom radilo o iznosu pozajmice od 216.463,26 kuna koju je tužitelj pozajmio tuženiku kroz četiri uplate, i to 1.travnja 2019. uplatom pozajmice u iznosu od 50.000,00 kn, 3.travnja 2019. uplatom pozajmice u iznosu od 85.000,00 kn, 17.srpnja 2019. uplatom pozajmice u iznosu od 45.000,30 kn, 21. kolovoza 2019. uplatom pozajmice u iznosu od 36.462,96 kn. navodi da je tuženik na ime povrata predmetne kratkoročne pozajmice tužitelju uplatio ukupno 165.469,21 kuna, i to 9. travnja 2020. povratom iznosa od 70.469,21 kn, 30. studenog 2020. povratom iznosa od 45.000,00 kn, 4. svibnja 2021. povratom iznosa od 50.000,00 kn, čime je preostali iznos dugovanja po predmetnoj pozajmici 50.994,05 kuna, odnosno 6.768,07 eura. Navodi da je tužitelj tijekom čitave 2019. tražio tuženika povrat pozajmice, na što je tuženik imao razna opravdanja te predmetnu pozajmicu nije vratio te ga je uputio na osobu imena OC kojega navodi kao tuženikovog savjetnika. Postavlja zahtjev za isplatu iznosa od 6.768,07 eura s pripadajućim zateznim kamatama u iznosu od 8 %, uz obvezivanje tuženika na snošenje parničnog troška tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da potraživanje tužitelja prema tuženiku ne proizlazi iz formalno sklopljenih ugovora „Priprema Prijavitelja za certificiranje“ i „Edukacija djelatnika Prijavitelja povezana s pripremom za certificiranje“, već se predmetno potraživanje odnosi na međusobni dogovor parničnih stranaka sukladno kojem tuženik nije ni trebao vratiti tužitelju cjelokupni iznos uplaćenog novca na ime pozajmica te je uplaćen veći iznos od iznosa duga po ugovorima i računima. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u ovom predmetu.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te se usprotivio navodima iz odgovora na tužbu ističući da tuženik točno navodi da potraživanje u ovom predmetu ne proizlazi iz spomenutih sklopljenih ugovora između stranaka koji se tiču usluga certificiranja, no da je potrebno naglasiti da predmet spora proizlazi kao posljedica tih ugovora, kao i da se radi o tužiteljevim pozajmicama tuženiku radi podmirenja tuženikovog duga na ime usluga prema certifikacijskoj kući Dert Norske Veritas (DNV). Ističe da je netočan tuženikov navod kako predmetnu pozajmicu nije bilo potrebno vraćati u punom iznosu, da sam tuženikov navod o pozajmici u sebi implicira da se radi o sredstvima koja moraju biti vraćena, kao i da je jasno da tužitelj ne bi imao interesa davati pozajmice bez očekivanja za vraćanjem tog istog pozajmljenog iznosa. Navodi da je tuženik prihvaćanjem tužiteljeve uplate i njezinim evidentiranjem kao pozajmice već priznao obvezu vraćanja, kao i vraćanjem dijela pozajmljenih sredstava tijekom 2020. i 2021. uz opis "povrat pozajmice", čime je priznao predmetnu obvezu.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u svu spisu priležeću dokumentaciju, ovjerene pisane izjave stranaka danih putem njihovih zakonskih zastupnika te je saslušao svjedoka OC.

5. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, dalje: ZPP) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. U ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje vraćanje iznosa s naslova pozajmice, i to iznosa od 6.768,07 eura kojeg je pozajmio tuženiku.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj tuženiku pozajmio iznos od 216.463,26 kuna kojeg je naznačio u tužbi te nije sporno da je tuženik vratio tužitelju iznos od 165.469,21 kuna s osnova predmetnog zajma. Između parničnih stranaka je sporno je li time vraćen cjelokupan iznos predmetnog zajma kojeg je tužitelj pozajmio tuženiku. Na pripremnom ročištu od 7. ožujka 2025. parnične stranke su učinile nespornim da je iznos od tadašnjih 50.994,05 kuna (kunska protuvrijednost predmeta spora) pozajmljen tuženiku, no učinile su spornim je li tuženik obvezan taj iznos zaista vratiti tužitelju.

8. Čitanjem pisanog iskaza zakonskog zastupnika tužitelja ŠC (list 93- 94 spisa) ovaj sud je utvrdio da su tvrdnje tužitelja u suglasnosti s nespornim činjenicama u ovom postupku, a to su činjenice da je tužitelj tuženiku pozajmio iznos od 216.463,26 kuna te da je tuženik vratio tužitelju iznos od 165.469,21 kuna s osnova predmetnog zajma. Stoga je taj iskaz ovaj Sud cijenio vjerodostojnim i u skladu sa svim izvedenim dokazima u spisu.

9. S druge strane, zakonski zastupnik tuženika PC u svom pisanom iskazu (list 90 spisa) tvrdi da je između stranaka postojao dogovor prema kojem nije trebao vratiti tužitelju cjelokupni iznos pozajmljenog novca iz razloga što je uplaćen veći iznos od iznosa duga po ugovorima i računima. Međutim, takve tvrdnje nemaju valjano uporište u dokazima koji prileže spisu niti pravnim propisima koji su u konkretnom predmetu u primjeni.

10. Sud je saslušao svjedoka OC koji je naveo da je on prijatelj s PC te je iskazao da mu je poznato da je ŠC pozajmio novac PC. Naveo je da je na ime te pozajmice vraćeno sve osim nepriznatog troška pri realizaciji uz njegovo obrazloženje da je nepriznati trošak onaj trošak koji ne priznaje komisija koja odlučuje o tom trošku. Ovaj sud drži kazivanje svjedoka subjektivnim u cijelosti iz razloga što je on, kako je sam naveo, prijatelj zakonskog zastupnika tuženika, a njegovo kazivanje drži irelevantnim u dijelu koji se odnosi na dio poslovanja koji nije predmet ovog spora budući da je raspravljanje u ovom predmetu valjalo zadržati na okolnostima koje se tiču ugovornog odnosa o zajmu između parničnih stranaka. Također, stav svjedoka o pravnim pitanjima u pogledu okolnosti treba li tuženik vratiti pozajmljeno tužitelju sud nije uzeo u obzir u skladu s načelom iura novit curia.

11. Uzevši u obzir nesporne činjenice između parničnih stranaka, da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o zajmu, predmetni ugovorni odnos je valjalo prosuditi prema odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje u tekstu: ZOO).

12. Prema odredbi članka 499. stavka 1. ZOO-a ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

13. Prema odredbi članka 504. ZOO-a ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.

14. Potrebno je reći da iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi dinamika uplate i vraćanja predmetnog zajma prema pojedinim vremenskim razdobljima (listovi 60-64 spisa), korespondecija između zakonskih zastupnika parničnih stranaka (listovi 65-66 spisa) i izvadci o uplatama na ime povrata pozajmice (listovi 83-85 spisa), a koje je ovaj sud cijenio vjerodostojnim i podudarnim s tužiteljevim navodima.

15. Iz provedenih dokaza u predmetnom postupku ovaj sud je ocijenio da nisu osnovani tuženikovi navodi da predmetni zajam nije bilo potrebno vratiti u cijelosti, odnosno da je nevraćeni iznos zajma bio namijenjen u druge svrhe, a posebno s obzirom na činjenice koje su stranke učinile nespornim u ovom predmetu – da se radilo o ugovornom odnosu zajma i da je stanoviti iznos predmetnog zajma vraćen. Stoga je, u skladu s člankom 304. ZPP-a ovaj sud zaključio da je predmet dovoljno raspravljen tako da se može donijeti odluka te je zaključio glavnu raspravu i odbio izvesti predložene, a neizvedene dokaze za dodatnim saslušanjem zakonskih zastupnika parničnih stranaka jer bi njihovo saslušanje bilo suvišno i bespotrebno za odlučivanje o predmetu spora. Navedeno posebice iz razloga što njihove pisane izjave već prileže spisu, a ovom sudu su bile dostatne, kao i cjelokupno činjenično stanje, za odlučivanje o predmetu spora.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

17. Odluka o zateznim kamatama utemeljena je na odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a. Budući da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj zatražio povrat preostalog iznosa predmetnog zajma do kraja 2023. godine (list 66 spisa), to je tuženikova obveza povrata predmetnog zajma u skladu s člankom 504. ZOO-a dospjela s danom 1. ožujka 2024. Stoga je valjalo dosuditi zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos počevši od 1. ožujka 2024. do isplate. S obzirom na to da se ne radi o odnosu iz trgovačkih ugovora, a budući da tužitelju u predmet poslovanja ne spada djelatnost davanja zajma, kamate su dosuđene u visini stope za ostale odnose od tri postotna poena.

18. Na temelju odredbi članka 154. stavka 1., članka 155. stavaka 1. i 2. i članka 164. ZPP-a donesena je odluka o trošku (točke II. i III. Izreke). Tužitelju je, u skladu s Tbr. 7. Tarife nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 128/23.; dalje -Tarifa), priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 9. trošak pristupa ročištu od 7. ožujka 2025. i ročištu od 28. travnja 2025. svako u iznosu od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 8. trošak sastava podnesaka od 18. travnja 2025 u iznosu od 200,00 eura, što ukupno iznosi 800,00 eura. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 57,07 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 114,12 eura.

U Zagrebu 15. svibnja 2025.

Sutkinja

Martina Barić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku