Republika Hrvatska

Poslovni br.: P-411/2022-20

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužiteljice ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Damiru Gruiću, odvjetniku u [adresa], protiv tužene DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi predaje u suposjed, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 02. travnja 2025., u prisutnosti pun. tužiteljice, te stranaka osobno, na ročištu za objavu održanom 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] predati u suposjed stan u [adresa], anagrafske oznake [adresa], položen u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to baš 63/5273 dijela koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom: STAN 42 – na VII. (sedmom) katu, površine 62,63 m2 koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, ostave, kupaonice, WC-a, hodnika i balkona s pripadajućom drvarnicom tužitelju ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao i SC iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kao suvlasnicima predmetnog stana, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eura, sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su kao suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] zgrada, [adresa], i to: Suvlasnički dio: 63/5273 Etažno vlasništvo (E-43) - stan 42 - na VII. (sedmom) katu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, ostave, kupaonice, WC-a, hodnika i balkona, s pripadajućom drvarnicom, na adresi [adresa], ukupne površine 62,63 m², u zemljišnoj knjizi upisane ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za ¼ dijela, SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za ¼ dijela i DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za ½ dijela. Predmetnu nekretninu, bez dogovora sa ostalim suvlasnicima, posjeduje samo tužena DC. Pojedini suvlasnik može zahtijevati predaju cijele stvari u posjed samo ako je ovlašten od ostalih suvlasnika da mu cijela stvar bude predana u posjed, a inače može zahtijevati od treće osobe da stvar preda svim suvlasnicima, pa se tako tužbenim zahtjevom traži predaja u suposjed predmetne nekretnine tužiteljici i suvlasnici SC.

2. U odgovoru na tužbu tužena se istoj protivi, predlaže prekinuti postupak do okončanja postupka koji se vodi radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na predmetnoj nekretnini pod R1-47/22, ističe da tužiteljica nije dokazala da joj je tužena oduzela posjed, kao i da nikada nije branila tužiteljici ni SC suposjed predmetne nekretnine. Smatra da tužiteljica raspolaže ključevima od ulaznih vrata stana, a opreza radi ističe prigovor zadržanja jer je kao pošteni posjednik imala nužne i korisne troškove, pa ima pravo na naknadu istih.

3. Podneskom od 12.05.2022. tužiteljica razjašnjava slijed stjecanja predmetne nekretnine s njene strane, te navodi da su u posjedu predmetne nekretnine (stana) sve do smrti pok. GC (pok. Đ) bili su pok. GC pok. Đ i tužena DC, međutim, nakon smrti GC pok. Đ, niti njegov nasljednik (VC), niti tužiteljica (supruga od VC) nisu nikada uvedeni u posjed predmetnog stana, niti su u bilo kojem trenutku imali ključeve od predmetne nekretnine. Protivi se prijedlogu za prekidom ovog postupka do okončanja postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice, jer sve dok se ne izvrši civilna dioba i dok se ne donese pravomoćno rješenje o tome, tužiteljica ima pravo zahtijevati predaju predmetne nekretnine (stana) u suposjed, jer kako je ranije već navedeno tužiteljici kao suvlasniku pripada temeljem članka 30. stavka 2. ZV-a i članka 42. ZV-a pravo na posjedovanje predmetne nekretnine.

4. U dokaznom postupku pregledana je sva pisana dokumentacija u spisu, saslušane stranke i svjedok VC.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet ovog postupka je predaja u suposjed nekretnine označene kao stan u [adresa], anagrafske oznake [adresa], položen u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to baš 63/5273 dijela koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom: STAN 42 – na VII. (sedmom) katu, površine 62,63 m2 koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, ostave, kupaonice, WC-a, hodnika i balkona s pripadajućom drvarnicom.

7. Iz dostavljenog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da su kao suvlasnice predmetnog stana uknjižene tužiteljica za ¼ dijela, tužena za ½ dijela i SC za ¼ dijela.

8. Pregledom Rješenja o nasljeđivanju iza pok. GC umrlog **.**.2019., a donesenog po javnom bilježniku u Splitu, Mili Čipčić dana 17. prosinca 2020 pod O-4944/19, UPP/OS-3/20, utvrđeno je da su predmetni stan naslijedili ( kao i sve ostale nekretnine) SC, kćerka ostavitelja i VC, sin ostavitelja za po ½ dijela.

9. Nakon toga, **.**.2021.. VC sa svojom suprugom, tužiteljicom, ĐC zaključuje ugovor o darovanju bez predaje nekretnine u neposredan posjed daroprimateljici, kojim joj daruje naslijeđenu ¼ predmetnog stana, a koji je ugovor ovjeren kod javnog bilježnika u Splitu Ante Zlokića dana 14. siječnja 2021. pod OU-12/2021.

10. Saslušani svjedok VC naveo je da je stan u [adresa] bio vlasništvo njegovog djeda i bake te nakon smrti djeda stan su naslijedili njegov otac GC i njegova sestra tužena DC. On da nije bio u kontaktu sa svojim ocem od 10-te godine, niti je od tada bio u tom stanu, niti zna tko je u njemu živio, moguće da je tužena. Navodi da ključeve stana nije imao, niti nakon očeve smrti, te da osobno nije kontaktirao tuženu vezano za predaju ključeva, jer da je sve išlo preko odvjetnika, a da ni njegova supruga nije tuženu kontaktirala i tražila ključeve, te da sa tuženom imaju pred sudom i druge postupke. Naveo je da ne zna je li njegov otac imao ključeve stana niti "kod koga su isti završili". Na pitanje suda kada bi imali ključeve tog stana, na koji su način namjeravali izvršavati suposjed ukoliko tu živi tužena, odgovara da sigurno ne bi tu došao živjeti ali kao suvlasnik da mora imati ključ i da je njegovo pravo da ga ima i da može ući u stan ako želi, a svakako da bi htio doći u stan da ga pogleda, jer tu sigurno neće biti dogovora i stan će se morati prodati.

11. Tužiteljica je u svom iskazu pojasnila da je njen suprug promijenio prezime GC u majčino djevojačko prezime VC, te da sa svojim ocem GC nikada nije imao kontakt niti išta u vezi njega zna, pa tako niti u vezi predmetnog stana kojeg je naslijedio u [adresa]. Nikada nije bio u njemu niti imao ključeve. Ista je stvar i sa drugim stanom kojeg su on i sestra naslijedili od oca, koji se nalazi na adresi [adresa], ne zna broj, ali taj stan je dogovorom pripao njegovoj sestri. Suprug i ona da nikada nisu bili u nijednom od njih. Ona da nije osobno kontaktirala tuženu u vezi predaje ključeva stana, ali daje to učinio njen odvjetnika, a damu ona vjeruje.

12. Tužena je iskazala da je njen otac bio je vlasnik za cijelo stana u [adresa], a ustanu da su živjeli otac majka i ona i njena djeca. Otac nije kontaktirao sa sinom GC jer je ovaj bio nasilan i grub. Brat je živio u [adresa] u [adresa], naime on se ranije razveo od supruge i njoj je ostavio stan na Brdima, zatim je bio u Hrvatskoj vojsci od '91 do '94 i od njih dobio na korištenje ovaj stan, i tu je živio. Otac je umro 2007. i naslijedili su ga na tri dijela, majka brat i ona. Majka je umrla 2014. i njen dio naslijedili subrat i on. Brat je umro **.**.2019., a ne zna tko ga je naslijedio. Bratova djeca da nisu nikada kontaktirala sa bakom i djedom niti dolazila u stan u [adresa]. Ovaj stan u [adresa] trebalo je otkupiti i da je ona osobno plaćala otkup, a ne njen brat, brat nije tu ni živio. Brat da je imao ključeve od stana. Kada je brat umro, a našli su ga mrtvog u stanu, na poziv policije došli su ona i sin, svi ključevi bili su na stolu u kuhinji i to ključevi i od stana u [adresa] u kuće u [adresa] i stana u [adresa] i stana u [adresa]. Kako su tu bili tako su tu ostali. Oni ih nisu uzeli jer im to nisu ni dali policajci koji su tu bili. Tužiteljica da ju nije pokušala kontaktirati vezano za predmetni stan i predaju ključeva, a niti njen odvjetnik. Upitana da li bi ona dopustila suposjed stana ili dala ključeve nećacima, odnosno tužiteljici, odgovorila je da po njoj samo VC ima sada pravo na ovaj stan, a da mu sada ne bi dopustila suposjed. Također da ne osporava VC odnosno njegovoj supruzi pravo suvlasništva. Na kraju dodaje da je ovaj stan njen jedini dom, a VC ima više nekretnina i više stanova koje je naslijedio od oca i od majke, ima i apartmane u Novalji i ima gdje živjeti.

13. Sukladno članku 42. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17 – dalje: ZV) svim suvlasnicima pripada pravo na supsjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih suvlasničkih ovlasti glede nje.

14. Temeljem čl. 37. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima svaki suvlasnik je vlasnik onoga idealnog dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnoga dijela, a temeljem st. 6. istoga članka, svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnoga dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva. Temeljem čl. 42. st. 1. ZVDSP- a, svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari.

15. Sukladno odredbi čl. 161. st. 1. ZV-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

16. Iz svega naprijed navedenog nesporno je utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica predmetnog stana, da ne raspolaže ključevima istog, da je tužena koja je također suvlasnica predmetnog stana u njegovom isključivom posjedu.

17. Postupak pokrenut radi razvrgnuća suvlasničke zajednice civilnom diobom ( jer geometrijska dioba stana nije moguća) u odnosu na predaju u suposjed ne predstavlja prethodno pitanje pa je odbijen prijedlog za prekidom ovog postupka do okončanja navedenog izvanparničnog postupka.

17.1. Pitanje razvrgnuća suvlasništva rješava se u izvanparničnom postupku, a tužiteljica sukladno odredbi članka 166. ZV-a osnovano traži predaju suposjeda nekretnine. Naime, pokrenuti izvanparnični postupak za razvrgnuće suvlasničke zajednice ne predstavlja pravnu zapreku za suvlasnika neposjednika, da od drugog suvlasnika koji posjeduje cijelu stvar zatraži predaju u suposjed svog dijela suvlasništva, a obzirom da među strankama nisu sporni suvlasnički udjeli.

18. Što se tiče prava na poštivanje doma, odredbom članka 8. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – dalje: Konvencija) propisano je da svatko ima pravo na štovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske, dok je stavkom 2. članka određeno da se javna vlast ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu i interesu nacionalne sigurnosti, gospodarske dobrobiti zemlje, sprječavanja nereda i sprječavanje zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih.

19. Pojam doma za sud je činjenično pitanje u kojem sud u parničnim postupcima odlučuje po kriterijima trajnosti faktične veze imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, pravna shvaćanja sadržana u odlukama Ustavnog suda RH te Europskog suda za ljudska prava, tako da zaštita prava na dom nije apsolutna ni neupitna, jer ograničenje tog prava mora zadovoljiti određene kriterije materijalno pravne i procesno pravne, sadržane u testu razmjernosti budući da na drugoj strani u pravilu postoji interes vlasnika iz osnove prava vlasništva zaštićenog Ustavom RH. Teret dokazivanja da se navedena odluka tiče njegovog doma i da je došlo do miješanja njegovog prava na dom, je na strani osobe koja se na to pravo poziva u kontradiktornom parničnom postupku.

20. Međutim, u konkretnom slučaju predmetni stan predstavlja dom tužene jer ga ona koristi za stanovanje, ali tužiteljica ne zahtijeva njezino iseljenje iz stana nego predaju u suposjed tako da se prihvaćanjem zahtjeva tužiteljice ne zadire se, niti se miješa u pravo tužene na dom jer ona u stanu i nadalje nastavlja stanovanje, a tužiteljici kao suvlasniku u istom omjeru kao i tužena pripadaju sva prava kao i tuženoj. Stoga je i (iako tek uzgredno spomenuto pravo na dom u ovom postupku) prigovor tužene o pravu na poštivanje doma neosnovan.

21. Prema odredbi članka 164. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađen.

21.1. Institut pridržaja odnosno retencije iz odredbe članka 164. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima odnosi se međutim na reivindikacijsku, pravu vlasničku tužbu i na zaštitu koja pripada posjedniku u odnosu na vlasnika koji od posjednika traži predaju stvari (nekretnine) u posjed.

21.2. Odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje reguliraju zaštitu suvlasništva predstavljaju posebne odredbe u odnosu na odredbe istoga Zakona koje se odnose na reivindikacijske tužbe iz članka 164. pa u pravnom odnosu suvlasnika od kojih jedan ili više njih traži od preostalih da mu predaju u suposjed nekretninu nema mjesta primjeni pravila o pravu retencije iz odredbe članka 164. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Stoga je i istaknuti prigovor retencije neosnovan.

22. Na kraju za navesti je da prema odredbi članka 46. stavka 2. ZV, svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može postaviti vlasnik stvari s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama. Kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno, ili da je položi sudu ili javnom bilježniku (članak 64. stavak 2. ZOO). Primjenjujući navedene zakonske odredbe na sporni pravni odnos između stranaka, proizlazi kako tužiteljica ima pravo postaviti zahtjev za predaju u suposjed predmetnih nekretnina njoj i ostalim suvlasnicima jer se radi o nekretninama na kojima suposjed nije realno podijeljen, pa je tužbeni zahtjev pravilno postavljen.

23. Obzirom na sve naprijed navedeno tužbeni zahtjev je osnovan pa je u cijelosti usvojen.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a.

24.1. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to: za sastav tužbe 100 bodova, za sastav podneska od 12.05.2022., za zastupanje na ročištima od 06.09.2023. i 02.04.2025. po 100 bodova, za sastav podneska od 05.10.2022. i zastupanje na ročištu od 22.11.2023. po 25 bodova, ukupno 450 bodova, što pomnoženo sa 2,00Eura, daje 900,00 Eura, uvećano za 25% na ime PDV-a daje 1.125,00 Eura, dok pristojbu tužbe u visini od 36,50 Eura tužiteljica nije platila, pa je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Splitu, 15. svibnja 2025. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

- pun. tužiteljice

- tuženoj