Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Benkovcu

Stjepana Radića 10 23420 Benkovac

Poslovni broj: P-608/2023-26

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, po sucu toga suda Zoranu Vrankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad.1. E a pok. EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 2. N iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 3. Nad e R iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , ad. 4. A iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.5. NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.6. RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.7. AK pok. ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.8. EK pok. LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.9. VK pok. LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.10. LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.11. EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.12. ZK pok. CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 13. ĆK pok. CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad.14. UK ud. CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Franko Kotlar, Ana Vidov i partneri iz Zadra, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave, 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se da su tužitelji ad. 1. do 6. stekli valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva svaki u suvlasničkom udjelu od 1/18 dijela na:

- dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 458 m2 koji dio je na Skici sudskog očevida od dana 11. studenog 2024.g. izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka dipl. ing. geod. Frane Vlatkovića, a koja skica je sastavni dio ove presude, označen žutom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-A

- dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 11 m2 koji dio je na Skici sudskog očevida od dana 11. studenog 2024.g. izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka dipl. ing. geod. Frane Vlatkovića, a koja skica je sastavni dio ove presude, označen narančastom bojom i slovima M-N-O-P-M

- dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 90 m2 koji dio je na Skici sudskog očevida od dana 11. studenog 2024.g. izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka dipl. ing. geod. Frane Vlatkovića, a koja skica je sastavni dio ove presude, označen zelenom bojom i slovima G-H-I-J-K-L-G

- dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 33 m2 koji dio je na Skici sudskog očevida od dana 11. studenog 2024.g. izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka dipl. ing. geod. Frane Vlatkovića, a koja skica je sastavni dio ove presude, označen plavom bojom i slovima S-T-U-V-S

- dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 7 m2 koji dio je na Skici sudskog očevida od dana 11. studenog 2024.g. izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka dipl. ing. geod. Frane Vlatkovića, a koja skica je sastavni dio ove presude, označen sivom bojom i slovima O-P-R-O,

a što je Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti da se tužitelji ad.1. do ad.6. temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti upišu u zemljišnim knjigama kao suvlasnici opisanih dijelova predmetnih nekretnina svaki u suvlasničkom udjelu od 1/18 dijela.

II U Utvrđuje se da je tužitelj ad.7. AK stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva u suvlasničkom udjelu od 1/3 dijela na:

a što je Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti da se tužitelj ad.7. temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti upiše u zemljišnim knjigama kao suvlasnik opisanih dijelova predmetnih nekretnina u suvlasničkom udjelu od 1/3 dijela.

III Utvrđuje se da su tužitelji ad.8. do 14. stekli valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva i to tužitelji ad.8. EK i ad.9. VK u suvlasničkom udjelu od 1/9 dijela svaki, a tužitelji ad.10. do ad.14 u suvlasničkom udjelu od 1/45 dijela svaki na:

a što je Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti da se tužitelji ad.8. do ad.14. temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti upišu u zemljišnim knjigama kao suvlasnici opisanih dijelova predmetnih nekretnina i to tužitelji ad.8. EK i ad.9. VK u suvlasničkom udjelu od 1/9 dijela svaki, a tužitelji ad.10 do ad.14 u suvlasničkom udjelu od 1/45 dijela svaki."

r i j e š i o j e

I Nalaže se tuženici da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 2.543,68 EUR.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu preko dosuđenog kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji ad.1-ad.14. u tužbi navode da su oni izvanknjižni suvlasnici i suposjednici dijelova utužene nekretnine, da je kao vlasnik utuženih dijelova nekretnina upisana Republika Hrvatska za cijelo. Nadalje se navodi da su tužitelji ad.1. -ad.16. suvlasnici predmetnih nekretnina svaki za 1/18 dijela a pravo suvlasništva da su stekli nasljeđivanjem njihove majke HK pok. IK svaki za 1/6 dijela temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-1830/2015 od 09. svibnja 2016., da je pok. HK bila suvlasnica predmetnih nekretnina za 1/3 dijela koje pravo da je stekla nasljeđivanjem svog supruga pok. EK pok. EK temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-19/1995 od 3. rujna 1997. a da je on pravo suvlasništva za 1/3 dijela stekao nasljeđivanjem svog oca EK pok. ŽK, da je pok. HK ud. EK sa ostalim suvlasnicima sklopila ugovor o diobi nekretnina 4. travnja 2011. i aneks broj 1 tom ugovoru, da su temeljem tog ugovora svi suvlasnici izvršili diobu nekretnina prema kojoj su opisani dijelovi čest. 2750/1 k. o. [katastarska općina], dio zajedničkog puta koji ostao u suvlasništvu svih ugovornih strana. Nadalje se navodi da je tužitelj ad.7. AK suvlasnik dijelova čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 1/3 dijela stečeno nasljeđivanjem od oca pok. ŽK što da je vidljivo iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O- 1303/2020 od 23. veljače 2022., da su tužitelji ad.8.-ad.9. suvlasnici za 1/9 dijela koje su stekli darovanjem od svog prednika pok. LK i diobom sa ostalim suvlasnicima ugovorom o diobi od 4. travnja 2011., da su tužiteljici ad.10. -ad.14. suvlasnici predmetnih nekretnina svaki za 1/45 dijela koje da su stekli temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-622/2001 od 14.12.2001. iza smrti pok. CK koji je pravo vlasništva predmetnih nekretnina stekao darovanjem od svog oca LK pok. EK te da je UK kao supruga CK sklopila ugovor o diobi nekretnina 4. travnja 2011. i aneks broj 1 tom ugovoru. Konačno su naveli da predmetne nekretnine predstavljaju dio puta koji se desetljećima koristi za pristup nekretninama u vlasništvu obitelji tužitelja odnosno za sve suvlasnike te da se predmetne nekretnina nalaze u zakonitom, mirnom i poštenom posjedu tužitelja i njihovih prednika više od 100 godina te da su iste korištene za ispašu domaćih životinja i poljoprivredu.

2. Tužitelji su se prethodno obratili nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom radi mirnog rješenja ovog spora u smislu odredbe čl.186a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) s tim da je njihov zahtjev odbijen (l.s. 74).

3. U podnesku od 19.12.2023. tužitelji su ispravili tužbu i označili osobu tuženika što su u izvornoj tužbi propustili učiniti.

4. U odgovoru na tužbu (l. s. 98-99) zakonski zastupnik tuženice je naveo, u bitnom, da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te da bi tužitelji trebali utvrditi jesu li prednici tužitelja bili u neprekinutom, mirnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina u vremenu navedenom u tužbi.

5. Na ročištu za uviđaj od 11.11.2024. (l.s. 146-147) tužitelji ad.6., ad.8. i ad.9. su pokazali što predstavlja predmet spora te je po kazivanju istih utvrđeno da predmet spora predstavlja put ali ne u cijelosti jer da su po kazivanju navedenih tužitelja u odnosu na druge dijelove toga puta već donesene sudske odluke i da ti dijelovi ne predstavljaju predmet spora u ovom postupku.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priloženu u spis (l.s. 9-51) i nalaz i mišljenje sudskog vještaka geodeta (l.s. 150-153) te su u svojstvu svjedoka saslušani HK, FK, IK, MK i ŠK (l.s. 169-174).

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja ad.1.-ad.14. prema tuženiku radi utvrđenja prava vlasništva odnosno suvlasništva dijelova kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], prikazanih na skici sudskog očevida sudskog vještaka Frane Vlatkovića dipl. ing. geod. od 11. studenoga 2024. temeljem dosjelosti, nasljeđivanja, darovanja i diobe.

9. Među strankama je sporno jesu li se na strani tužitelja ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva odnosno suvlasništva predmetnih nekretnine prema osnovama na kojima temelje svoj tužbeni zahtjev.

10. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj O-1830/2015 od 09.05.2016. (l.s. 10-12) slijedi da su HK pok. IK naslijedila njezina djeca - tužitelji ad.1.-ad.6. u odnosu na nekretnine u njezinom izvanknjižnom vlasništvu za 1/3 dijela.

11. Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Obrovcu poslovni broj O-19/95 od 3.09.1997. (l.s. 13-14) slijedi da je EK pok. EK naslijedila njegova supruga HK u pogledu 1/3 nekretnina upisanih u posjedovni list broj 166 k. o. [katastarska općina] za cijelo.

12. Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-248/71 od 29.12.1972. (l.s. 15-17) slijedi da su EK pok. ŽK na temelju pisane oporuke od 3.03.1971. naslijedili sinovi LK pok. EK, ŽK pok. EK i EK pok. EK za 1/3 nekretnina koje su predstavljale njegovu ostavinsku imovinu.

13. Iz ugovora o diobi nekretnina od 4.04.2011. ovjerenog po Javnom bilježniku Milanu Gliboti iz Zagreba broj Ov-3746/11 od 5.04.2011. i Uredu državne uprave u Zadarskoj županiji, broj 410 od 19.04.2011. (l.s. 18-22) slijedi da su se HK ud. EK, ŽK pok. EK, EK pok. LK, UK ud. CK i VK pok. LK međusobno podijelili u pogledu kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] prema posjedovnom listu 265 k. o. [katastarska općina] koji ugovor su dopunili aneksom od 6.12.2012. (l.s. 23-25).

14. Iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, po Javnom bilježniku Boži Miletiću iz Zagreba, poslovni broj O-1303/2020 od 23. veljače 2022. (l.s. 26. -27) slijedi da iza pok. ŽK (EK) njegovu imovinu, pored ostalih predstavljaju i čest. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina].

15. Iz ugovora o darovanju nekretnina sklopljenog između LK pok. EK, kao darovatelja, i njegovih sinova EK, CK i VK, kao daroprimatelja od 15.04.1998. ovjerenog po Javnom bilježniku Pavici Mišković iz [adresa] (l.s. 28-30) slijedi da su predmet darovanja bile za po 1/3 kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

16. Iz izjave LK, EK, ZK, ĆK i UK ovjerene po Javnom bilježniku Jeleni Skoblar iz [adresa] (l.s. 34- 35) slijedi da su navedeni suglasni s ugovorom o diobi nekretnina od 4. travnja 2011. i Aneksu tom ugovoru od 6.03.2012.

17. Iz iskaza svjedoka ŠK, HK, FK, IK i MK slijedi, u bitnom, da su predmet spora koristili sinovi EK i to LK, EK i ŽK, da su oni na tom zemljištu sijali kukuruz i druge poljoprivredne kulture, da su ubiranju tih kultura supruge LK i EK, Ž i HK na predmet spora dovodile koze na ispašu, svih njih nitko nije ometao niti im prigovarao u vrijeme bavljenja poljoprivredom da su oni to koristili dugi niz godina prije početka Domovinskog rata, kao i nakon završetka tog rata, da je VK također dovodio koze na ispašu nakon Domovinskog rata, da je EK predmet spora koristio barem 30 godina prije svoje smrti 1970.g., da je EK sijao razne poljoprivredne kulture na predmetu spora i to jedne godine kukuruz a druge žito, da je obiteljski nadimak ove obitelji KK, da je predmet spora prvi počeo koristiti djed tužitelj EK i Vlade, EK, da je FK od svojih roditelja čuo da je predmet spora i druge nekretnine oko 20-ih godina prošloga stoljeća kupio LK rođeni brat djeda ovih tužitelja EK, da je njega naslijedio u pogledu kupljenih nekretnina njegov brat EK, da je EK koristio predmet spora do početka II. svjetskog rata a nakon toga do svoje smrti do 1970., da EK nitko nije ometao u korištenju toga zemljišta, da su EK u pogledu toga zemljišta naslijedili njegovi sinovi LK i EK koji su na isti način koristili predmet spora kao i EK, da su to zemljište nastavili koristiti i unuci EK nakon Domovinskog rata, da Jurine sinove LK, ŽK i EK u pogledu posjedovanja naslijedila njihova djeca VK i EK kao i L i AK, da je predmet spora zajedno sa ostalim zemljištima bio ograđen suhozidom. Prema iskazu svjedoka MK, čiji je otac bio međaš, a sada je to ovaj svjedok, njegova baka mu je pričala da su EK, LK i ŽK kao i njihovi prednici predmet spora koristili preko 60 godina prije početka Domovinskog rata, da je čuo za izvršenu diobu u obitelji EK i da nije čuo za ikakve sporove među njima u pogledu predmeta spora, da je cijeli kompleks zemljišta unutar kojeg se nalazi predmetno ograđeno kamenim suhozidom te da je VK čobanio na predmetu spora prije početka Domovinskog rata.

18. Prema odredbi čl. 159. st. 2. ZV samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a prema st. 3. istog članka samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Prema daljnjoj odredbi st. 4. istog članka samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz čl. 159. st. 2. i 3. ZV.

19. Prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/80., 36/90.; Narodne novine, broj: 53/91. i 91/96. dalje: ZOVO) na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva nije se moglo steći dosjelošću, dok je odredbom čl. 388. st. 4. ZV, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ta zakonska odredba naknadno je ukinuta Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I- 58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999. koja je objavljena 14. prosinca 1999. u Narodnim novinama, broj:

137/99., te je odredbom čl. 2. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 114/01.) u čl. 388. ZV dodan novi st. 4. kojim je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

20. Međutim, prema sada već ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske temeljenoj na presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske (zahtjev br. 35298/04) od 11. lipnja 2009. (npr. odluke Rev-2469/2016, Rev.2177/17 i dr.) koje prihvaća i ovaj sud, kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, a rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba. S obzirom da u konkretnom slučaju ne postoji nikakav drugi suprotstavljeni interes treće osobe, a iz provedenih dokaza proizlazi da su prednici tužitelja predmetnu nekretninu posjedovali samostalno i da su sa istom postupali kao da je u njihovom vlasništvu, to se njihov posjed ima smatrati istinitim (nije pribavljen silom, potajno, prijevarom niti zlouporabom povjerenja – čl. 18. st. 2. ZV), da su istu obrađivali i koristili kao pošteni posjednici (posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed – čl. 18. st. 3. ZV), da se prema odredbi čl. 18. st. 5. ZV posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, da tuženica Republika Hrvatska nije dokazala (niti je to pokušala) da je posjed tužitelja i njegovih prednika bio nepošten, da tužitelj i njegovi prednici nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed jer im to pravo faktično nikada nije osporeno niti dovedeno u pitanje. Dakle, kako su tužitelji i njihovi prednici bili u poštenom posjedu predmetne nekretnine i više od šezdeset godina, a koje vrijeme je potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću do 17. studenog 1999. kojeg dana je Ustavni sud Republike odlukom broj: U-I-58/1997 ukinuo čl. 388. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96) kojim je bilo određeno da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana, to je tužbeni zahtjev osnovan.

21. Na temelju priloženih materijalnih dokaza, navoda tužitelja i iskaza saslušanih svjedoka, u istinitost kojih ovaj sud nije imao razloga posumnjati jer su isti bili precizni i uvjerljivi, pa ih ovaj sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojne dokaze kao i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud ocijenjuje da je tužbeni zahtjev tužitelja ad.1. -ad.14. u pogledu utuženih nekretnina osnovan. Ovo stoga što iz iskaza saslušanih svjedoka nedvojbeno slijedi da predmet spora u cijelosti pripada tužiteljima a prije njih da je pripadao njihovim prednicima počev od LK koji je kupio predmet spora 20-ih godina prošloga stoljeća i kojega je naslijedio njegov brat EK koji je to zemljište koristio do 1970. a njega su u pogledu posjedovanja naslijedili njegovi sinovi LK i EK i njihovi nasljednici, s tim da ih nitko nikada nije ometao niti im prigovarao u pogledu posjedovanja toga zemljišta koje su svih navedeni neprekidno koristili kao pošteni posjednici u razdoblju duljem od 60 godina do 17. studenoga 1999.

22. Stoga je temeljem naprijed navedenih propisa, uzimajući u obzir presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske i prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen kao osnovan i odlučeno kao u kao u izreci presude.

23. Temeljem čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) a na zahtjev tužiteljâ, zastupanih po punomoćnicima odvjetnicima, tužiteljima je priznat parnični trošak u iznosu od 2.543,683 EUR i to za sastavljanje zahtjeva za mirno rješenje spora, sastavljanje tužbe, pristup na tri ročišta od 11.09.2024., 11.11.2024. i 26.03.2025. te podnesak od 11.12.2024. iznos od po 100 bodova odnosno 200,00 EUR za svaku parničnu radnju, a za podnesak od 16.09.2024. iznos od 25 bodova odnosno 50,00 EUR, sve uvećano za PDV u iznosu od 25 % (Tbr.7.toč.1., Tbr.8.toč.1. i 4., Tbr.9.toč.1, Tbr.32.toč.1., Tbr.46 i Tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika

- "Narodne novine" broj: 138/23). Tužiteljima je priznat i trošak uplaćenog predujma za očevid u iznosu od 600,00 EUR te za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 53,09 EUR i za presudu u iznosu od 53,09 EUR pa je odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.

24. Tužiteljima nije priznat trošak za sastavljanje podneska od 19.12.2023. iz razloga što se isti odnosi na podnesak kojim je ispravljena odnosno dopunjena tužbe nakon što je tužiteljima naloženo ispraviti odnosno dopuniti izvornu tužbu zbog propusta označavanja osobe tuženika, pa je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.

25. Tuženica, koji je u cijelosti izgubila u parnici, je odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je odlučeno kao u toč. III. izreke rješenja.

26. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci.

Benkovac, 15. svibnja 2025.

S u d a c:

Zoran Vranković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave istih. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnim Županijskim sudovima, (čl.4. i 5. Zakona o područjima i sjedištima sudova – "Narodne novine" 67/18 i 21/22) pisano u tri jednaka primjerka. Stranci, koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok žalbe teče od dana primitka iste.

DNA:

Tužiteljima, po punomoćnicima, putem e komunikacije,

Tuženici, po zakonskom zastupniku, putem web servisa.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte